Br. 269. ma tomu ne bismo smjeli govoriti o »svr- šetku« ovoga procesa, kao što smo to ma- lo prije napisali. Nu jedno ćemo ipak spo- menuti. Parnica je ova bila podignuta zato, da se reprimira pokret i tendencija, koja bi išla za tim, da se grčko-istočno pučanstvo pobuni protiv monarkije i da se otcijepi od nje. Ta činjenica je utvrgjena. A sada na- staje pitanje: hoće li ovakav svršetak par- nice reprimirati ovakav pokret? Da li vlada i gospodari državnog odvjetnika dobijaju informacije o tome, kako djeluje u pokra- jini ovaj svršetak parnice ? Ako je vlada o tome informirana, hoće li Kruni to, po svo- joj dužnosti, istinito i vijerno saopćiti? Ako još nema o tome informacija, hoće li ih sebi pribaviti? Mi nijesmo denuncijanti, pa ne ćemo da iznašamo, što mi o tome sazna- jemo, jer u prvom redu dužnost sigurno- snih oblasti, da same nad sigurnošću drža- ve bdiju, te pomno prate, kako se narod odgaja. S obzirom na ovu stvar mi ostajemo kod onoga, što rekosmo odmah, nakon što je bila veleizdajnička parnica započela. Mi smo tada rekli, da je .nama posve indife- rentno, koliko je koji pojedinac od optu- ženika kriv, rekosmo pače, da bi nam bilo najdraže, ako bi svi sretno isplivali. Ali zato tim veću važnost položismo na to, da se dokaže, e da li sama veleizdajnička pro- paganda postoji, pa ako — da se onda odstrani sve, što ovakovu propagandu stva- ra, podržaje i širi. Vrhovno sudište je rije- šilo, da je egzistencija ovakove veleizdaj- ničke propagande pozitivno dokazana. A korolar — gdje je?« (Adam i Valerijan Pribičević pušteni su iz tamnice, uz kauciju po 6000 Kruna). Vijesti iz naroda. Iz Gornjega Primorja. (»Rodoljubi« na poslu oko »Slobode«). Raskokodakala se zadnja demokratska »Slo- boda« te pozivlje biskupe, vladu, zemaljski odbor, te skoro svu Austriju (još joj je fa- lila konferencija u Hagu!!!), da se diguu proti amošnjijem franjevcima, jer se je »ne- mirni« župnik Gradca usudio dojaviti Gvar- dijanu Alaču, gdje se nahodi Blaženka Iva- nišević i stric joj Frane. Jadna »Sloboda«, a jadniji famozni njezin pisarčić! Zavrtjelo im u drobu, da bi možda Alač tražio od istijeh punomoći za nastajne izbore! U po- menutom listiću donosi se pače u cijelini — a i iskvareno! — župnikovo pismo na Gvardijana, e se vidi puste »spletke« i »in- trige svetijeh otaca«!? Ovo su glasovita Te- slina otkrića !!! — Ako se baš stvar teme- ljito (razumijem: znanstveno, jer su »mu- draci« »Slobodini« pisarčići) prouči, jesu čudnovati amošnji iranjevci. Petar, Dur Niko, učitelji: Stevilo i Mladenko, skupštine (be- side mi uz prisuće c.k. komisara!), kojijem presjeda veliki (po kaputu!) dur Niko: sve se to skastilo i skleputalo, te viče u jedan glas: »Neka Petar ugje u općinu barem za jednu godinu«. (Nemoj Petre, čuvaj ti svoj čisti značaj; ta znaš, ako se omažeš, da bi se moglo štogod izroditi !... A i naš dur Niko izjavljuje javno da se odriče »advo- kature« (može i »profesure«: jer ih posje- duje kao i moja pokojna baba Marija!), samo da može u općini sa svojim p4pom usrećiti ovaj narod. Sretna li Primorja uz Gospogja ANE MENGULA. Megju ženskijem u našemu gradu to je jedna od zadnjijeh dubrovačkijeh origjinala. Malo je kojeg gragjanina, koji neće poznati gospogju Anu Mengulirku: osrednjeg stasa, malo pokučena, mršava ko štap, lijeda, obučena sasvijem na starinsku, omotana žuto-crvenkastijem šalom, na glavi klobučić u naliku škufije, sa dva traka pod vratom, koji će za stalno bit imao preko pedeset godina; u crevljama od robe, sa spletenom bursicom u ruci. Izgiedala je potpuna živa slika an , Umrla je na 27. Januara ove godine, u 73.0j godini. Bila je vrlo o- sjetljiva, a pametno bi razložila, pripovije- dala o Dubrovniku i o mnogijem dubrova- čkijem gosparima i gospogjama, ali je i- mala i svojijeh osobitijeh ideja, i što bi za- bila u glavu niko da bi joj mogao izvaditi, odvratili je. Stanovala je na Prijekome, u ulici »Žudioskoj«, u svojoj vlastitoj kući. Ne samo što je živjela sama, ali nije do- puštala niti da joj časovito kogod u kuću stupi, pa makar joj bila najtijesnija prijate- ljica; ako bi joj ko iz susjestva imao što- god rijeti, kazao bi joj sa ulice, a ona pi odgovarala sa svoga prozorčića; kućna je vrata uvijek čvrsto zatvarala, podupirajući ih još sa gvozdenijem pontapiljama! Kad bi joj kogod primjetio, zašto ne primi u kuću svoje susjede na razgovor, odvratila bi: »Ja nikoga ne sekavam, pa neka ni mene drugi ne sekavaju«. Životarila je, sa- svijem na siromašku; najviše se je hranila sa kalom bijelom i suhijem kruhom. Jedino takove ljude! Oni su poznavaoci težačkijeh nevolja (a i žepa!). Nu vidi belaja! Sme- taju Cikojevići, Belamarići i Alači! Žali Pe- tar i njegovi sinovi za Kačićima, Blaškovi- ćima i Puratićima. Jest, ovi su zadnji umrli, ali je Bog podigao prve, kako je naredio Leon XIII. da mole sa sv. Mihovilom Ar- kangjelom — odvjetnikom Gradca — neka sotonu i ostale opake duhove strovale.... da se po svijetu ne miješaju. Kriv je i žu- pnik Zaostroga, pa mu Stevilo poručuje u istoj +Slobodi«, da ne goni zeca, jer da može išćerat lisicu. I ovo spada u Tesline izume! Neznamo, što mu je kriv župnik i što je sovim htio reći »literat« Stevilo. Valjda da dojavi školskijem vlastima da se učitelji progju izbornijeh agitacija? Neće to župnik učiniti, kao što su nekoji učite- lji lani perfidno tužili svoga kolegu u Gradcu! Ovo je za sada dosta. Nego ti po- ručuju: Jok, Petre, sa svom tvojom hitroli- jom i mudrolijom, i advokaturom (sic!) dur Nike, nećeš se oblizati ni ovog puta! — Uvijek isti. Iz Stona. (Podijeljenje odlikovanja). Dne 3. ov. mj. bio je predan Viteški Krst Mp. Don N. Bun- tjeliću, dekanu i nadpopu Stonjskom. — Ne- opisivo veselje i vanredna slava najbolji je znak poštovanja prama našemu dekanu. — Ston bijaše u svečanom ruhu, okićen sago- vima i zastavama, a prigodna pjesma širila se po gradu. — Sve mjesne vlasti sa opći- nom na čelu, školska djeca učestvovaše to- me slavlju. Općinska dvorana bijaše dup- kom puna odličnijeh gragjana, pred kojim povjerenik g. Bulić preda svečaru, uz po- pratni govor, Viteški Krst Franje Josipa I. naglasivajuć njegove zasluge. Ganut odgo- vori svečar, da će i nadalje još većim ža- rom prionuti na rad u svome zvanju, kao svećenik, gragjanin i Hrvat uz gojenje čuv- stva, harnosti i lojalnosti. Tada zaori dvo- ranom: »Živilo Njegovo Veličanstvo Franjo Josip 1.« Od općine do crkve svečar bijaše predmetom ovacija i klicanja. — Bijaše od stonjskih diletanata i diletantica otpje- vana sv. Misa. Ovom zgodom preporučamo pjevačkom zboru, da ne sustane na zapo- četom put. Bio je ganutljiv prizor kad od- lični gosti, povjerenik, sudac, načelnik stu- piše pred staricu majku svečarevu od 84 godine, i kad veleč. Don N. Baća pred si- nom joj i dvije kćeri nazdravi sa nekoliko ganutljivijeh riječi. Nazdravice, napitnice re- dale su se preko sobeta. — Svečar nazdravi Vladaru, Namjesniku, izrazujuć čuvstva za- hvalnosti. Stonjski diletanti prirediše u tu svrhu u većer zabavu, koja je preko očeki- vanja svakoga zadovoljila. Preko večere stonj- ska mladež iskaže svečaru burne ovacije, a takogjer i njegovoj starici majci. | mi do- prinoseći ovo malo redaka pridružujemo se tomu slavlju, srdačno čestitajući svečaru, starici mu majci i njegovoj svojti. — Bog, Rod, Domovina, neka Te prate u Tvojijem koracima, što Ti želi Tvoj — Or. iz Drniša. (Vrijedni propovjednik). U prošloj kori- zmi propovijedao je u ovoj varoši na glasu vrstni propovjednik, zaslužni član našijeh rodoljubnijeh franjevaca, exdifinitur M. P. O. Nikola Bilić. Njegove sočne i koristne propovijedi zadovoljile su svakog pravog katolika, zato je narod ove prostrane župe hrlio da ih sluša te je crkva bila dupkom joj je društvo bilo — mačke, jer je imala mnogo mačaka, koje je njegovala i pazila ko najprvu stvar ovoga svijeta; i njih je hranila jedino sa kafom bijelom: u jednu ovišu pliticu ulila bi hladne kafe i nadro- bila kruha, naokolo plitice okupile bi se mačke da jedu, a gospogja bi Ane zasjela, te pijući i ona kafu uživala bi gledajući kako mačke kusaju, i gdjekada bi se čulo kako ih kori, n. pr.: »moj bjanko (ili riso, mrko i t. d.) nećemo tako, nč; ti si mi se dezerto; što grabiš, nije to za tebe samoga; kako što si ti moj tako su i one; a neka mi dogje tiro pa će uhitit što ga ide ...; do ovijeh ur& pa ga još nema...« | tako ko je nije poznavao a čujući razgovore i prigovore, mislio bi da u kući ima ko zna koliko čeljadi! S toga su je zvali »majka od mačakai«. Ali ko da ni u mačkama nije i- mala mnogo povjerenja, jer kada bi izašla iz kuće zvala bi sve mačke za sobom, i ove bi se zavukle u buže i obližnje prozorčiće u ulici, da je čekaju. Kada bi pak hodila uz ulicu, sve bi mačke izašle joj u susret, milijući se oko nje, a ona bi se u tome momentu smatrala ko najsretnijom !. . . Kažu mi, da malo dana prije nego je umrla broj | mačaka je za desetak poskočio: opet jedna mačka okotila, što je gospogji Ani bila ne- opisiva radost! Kada bi kogod pod njezi- nom kućom iz šale rekao: »ovodi stoji majka od mačaka«, gospogja bi Ane hitro izašla na prozor, pitajući; »evo me, evo, što želite?« Jednom ju iz radoznalosti zaustavih na Po- ljani, upitom: »Ma, gospogja Ane, zašto onoliko hranite mačaka; pa još od Vašega PRAVA CRVENA HRVATSKA puna, naročito nedjeljom. Mnogo je oko o- suzilo, svačije srce ganulo u mnogijem pro- povjedima, nadasve na zaključnoj i velike sedmice, sa željom i uzdahom: da Svemo- gući poživi i štiti do skrajnijeh granica ljud- skog života našeg dragog O. Nikolu. Živio na mnogaja! — Baćuško. Izbor izmegju srestava ostranjenja. Naravna Franjo-Josip-grka voda pre- kazuje se izmegju svih priznatih li- jećnih voda Srednje Europe kao do- kazana voda, koja u sebi sadrži najvi- še soli, koje odvode i pomažu pro- bavu. Njezino djelovanje nastaje s to- ga, osobito protivno od umjetnih soli, odmah iza užitka manje množine (po- priječno '2 žmula od vina) sa velikom sjegurnošću. »Franjo-Josip«-grka voda zaslužuje osobite pomnje, jer ne oslabljuje želu- dac, kao što se obično dogagja kod većine pilula za čišćenje, tubleta, tin- ktura, tajnih srestava svake vrste, xoje nevješti na svoju štetu upotrebljavaju. Naravna »Franjo-Josip«-grka voda po- sjeduje, jer istodobno sadrži dvostru- ko ugljenasto kiseli natron, rijetku ko- rist, da se može dugo vremena upo- trebljavati, a da se ne omete probava. Pravom dakle zauzima odlično mjesto izmegju srestava ostranjenja. 455 Domaće vijesti. Zdravlje Dra. J. Franka. Ja- vljaju nam iz Zagreba, da zdravlje našeg milog presjednika stranke D.ra J. Franka, kreće postepeno na bolje. Dr. Frank je na- kon pet mjeseci što nije ostavio sobu, na- gradom sa svojijem liječnikom; posjetio je takogjer wiedništvo »Hrv. Prava«, gdje ga cjelokupno osoblje uredništva i tiskare naj- srdačnije pazdravilo. Dao Bog našem pre- sjedniku i neumornom vogji što skorije potpuno ozdravljenje, da svojom vještom desnicom, pomlagjenom snagom i žilavošću uzmogne čuvati i voditi do pobjede svetu stvar hrvatskoga naroda, u ova teška i sud- bonosna vremena po Hrvatsku. Živio dr. Josip Frank! , Dr. Rakodczay - hrvatski mi- nistar. Po svijem vijestima imao bi u najskorije vrijeme postati ministrom za Hr- vatsku bivši ban, a sadanji presjednik stola sedmorice Rakodczay. | ovoga je gospodi- na koalicija svalila sa banske stolice kao nametnutog zloduha Hrvatske, a sada iza kako se je onako junački podnio za «rije- šenje« veleizdajničke parnice, oduševljeno ga pozdravlja, jedino je u brizi, gdje bi našla i za njega jedan izborni kotar! Uskr 3 Koa- licija tačno radi po komandi srbomagjaron- čine bana Tomašića. Do sada sve kandidira stare khuenovce »slavne« uspomene Šilo- vića, Kriškovića, Chavraka, Rorauera, Šuma- novića i t. d. Pakt se vijerno provagja! Koalicijona lagja leti punom parom, samo je pitanje, gdje će svršiti!!? Zaista su bili .-> NR zalogaja za njih otkidate?«, na što mi usko- šeno odgovori: »To nijesu ničiji posli; ko ih je hranio do sada; hranit će ih i od sada; mačke su mi najbolji prijatelji i sikura sam da mi ne mislu zla; a misjela sam da me opet dolazite sekavat radi mojijeh libard....« i proslijedi dalje. (O librima govorim niže). Bila je pak ponosita, i uvijek je govorila da je ona od ugledne porodice, prava du- brovkinja, ko što u istinu i jest, i žao joj je bilo kad bi je ko zazvao »Ane«, a ne »gospogja Anel« Gjed joj je bio dubrova- čki pomorski kapetan, gospar Pešut, veoma imućan; a i otac joj je bio pomorac, #0- stromo, a kašnje je stupio u službu kod mjesnog Lučkog Poglavarstva — Frano Men- gula — gdje je služio kao prvi pilot.*) | on je bio prilično imućan, te je posjedovao i nekoje kuće u gradu a jednu u Lapadu. Zbog jedne kuće imala je gospogja Ane nekijeh prepiraka, o čemu je uvijek govo- rila. To je, kako čujem, dobro poznato ad- vokatu g. Dru. Marotti, pak o tome neću da govorim, pošto u stvar nijesam dobro upućen, jer naravno da je ona pripovije- dala na svoj način. — Ali je tako bila po- nosita, da i ako je živjela vrlo siromašno — radi svoje tvrdoglavosti — ipak ne samo +) Otac joj Frano Mongula umr'o je 1877. u 75.0) godini. Kada se je godine 185%. dogo- nesreća pod Lokrumom, gdje je u- | vezla jednoga turčina, u ponto O-godišnjice). | zaradila, ludi Pasarići, Krajačići, Beluhani i Noršići, dati se strijeljati g. 1903., a sada?! Novi zagrebački načelnik. U- druženi magjaroni, koji sada raspolagaju sa većinom gradskijeh zastupnika zagrebački: jeh, koji bjehu birani pomoću saveza od 8 stranaka proti Starčevićancima, izabraše gradskim načelnikom nekakvog arhitekta Holjca, čovjeka inače do sada u ničemu istaknuta, ali je dosta da je magjaron! Ribari, na oprez! Pišu nam iz Zadra: »Gospodarsko Vijeće« radi na vas “mah, a kojijem uspjehom, to ćemo vigjeti, ko živ i zdrav bude. Velimo očito: »Gospo- darsko Vijeće» stvara suvišne Kotarske Za- druge, ko utakmicu našijem Seoskijem Bla- gajnama. Nu tu su po srijedi mandati i — sloboda naroda! Na potvrdu svega toga či- tajte zadnji »Gospodarski Vijesnik« da se uvjerite. Valja udovoljiti i taštini ljudskoj! »Gospodarsko Vijeće« sa 14 Ribarskijeh Za- druga stvara regionalni savez, da tijem je- dnome osjegura zastupnički mandat. Prepo- ručamo rodoljubima, da paze koga biraju u Kotarske Zadruge, kada su voljni pod pritiskom osnivati ih; a uhvamo se da će ribari znati odgovoriti na pruženu im _ru- kavicu. Iz kluba čiste stranke prava. Javljaju nam iz Zagreba, da je saborski klub čiste stranke prava izabrao svojim presjed- nikom narodnog zastupnika dra. Aleksandra Horvata. Dr. Josip Frank ostaje dakako trajnim presjednikom i stranke i saborsko- ga kluba, ali usljed svoje bolesti ne može da vrši presjedničkih posala u saboru, s toga će ih voditi zastupnik dr. Horvat. Bilanca hrvatskog kazališta do konca Marta o. g. Do konca Marta davano je u zagrebačkom kazalištu 123 dramske, 58 opernih i 57 operetnih prestava. Unišlo je na dnevnom prihodu drame K 67.013.78, opere K 88.285.29, a operete pokon izišao vanka dne 6. mj. i preveo selo 68.204.14. Noviteta, odnosno novo-nau- čenih komada bilo je: u drami 26 (21 novi), u operi 10 u opereti 4 i vandaville. Nova emisija dionica Jadran- ske Banke u Trstu. Upozorujemo na današnji oglas glede povišenja dioničke glavnice Jadranske Banke u Trstu od Kr. 3,000.000--— na Kr. 4,000.000-—. kao što i na to, da Jadranska Banka prima već od danas prijave ža dionice nove emisije. Po- tanji uvjeti subskripcije navedeni su u Spo- menutom oglasu. Gradska kronika. Za popravak crkvice sv. WVla- ha na Gorici. |. iskaz: Priložiše: Ni. Pr. g. namjesnik Niko Nardelli K 200; po K 50: gg. Antun Savasta i Kristo prof. Krile: K 30 g. Pero Lujak; po K 20: gg. Evelina Banaz rogi. pl. Bizarro, Marko Mi- trović, N. Banaz i Dr. Vicko Svilokos: po K 10: gg. Dvorski savj. Gjuro Laneve, Pe- rica Kosović, Eliza Redl, Obitelj Lopižić, Antun Scrivanich, kot. pogl. Vicko Laneve, Nike ud. Muhoberac, Elena de Bizzarro- Ohmučević, Paulina ud. Kisić, Niko Gjik, Jele ud. Svilokos, Nikola Radoš, N. Banaz jun., Don Jero Gjik, Baron Ramberg, Dr. Božo Kurajica i Nike ud. Gruber; zatim Dubrovčani nastanjeni u Zadru pretiča': do- što nije htjela primiti milostinje, nego još kada bi joj kogod poslao štogod hrane na- šla bi se teško uvrijegjena, te osim što bi prezirom povratila još bi brže bolje otišla kod dotične osobe da ju ukori, riječima: »ono držite za Vas; meni ne služi ničije karitati!« Niti svoje vlastite novce, koji bi joj pripadali, nije htjela da primi, jer ne- tom je dolazilo preko druge ruke smatrala je, da je to ko milostinja, ili kakova »pre- vara« radi njezine kuće!! Od glave. do pete bila je pravi pravcati dubrovački origjino, kakovijeh je dan-danas sasvijem rijetko. Je- dnom joj je, što znam, jedna gospogja po- slala na dar 2 kg. kafe i 2 kg. šećera, ali gospogja Ane odbije i otigje kod dotične gospogje da je upite, zašto joj je učinila takovu uvrijedu, jer da ona takijeh ofeza ne mirita, a da kafu i šećer regala svojoj čeljadil! A mučila se je na svakoji način da se prehrani, sa svojijem vlastitijem radom. Nemojte pak misliti, da je to bila prosta, neuka žena: znala je svakoje ženske fine radnje, te je rekamavala i plela picilje; bila je valjana švelja i krojačica. Poznavala je koliko naš toliko i talijanski jezik, a nazad malo vremena napisala je jednu pjesmu, koju je sa prozora zanosno čitala svojijem susjedama (u kojoj je šibala dubrovačku gospodu, nadasve gospogje ; napisana je u našemu dijalektu). U rekamavanju je bila tako valjana, da je na platnu vrlo fino iz- pittura. Sli- čne je radnje nosila od kuće do kuće, da stavlja na lutriju, i na taj bi način štogod pak bi nakupovala kafe i šećera God. VI. |prinosa za proslavu sv. Vlaha K 41. Uku- \pno K 621. — Odbor najljepše blagodari, | Spomen dani u ovome mjese- cu: 6/4. 1667. Veliki potres u Dubrovniku. — 4/4. 1849. Hrvati poraziše Magjare kod Bičke — 8/4. 1905. Slavni biskup Strossma- yer umr'o u Djakovu. — 18/4. 1671. Nad hrvatskijem junakom Petrom Zrinjskim izre- čena smrtna osuda — 25/4. 1848. Hrvatski ban Jelačić ukida kmetstvo, — 27/4. 1809. Turci zapališe Cetin-grad. — 30/4. 1671. Na pravdi pogubljeni hrvatski otačbenici Petar Zrinjski i Krsto Frankopan. Pir. Sutra će se vjenčati g. Ivo Kopri- vica za simpatičnu ggjicu. Anku Rezinović. Čestitamo ! + Perica pl. Ghetaldi. U Gružu je preminula ggja. Perica pl. Ghetaldi rogi. Kisić, u 24.0j godini, supruga g. Ferda pl. Ghetaldi. U četvrtak u jutro slijedio joj je sprovod u Rijeku Dubrovačku, gdje je po- kopana u obiteljskoj grobnici. Pokoj joj vje- čni, a ucviljenom suprugu i rodbini naše iskreno saučešće. Poučno-zabavni sastanak. U četvrtak na 21. ov. mj. u 7 ur4 u večer bit će u mjesnom kat. društvu »Bošković« pou- čno-zabavni sastanak sa ovim dnevnim. re- dom: »Uspomene s putovanja, V. dio« — govori prof. K. Krile. Nova obalna pruga. Upozorujemo općinstvo na oglas plovitbe Račić. Parobrod »Gruž« će počam od ponedjelnika krećati iz Šipana tičući obližnje luke, te dolaziti u Dubrovnik. U voznom redu su uvedena nova pristajališta Doli i Banići, pa je tako i ovijem selima znatno oblakšan saobraćaj sa Dubrovnikom. . Gdje su dokazi?! »Dubrovnik« mje- šte da odgovori, kako je došao do uredo- vne tajne, uzmiče te kaže da je »doznao po našim omladincima«, koji da su o tome po gradu »brbljali«! Oni dakle »brbljali«, a »Dubrovnik« po stenografsku »brbljanje« doslovce zabilježio i vješa o veliko zvono! Dakle »ozbiljni« »Dubrovnik« donaša 0z- biljno što se po gradu »brblja«, i to još u uvodnom članku od 6 (šest!) stupaca! Ne zavidimo, da tako »lijepu« svjedočbu daje sam sebi! Ako »Dubr.« neće da i ovaj put dokaže, da je Motimično lagao, neka iz- nese gdje je i od koga čuo to »brbljanje«! Čekamo! Kazališnoj Upravi. Primomo iz okolice ; Do malo dana stići će u Dubrov- nik zagrebačka opera. Poželjno bi bilo, da Uprava kazališta prije nego započnu dava- njem prestava, obznani putem gradskih no- vina, kojim će se redom i u koje dane što davati, da i okolica može upotrebiti ovu prigodu, te doći aa koju omiljelu operu, bilo pojedince, bilo skupnim izletom. U svim mjestima znade se repertoir za cijelu sedmicu, a to se može i kod nas, Nadamo se dakle, da će nam želja biti is- punjena. — Nekoliko želećih posjetitelja opere. Uzrujanost u Skadru proti Lloydu. »Naše Jedinstvo« u broju od 9. ov. mj. donaša iz Arbanije i ovo: Ovdje su trgovci i gragjani u opće siti i presiti nevaljale službe Lloydovih parobro- (jedina hrana njojzi i njezinijem mnogo- brojnijem mačkama!) Ali i to, što je na. platnu iglom i svilom izradila sliku jednog turčina, imalo je svoju svrhu: Često je o- bičavala hoditi kod dobrog starca pok. An- tuna Obradovića u »Sv. Jakob«, i jednom nazad desetak godina kada se je od njega vraćala put grada pred samu noć, susretne je jedan postariji turčin, pruži joj ruku i ponudi jednu banknotu, htijući je zavesti. Ali ona na to usklikne (kako što je sama pripovijedala): »Nemoj brate; svi smo bra- ća po Bogu«, a turčin da se je na te riječi toliko smilovao da joj je pitao proštenje i dopratio je do Ploča. Eto, zato je na pla- tnu izvezla sliku turčina, a ta se slika sada nalazi kod jedne gospogje u gradu, koja ju je dobila na lutriji. Ali ako nije nikoga htjela primati u svoju kuću, ona je ipak rado hodila u kuće svo- jijeh prijateljica i znanaca, e bi se na dugo razgovarala. Jednom u razgovoru reče dnoj gospogji: »Ako Vam je gdjekad od potrebe malo vina ili rakije, nemojte kupo- vati u gradu, nego kako što i ja činim: pogjite kupiti u Župu, ili u Gruž, u Rijeku, na Kono, jer ako Vas samo dvaput vide da kupujete, prozuntat će Vas i rijeti će »ka- kva je pjandura«, a malinjijeh kundurica ima koliko ženskijeh toliko muškijeh«. | u istinu teško da bi se ona i jednom na mje- . sec napila kupicu rakije ili žmulić vina; ži- vjela je ko ptićica. — Otac se je uprav o- činski brinuo, da po njegovoj smrti bude obezbijegjena, da joj ne bude trebovati pru- žati ruku, te ju je bio osjegurao kod ne-