1 Br. 269

PRAIA GANENA i

U DUBROVNIKU, 16. Aprila 1910

 

| Četvrt godine  surazmjerno; za

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na
inozemstvo godišnje K. 9
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

NISI

God. VI.

 

 

 

— £

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

 

Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. |
zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para so
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. —

nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

Rukopisi se ne vraćaju. Listovi

 

 

Naš parlamenat.

Stoprv nakon Uskrsnih svečanosti
otvorio se je ponovno parlamenat u
Beču. Nešto se je zaista uradilo u za-
dnjem zasjedanju, ali ipak položaj i
odnošaji raznih stranaka nijesu se još
razbistrili, i damoklesov mač nepresta-
no visi parlamentu povrh glave. Ugo-
varanja i pregovaranja slijede, a rezul-
tat ili je prem malahan, ili bolje ni-
štetan, ili zapinje svaki čas. Glavna je
zaprijeka u tome, što se Nijemci i Če-
si nikako ne mogu da pogode, i tako
su Česi prisiljeni uvijek stati puškom
napetom, da se brane i sačuvaju od
najezde njemačke. Poljaci bi rada po-
sredovati i svojim uslugama kako po-
sreditelji zadobiti priznanje i zahval-
nost; ali su takove prepone, takove
poteškoće, da im se izmiće sad jedna
skupina, sad druga, te se krpež uvi-
jek povraća iz nova: netom je jedan
šav zahvatio, drugi popušta. S toga
Slaveni, koji bi u parlamentu mogli
ako ne zagospodariti, ali barem mno-
go nepravda ukloniti, neke povlastice
steći, nemogu ništa, jer su neki neo-
dlučni, a drugi razdvojeni. Baš su s
toga i bili udesili skrajne srestvo, op-
strukciju, jer su vigjeli neki od njih
da o sveslavenskom sporazumu i do-
govornom postupku nema govora. Po-
puštali su, istina, ali su vazda spravni
omestiti poslovanje, ako im se ne za-
dovolji. Za prošlog se je zasjedanja
nešto uradilo, ali to iza kako je pre-
sjednik parlamenta poveo dogovore sa
pročelnicima raznih stranaka, i nakon
toga što se uglavilo o čemu će se ra-
spravljati, no ovaj put nije bilo pred-
hodnoga dogovora, te se po tome iz-
vjesno ne zna hoće li se raspravljati i
glasovati, ili će izaći nešto treće, da
poslovanje zapinje. Razmjer glasova
je posve neznatan, preteže opozicija,

PODLISTAK.

Haraktori a Manzonijevim
(7) »Vjerenicima“i,
Prof, W. baron Ljubibratić.

Iz svih ovih izjava izbija njegov egoizam,
koji je toliki da ubija u njegovom srcu
svako drugo čuvstvo. Strah i egoizam, to
su one dvije poluge, koje ga kreću.

Megjutim bi nam kogod mogao reći, da
se je Don Abondijo u jednoj prigodi po-
kazao baš samoprijegornim. A to je bilo
ovako. Kad se župnik sa svojom Perpetuom
povratio u svoju mirnu kuću, imao je što
vidjeti. Cijela kuća bijaše pokrivena smra-
dom, tako da se od kužnog daha jedva mo-
glo disati. Nijedan komad pokućstva ne bi-
jaše ostao čitav; amo tamo razbijene lopiže
i lonci, rasparane Don Abondijeve knjige,
a ma ognjištu na pola izgorene ručice od
naslonjača, noge od stola, vratnice od or-
mara, komadi postelje, duga od bačvice, u
kojoj je stajalo vino, što bi krijepilo želu-
dac Don Abondija. Na prvi se mah moglo
razabrati, da je tu harala pijana i razuzdana
rulja vojnika. Kao izvan sebe bijahu Don
Abondijo i Perpetuva. Ali im se spremaše

. još teži udarac. Prije nego će krenuti u /nno-
minatovu kulu, bijaše Perpetuva pod je-
dnom smokvom u vrtu zakopala nešto no-
vaca. | sada pogjoše ravno k smokvi, ali još
prije nego stigoše na mjesto, vidješe da je
zemlja krenuta. Došavši, mješte
blaga rupu, gdje zija. Don Abondijo stade

koriti Perpetuvu, što nije bolje sakrila blago,
a ona mu odgovarala baš kako je znala.
Kad se «losta navikali, krenuše natrag kući.

a kad bi i stranke rada nadvisile opo-
zicijone stranke, ove bi raspolagale ta-
kovim brojem da mogu od časa do
časa prevagnuti i usilovati ministarstvo
da se povuče. Naravno, da će mini-
\starstvo sve upotrebili, da se stranke
slože i da rade; po svoj prilici da i
postigne da se nešto uradi, no sve će
to biti privremeno i parlamenat će
vazda visjeti u zraku, dok se od mi-
nistarstva ne poduzmu takova srestva,
koja bi zadovoljila Slavene, barem na
neko doba, jer mnogu nepravicu trpe
i podnašaju, ne velimo baš s krivnje
ministarstva, nego jer se još nijesu u-
klonile poteškoće, koje su prem dug
trajale, a da bi se u kratko mogle u-
kloniti. Svakako, ako se hoće izaći iz
teške neizvjesnosti, iz ove nevolje, tre-
ba da gore nešto poduzmu, što bi ba-
rem dalo slutiti i pružalo dokaz da se
zaista hoće i Slavenima pružiti koliko
zahtijeva sama pravica. Hoće li ovo mi-
nistarstvo započeti taj posao saniranja,
ili drugo, hoće li ovaj parlamenat za-
vršiti godine svoga poslovanja, ili će
biti raspušten i novi izbori odregjeni,
zavisi najviše od toga, hoće li znati
ministarstvo ugoditi glavnim ''stranka-
ma i tako se preurediti, kako bi 'na-
stalo primirje rada i. poslovanja, i od
toga hoće li strange zabrazditi do ne-
ke granice a ne sveosve. Slaveni su
dosta nezadovoljni i zbog universe ta-
lijanske, zbog nameta na vino i zbog
željeznica, koje se ne grade i odlože-
ne su na neizvjesno vrijeme. Potpunim
su pravom nezadovoljni prestavnici na-
šijeh strana, koji su u »Svezi južnijeh
Slavena« i oni koji su u »Jugoslaven-
skom klubu«, nu baš tu okolnost da
su i jedni i drugi posve nezadovoljni
imala bi ih ponukati da rade dogo-
vorno, i pri općem dobru i koristi, da
bace na stranu svaku zagjevicu, svaku
razmiricu, te porade skupa i dogovor-

Htjelo im se dosia vremena, dok su pro-
čistili i uredili kuću, te ponapravili pokuć-
stvo, posudivši nešto movaca kod Anjeze.
Ta je nesreća bila takogjer i povod dugim,
čestim i neprestanim prepirkami. Perpetuva
bijaše naime doznala, da se nešto pokuć-
stva njezinog gospodara, što se mislilo, da
su vojnici pograbili ili uništili, nalazi zdravo
i čitavo u nekim kućama u selu, te je tje-
rala svoga gospodara, da se prijavi i za-
traži svoje. Ali tomu se Don Abondijo o-
piraše najžešće, jer se njegove stvari nala-
zile u rukama takovih osoba, s kojima je
najviše volio živjeti u miru. I svaki put,
kad bi Perpetua taknula to pitanje, odgo-
varaše joj: »Ali kad ja neću više ništa da
znadem za te stvari. Koliko vam puta mo-
ram to opetovati? Što je pošlo, pošlo. Zar
ću da me stave i na križ, osim što mi je
kuća pokradena ?... Kako se može govo-
riti takovih budalaština? Hoćete li šutjeti?«
Don Abondijo je ovako govorio, ne jer mu
je malo stalo bilo do njegovih stvari, već
jer je strah bio veći nego i njegov egoizam,
nego i njegova lakomost.

Kad ovako promotrimo pojavu Don A-
bondija, moramo se i nehotice smijati, ali
ga takogjer i sažaljujemo. Sažaljujemo ga,
jer uvigjamo koliko trpi, a trpi s dva ra-
zloga. Silni strah čini da se često iznevjeri
svojim dužnostima, radi česa osjeća u duši
neko osobito nezadovoljstvo. Ono trpi da:
nas, trpi sutra, ono daj svaki čas pravo dru-
gima, ono gucaj toliko gorkih i muči, bi-
jaše ga toliko razdražilo, da je bio nepra-
vedan i prkosit prama onima, na koje je
znao da može bez straha iskaliti svoj na

 

dugo ustegnuti gnjev i vikati, Ali ta bi o-

 

no. S toga nas je nemilo iznenadilo
ono što kaže bečka »Nova Slobodna
Pressa«, kako izražaj D.ra Šušteršića.
Nevolja je velika da tako ugledne,
značajne i poštovane osobe iznose svo-
je jade i čemere što bi ih imali pri-
krivati, sve da postoje; a još manje
kad su neki zastupnici, u koliko se
znade, imali dovoljno razloga da ne
srću odviše naprijed e ne bi škodili
onomu faktičnome dobru, koje se je
velikim naporom steklo. Svakako bi
udesno i za narod porazno bilo da se
ista nesreća ponovi u ovom  saborisa-
nju.

Rijet bi, da će Slavenska Jednota
za prvoga čitanja prosvjedovati protiv
toga što je postavljena kako prva tačka
dnevnoga reda zakonska osnova o zaj-
mu, te će sa opozicijom zahtijevati da
se kako prva tačka pretresa službovna
pragmatika. Mi iz srca želimo, a i na-
damo se da će obe skupine Slaven-
ske Jednote u tome, kako i u svemu
drugomu raditi solidarno i dogovorno,
jer jedino tim će načinom biti uspje-
ha. Doći će na pretres i eventualni
ministar, koji bi zastupao interese ju-
žnih naših strana, pak neka rade do-
govorno, te i ako s prve nemože pro-
drijeti našinac, neka bude i brat  Slo-
venac, samo da bude takav, koji će
se zauzeti jednakom ljubavi i za inte-
rese Slovenaca i Hrvata. Samo sloga
i dogovor, i svi za jedan štap: u to-
me stoji najviše naše dobro i pro-
bitak!

Ovo neka je bez zamjerke,
opće dobro.

Bečka pak Hrv. Korespondencija
javlja nam: MNaprama vijestima, da je
presjednik »Sveze južnih Slavena« dvor-
ski savj. Dr. Ploj izjavio, da će on i
ostali slovenski članovi »Sveze« gla-
sovati za propušćenje da vladina osno-
va o zajmu ostane na dnevnom redu

jer na

lakšica bila samo časovita, pak bi ga opet
obuzelo ono nutarnje nezadovoljstvo, s ko-
jeg je sam dosta trpio, i ako nije toga po-
kazivao. S druge je strane on sam bio u-
vjeren, da niko ne bi razbijao tikve o nje-
govoj glavi, da nije bio toliko plašljiv. A to
ga je uvjerenje takogjer boljelo. Nego neka
nema povoda strahu, već nestaje komično-
sti u njegovom harakteru, već i on zna da
zdušno i tačno ispunja svoje dužnosti.
I kada pri koncu veli Rencu i njegovoj vje-
renici: »Dakle, ako želite... . danas je če-
tvrtak..... u nedjelju ću vas napovjediti u
crkvi; jer što se bilo onda napovjedilo, više
ne broji ništa, poslije toliko vremena; pak
ću imati to zadovoljstvo, da ću vas ja vjen-
čati«, mi mu možemo vjerovati, da iskreno
govori. Nestalo je bilo Don Rodriga i nje-
govih bravi, nestalo je svakog povoda strahu,
i onda je i naš župnik znao biti čovjek.
+

x #

Kada je Lucija morala bježati iz kuće, da
se otme zasjedama Don Rodriga, fra Kri-
stoforo joj nagje zaklonište u samostanu u
Monzi. Ovu priliku upotrebi pisac da nam
potanko ispriča povjest nesretne dumne Ger-
trude i da nam pokaže sva sredstva, koja
bijaše upotrebio njezin otac, da je za uvi-
jek zatvori u samostan. Ono bijaše kći je-
dnog uglednog milaneškog plemića, koji se
je mogao brojiti megju najbogatije u gradu.
Nego on imagjaše tako veliko mnenje o
svojem dostojanstvu, da je svoje ogromno

imanje smatrao nedostatnim da živi pristojno

prama svojemu ugledu. Stoga bijaše odlu-
čio da svoje imanje sačuva nerazdijeljeno,
te bijaše za samostan odredio svu djecu o-
sim prvorogjenoga, koji je morao uz ime

 

kao prva točka, ovlašteni smo od pre-
sjedništva Sveze izjaviti slijedeće: »Ni-
je istina, da je Dr. Ploj u |ijednoj se
prigodi izjavio, da će on i eventualno
drugi slovenski zastupnici iz »Sveze
južnih Slavena« glasovati za osnovu o
zajmu«.

 

Pobuna megju Arbanasima.

Ovijeh je dana došlo do vrlo oštrijeh
sukoba izmegju Arbanasa i turske vojske.
Arbanasi su bili dobro prepravljeni, dapače
su imali i nekoliko topova. Zahtijevaju o-
poziv Kosovskoga valije, ali turska vlada
neće da dogje u susret njihovijem željama;
pobuna je naperena i proti Sultanu. Arba-
nasi netom uvigješe"nakanu vlade, izjaviše,
da će ako budu pobijegjeni razviti austrij-
ski barjak i staviti se pod zaštitu Austrije.
To bi bez dvojbe dovelo do teškog zaple-
taja. U Carigradu se sastadoše Arbanasi te
predadoše prosvjednu notu velikomu vezi-
ru i ministru unutrnjijeh posala protiv stro-
gosti vlade prama njima. Glavno je sijelo
ustanku bilo u Priščini i Prizrenu, gdje je
pod oružjem na okupu do 15 tisuća Arba-
nasa. Što se pak ticalo razvijanja austrij-
skoga barjaka javljeno je sa upućene stra-
ne, da to ne odgovara istini, a nakon toga
je vogja Arnauta HadžilSadri brzojavno ja-
vio Sultanu, da arbanaško sakupljanje kod
Prištine ima svrhu, da postignu nekoje po-
rezne polakšice i latinsko pisanje; a što su
se sukobili sa lurskom vojskom da je to
uslijedilo iz same nužne obrane. Ali u to-
liko se na Kosovu polju sakupilo preko 12
bataljuna vojske, a na putu ih je još do-
bar broj. Pučanstvo sela Odiva platilo je
sve poreze, ali su uz to zamolili vladu, da
odustane od utjerivanja novijeh poreza. Ali
vojni zapovjednik netom je prispio mješte
da mirnijem načinom savjetuježljudima, da
se razigju, on upotrijebi oružje,“navalu, što
je prouzročilo veliko krvoproliće. Po prvi-
jem vijestima buntovnici su izgubili preko
80 ljudi. Netom uvidi Visoka Kapija ozbilj-
nije stanje, odmah se dade na pojačanje

vojske, te je Torgu Šeiket paša raspolagao |

sa 24 bataljuna, koji su bili donekle bloki-
rali Arnaute, a nova prispjela vojska pot-
puno ih blokira, te je revolucijonarni po-

baštiniti i bogastvo obitelji. Kad se jadnica
porodila, otac je nazva Gertrudom, da isto
ime probudi u njoj misao na samostan.
Njezine prve igračke bijahu lutke odjevene
kao dumne, zatim ikonice, koje su predsta-
vljale koludrice. Kad je kogod u obitelji
htio pohvaliti lijepo rumeno lice djevojčice,
reklo bi joj se: »Kakva je to opatica!« Ako
bi se pokazala ili obijesna i ponosna, ili
odveć slobodna, odmah bi joj roditelji go-
vorili: »To se ne pristoji tebi; kad budeš
opatica, zapovijedat ćeš, kako hoćeš....
Toga ne čine druge djevojčice; ako hoćeš
da ti se jednom iskaže dužna počast, treba
da se već sada ponašaš s većim dostojan-
stvom; ne zaboravi, da ćeš jednom biti prva
u samostanu«. Kako se iz ovoga razabire,
niko joj u obitelji ne govoraše izričito, da
će biti dumna, ali ta misao izbijaše iz svake
riječi, bijaše natuknuta u svakom razgovoru
o njezinoj budućoj sudbini. Ako se k tomu
uzme strogo, odlučno držanje njezinog oca,
dolazi se do zaključka, da je Gertruda već
u mladim godinama bila uvjerena, da to
mora biti tako.

Kad je stupila u šestu godinu, roditelji
je staviše u samostan u Monzi, s jedne strane
radi odgoja, a s druge da bude upućena u
odabrano joj zvanje. Pošto njezin otac uži-
vaše u tom gradu osobiti ugled, nadao se,
da će se svi u samostanu vladati prama
njegovoj kćeri sonim odlikovanjem i s o-
nom finoćom, radi česa će ona izabrati onaj
samostan za trajno svoje boravište. | nije se
prevario. Toliko opatica, koliko one dumne,
koje su vodile glavnu riječ, odmah uvigjaše,
kakovu korist mogu imati od toga, te ulo-
žiše sve sile da potpuno udovolje nadama

 

kret kod Prištine i Prizrena u brzo bio u-
gušen, i nakon toga su revolucijonarci vratili
osvojene topove.

Povodom pobune izjavile su se Rusija,
Austro-Ugarska i Italija, da će smatrati ar-
banaški pokret čisto unutrašnjom stvari Tur-
ske, i tijem su pobijene glasine, da je po-
buna djelo koje velevlasti.

U nemirnom je kraju ipak ostala sva voj-
ska, i ako je ustanak sasvijem legao, a to
u svrhu da se provedu svi državni zakoni
i uredbe, jer bi ovo provedenje lasno mo-
glo prouzročiti nove nemire i pokolja.

Pariški »Temps« megju ostalijem piše:
»Pod današnjijem prilikama u Arbaniji ne-
će nijedna velevlast nastojati, da u mutno-
me lovi. Beč nastoji nada sve, da podrža-
je dobre odnošaje s Portom, a isto čini i
Rim. Nema radi toga bojazni, da bi arba-
naško pitanje moglo postati internacijonal-
no pitanje.!

Prama vijestima iz Soluna zaključilo je
ministarsko vijeće, da vojna moć u gornjoj
Arbaniji provede nužne reforme u najkraće
vrijeme. Kolovogje se imadu staviti pred
ratni sud, ali narod se ima štegjeti.

 

Svršetak veleizdajničke parnice.

Ko što je poznato, stol sedmorice ukinuo
je prvu osudu u veleizdajničkcoj parnici, sa
obrazloženjem: »da je dokazana objekti-
vna egzistencija zločina veleizdaje u pot-
punoj cijelosti, ali individualnu krivnju
pojedinaca da ne nalazi dovoljno utvrgje-
nom«.

Na ovo »Hrvatstvo« u svome uvodniku
vrlo lijepo primjećuje :

»Stol sedmorice ukinuo je prvu osudu,
te ju povratio takovim obrazloženjem, koje
se može nazvati »taktično oportunim« ili
»političko oportunim«, jer čini na čovjeka
dojam, kao da ide za tim, da bude vuk sit
i koza cijela.....

U obrazloženju potvrgjuje vrhovno sudi-
šte objektivnu egzistenciju samoga zločina
u potpunoj cijelosti, ali individualnu krivnju
pojedinaca ne nalazi dovoljno utvrgjenom.
Iz ovoga bi slijedilo, da će sada nastati za
državnog odvjetnika dužnost, da sada te-
meljitije i svestranije potraži uzročnike i
sukrivce ovoga teškoga dokazanoga zločina.
To bi bilo juridički nužni posljedak, pa pre-

kneževim. U samostanu uživaše Gertruda
osobite povlastice; imaše odlično mjesto za
stolom i u spavalištu; svakom bi se prigo-
dom hvalilo njezino vladanje i drugim dje-
vojčicama stavljalo kao uzor, Za nju je bilo
uvijek slatkiša i laskanja, a sve popraćeno
onom nekom ljubaznosti, koja toliko godi
djeci, kad je nalaze u onima, koji se prama
drugima ponašaju kao starješine. Ne može
se reći, da su se sve dumne bile urotile,
kako će uplesti u mrežu bezazlenu Ger-
trudu. Bilo je megju njima nekih, koje niti
nijesu slutile, kakova se prevara tu snuje;
bilo ih je i takovih, koje su shvaćale svu
onu opaku igru, ali su se čuvale da pro-
govore i samo jednu riječ, znajući, da time
neće nikome koristiti; bilo ih je takogjer i
takovih, koje sjećajući se, da su istom lu-
kavosti bile navedene na korak, s kojeg se
kasnije pokajaše, žalile malu i kušale da
laskanjem odadu oduška svojim čuvstvima.
I tako je stvar tekla mirno svojim putem.
Ali u samostanu je bilo i djevojčica, koje
su znale, da su odregjene za udaju. Pred
ovima se Gertruda hvalila budućim svojim
položajem opatice, te je nekako tražila, da
joj sve ostale drugarice s toga zavide. Nego
je morala primijetiti, da kod nekih nije bilo
niti traga zavisti. To su bile baš one, koje,
ršivši svoje nauke, imagjahu ostaviti sa-
mostan i stupiti u svijet. Ove joj govorahu
o plesovima, zabavama, krasnim odijelima,
o piru, gozbama, o svim nasladama, koje
pruža život. (Slijedi).