Br. 269.

ma tomu ne bismo smjeli govoriti o »svr-
šetku« ovoga procesa, kao što smo to ma-
lo prije napisali. Nu jedno ćemo ipak spo-
menuti. Parnica je ova bila podignuta zato,
da se reprimira pokret i tendencija, koja bi
išla za tim, da se grčko-istočno pučanstvo
pobuni protiv monarkije i da se otcijepi od
nje. Ta činjenica je utvrgjena. A sada na-
staje pitanje: hoće li ovakav svršetak par-
nice reprimirati ovakav pokret? Da li vlada
i gospodari državnog odvjetnika dobijaju
informacije o tome, kako djeluje u pokra-
jini ovaj svršetak parnice ? Ako je vlada o
tome informirana, hoće li Kruni to, po svo-
joj dužnosti, istinito i vijerno saopćiti? Ako
još nema o tome informacija, hoće li ih sebi
pribaviti? Mi nijesmo denuncijanti, pa ne
ćemo da iznašamo, što mi o tome sazna-
jemo, jer u prvom redu dužnost sigurno-
snih oblasti, da same nad sigurnošću drža-
ve bdiju, te pomno prate, kako se narod
odgaja.

S obzirom na ovu stvar mi ostajemo kod
onoga, što rekosmo odmah, nakon što je
bila veleizdajnička parnica započela. Mi
smo tada rekli, da je .nama posve indife-
rentno, koliko je koji pojedinac od optu-
ženika kriv, rekosmo pače, da bi nam bilo
najdraže, ako bi svi sretno isplivali. Ali
zato tim veću važnost položismo na to, da
se dokaže, e da li sama veleizdajnička pro-
paganda postoji, pa ako — da se onda
odstrani sve, što ovakovu propagandu stva-
ra, podržaje i širi. Vrhovno sudište je rije-
šilo, da je egzistencija ovakove veleizdaj-
ničke propagande pozitivno dokazana. A
korolar — gdje je?«

(Adam i Valerijan Pribičević pušteni su
iz tamnice, uz kauciju po 6000 Kruna).

 

Vijesti iz naroda.

Iz Gornjega Primorja.

(»Rodoljubi« na poslu oko »Slobode«).
Raskokodakala se zadnja demokratska »Slo-
boda« te pozivlje biskupe, vladu, zemaljski
odbor, te skoro svu Austriju (još joj je fa-
lila konferencija u Hagu!!!), da se diguu
proti amošnjijem franjevcima, jer se je »ne-
mirni« župnik Gradca usudio dojaviti Gvar-
dijanu Alaču, gdje se nahodi Blaženka Iva-
nišević i stric joj Frane. Jadna »Sloboda«,
a jadniji famozni njezin pisarčić! Zavrtjelo
im u drobu, da bi možda Alač tražio od
istijeh punomoći za nastajne izbore! U po-
menutom listiću donosi se pače u cijelini
— a i iskvareno! — župnikovo pismo na
Gvardijana, e se vidi puste »spletke« i »in-
trige svetijeh otaca«!? Ovo su glasovita Te-
slina otkrića !!! — Ako se baš stvar teme-
ljito (razumijem: znanstveno, jer su »mu-
draci« »Slobodini« pisarčići) prouči, jesu
čudnovati amošnji iranjevci. Petar, Dur Niko,
učitelji: Stevilo i Mladenko, skupštine (be-
side mi uz prisuće c.k. komisara!), kojijem
presjeda veliki (po kaputu!) dur Niko: sve
se to skastilo i skleputalo, te viče u jedan
glas: »Neka Petar ugje u općinu barem za
jednu godinu«. (Nemoj Petre, čuvaj ti svoj
čisti značaj; ta znaš, ako se omažeš, da bi
se moglo štogod izroditi !... A i naš dur
Niko izjavljuje javno da se odriče »advo-
kature« (može i »profesure«: jer ih posje-
duje kao i moja pokojna baba Marija!),
samo da može u općini sa svojim p4pom
usrećiti ovaj narod. Sretna li Primorja uz

Gospogja ANE MENGULA.

 

Megju ženskijem u našemu gradu to je
jedna od zadnjijeh dubrovačkijeh origjinala.
Malo je kojeg gragjanina, koji neće poznati
gospogju Anu Mengulirku: osrednjeg stasa,
malo pokučena, mršava ko štap, lijeda,
obučena sasvijem na starinsku, omotana
žuto-crvenkastijem šalom, na glavi klobučić
u naliku škufije, sa dva traka pod vratom,
koji će za stalno bit imao preko pedeset
godina; u crevljama od robe, sa spletenom
bursicom u ruci. Izgiedala je potpuna živa
slika an , Umrla je na 27. Januara
ove godine, u 73.0j godini. Bila je vrlo o-
sjetljiva, a pametno bi razložila, pripovije-
dala o Dubrovniku i o mnogijem dubrova-
čkijem gosparima i gospogjama, ali je i-
mala i svojijeh osobitijeh ideja, i što bi za-
bila u glavu niko da bi joj mogao izvaditi,
odvratili je. Stanovala je na Prijekome, u
ulici »Žudioskoj«, u svojoj vlastitoj kući.
Ne samo što je živjela sama, ali nije do-
puštala niti da joj časovito kogod u kuću
stupi, pa makar joj bila najtijesnija prijate-
ljica; ako bi joj ko iz susjestva imao što-
god rijeti, kazao bi joj sa ulice, a ona pi
odgovarala sa svoga prozorčića; kućna je
vrata uvijek čvrsto zatvarala, podupirajući
ih još sa gvozdenijem pontapiljama! Kad
bi joj kogod primjetio, zašto ne primi u
kuću svoje susjede na razgovor, odvratila
bi: »Ja nikoga ne sekavam, pa neka ni
mene drugi ne sekavaju«. Životarila je, sa-
svijem na siromašku; najviše se je hranila
sa kalom bijelom i suhijem kruhom. Jedino

takove ljude! Oni su poznavaoci težačkijeh
nevolja (a i žepa!). Nu vidi belaja! Sme-
taju Cikojevići, Belamarići i Alači! Žali Pe-
tar i njegovi sinovi za Kačićima, Blaškovi-
ćima i Puratićima. Jest, ovi su zadnji umrli,
ali je Bog podigao prve, kako je naredio
Leon XIII. da mole sa sv. Mihovilom Ar-
kangjelom — odvjetnikom Gradca — neka
sotonu i ostale opake duhove strovale....
da se po svijetu ne miješaju. Kriv je i žu-
pnik Zaostroga, pa mu Stevilo poručuje u
istoj +Slobodi«, da ne goni zeca, jer da
može išćerat lisicu. I ovo spada u Tesline
izume! Neznamo, što mu je kriv župnik i
što je sovim htio reći »literat« Stevilo.
Valjda da dojavi školskijem vlastima da se
učitelji progju izbornijeh agitacija? Neće to
župnik učiniti, kao što su nekoji  učite-

 

 

 

lji lani perfidno tužili svoga kolegu u
Gradcu! Ovo je za sada dosta. Nego ti po-
ručuju: Jok, Petre, sa svom tvojom hitroli-
jom i mudrolijom, i advokaturom (sic!) dur
Nike, nećeš se oblizati ni ovog puta! —
Uvijek isti.

Iz Stona.

(Podijeljenje odlikovanja). Dne 3. ov. mj.
bio je predan Viteški Krst Mp. Don N. Bun-
tjeliću, dekanu i nadpopu Stonjskom. — Ne-
opisivo veselje i vanredna slava najbolji je
znak poštovanja prama našemu dekanu. —
Ston bijaše u svečanom ruhu, okićen sago-
vima i zastavama, a prigodna pjesma širila
se po gradu. — Sve mjesne vlasti sa opći-
nom na čelu, školska djeca učestvovaše to-
me slavlju. Općinska dvorana bijaše dup-
kom puna odličnijeh gragjana, pred kojim
povjerenik g. Bulić preda svečaru, uz po-
pratni govor, Viteški Krst Franje Josipa I.
naglasivajuć njegove zasluge. Ganut odgo-
vori svečar, da će i nadalje još većim ža-
rom prionuti na rad u svome zvanju, kao
svećenik, gragjanin i Hrvat uz gojenje čuv-
stva, harnosti i lojalnosti. Tada zaori dvo-
ranom: »Živilo Njegovo Veličanstvo Franjo
Josip 1.« Od općine do crkve svečar bijaše
predmetom ovacija i klicanja. — Bijaše
od stonjskih diletanata i diletantica otpje-
vana sv. Misa. Ovom zgodom preporučamo
pjevačkom zboru, da ne sustane na zapo-
četom put. Bio je ganutljiv prizor kad od-
lični gosti, povjerenik, sudac, načelnik stu-
piše pred staricu majku svečarevu od 84
godine, i kad veleč. Don N. Baća pred si-
nom joj i dvije kćeri nazdravi sa nekoliko
ganutljivijeh riječi. Nazdravice, napitnice re-
dale su se preko sobeta. — Svečar nazdravi
Vladaru, Namjesniku, izrazujuć čuvstva za-
hvalnosti. Stonjski diletanti prirediše u tu
svrhu u većer zabavu, koja je preko očeki-
vanja svakoga zadovoljila. Preko večere stonj-
ska mladež iskaže svečaru burne ovacije,
a takogjer i njegovoj starici majci. | mi do-
prinoseći ovo malo redaka pridružujemo se
tomu slavlju, srdačno čestitajući svečaru,
starici mu majci i njegovoj svojti. — Bog,
Rod, Domovina, neka Te prate u Tvojijem
koracima, što Ti želi Tvoj — Or.

iz Drniša.

(Vrijedni propovjednik). U prošloj kori-
zmi propovijedao je u ovoj varoši na glasu
vrstni propovjednik, zaslužni član našijeh
rodoljubnijeh franjevaca, exdifinitur M. P.
O. Nikola Bilić. Njegove sočne i koristne
propovijedi zadovoljile su svakog pravog
katolika, zato je narod ove prostrane župe
hrlio da ih sluša te je crkva bila dupkom

joj je društvo bilo — mačke, jer je imala
mnogo mačaka, koje je njegovala i pazila
ko najprvu stvar ovoga svijeta; i njih je
hranila jedino sa kafom bijelom: u jednu
ovišu pliticu ulila bi hladne kafe i nadro-
bila kruha, naokolo plitice okupile bi se
mačke da jedu, a gospogja bi Ane zasjela,
te pijući i ona kafu uživala bi gledajući
kako mačke kusaju, i gdjekada bi se čulo
kako ih kori, n. pr.: »moj bjanko (ili riso,
mrko i t. d.) nećemo tako, nč; ti si mi se
dezerto; što grabiš, nije to za tebe samoga;
kako što si ti moj tako su i one; a neka
mi dogje tiro pa će uhitit što ga ide ...;
do ovijeh ur& pa ga još nema...« | tako
ko je nije poznavao a čujući razgovore i
prigovore, mislio bi da u kući ima ko zna
koliko čeljadi! S toga su je zvali »majka od
mačakai«. Ali ko da ni u mačkama nije i-
mala mnogo povjerenja, jer kada bi izašla
iz kuće zvala bi sve mačke za sobom, i ove
bi se zavukle u buže i obližnje prozorčiće
u ulici, da je čekaju. Kada bi pak hodila
uz ulicu, sve bi mačke izašle joj u susret,
milijući se oko nje, a ona bi se u tome
momentu smatrala ko najsretnijom !. . . Kažu
mi, da malo dana prije nego je umrla broj

| mačaka je za desetak poskočio: opet jedna

mačka okotila, što je gospogji Ani bila ne-
opisiva radost! Kada bi kogod pod njezi-
nom kućom iz šale rekao: »ovodi stoji majka
od mačaka«, gospogja bi Ane hitro izašla
na prozor, pitajući; »evo me, evo, što želite?«
Jednom ju iz radoznalosti zaustavih na Po-

 

ljani, upitom: »Ma, gospogja Ane, zašto
onoliko hranite mačaka; pa još od Vašega

PRAVA CRVENA HRVATSKA

puna, naročito nedjeljom. Mnogo je oko o-
suzilo, svačije srce ganulo u mnogijem pro-
povjedima, nadasve na zaključnoj i velike
sedmice, sa željom i uzdahom: da Svemo-
gući poživi i štiti do skrajnijeh granica ljud-
skog života našeg dragog O. Nikolu. Živio
na mnogaja! — Baćuško.

 

Izbor izmegju srestava ostranjenja.
Naravna Franjo-Josip-grka voda pre-
kazuje se izmegju svih priznatih li-
jećnih voda Srednje Europe kao do-
kazana voda, koja u sebi sadrži najvi-
še soli, koje odvode i pomažu pro-
bavu. Njezino djelovanje nastaje s to-
ga, osobito protivno od umjetnih soli,
odmah iza užitka manje množine (po-
priječno '2 žmula od vina) sa velikom
sjegurnošću.

»Franjo-Josip«-grka voda zaslužuje
osobite pomnje, jer ne oslabljuje želu-
dac, kao što se obično dogagja kod
većine pilula za čišćenje, tubleta, tin-
ktura, tajnih srestava svake vrste, xoje
nevješti na svoju štetu upotrebljavaju.

Naravna »Franjo-Josip«-grka voda po-
sjeduje, jer istodobno sadrži dvostru-
ko ugljenasto kiseli natron, rijetku ko-
rist, da se može dugo vremena upo-
trebljavati, a da se ne omete probava.
Pravom dakle zauzima odlično mjesto
izmegju srestava ostranjenja. 455

 

Domaće vijesti.

Zdravlje Dra. J. Franka. Ja-
vljaju nam iz Zagreba, da zdravlje našeg
milog presjednika stranke D.ra J. Franka,
kreće postepeno na bolje. Dr. Frank je na-
kon pet mjeseci što nije ostavio sobu, na-

gradom sa svojijem liječnikom; posjetio je
takogjer wiedništvo »Hrv. Prava«, gdje ga
cjelokupno osoblje uredništva i tiskare naj-
srdačnije pazdravilo. Dao Bog našem pre-
sjedniku i neumornom vogji što skorije
potpuno ozdravljenje, da svojom vještom
desnicom, pomlagjenom snagom i žilavošću
uzmogne čuvati i voditi do pobjede svetu
stvar hrvatskoga naroda, u ova teška i sud-
bonosna vremena po Hrvatsku. Živio dr.
Josip Frank! ,

Dr. Rakodczay - hrvatski mi-
nistar. Po svijem vijestima imao bi u
najskorije vrijeme postati ministrom za Hr-
vatsku bivši ban, a sadanji presjednik stola
sedmorice Rakodczay. | ovoga je gospodi-
na koalicija svalila sa banske stolice kao
nametnutog zloduha Hrvatske, a sada iza
kako se je onako junački podnio za «rije-
šenje« veleizdajničke parnice, oduševljeno
ga pozdravlja, jedino je u brizi, gdje bi
našla i za njega jedan izborni kotar!

Uskr 3 Koa-
licija tačno radi po komandi srbomagjaron-
čine bana Tomašića. Do sada sve kandidira
stare khuenovce »slavne« uspomene Šilo-
vića, Kriškovića, Chavraka, Rorauera, Šuma-
novića i t. d. Pakt se vijerno provagja!
Koalicijona lagja leti punom parom, samo
je pitanje, gdje će svršiti!!? Zaista su bili

.-> NR

zalogaja za njih otkidate?«, na što mi usko-
šeno odgovori: »To nijesu ničiji posli; ko
ih je hranio do sada; hranit će ih i od sada;
mačke su mi najbolji prijatelji i sikura sam
da mi ne mislu zla; a misjela sam da me
opet dolazite sekavat radi mojijeh libard....«
i proslijedi dalje. (O librima govorim niže).
Bila je pak ponosita, i uvijek je govorila
da je ona od ugledne porodice, prava du-
brovkinja, ko što u istinu i jest, i žao joj
je bilo kad bi je ko zazvao »Ane«, a ne
»gospogja Anel« Gjed joj je bio dubrova-
čki pomorski kapetan, gospar Pešut, veoma
imućan; a i otac joj je bio pomorac, #0-
stromo, a kašnje je stupio u službu kod
mjesnog Lučkog Poglavarstva — Frano Men-
gula — gdje je služio kao prvi pilot.*) | on
je bio prilično imućan, te je posjedovao i
nekoje kuće u gradu a jednu u Lapadu.
Zbog jedne kuće imala je gospogja Ane
nekijeh prepiraka, o čemu je uvijek govo-
rila. To je, kako čujem, dobro poznato ad-
vokatu g. Dru. Marotti, pak o tome neću
da govorim, pošto u stvar nijesam dobro
upućen, jer naravno da je ona pripovije-
dala na svoj način. — Ali je tako bila po-
nosita, da i ako je živjela vrlo siromašno
— radi svoje tvrdoglavosti — ipak ne samo

+) Otac joj Frano Mongula umr'o je 1877.
u 75.0) godini. Kada se je godine 185%. dogo-
nesreća pod Lokrumom, gdje je u-

 

 

 

 

| vezla jednoga turčina, u ponto

 

O-godišnjice). | zaradila,

ludi Pasarići, Krajačići, Beluhani i Noršići,
dati se strijeljati g. 1903., a sada?!

Novi zagrebački načelnik. U-
druženi magjaroni, koji sada raspolagaju sa
većinom gradskijeh zastupnika zagrebački:
jeh, koji bjehu birani pomoću saveza od
8 stranaka proti Starčevićancima, izabraše
gradskim načelnikom nekakvog arhitekta
Holjca, čovjeka inače do sada u ničemu
istaknuta, ali je dosta da je magjaron!

Ribari, na oprez! Pišu nam iz
Zadra: »Gospodarsko Vijeće« radi na vas

“mah, a kojijem uspjehom, to ćemo vigjeti,

ko živ i zdrav bude. Velimo očito: »Gospo-
darsko Vijeće» stvara suvišne Kotarske Za-
druge, ko utakmicu našijem Seoskijem Bla-
gajnama. Nu tu su po srijedi mandati i —
sloboda naroda! Na potvrdu svega toga či-
tajte zadnji »Gospodarski Vijesnik« da se
uvjerite. Valja udovoljiti i taštini ljudskoj!
»Gospodarsko Vijeće« sa 14 Ribarskijeh Za-
druga stvara regionalni savez, da tijem je-
dnome osjegura zastupnički mandat. Prepo-
ručamo rodoljubima, da paze koga biraju
u Kotarske Zadruge, kada su voljni pod
pritiskom osnivati ih; a uhvamo se da će
ribari znati odgovoriti na pruženu im _ru-
kavicu.

Iz kluba čiste stranke prava.
Javljaju nam iz Zagreba, da je saborski klub
čiste stranke prava izabrao svojim presjed-
nikom narodnog zastupnika dra. Aleksandra
Horvata. Dr. Josip Frank ostaje dakako
trajnim presjednikom i stranke i saborsko-
ga kluba, ali usljed svoje bolesti ne može
da vrši presjedničkih posala u saboru, s
toga će ih voditi zastupnik dr. Horvat.

Bilanca hrvatskog kazališta
do konca Marta o. g. Do konca
Marta davano je u zagrebačkom kazalištu
123 dramske, 58 opernih i 57 operetnih
prestava. Unišlo je na dnevnom prihodu drame
K 67.013.78, opere K 88.285.29, a operete

pokon izišao vanka dne 6. mj. i preveo selo 68.204.14. Noviteta, odnosno novo-nau-

čenih komada bilo je: u drami 26 (21 novi),
u operi 10 u opereti 4 i vandaville.

Nova emisija dionica Jadran-
ske Banke u Trstu. Upozorujemo
na današnji oglas glede povišenja dioničke
glavnice Jadranske Banke u Trstu od Kr.
3,000.000--— na Kr. 4,000.000-—. kao što i
na to, da Jadranska Banka prima već od
danas prijave ža dionice nove emisije. Po-
tanji uvjeti subskripcije navedeni su u Spo-
menutom oglasu.

 

Gradska kronika.

Za popravak crkvice sv. WVla-
ha na Gorici. |. iskaz: Priložiše: Ni.
Pr. g. namjesnik Niko Nardelli K 200; po
K 50: gg. Antun Savasta i Kristo prof.
Krile: K 30 g. Pero Lujak; po K 20: gg.
Evelina Banaz rogi. pl. Bizarro, Marko Mi-
trović, N. Banaz i Dr. Vicko Svilokos: po
K 10: gg. Dvorski savj. Gjuro Laneve, Pe-
rica Kosović, Eliza Redl, Obitelj Lopižić,
Antun Scrivanich, kot. pogl. Vicko Laneve,
Nike ud. Muhoberac, Elena de Bizzarro-
Ohmučević, Paulina ud. Kisić, Niko Gjik,
Jele ud. Svilokos, Nikola Radoš, N. Banaz
jun., Don Jero Gjik, Baron Ramberg, Dr.
Božo Kurajica i Nike ud. Gruber; zatim
Dubrovčani nastanjeni u Zadru pretiča': do-

što nije htjela primiti milostinje, nego još
kada bi joj kogod poslao štogod hrane na-
šla bi se teško uvrijegjena, te osim što bi
prezirom povratila još bi brže bolje otišla
kod dotične osobe da ju ukori, riječima:
»ono držite za Vas; meni ne služi ničije
karitati!« Niti svoje vlastite novce, koji bi
joj pripadali, nije htjela da primi, jer ne-
tom je dolazilo preko druge ruke smatrala
je, da je to ko milostinja, ili kakova »pre-
vara« radi njezine kuće!! Od glave. do pete
bila je pravi pravcati dubrovački origjino,
kakovijeh je dan-danas sasvijem rijetko. Je-
dnom joj je, što znam, jedna gospogja po-
slala na dar 2 kg. kafe i 2 kg. šećera, ali
gospogja Ane odbije i otigje kod dotične
gospogje da je upite, zašto joj je učinila
takovu uvrijedu, jer da ona takijeh ofeza
ne mirita, a da kafu i šećer regala svojoj
čeljadil! A mučila se je na svakoji način da
se prehrani, sa svojijem vlastitijem radom.
Nemojte pak misliti, da je to bila prosta,
neuka žena: znala je svakoje ženske fine
radnje, te je rekamavala i plela picilje; bila
je valjana švelja i krojačica. Poznavala je
koliko naš toliko i talijanski jezik, a nazad
malo vremena napisala je jednu pjesmu,
koju je sa prozora zanosno čitala svojijem
susjedama (u kojoj je šibala dubrovačku
gospodu, nadasve gospogje ; napisana je
u našemu dijalektu). U rekamavanju je bila
tako valjana, da je na platnu vrlo fino iz-
pittura. Sli-
čne je radnje nosila od kuće do kuće, da
stavlja na lutriju, i na taj bi način štogod
pak bi nakupovala kafe i šećera

God. VI.

|prinosa za proslavu sv. Vlaha K 41. Uku-
\pno K 621. — Odbor najljepše blagodari,

|

Spomen dani u ovome mjese-
cu: 6/4. 1667. Veliki potres u Dubrovniku. —
4/4. 1849. Hrvati poraziše Magjare kod
Bičke — 8/4. 1905. Slavni biskup Strossma-
yer umr'o u Djakovu. — 18/4. 1671. Nad
hrvatskijem junakom Petrom Zrinjskim izre-
čena smrtna osuda — 25/4. 1848. Hrvatski
ban Jelačić ukida kmetstvo, — 27/4. 1809.
Turci zapališe Cetin-grad. — 30/4. 1671. Na
pravdi pogubljeni hrvatski otačbenici Petar
Zrinjski i Krsto Frankopan.

Pir. Sutra će se vjenčati g. Ivo Kopri-
vica za simpatičnu ggjicu. Anku Rezinović.
Čestitamo !

+ Perica pl. Ghetaldi. U Gružu
je preminula ggja. Perica pl. Ghetaldi rogi.
Kisić, u 24.0j godini, supruga g. Ferda pl.
Ghetaldi. U četvrtak u jutro slijedio joj je
sprovod u Rijeku Dubrovačku, gdje je po-
kopana u obiteljskoj grobnici. Pokoj joj vje-
čni, a ucviljenom suprugu i rodbini naše
iskreno saučešće.

Poučno-zabavni sastanak. U
četvrtak na 21. ov. mj. u 7 ur4 u večer bit
će u mjesnom kat. društvu »Bošković« pou-
čno-zabavni sastanak sa ovim dnevnim. re-
dom: »Uspomene s putovanja, V. dio« —
govori prof. K. Krile.

Nova obalna pruga. Upozorujemo
općinstvo na oglas plovitbe Račić. Parobrod
»Gruž« će počam od ponedjelnika krećati
iz Šipana tičući obližnje luke, te dolaziti u
Dubrovnik. U voznom redu su uvedena
nova pristajališta Doli i Banići, pa je tako
i ovijem selima znatno oblakšan saobraćaj
sa Dubrovnikom. .

Gdje su dokazi?! »Dubrovnik« mje-
šte da odgovori, kako je došao do uredo-
vne tajne, uzmiče te kaže da je »doznao
po našim omladincima«, koji da su o tome
po gradu »brbljali«! Oni dakle »brbljali«,
a »Dubrovnik« po stenografsku »brbljanje«
doslovce zabilježio i vješa o veliko zvono!
Dakle »ozbiljni« »Dubrovnik« donaša 0z-
biljno što se po gradu »brblja«, i to još u
uvodnom članku od 6 (šest!) stupaca! Ne
zavidimo, da tako »lijepu« svjedočbu daje
sam sebi! Ako »Dubr.« neće da i ovaj put
dokaže, da je Motimično lagao, neka iz-
nese gdje je i od koga čuo to »brbljanje«!
Čekamo!

Kazališnoj Upravi. Primomo iz
okolice ; Do malo dana stići će u Dubrov-
nik zagrebačka opera. Poželjno bi bilo, da
Uprava kazališta prije nego započnu dava-
njem prestava, obznani putem gradskih no-
vina, kojim će se redom i u koje dane što
davati, da i okolica može upotrebiti ovu
prigodu, te doći aa koju omiljelu operu,
bilo pojedince, bilo skupnim izletom.

U svim mjestima znade se repertoir za
cijelu sedmicu, a to se može i kod nas,
Nadamo se dakle, da će nam želja biti is-
punjena. — Nekoliko želećih posjetitelja
opere.

Uzrujanost u Skadru proti
Lloydu. »Naše Jedinstvo« u broju od 9.
ov. mj. donaša iz Arbanije i ovo:

Ovdje su trgovci i gragjani u opće siti
i presiti nevaljale službe Lloydovih parobro-

(jedina hrana njojzi i njezinijem mnogo-
brojnijem mačkama!) Ali i to, što je na.
platnu iglom i svilom izradila sliku jednog
turčina, imalo je svoju svrhu: Često je o-
bičavala hoditi kod dobrog starca pok. An-
tuna Obradovića u »Sv. Jakob«, i jednom
nazad desetak godina kada se je od njega
vraćala put grada pred samu noć, susretne
je jedan postariji turčin, pruži joj ruku i
ponudi jednu banknotu, htijući je zavesti.
Ali ona na to usklikne (kako što je sama
pripovijedala): »Nemoj brate; svi smo bra-
ća po Bogu«, a turčin da se je na te riječi
toliko smilovao da joj je pitao proštenje
i dopratio je do Ploča. Eto, zato je na pla-
tnu izvezla sliku turčina, a ta se slika sada
nalazi kod jedne gospogje u gradu, koja
ju je dobila na lutriji.

Ali ako nije nikoga htjela primati u svoju
kuću, ona je ipak rado hodila u kuće svo-
jijeh prijateljica i znanaca, e bi se na dugo
razgovarala. Jednom u razgovoru reče
dnoj gospogji: »Ako Vam je gdjekad od
potrebe malo vina ili rakije, nemojte kupo-
vati u gradu, nego kako što i ja činim:
pogjite kupiti u Župu, ili u Gruž, u Rijeku,
na Kono, jer ako Vas samo dvaput vide da
kupujete, prozuntat će Vas i rijeti će »ka-
kva je pjandura«, a malinjijeh kundurica
ima koliko ženskijeh toliko muškijeh«. | u
istinu teško da bi se ona i jednom na mje- .
sec napila kupicu rakije ili žmulić vina; ži-
vjela je ko ptićica. — Otac se je uprav o-
činski brinuo, da po njegovoj smrti bude
obezbijegjena, da joj ne bude trebovati pru-

 

žati ruku, te ju je bio osjegurao kod ne-