1 Br. 269 PRAIA GANENA i U DUBROVNIKU, 16. Aprila 1910 | Četvrt godine surazmjerno; za polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto NISI God. VI. — £ IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. | zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para so a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Rukopisi se ne vraćaju. Listovi Naš parlamenat. Stoprv nakon Uskrsnih svečanosti otvorio se je ponovno parlamenat u Beču. Nešto se je zaista uradilo u za- dnjem zasjedanju, ali ipak položaj i odnošaji raznih stranaka nijesu se još razbistrili, i damoklesov mač nepresta- no visi parlamentu povrh glave. Ugo- varanja i pregovaranja slijede, a rezul- tat ili je prem malahan, ili bolje ni- štetan, ili zapinje svaki čas. Glavna je zaprijeka u tome, što se Nijemci i Če- si nikako ne mogu da pogode, i tako su Česi prisiljeni uvijek stati puškom napetom, da se brane i sačuvaju od najezde njemačke. Poljaci bi rada po- sredovati i svojim uslugama kako po- sreditelji zadobiti priznanje i zahval- nost; ali su takove prepone, takove poteškoće, da im se izmiće sad jedna skupina, sad druga, te se krpež uvi- jek povraća iz nova: netom je jedan šav zahvatio, drugi popušta. S toga Slaveni, koji bi u parlamentu mogli ako ne zagospodariti, ali barem mno- go nepravda ukloniti, neke povlastice steći, nemogu ništa, jer su neki neo- dlučni, a drugi razdvojeni. Baš su s toga i bili udesili skrajne srestvo, op- strukciju, jer su vigjeli neki od njih da o sveslavenskom sporazumu i do- govornom postupku nema govora. Po- puštali su, istina, ali su vazda spravni omestiti poslovanje, ako im se ne za- dovolji. Za prošlog se je zasjedanja nešto uradilo, ali to iza kako je pre- sjednik parlamenta poveo dogovore sa pročelnicima raznih stranaka, i nakon toga što se uglavilo o čemu će se ra- spravljati, no ovaj put nije bilo pred- hodnoga dogovora, te se po tome iz- vjesno ne zna hoće li se raspravljati i glasovati, ili će izaći nešto treće, da poslovanje zapinje. Razmjer glasova je posve neznatan, preteže opozicija, PODLISTAK. Haraktori a Manzonijevim (7) »Vjerenicima“i, Prof, W. baron Ljubibratić. Iz svih ovih izjava izbija njegov egoizam, koji je toliki da ubija u njegovom srcu svako drugo čuvstvo. Strah i egoizam, to su one dvije poluge, koje ga kreću. Megjutim bi nam kogod mogao reći, da se je Don Abondijo u jednoj prigodi po- kazao baš samoprijegornim. A to je bilo ovako. Kad se župnik sa svojom Perpetuom povratio u svoju mirnu kuću, imao je što vidjeti. Cijela kuća bijaše pokrivena smra- dom, tako da se od kužnog daha jedva mo- glo disati. Nijedan komad pokućstva ne bi- jaše ostao čitav; amo tamo razbijene lopiže i lonci, rasparane Don Abondijeve knjige, a ma ognjištu na pola izgorene ručice od naslonjača, noge od stola, vratnice od or- mara, komadi postelje, duga od bačvice, u kojoj je stajalo vino, što bi krijepilo želu- dac Don Abondija. Na prvi se mah moglo razabrati, da je tu harala pijana i razuzdana rulja vojnika. Kao izvan sebe bijahu Don Abondijo i Perpetuva. Ali im se spremaše . još teži udarac. Prije nego će krenuti u /nno- minatovu kulu, bijaše Perpetuva pod je- dnom smokvom u vrtu zakopala nešto no- vaca. | sada pogjoše ravno k smokvi, ali još prije nego stigoše na mjesto, vidješe da je zemlja krenuta. Došavši, mješte blaga rupu, gdje zija. Don Abondijo stade koriti Perpetuvu, što nije bolje sakrila blago, a ona mu odgovarala baš kako je znala. Kad se «losta navikali, krenuše natrag kući. a kad bi i stranke rada nadvisile opo- zicijone stranke, ove bi raspolagale ta- kovim brojem da mogu od časa do časa prevagnuti i usilovati ministarstvo da se povuče. Naravno, da će mini- \starstvo sve upotrebili, da se stranke slože i da rade; po svoj prilici da i postigne da se nešto uradi, no sve će to biti privremeno i parlamenat će vazda visjeti u zraku, dok se od mi- nistarstva ne poduzmu takova srestva, koja bi zadovoljila Slavene, barem na neko doba, jer mnogu nepravicu trpe i podnašaju, ne velimo baš s krivnje ministarstva, nego jer se još nijesu u- klonile poteškoće, koje su prem dug trajale, a da bi se u kratko mogle u- kloniti. Svakako, ako se hoće izaći iz teške neizvjesnosti, iz ove nevolje, tre- ba da gore nešto poduzmu, što bi ba- rem dalo slutiti i pružalo dokaz da se zaista hoće i Slavenima pružiti koliko zahtijeva sama pravica. Hoće li ovo mi- nistarstvo započeti taj posao saniranja, ili drugo, hoće li ovaj parlamenat za- vršiti godine svoga poslovanja, ili će biti raspušten i novi izbori odregjeni, zavisi najviše od toga, hoće li znati ministarstvo ugoditi glavnim ''stranka- ma i tako se preurediti, kako bi 'na- stalo primirje rada i. poslovanja, i od toga hoće li strange zabrazditi do ne- ke granice a ne sveosve. Slaveni su dosta nezadovoljni i zbog universe ta- lijanske, zbog nameta na vino i zbog željeznica, koje se ne grade i odlože- ne su na neizvjesno vrijeme. Potpunim su pravom nezadovoljni prestavnici na- šijeh strana, koji su u »Svezi južnijeh Slavena« i oni koji su u »Jugoslaven- skom klubu«, nu baš tu okolnost da su i jedni i drugi posve nezadovoljni imala bi ih ponukati da rade dogo- vorno, i pri općem dobru i koristi, da bace na stranu svaku zagjevicu, svaku razmiricu, te porade skupa i dogovor- Htjelo im se dosia vremena, dok su pro- čistili i uredili kuću, te ponapravili pokuć- stvo, posudivši nešto movaca kod Anjeze. Ta je nesreća bila takogjer i povod dugim, čestim i neprestanim prepirkami. Perpetuva bijaše naime doznala, da se nešto pokuć- stva njezinog gospodara, što se mislilo, da su vojnici pograbili ili uništili, nalazi zdravo i čitavo u nekim kućama u selu, te je tje- rala svoga gospodara, da se prijavi i za- traži svoje. Ali tomu se Don Abondijo o- piraše najžešće, jer se njegove stvari nala- zile u rukama takovih osoba, s kojima je najviše volio živjeti u miru. I svaki put, kad bi Perpetua taknula to pitanje, odgo- varaše joj: »Ali kad ja neću više ništa da znadem za te stvari. Koliko vam puta mo- ram to opetovati? Što je pošlo, pošlo. Zar ću da me stave i na križ, osim što mi je kuća pokradena ?... Kako se može govo- riti takovih budalaština? Hoćete li šutjeti?« Don Abondijo je ovako govorio, ne jer mu je malo stalo bilo do njegovih stvari, već jer je strah bio veći nego i njegov egoizam, nego i njegova lakomost. Kad ovako promotrimo pojavu Don A- bondija, moramo se i nehotice smijati, ali ga takogjer i sažaljujemo. Sažaljujemo ga, jer uvigjamo koliko trpi, a trpi s dva ra- zloga. Silni strah čini da se često iznevjeri svojim dužnostima, radi česa osjeća u duši neko osobito nezadovoljstvo. Ono trpi da: nas, trpi sutra, ono daj svaki čas pravo dru- gima, ono gucaj toliko gorkih i muči, bi- jaše ga toliko razdražilo, da je bio nepra- vedan i prkosit prama onima, na koje je znao da može bez straha iskaliti svoj na dugo ustegnuti gnjev i vikati, Ali ta bi o- no. S toga nas je nemilo iznenadilo ono što kaže bečka »Nova Slobodna Pressa«, kako izražaj D.ra Šušteršića. Nevolja je velika da tako ugledne, značajne i poštovane osobe iznose svo- je jade i čemere što bi ih imali pri- krivati, sve da postoje; a još manje kad su neki zastupnici, u koliko se znade, imali dovoljno razloga da ne srću odviše naprijed e ne bi škodili onomu faktičnome dobru, koje se je velikim naporom steklo. Svakako bi udesno i za narod porazno bilo da se ista nesreća ponovi u ovom saborisa- nju. Rijet bi, da će Slavenska Jednota za prvoga čitanja prosvjedovati protiv toga što je postavljena kako prva tačka dnevnoga reda zakonska osnova o zaj- mu, te će sa opozicijom zahtijevati da se kako prva tačka pretresa službovna pragmatika. Mi iz srca želimo, a i na- damo se da će obe skupine Slaven- ske Jednote u tome, kako i u svemu drugomu raditi solidarno i dogovorno, jer jedino tim će načinom biti uspje- ha. Doći će na pretres i eventualni ministar, koji bi zastupao interese ju- žnih naših strana, pak neka rade do- govorno, te i ako s prve nemože pro- drijeti našinac, neka bude i brat Slo- venac, samo da bude takav, koji će se zauzeti jednakom ljubavi i za inte- rese Slovenaca i Hrvata. Samo sloga i dogovor, i svi za jedan štap: u to- me stoji najviše naše dobro i pro- bitak! Ovo neka je bez zamjerke, opće dobro. Bečka pak Hrv. Korespondencija javlja nam: MNaprama vijestima, da je presjednik »Sveze južnih Slavena« dvor- ski savj. Dr. Ploj izjavio, da će on i ostali slovenski članovi »Sveze« gla- sovati za propušćenje da vladina osno- va o zajmu ostane na dnevnom redu jer na lakšica bila samo časovita, pak bi ga opet obuzelo ono nutarnje nezadovoljstvo, s ko- jeg je sam dosta trpio, i ako nije toga po- kazivao. S druge je strane on sam bio u- vjeren, da niko ne bi razbijao tikve o nje- govoj glavi, da nije bio toliko plašljiv. A to ga je uvjerenje takogjer boljelo. Nego neka nema povoda strahu, već nestaje komično- sti u njegovom harakteru, već i on zna da zdušno i tačno ispunja svoje dužnosti. I kada pri koncu veli Rencu i njegovoj vje- renici: »Dakle, ako želite... . danas je če- tvrtak..... u nedjelju ću vas napovjediti u crkvi; jer što se bilo onda napovjedilo, više ne broji ništa, poslije toliko vremena; pak ću imati to zadovoljstvo, da ću vas ja vjen- čati«, mi mu možemo vjerovati, da iskreno govori. Nestalo je bilo Don Rodriga i nje- govih bravi, nestalo je svakog povoda strahu, i onda je i naš župnik znao biti čovjek. + x # Kada je Lucija morala bježati iz kuće, da se otme zasjedama Don Rodriga, fra Kri- stoforo joj nagje zaklonište u samostanu u Monzi. Ovu priliku upotrebi pisac da nam potanko ispriča povjest nesretne dumne Ger- trude i da nam pokaže sva sredstva, koja bijaše upotrebio njezin otac, da je za uvi- jek zatvori u samostan. Ono bijaše kći je- dnog uglednog milaneškog plemića, koji se je mogao brojiti megju najbogatije u gradu. Nego on imagjaše tako veliko mnenje o svojem dostojanstvu, da je svoje ogromno imanje smatrao nedostatnim da živi pristojno prama svojemu ugledu. Stoga bijaše odlu- čio da svoje imanje sačuva nerazdijeljeno, te bijaše za samostan odredio svu djecu o- sim prvorogjenoga, koji je morao uz ime kao prva točka, ovlašteni smo od pre- sjedništva Sveze izjaviti slijedeće: »Ni- je istina, da je Dr. Ploj u |ijednoj se prigodi izjavio, da će on i eventualno drugi slovenski zastupnici iz »Sveze južnih Slavena« glasovati za osnovu o zajmu«. Pobuna megju Arbanasima. Ovijeh je dana došlo do vrlo oštrijeh sukoba izmegju Arbanasa i turske vojske. Arbanasi su bili dobro prepravljeni, dapače su imali i nekoliko topova. Zahtijevaju o- poziv Kosovskoga valije, ali turska vlada neće da dogje u susret njihovijem željama; pobuna je naperena i proti Sultanu. Arba- nasi netom uvigješe"nakanu vlade, izjaviše, da će ako budu pobijegjeni razviti austrij- ski barjak i staviti se pod zaštitu Austrije. To bi bez dvojbe dovelo do teškog zaple- taja. U Carigradu se sastadoše Arbanasi te predadoše prosvjednu notu velikomu vezi- ru i ministru unutrnjijeh posala protiv stro- gosti vlade prama njima. Glavno je sijelo ustanku bilo u Priščini i Prizrenu, gdje je pod oružjem na okupu do 15 tisuća Arba- nasa. Što se pak ticalo razvijanja austrij- skoga barjaka javljeno je sa upućene stra- ne, da to ne odgovara istini, a nakon toga je vogja Arnauta HadžilSadri brzojavno ja- vio Sultanu, da arbanaško sakupljanje kod Prištine ima svrhu, da postignu nekoje po- rezne polakšice i latinsko pisanje; a što su se sukobili sa lurskom vojskom da je to uslijedilo iz same nužne obrane. Ali u to- liko se na Kosovu polju sakupilo preko 12 bataljuna vojske, a na putu ih je još do- bar broj. Pučanstvo sela Odiva platilo je sve poreze, ali su uz to zamolili vladu, da odustane od utjerivanja novijeh poreza. Ali vojni zapovjednik netom je prispio mješte da mirnijem načinom savjetuježljudima, da se razigju, on upotrijebi oružje,“navalu, što je prouzročilo veliko krvoproliće. Po prvi- jem vijestima buntovnici su izgubili preko 80 ljudi. Netom uvidi Visoka Kapija ozbilj- nije stanje, odmah se dade na pojačanje vojske, te je Torgu Šeiket paša raspolagao | sa 24 bataljuna, koji su bili donekle bloki- rali Arnaute, a nova prispjela vojska pot- puno ih blokira, te je revolucijonarni po- baštiniti i bogastvo obitelji. Kad se jadnica porodila, otac je nazva Gertrudom, da isto ime probudi u njoj misao na samostan. Njezine prve igračke bijahu lutke odjevene kao dumne, zatim ikonice, koje su predsta- vljale koludrice. Kad je kogod u obitelji htio pohvaliti lijepo rumeno lice djevojčice, reklo bi joj se: »Kakva je to opatica!« Ako bi se pokazala ili obijesna i ponosna, ili odveć slobodna, odmah bi joj roditelji go- vorili: »To se ne pristoji tebi; kad budeš opatica, zapovijedat ćeš, kako hoćeš.... Toga ne čine druge djevojčice; ako hoćeš da ti se jednom iskaže dužna počast, treba da se već sada ponašaš s većim dostojan- stvom; ne zaboravi, da ćeš jednom biti prva u samostanu«. Kako se iz ovoga razabire, niko joj u obitelji ne govoraše izričito, da će biti dumna, ali ta misao izbijaše iz svake riječi, bijaše natuknuta u svakom razgovoru o njezinoj budućoj sudbini. Ako se k tomu uzme strogo, odlučno držanje njezinog oca, dolazi se do zaključka, da je Gertruda već u mladim godinama bila uvjerena, da to mora biti tako. Kad je stupila u šestu godinu, roditelji je staviše u samostan u Monzi, s jedne strane radi odgoja, a s druge da bude upućena u odabrano joj zvanje. Pošto njezin otac uži- vaše u tom gradu osobiti ugled, nadao se, da će se svi u samostanu vladati prama njegovoj kćeri sonim odlikovanjem i s o- nom finoćom, radi česa će ona izabrati onaj samostan za trajno svoje boravište. | nije se prevario. Toliko opatica, koliko one dumne, koje su vodile glavnu riječ, odmah uvigjaše, kakovu korist mogu imati od toga, te ulo- žiše sve sile da potpuno udovolje nadama kret kod Prištine i Prizrena u brzo bio u- gušen, i nakon toga su revolucijonarci vratili osvojene topove. Povodom pobune izjavile su se Rusija, Austro-Ugarska i Italija, da će smatrati ar- banaški pokret čisto unutrašnjom stvari Tur- ske, i tijem su pobijene glasine, da je po- buna djelo koje velevlasti. U nemirnom je kraju ipak ostala sva voj- ska, i ako je ustanak sasvijem legao, a to u svrhu da se provedu svi državni zakoni i uredbe, jer bi ovo provedenje lasno mo- glo prouzročiti nove nemire i pokolja. Pariški »Temps« megju ostalijem piše: »Pod današnjijem prilikama u Arbaniji ne- će nijedna velevlast nastojati, da u mutno- me lovi. Beč nastoji nada sve, da podrža- je dobre odnošaje s Portom, a isto čini i Rim. Nema radi toga bojazni, da bi arba- naško pitanje moglo postati internacijonal- no pitanje.! Prama vijestima iz Soluna zaključilo je ministarsko vijeće, da vojna moć u gornjoj Arbaniji provede nužne reforme u najkraće vrijeme. Kolovogje se imadu staviti pred ratni sud, ali narod se ima štegjeti. Svršetak veleizdajničke parnice. Ko što je poznato, stol sedmorice ukinuo je prvu osudu u veleizdajničkcoj parnici, sa obrazloženjem: »da je dokazana objekti- vna egzistencija zločina veleizdaje u pot- punoj cijelosti, ali individualnu krivnju pojedinaca da ne nalazi dovoljno utvrgje- nom«. Na ovo »Hrvatstvo« u svome uvodniku vrlo lijepo primjećuje : »Stol sedmorice ukinuo je prvu osudu, te ju povratio takovim obrazloženjem, koje se može nazvati »taktično oportunim« ili »političko oportunim«, jer čini na čovjeka dojam, kao da ide za tim, da bude vuk sit i koza cijela..... U obrazloženju potvrgjuje vrhovno sudi- šte objektivnu egzistenciju samoga zločina u potpunoj cijelosti, ali individualnu krivnju pojedinaca ne nalazi dovoljno utvrgjenom. Iz ovoga bi slijedilo, da će sada nastati za državnog odvjetnika dužnost, da sada te- meljitije i svestranije potraži uzročnike i sukrivce ovoga teškoga dokazanoga zločina. To bi bilo juridički nužni posljedak, pa pre- kneževim. U samostanu uživaše Gertruda osobite povlastice; imaše odlično mjesto za stolom i u spavalištu; svakom bi se prigo- dom hvalilo njezino vladanje i drugim dje- vojčicama stavljalo kao uzor, Za nju je bilo uvijek slatkiša i laskanja, a sve popraćeno onom nekom ljubaznosti, koja toliko godi djeci, kad je nalaze u onima, koji se prama drugima ponašaju kao starješine. Ne može se reći, da su se sve dumne bile urotile, kako će uplesti u mrežu bezazlenu Ger- trudu. Bilo je megju njima nekih, koje niti nijesu slutile, kakova se prevara tu snuje; bilo ih je i takovih, koje su shvaćale svu onu opaku igru, ali su se čuvale da pro- govore i samo jednu riječ, znajući, da time neće nikome koristiti; bilo ih je takogjer i takovih, koje sjećajući se, da su istom lu- kavosti bile navedene na korak, s kojeg se kasnije pokajaše, žalile malu i kušale da laskanjem odadu oduška svojim čuvstvima. I tako je stvar tekla mirno svojim putem. Ali u samostanu je bilo i djevojčica, koje su znale, da su odregjene za udaju. Pred ovima se Gertruda hvalila budućim svojim položajem opatice, te je nekako tražila, da joj sve ostale drugarice s toga zavide. Nego je morala primijetiti, da kod nekih nije bilo niti traga zavisti. To su bile baš one, koje, ršivši svoje nauke, imagjahu ostaviti sa- mostan i stupiti u svijet. Ove joj govorahu o plesovima, zabavama, krasnim odijelima, o piru, gozbama, o svim nasladama, koje pruža život. (Slijedi).