Br. 268. PAN CRVENA ARTS i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto U DUBROVNIKU, 9. Aprila 191C€ godišnje K. 9 — Ko Naše more. Fajda «a je naše, kad nam se ne dadu š njime okoristiti. Izgleda ko da težak ima dobru i plodovitu njivu: do- pušte mu da ju uredi i uradi, ustrpe se dokle je žetva gotova, pak onda dogju tugji i dignu s njive svekoliko a jadnoga težaka ostave praznijeh ru- ku. Dogsju bučani i istjeraju kućane. Tako se dogagja i sa našijem morem. Otkad Dubrovnik postoji najbolja mu je i najunosnija njiva uvijek bila mo- re; a to se isto dogagjalo po D4lma- ciji, gdje su znali na moru zagospo- dariti ljutice Senjani, okretni Omišani i gordi Neretvani, koji su mnogo jada zadali orijaškijem Mlecima, i prije i poslije srćali po moru kao prvi. Ima nekoliko godina da je stara dubrova- čka slava u našijem stranama oživjela: sagradili su se i grade se veliki paro- brodi, silni je novac tu uložen, sve su imućne obitelji doprinijele u tu svrhu dobar dio svojijeh štednja; žilavo se i neumorno radi, nč da se vele steće niti da se masne dobiti dijele, jer op- će razgranjena utakmica to ne dopu- šta, nego da se radi i pristojno žive. I Dalmacija je naslijedila dubrovački izgled, i tamo postoji jako društvo, koje se uzdrži uz iste uvjete, kao i dubrovačka društva. Pak mješte da ta društva, koja državi davaju veliki do- prinos u novcu, nagju zaštitu, obranu i zagovor od središnjih vlasti, nailaze na mnoge poteškoće i privilegirani po- ložaj austrijskog Lloyda u Trstu kao i onaj Ugarsko-Hrvatskog Društva na Ri- jeci Senjskoj: ne samo da sakate kri- la našijem društvima e ne bi polećela, nego prijete i opstaaku istijeh. U Tr- stu sva se sila napreže, da stvori od toga grrada veliko središte i skladište za sve pokrajine, koje su u našemu moru Monarhije. Nijemci tamo neopa- zice pritežu vodu na svoj mlin, i ne- što Lloydom a nešto zamišljenom nau- tičkom njemačkom školom hoće tamo da zagospodare i da mi postanemo u- | ito rade i Magjari na Senjskoj Rijeci, (i tako uz te dvije goropadne sile ve- 'like i strašne pogibelji prijete našemu prometu i trgovini, našemu podmlatku a nadasve našijem društvima, koja su požrtvovno izložila svoje kapitale i svo- ju priznatu vještinu, da steku čedne dobitke i da proslave naša stara po- morska gnijezda. Da je to tako naj- bolje može vigjeti svak po dobro o- brazloženom članku, kog je donijela »Crvena Hrvatska« u broju od 30. prošlog mjeseca. Pridružujemo i mi naš glas za opću stvar, za dobro mi- loga nam grada i u njemu i ako u umjerenoj mjeri cvatućijeh parobrodar- skijeh društava. | mi preporučujemo na- šijem zastupnicima, da se svojski zau- zmu, kako bi pri raspravi o pogodbi s austrijskim Lloydom uklonili pogi- belji i obranili naš interes i dobrosta- nje od namećanja istoga Lloyda. Iz članka pak prenašamo glavnije stavke, koje glase: Austrijski Lloyd dobio sje za svoja dva brza parobroda, što putuju Dal- macijom, »Gautsch« i »Hohenlohe« beskamatni predujam od K 1,800.000 za svakog, tako da ga parobrodi sko- ro ništa ne stoje, dok dalmatinska dru- štva nijesu dobila niti novčića preduj- ma, kad su ga tražili, naprotiv bila su prisiljena graditi parobrode na ovo- zemskim škarima, što ih je veoma sku- po stajalo, a zakašnjenja u predaji prouzročila su im ogromnu štetu, po- što su im brzi Lloydovi parobrodi me- gjutim oteli vas prihod od putnika. Za ovaj novi parobrod, što će ga Lloyd graditi, predvigjen je u pogodbi daljnji predujam od k 1,800.000, dok će subvencija za svaku prugu iznositi K 200.000 po prilici. Kod ovakih obilnih potpora Lloyda za pruge, koje će monopolizirati vas promet putnika u Dalmaciji, naravska je posljedica da parobr. društvo »Dal- matia« ima deficit u svojoj prošl Plovidba« moći dati svojim akcijona- rima samo 2% dividende, a i to samo s najvećom štednjom. Lloyd naprotiv | daje dividende od 6%, koje već od nosna njihova podvornica. Sustavno (treći put, kad je u istu svrhu došla k nje- |zapletene, stvari stare i nepopravljive, da je | naći u koži jednog bijednog popa, trebalo PODLISTAK. Harakteri u Manzonijevim | (6) »Vjerenicima““, Profi. W. baron Ljubibratić. Da se iz škripca izvuče, upotrebljava svako sredstvo. Osobito je nenadkriljiv, kad treba iznaći kakovu ispriku ili kakav izgovor, da ne učini svoju dužnost. Kada mu je Don Rodrigo pod prijetnjom smrti zabranio da oženi Renca i Luciju, a on od straha pred tom prijetnjom popustio nepravednom za- htjevu silnika, u njegovoj se glavi uskome- šale najrazličitije misli, kako da izigje iz tog neugodnog položaja. Rencu, koji mu se prikazao, da ustanovi rat, kad će se naći u crkvi, zna tako fino, vatreno govoriti o za- nem.renim svojim dužnostima, o prevelikoj svojuj ljubavi prama svojim župljanima, o ukorima i kaznama, što ga zbog toga stižu, da jadni Renco, i ako protiv svoje volje, pristaje da se vjenčanje odgodi za sedam dani. Kad mu se je Renco, poslije kuge, po drugi put prikazao, da ustanovi potre- bito za vjenčanje, Don Abondijo, ne reče doduše da neće, već stade otezati, iznašati druge izgovore, činiti druge primjetbe, sve u ime ljubavi, koju je ćutio tobože za Renca i njegovu Luciju. Dapače mu dobaci, da bi najbolje bilo, kad bi se vjerenici iselili i davna nije davao. mu Anjeza i udovica iz Milana, počme vi- | jugati, govoreći kako bi bilo dobro, da se vjenčanje ne obavi u mjestu, gdje za Renca | ima dosta pogibelji. »Jedva čekam da se. ta ženitba sklopi, ali bih htio da to bude | u miru, u redu. Da kažem istinu, ovdje... javiti oblo s oltara ime Renca Tramaljina, to ne bih učinio mirna srca: ja mu hoću odviše :lobra, bojao bih se da mu ne na- škodim«. Na taj način plaštem kršćanske ljubavi sakriva svoje mane. Kako se vidi, veliki je majstor da nagje dokaza, eda spasi svoju kožu. Veoma su harakteristični odgovori i objek- cije, koje čini kardinalu u već navedenom govoru. Iz njih najasnije izbija, kako mu je osobito do toga stalo da ue izigje iz svoje neutfalnosti, da se ma ni za dlaku ne odaleči od svojeg sustava življenja. I kad napokon mora priznati, da je pogrešio, to čini tako, da niko niti iz daleka ne sumnja, da u sličnom slučaju ne bi se isto tako ku- kavno podnio. Pošto su ti odgovori, te o- bjekcije, te opaske veoma značajne, mi će- mo ovdje navesti samo neke, Na kardina- lov upit, da li je istina, da nije htio vjen- čati onu dvojicu nesretnika odgovara pre- kinuto, smeteno: »U istinu da vaše presvi- jetlo gospodstvo znade, kakovih zapovijedi, kakovih li groznih naredaba imadob da ne vjenčali se, gdje se kane nastaniti. Pak i ogo- dišnjoj bilanci od prexo K 200.000, dočim će »Dubrovačka Parobrodarska štva ne će moći uzdržavati sve ove s razloga što je ovo društvo vogjeno već će morati nazadovati. lnteresima IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. A to je sada kad Lloyd ima samo tri brze pruge, što će biti pako kad ih bude pet, lasno je iz gornjih činjeni- ca zaključiti. Ali ni to ne će biti do- sta. Ugarsko Hrvatsko Parobrodarsko Društvo osjetilo je znatno utakmicu Lloyda, pa će i ono biti prisiljeno da poboljša svezu sa Rijekom, a nema sumnje, da će u tom od ugarske vla- de dobiti znatnih potpora. Sveze će se u Dalmaciji i opet poboljšati, Lloyd i Ugarsko-Hrvatsko Parobrodarsko Dru- štvo će pomoću vladinih potpora pro- sperirati, a dalmatinska društva sa- ma platiti će svojom eksistencijom taj tobožnji napredak Dalmacije. Kažemo tobožnji napredak, jer u i- stinu, to beskrajno umnožavanje paro- brodarskih pruga, ne će ići sve na ko- rist Dalmaciji, svakako pak žrtve ne će biti u nikakvom razmjeru s koristi. Da razjasnimo. Vlada sa pogodbama sklopljenim sa parobrodskim društvi- ma zadnjih godina osigurala je Trstu svaki dan jedan polazak do Spljeta, suviše tri dana ima polazak do Koto- ra, a k tomu dolaze brze pruge Lloy- dove. Dakle do sada 13 polazaka za Dalmaciju na nedjelju. Ali ne samo broj polazaka već i vrsta parobroda, koji obavljaju te pruge odgovaraju pot- \|puno modernim zahtjevima, jer je vla- \da pridržala pravo, da odobrava nacr- te parobroda, koji su odregjeni za te pruge i tim se je pravom obilato po- služila, tako da su parobrodarska dru- štva morala znatne svote investirati, da vlade, Na žalost sve zaludu, jer ti no- vi udobni parobrodi ne će imati koga da prevoze! Ko ovaj vladin program, sada već u krjeposti, promatra, te kad čuje za nove brze pruge, te se spre- maju, zaključit će, da Dalmaciju čeka velika budućnost, jer bi se promet i- mao veoma pomnožiti, da svi ovi pa- robrodi budu imati financijalnog uspje- ha. Ali mi, koji imamo već prve po- sljedice ovog programa izražene u broj- kama nepovoljnih bilanca dvaju glav- nih domaćih parobrodarskih društava, mi smo na žalost uvjereni da je to varka. Mi vidimo već sada, da dru- pruge skopčane sa znatnim izdatcima, a da im pri tom ostane kakve koristi, putujuće publike biti će udovoljeno u obilju, ali interesima dalmatinskih pa- robrodara ne će biti posluženo. zaludu opet ih miješati .... Ipak, ipak, ve- lim.... stvo neće izdati jednog svog jadnog žu- pnika. Jer, znate dobro, presvijetli; vaše pre- poštovano gospodstvo ne može biti svuda; a ja sam ovdje izložen«. Već nam ovaj u- vod najbolje pokazuje od kakove vrsti mogu biti opaske i primjetbe, koje čini Don A- bondijo na govor kardinalov. »Ja sam uvi- jek nastojao da izvršim moju dužnost, i kada mi je to zadavalo velikih neprilika, ali kad se radi o glavi... Kad ne valja računati na život, ne znam, što da kažem. Ali kad se ima posla s nekim stvorovima, sa stvorovima, koji su mogućni, pak neće da znadu za razlog, i kad bi im se poka- zalo zube, ne znam što bi se moglo po- stići... I ovi su ti sveci čudnovati ljudi, napokon se vidi, na srcu mu leži više iju- bakanja dvaju mladenaca nego život jednog jadnog svećenika . . .. Ponavljam, presvijetli, da ću biti kriv ja... . Srčanost, ko je nema, ne može je sam dobiti... Gle, kako idu stvari na ovom svijetu: onoj sotoni — mi- a na mene toliko buke, što sam malko sla- gao da spasim život.... To je moja ne- sretna zvijezda, da svi imaju navaliti na me, pa i sveci... Ali ja sam vidio ona lica, ja sam čuo one riječi. Vaše presvijetlo go- (govorim .... Ali mi se činilo, budući stvari | [spodstvo govori dobro; ali bi se valjalo uzmognu odgovarati svim zahtjevima |- | dušmana! znadem da vaše presvijetlo gospod- | slio je na /nnominata — ruke oko vrata, Pretplata i oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se Nadalje proučavajuć sam promet u g. 1909. vidimo, da brojke potpuno opravdavaju naše izvode. Kontigenat putnika prošle godine bio je po prili- ci jednak preglašnjim, pa za to što su brze pruge Lloydove dobile, to su dal- matinska društva i Ugarsko-Hrvatsko izgubili. O trgovačkom prometu nije pak potreba mnogo riječi gubiti, da koga uvjerimo, e je i taj bio jednak pregjašnjim godinama. Znamo koje in- dustrije ima Dalmacija, znamo čime se trguje, a prijevoz trgovine osim redo- vitih parobroda obavljaju i izvanredni. Dakle dalmatinska društva ne mogu ni od te grane prometa očekivati svog spasa. Žrtve dakle domaćih parobrodarskih društava ne će donijeti velikog ploda Dalmaciji, dočim će dalmatinska paro- brodarska poduzeća pretrpjeti golem udarac, ako im se ne pruži druge po- moći. Neka u Beču znadu, da ovi iz- datci koji će se i Opet upisati na ra- čun unapregjivanja Dalmacije, ne idu za gospodarstveno podignuće njezino, jer za uništavanje ovako znatnih do- maćih poduzeća na račun nama tugjih ne će im u Dalmaciji niko biti zahva- lan, pa makar se još toliko oli val ga uvelo... — g. Ribarski Savez. " Eto nam žalosne t. zv. »Slobode« sa svojim »dokumentima« da dokaže *) Op. Ur.: Primamo od značajnoga rodoljuba, iskrenoga prijatelja našijeh siromašnijeh ribara ; a više je nego žalosno što spljetska t. zv. »Slo- boda« nastoji da potkopa ovu toliko potrebnu i nužnu ustanovu po naše ribarstvo, po taj naj- životniji ali na žalost do sada zapušteni obrt u pokrajini. Uvjereni smo, da će svaki iskreni i razboriti Hrvat zasluženo žigosati rečeni list, koji hoće da i u ovu najpotrebniju ustanovu u- vuče politička trvenja, mješte ju nastojati podu- pirati i svuda zagovarati. Ali se pouzdano na- damo, da se na slične pisanije iskreni prijatelji našega naroda neće osvrćati, već da će zborom li tvorom učvršćivati Ribarski Savez, kod kojega će naši siromašni ribari u svakome pogledu naći | potpore, te da će ih slične pisanije još više bo- Idriti i sokoliti na rad oko što boljeg učvršćenja \ove vrlo korisne ustanove. Zaista čudnovato, kako \se može napadati ribarsku organizaciju, jer ko \će bolje štititi interese ribara nego li njihova stališka organizacija! A kao što smo od postanka ovoga lista usta- jali u obranu našega ribarstva, tako ćemo i una- prijed, ne osvrćući se na sve protivštine i na- padaje otvorenijeh i prekrivenijeh narodnijeh \se naći tu, u onoj neprilici«... | Kako se iz ovih odgovora i opazaka ra- izabire, strah čini od Don Abondija Sok čnu figuru. On umišlja pogibelji i ondje, gdje ih nema; on ne vidi stvari kakve su. zbilja, već kako mu ih prikazuje strah, koji je srastao s njegovom dušom. Iz ovoga sli- | jedi, da je Don Abondijo takogjer i ego- ista. Doduše njegov egoizam nije takove naravi, da bi drugima naškodio, ali ništa/ ne manje je prijekoran, jer mu priječi da drugima čini dobra. Ovaj je pak egoizam | kod župnika još pogibeljniji, jer je izvor svih nevolja, koje su stigle Renca i Luciju. Doduše bijaše Don Abondijo obećao kar- | \dinalu da će se zauzeti za vjerenike, ne- tom mu se pokaže prva prigoda, ali mi smo već rekli, da to obećanje s obzirom na narav župnikovu nije bilo iskreno. | nije- smo se prevarili. Kad se Renco — kako smo već spomenuli — nakon kuge povra- tio u svoje rodno mjesto, bijaše baš naj- povoljnija prigoda za župnika da otkupi svoju riječ, zadatu kardinalu. Ali on ne čini toga. Malo mu je stalo za sve ono što je Renco pretrpio; malo mu je stalo za pogi- belji, kojima je po čudu izbjegao; on ne | posnaje nego sebe, ne vidi nego svoje jade, za bijednoga mladića nema jedne milostive riječi. Dapače ljut, što se je usudio da se kriomice vrne u svoje rodno mjesto, savje- a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. L nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. God. VI. Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za- 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku istovi | kako »nije« potrebit »Ribarski Savez«, a da pada u protuslovlje na to ni naj- manje ne misli. Kasno joj se svidilo, da Ribarski Savez nije potrebit; biće ju o tome po svoj prilici izvijestili sa Zadr. Saveza! Trebalo je prenijeti i ovu ustanovu od neizmjerne koristi i zamašitosti na strančarsko polje, samo neka se ubija svaki polet u narodu. In capite ustao je g. I. Antičević, ravnatelj Zadr. Saveza, upravo nete- meljito, recimo svakako, samo ne lije- po ni objektivno. Neka o tome pita svjedočbu širom Dalmacije. Ribarski Savez već je izjavio, da politike neće, nu ne možeš sa strane da odoliš, s toga svijestan da ću stvari poslužiti e se ne ide dalje, hoću da prestavim stanje stvari: G. I. Antičević a za njim »Slobo- da« vele, da se neće doći do broja 50 Zadruga u Dalmaciji; dalje govori da bi trebalo poraditi oko što većeg osnivanja ribarskih zadruga, i premda su vidjeli oduševljenje ribara a i za- nimanje najvigjenijih osoba širom Dal- macije i premda znadu da ih je već preko 40 hoće da ustraju u zlu po gjavolsku. O potrebi Ribarskog Saveza govori sadašnjost, a budućnost će suditi, dok svi koji protivno pišu: najprije ne shva- ćaju, onda druga ih svrha vodi, ter hoće trećemu poslužiti, a ribare finan- cijalno ubiti. Što se je »Sloboda« u ovo uplela, time je pokazala vrlo 'rgjavu svoju sli- ku; njezini nadahnitelji neće da kažu pravu istinu, dok bi »Sloboda« mora- la nastojati da Ribarski Savez bude samostalan, kako imu je i svrha; ona, koja se toliko bani lučenjem zadrugar- stva od politike i neodvisnosti jzadru- ga i saveza! Pregjimo na realnost, i time ću naj bolje poslužiti istini i samoj stvari: Na sjednicu 13. siječnja bile su po- zvane sve novine i ideja je potekla od ljudi oko Zadružne Zveze, dok je Zadružni Savez spavao nad tom ide- jom. tuje ga, da opet bježi, da njega — župni- ka — oslobodi od svake neprilike: »..... Čudo, što sam živ: dosta reći, da me je kuga nmagrdila, kako vidite. Sad mi je baš trebalo malo mira, da se malo oporavim; da, bio sam se počeo ćutjeti malo bolje... U ime božje, što ste došli amo? Vratite S..... « Niti je ovo jedino' mjesto, gdje Don A- bondijo otkriva sav svoj egoizam. Kada se njemačke čete spuštile u vojvodinu Milan- sku, a bijedni narod, noseći sa sobom što je bolje imao i goneći pred sobom živine, bježao u gore, da tako spasi od ruku ra- zuzdanih vojnika barem nešto od svoje si- rotinje, Don Abondio bi se stavio na pro- zor, gledao i napinjao uši, pak kad bi vi- dio koga proči, viknuo bi mu tužnim gla- som: »Učinite to milosrgje vašemu bije- dnome župniku, nagjite mu jednoga konja, jednu mazgu, jednog magarca. Je li mo- guće, da niko ne će da me pomogne! O, kakav je ovo svijet! Pričekajte me barem, da i ja mogu doći svama; pričekajte da vas se sakupi petnaest ili dvadeset, te me po- vedite skupa, da ne ostanem zapušten. Ho- ćete li da padnem u ruke onim psima? Zar ne znadete, da su većina luteianci, da će ubiti svećenika, da je to za njih zaslužno djelo? Zar ćete me ostaviti ovdje, da me stave na muke? O, kakav je ovo svijet! Kakav je ovo svijet!«