Br. 268.

PAN CRVENA ARTS

 

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

U DUBROVNIKU, 9. Aprila 191C€

 

godišnje K. 9 — Ko

 

 

Naše more.

Fajda «a je naše, kad nam se ne
dadu š njime okoristiti. Izgleda ko da
težak ima dobru i plodovitu njivu: do-
pušte mu da ju uredi i uradi, ustrpe
se dokle je žetva gotova, pak onda
dogju tugji i dignu s njive svekoliko
a jadnoga težaka ostave praznijeh ru-
ku. Dogsju bučani i istjeraju kućane.
Tako se dogagja i sa našijem morem.
Otkad Dubrovnik postoji najbolja mu
je i najunosnija njiva uvijek bila mo-
re; a to se isto dogagjalo po D4lma-
ciji, gdje su znali na moru zagospo-
dariti ljutice Senjani, okretni Omišani
i gordi Neretvani, koji su mnogo jada
zadali orijaškijem Mlecima, i prije i
poslije srćali po moru kao prvi. Ima
nekoliko godina da je stara dubrova-
čka slava u našijem stranama oživjela:
sagradili su se i grade se veliki paro-
brodi, silni je novac tu uložen, sve su
imućne obitelji doprinijele u tu svrhu
dobar dio svojijeh štednja; žilavo se i
neumorno radi, nč da se vele steće
niti da se masne dobiti dijele, jer op-
će razgranjena utakmica to ne dopu-
šta, nego da se radi i pristojno žive.

I Dalmacija je naslijedila dubrovački
izgled, i tamo postoji jako društvo,
koje se uzdrži uz iste uvjete, kao i
dubrovačka društva. Pak mješte da ta
društva, koja državi davaju veliki do-
prinos u novcu, nagju zaštitu, obranu
i zagovor od središnjih vlasti, nailaze
na mnoge poteškoće i privilegirani po-
ložaj austrijskog Lloyda u Trstu kao i
onaj Ugarsko-Hrvatskog Društva na Ri-
jeci Senjskoj: ne samo da sakate kri-
la našijem društvima e ne bi polećela,
nego prijete i opstaaku istijeh. U Tr-
stu sva se sila napreže, da stvori od
toga grrada veliko središte i skladište
za sve pokrajine, koje su u našemu
moru Monarhije. Nijemci tamo neopa-
zice pritežu vodu na svoj mlin, i ne-
što Lloydom a nešto zamišljenom nau-
tičkom njemačkom školom hoće tamo
da zagospodare i da mi postanemo u-

|

ito rade i Magjari na Senjskoj Rijeci,
(i tako uz te dvije goropadne sile ve-
'like i strašne pogibelji prijete našemu
prometu i trgovini, našemu podmlatku
a nadasve našijem društvima, koja su
požrtvovno izložila svoje kapitale i svo-
ju priznatu vještinu, da steku čedne
dobitke i da proslave naša stara po-
morska gnijezda. Da je to tako naj-
bolje može vigjeti svak po dobro o-
brazloženom članku, kog je donijela
»Crvena Hrvatska« u broju od 30.
prošlog mjeseca. Pridružujemo i mi
naš glas za opću stvar, za dobro mi-
loga nam grada i u njemu i ako u
umjerenoj mjeri cvatućijeh parobrodar-
skijeh društava. | mi preporučujemo na-
šijem zastupnicima, da se svojski zau-
zmu, kako bi pri raspravi o pogodbi
s austrijskim Lloydom uklonili pogi-
belji i obranili naš interes i dobrosta-
nje od namećanja istoga Lloyda.

Iz članka pak prenašamo glavnije
stavke, koje glase:

Austrijski Lloyd dobio sje za svoja
dva brza parobroda, što putuju Dal-
macijom, »Gautsch« i »Hohenlohe«
beskamatni predujam od K 1,800.000
za svakog, tako da ga parobrodi sko-
ro ništa ne stoje, dok dalmatinska dru-
štva nijesu dobila niti novčića preduj-
ma, kad su ga tražili, naprotiv bila su
prisiljena graditi parobrode na ovo-
zemskim škarima, što ih je veoma sku-
po stajalo, a zakašnjenja u predaji
prouzročila su im ogromnu štetu, po-
što su im brzi Lloydovi parobrodi me-
gjutim oteli vas prihod od putnika.

Za ovaj novi parobrod, što će ga
Lloyd graditi, predvigjen je u pogodbi
daljnji predujam od k 1,800.000, dok
će subvencija za svaku prugu iznositi
K 200.000 po prilici.

Kod ovakih obilnih potpora Lloyda
za pruge, koje će monopolizirati vas
promet putnika u Dalmaciji, naravska
je posljedica da parobr. društvo »Dal-
matia« ima deficit u svojoj prošl

 

Plovidba« moći dati svojim  akcijona-
rima samo 2% dividende, a i to samo
s najvećom štednjom. Lloyd naprotiv |
daje dividende od 6%, koje već od

 

nosna njihova podvornica. Sustavno

(treći put, kad je u istu svrhu došla k nje- |zapletene, stvari stare i nepopravljive, da je | naći u koži jednog bijednog popa, trebalo

PODLISTAK.

Harakteri u Manzonijevim |
(6) »Vjerenicima““,
Profi. W. baron Ljubibratić.

Da se iz škripca izvuče, upotrebljava svako
sredstvo. Osobito je nenadkriljiv, kad treba
iznaći kakovu ispriku ili kakav izgovor, da
ne učini svoju dužnost. Kada mu je Don
Rodrigo pod prijetnjom smrti zabranio da
oženi Renca i Luciju, a on od straha pred
tom prijetnjom popustio nepravednom za-
htjevu silnika, u njegovoj se glavi uskome-
šale najrazličitije misli, kako da izigje iz
tog neugodnog položaja. Rencu, koji mu se
prikazao, da ustanovi rat, kad će se naći u
crkvi, zna tako fino, vatreno govoriti o za-
nem.renim svojim dužnostima, o prevelikoj
svojuj ljubavi prama svojim župljanima, o
ukorima i kaznama, što ga zbog toga stižu,
da jadni Renco, i ako protiv svoje volje,
pristaje da se vjenčanje odgodi za sedam
dani. Kad mu se je Renco, poslije kuge,
po drugi put prikazao, da ustanovi potre-
bito za vjenčanje, Don Abondijo, ne reče
doduše da neće, već stade otezati, iznašati
druge izgovore, činiti druge primjetbe, sve
u ime ljubavi, koju je ćutio tobože za Renca
i njegovu Luciju. Dapače mu dobaci, da bi
najbolje bilo, kad bi se vjerenici iselili i

 

davna nije davao.

mu Anjeza i udovica iz Milana, počme vi- |
jugati, govoreći kako bi bilo dobro, da se
vjenčanje ne obavi u mjestu, gdje za Renca |
ima dosta pogibelji. »Jedva čekam da se.
ta ženitba sklopi, ali bih htio da to bude |
u miru, u redu. Da kažem istinu, ovdje...
javiti oblo s oltara ime Renca Tramaljina,
to ne bih učinio mirna srca: ja mu hoću
odviše :lobra, bojao bih se da mu ne na-
škodim«. Na taj način plaštem kršćanske
ljubavi sakriva svoje mane. Kako se vidi,
veliki je majstor da nagje dokaza, eda spasi
svoju kožu.

Veoma su harakteristični odgovori i objek-
cije, koje čini kardinalu u već navedenom
govoru. Iz njih najasnije izbija, kako mu
je osobito do toga stalo da ue izigje iz
svoje neutfalnosti, da se ma ni za dlaku
ne odaleči od svojeg sustava življenja. I kad
napokon mora priznati, da je pogrešio, to
čini tako, da niko niti iz daleka ne sumnja,
da u sličnom slučaju ne bi se isto tako ku-
kavno podnio. Pošto su ti odgovori, te o-
bjekcije, te opaske veoma značajne, mi će-
mo ovdje navesti samo neke, Na kardina-
lov upit, da li je istina, da nije htio vjen-
čati onu dvojicu nesretnika odgovara pre-
kinuto, smeteno: »U istinu da vaše presvi-
jetlo gospodstvo znade, kakovih zapovijedi,
kakovih li groznih naredaba imadob da ne

 

 

vjenčali se, gdje se kane nastaniti. Pak i

ogo-
dišnjoj bilanci od prexo K 200.000,
dočim će »Dubrovačka Parobrodarska štva ne će moći uzdržavati sve ove

s razloga što je ovo društvo vogjeno već će morati nazadovati. lnteresima

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

A to je sada kad Lloyd ima samo
tri brze pruge, što će biti pako kad ih
bude pet, lasno je iz gornjih činjeni-
ca zaključiti. Ali ni to ne će biti do-
sta. Ugarsko Hrvatsko Parobrodarsko
Društvo osjetilo je znatno utakmicu
Lloyda, pa će i ono biti prisiljeno da
poboljša svezu sa Rijekom, a nema
sumnje, da će u tom od ugarske vla-
de dobiti znatnih potpora. Sveze će se
u Dalmaciji i opet poboljšati, Lloyd i
Ugarsko-Hrvatsko Parobrodarsko Dru-
štvo će pomoću vladinih potpora pro-
sperirati, a dalmatinska društva sa-
ma platiti će svojom eksistencijom taj
tobožnji napredak Dalmacije.

Kažemo tobožnji napredak, jer u i-
stinu, to beskrajno umnožavanje paro-
brodarskih pruga, ne će ići sve na ko-
rist Dalmaciji, svakako pak žrtve ne
će biti u nikakvom razmjeru s koristi.
Da razjasnimo. Vlada sa pogodbama
sklopljenim sa parobrodskim društvi-
ma zadnjih godina osigurala je Trstu
svaki dan jedan polazak do Spljeta,
suviše tri dana ima polazak do Koto-
ra, a k tomu dolaze brze pruge Lloy-
dove. Dakle do sada 13 polazaka za
Dalmaciju na nedjelju. Ali ne samo
broj polazaka već i vrsta parobroda,
koji obavljaju te pruge odgovaraju pot-
\|puno modernim zahtjevima, jer je vla-
\da pridržala pravo, da odobrava nacr-
te parobroda, koji su odregjeni za te
pruge i tim se je pravom obilato po-
služila, tako da su parobrodarska dru-
štva morala znatne svote investirati, da

vlade, Na žalost sve zaludu, jer ti no-
vi udobni parobrodi ne će imati koga
da prevoze! Ko ovaj vladin program,
sada već u krjeposti, promatra, te kad
čuje za nove brze pruge, te se spre-
maju, zaključit će, da Dalmaciju čeka
velika budućnost, jer bi se promet i-
mao veoma pomnožiti, da svi ovi pa-
robrodi budu imati financijalnog uspje-
ha. Ali mi, koji imamo već prve po-
sljedice ovog programa izražene u broj-
kama nepovoljnih bilanca dvaju glav-
nih domaćih parobrodarskih društava,
mi smo na žalost uvjereni da je to
varka. Mi vidimo već sada, da dru-

 

pruge skopčane sa znatnim izdatcima,
a da im pri tom ostane kakve koristi,

putujuće publike biti će udovoljeno u

obilju, ali interesima dalmatinskih pa-

robrodara ne će biti posluženo.

zaludu opet ih miješati .... Ipak, ipak, ve-
lim....
stvo neće izdati jednog svog jadnog žu-
pnika. Jer, znate dobro, presvijetli; vaše pre-
poštovano gospodstvo ne može biti svuda;
a ja sam ovdje izložen«. Već nam ovaj u-
vod najbolje pokazuje od kakove vrsti mogu
biti opaske i primjetbe, koje čini Don A-
bondijo na govor kardinalov. »Ja sam uvi-
jek nastojao da izvršim moju dužnost, i
kada mi je to zadavalo velikih neprilika,
ali kad se radi o glavi... Kad ne valja
računati na život, ne znam, što da kažem.
Ali kad se ima posla s nekim stvorovima,
sa stvorovima, koji su mogućni, pak neće
da znadu za razlog, i kad bi im se poka-
zalo zube, ne znam što bi se moglo po-
stići... I ovi su ti sveci čudnovati ljudi,
napokon se vidi, na srcu mu leži više iju-
bakanja dvaju mladenaca nego život jednog
jadnog svećenika . . .. Ponavljam, presvijetli,
da ću biti kriv ja... . Srčanost, ko je nema,
ne može je sam dobiti... Gle, kako idu
stvari na ovom svijetu: onoj sotoni — mi-

a na mene toliko buke, što sam malko sla-
gao da spasim život.... To je moja ne-
sretna zvijezda, da svi imaju navaliti na me,
pa i sveci... Ali ja sam vidio ona lica,
ja sam čuo one riječi. Vaše presvijetlo go-

 

(govorim .... Ali mi se činilo, budući stvari |

[spodstvo govori dobro; ali bi se valjalo

uzmognu odgovarati svim zahtjevima |-

| dušmana!

znadem da vaše presvijetlo gospod- |

slio je na /nnominata — ruke oko vrata,

Pretplata i oglasi šalju se
zahvale i priopćena plaća se

 

Nadalje proučavajuć sam promet u
g. 1909. vidimo, da brojke potpuno
opravdavaju naše izvode. Kontigenat
putnika prošle godine bio je po prili-
ci jednak preglašnjim, pa za to što su
brze pruge Lloydove dobile, to su dal-
matinska društva i Ugarsko-Hrvatsko
izgubili. O trgovačkom prometu nije
pak potreba mnogo riječi gubiti, da
koga uvjerimo, e je i taj bio jednak
pregjašnjim godinama. Znamo koje in-
dustrije ima Dalmacija, znamo čime se
trguje, a prijevoz trgovine osim redo-
vitih parobroda obavljaju i izvanredni.
Dakle dalmatinska društva ne mogu
ni od te grane prometa očekivati svog
spasa.

Žrtve dakle domaćih parobrodarskih
društava ne će donijeti velikog ploda
Dalmaciji, dočim će dalmatinska paro-
brodarska poduzeća pretrpjeti golem
udarac, ako im se ne pruži druge po-
moći. Neka u Beču znadu, da ovi iz-
datci koji će se i Opet upisati na ra-
čun unapregjivanja Dalmacije, ne idu
za gospodarstveno podignuće njezino,
jer za uništavanje ovako znatnih do-
maćih poduzeća na račun nama tugjih
ne će im u Dalmaciji niko biti zahva-
lan, pa makar se još toliko oli val

 

ga uvelo... — g.
Ribarski Savez. "
Eto nam žalosne t. zv. »Slobode«

sa svojim »dokumentima« da dokaže

 

*) Op. Ur.: Primamo od značajnoga rodoljuba,
iskrenoga prijatelja našijeh siromašnijeh ribara ;
a više je nego žalosno što spljetska t. zv. »Slo-
boda« nastoji da potkopa ovu toliko potrebnu i
nužnu ustanovu po naše ribarstvo, po taj naj-
životniji ali na žalost do sada zapušteni obrt u
pokrajini. Uvjereni smo, da će svaki iskreni i
razboriti Hrvat zasluženo žigosati rečeni list,
koji hoće da i u ovu najpotrebniju ustanovu u-
vuče politička trvenja, mješte ju nastojati podu-
pirati i svuda zagovarati. Ali se pouzdano na-
damo, da se na slične pisanije iskreni prijatelji
našega naroda neće osvrćati, već da će zborom
li tvorom učvršćivati Ribarski Savez, kod kojega
će naši siromašni ribari u svakome pogledu naći
| potpore, te da će ih slične pisanije još više bo-
Idriti i sokoliti na rad oko što boljeg učvršćenja
\ove vrlo korisne ustanove. Zaista čudnovato, kako
\se može napadati ribarsku organizaciju, jer ko
\će bolje štititi interese ribara nego li njihova
stališka organizacija!

A kao što smo od postanka ovoga lista usta-
jali u obranu našega ribarstva, tako ćemo i una-
prijed, ne osvrćući se na sve protivštine i na-
padaje otvorenijeh i  prekrivenijeh narodnijeh

 

\se naći tu, u onoj neprilici«...

| Kako se iz ovih odgovora i opazaka ra-
izabire, strah čini od Don Abondija Sok
čnu figuru. On umišlja pogibelji i ondje,
gdje ih nema; on ne vidi stvari kakve su.
zbilja, već kako mu ih prikazuje strah, koji
je srastao s njegovom dušom. Iz ovoga sli- |
jedi, da je Don Abondijo takogjer i ego-
ista. Doduše njegov egoizam nije takove
naravi, da bi drugima naškodio, ali ništa/
ne manje je prijekoran, jer mu priječi da
drugima čini dobra. Ovaj je pak egoizam |
kod župnika još pogibeljniji, jer je izvor
svih nevolja, koje su stigle Renca i Luciju.
Doduše bijaše Don Abondijo obećao kar- |
\dinalu da će se zauzeti za vjerenike, ne-
tom mu se pokaže prva prigoda, ali mi
smo već rekli, da to obećanje s obzirom na
narav župnikovu nije bilo iskreno. | nije-
smo se prevarili. Kad se Renco — kako
smo već spomenuli — nakon kuge povra-
tio u svoje rodno mjesto, bijaše baš naj-
povoljnija prigoda za župnika da otkupi
svoju riječ, zadatu kardinalu. Ali on ne čini
toga. Malo mu je stalo za sve ono što je
Renco pretrpio; malo mu je stalo za pogi-
 belji, kojima je po čudu izbjegao; on ne
| posnaje nego sebe, ne vidi nego svoje jade,
za bijednoga mladića nema jedne milostive
riječi. Dapače ljut, što se je usudio da se
kriomice vrne u svoje rodno mjesto, savje-

 

 

 

 

 

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. L
nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku.

God. VI.

 

Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za-
30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

istovi |

kako »nije« potrebit »Ribarski Savez«,
a da pada u protuslovlje na to ni naj-
manje ne misli. Kasno joj se svidilo,
da Ribarski Savez nije potrebit; biće
ju o tome po svoj prilici izvijestili sa
Zadr. Saveza! Trebalo je prenijeti i
ovu ustanovu od neizmjerne koristi i
zamašitosti na strančarsko polje, samo
neka se ubija svaki polet u narodu.
In capite ustao je g. I. Antičević,
ravnatelj Zadr. Saveza, upravo nete-
meljito, recimo svakako, samo ne lije-
po ni objektivno. Neka o tome pita
svjedočbu širom Dalmacije. Ribarski
Savez već je izjavio, da politike neće,
nu ne možeš sa strane da odoliš, s
toga svijestan da ću stvari poslužiti e
se ne ide dalje, hoću da prestavim
stanje stvari:

G. I. Antičević a za njim »Slobo-
da« vele, da se neće doći do broja
50 Zadruga u Dalmaciji; dalje govori
da bi trebalo poraditi oko što većeg
osnivanja ribarskih zadruga, i premda
su vidjeli oduševljenje ribara a i za-
nimanje najvigjenijih osoba širom Dal-
macije i premda znadu da ih je već
preko 40 hoće da ustraju u zlu po
gjavolsku.

O potrebi Ribarskog Saveza govori
sadašnjost, a budućnost će suditi, dok
svi koji protivno pišu: najprije ne shva-
ćaju, onda druga ih svrha vodi, ter
hoće trećemu poslužiti, a ribare finan-
cijalno ubiti.

Što se je »Sloboda« u ovo uplela,
time je pokazala vrlo 'rgjavu svoju sli-
ku; njezini nadahnitelji neće da kažu
pravu istinu, dok bi »Sloboda« mora-
la nastojati da Ribarski Savez bude
samostalan, kako imu je i svrha; ona,
koja se toliko bani lučenjem zadrugar-
stva od politike i neodvisnosti jzadru-
ga i saveza!

Pregjimo na realnost, i time ću naj
bolje poslužiti istini i samoj stvari:

Na sjednicu 13. siječnja bile su po-
zvane sve novine i ideja je potekla
od ljudi oko Zadružne Zveze, dok je
Zadružni Savez spavao nad tom ide-
jom.

tuje ga, da opet bježi, da njega — župni-
ka — oslobodi od svake neprilike: ».....
Čudo, što sam živ: dosta reći, da me je
kuga nmagrdila, kako vidite. Sad mi je baš
trebalo malo mira, da se malo oporavim;
da, bio sam se počeo ćutjeti malo bolje...
U ime božje, što ste došli amo? Vratite
S..... «

Niti je ovo jedino' mjesto, gdje Don A-
bondijo otkriva sav svoj egoizam. Kada se
njemačke čete spuštile u vojvodinu Milan-
sku, a bijedni narod, noseći sa sobom što
je bolje imao i goneći pred sobom živine,
bježao u gore, da tako spasi od ruku ra-
zuzdanih vojnika barem nešto od svoje si-
rotinje, Don Abondio bi se stavio na pro-
zor, gledao i napinjao uši, pak kad bi vi-
dio koga proči, viknuo bi mu tužnim gla-
som: »Učinite to milosrgje vašemu bije-
dnome župniku, nagjite mu jednoga konja,
jednu mazgu, jednog magarca. Je li mo-
guće, da niko ne će da me pomogne! O,
kakav je ovo svijet! Pričekajte me barem,
da i ja mogu doći svama; pričekajte da vas
se sakupi petnaest ili dvadeset, te me po-
vedite skupa, da ne ostanem zapušten. Ho-
ćete li da padnem u ruke onim psima? Zar
ne znadete, da su većina luteianci, da će
ubiti svećenika, da je to za njih zaslužno
djelo? Zar ćete me ostaviti ovdje, da me
stave na muke? O, kakav je ovo svijet!
Kakav je ovo svijet!«