Br. 270.

U DUBROVNIKU, 23. Aprila 1910

God. VI.

PRAVA GRVENA HRVATSKA

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i
1 Četvrt godine  surazmjemno; za inozemstvo godišnje K. 9
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

 

 

— Ko

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI 8ROJ STOJI 12 0)

Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE |

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

Pretplata i oglasi šalju se

Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. |

| zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po |
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. —
| nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužijivo u Dubrovniku.

Rukopisi se ne vraćaju.

Listovi |

 

 

 

 

Zanimivi pojav.

Silna graja listova koalicije i nje or-
taka, i ako nije mogla do danas do-
kazati ni najmanju od tisuću osvada i
objeda, kojijem je ustajala i ustaje na
čistu Starčevićevu stranku, ipak je po-
stigla da je mnoge zavela a nadasve
da je mnogijem utjerala neki strah,
neku bojazu u kosti. Bezočno laganje
i bestidno nabacivanje to su donekle
postigla, a nadasve kad im stadoše uz
bok vajni pravaši Milinovci, koji iz

prkosa i slavohleplja, iz podlijeh po-/

buda ustadoše da osude što su hvali-
li, da razvrgnu što su gradili, da če-
stite svoje suborce utuku i tako plju-

nu na svoj obraz. | možda bi bili do-

nekle svoju opaku nakanu izvršili,
da ih kratkovidnost koalicije s jedne
strane, a stari vezovi sa Tomašićem
staromagjarona ne budu smeli i u gu-
stoj tami podvala i nasrtaja iz busije
proveli nešto svijetla što najbolje o-
pravdava postupak čiste naše stranke
u Banovini.

Jer su neki zastupnici imali po dva
i po tri izborna kotara, morali su se-
bi jednoga prisvojiti, a ostale prepu-
stiti da sa novijem izborom, svojijem
kandidatom pristupe u sabor. | tijem
je sa lica koalicije pala krinka. Naši
su temeljili, da postoji pakt preko
Khuena izmegju Tomašića i koalicije,
po kojemu bi koalicija imala prepu-
stiti nove mandate staromagjaronima :
ali na tu tvrdnju podigoše protivnici
užasnu viku do neba, te je tu viku u
laž utjeralo ono što se ovijeh dana
tamo zgagja, i ono što kaponje od
koalicije sami priznavaju.

Dokaz je tomu, što je Tomašić na-
metnuo u većini izbornijeh kotara svo-
je stare drugove i ortake ultramagja-
rone, na koje je kidisala koalicija i

PODLISTAK.

Harakteri u Manzonijevim
(8) nVjerenicima““,
Prof. W. baron Ljubibratić.

Ove riječi proizvedoše preokret u Ger-
trudinoj duši. Roditeiji i učiteljice bijahu
uzgojile i povećale prirogjenu joj taštinu,
eda bi joj tako omilio samostan, u kojem
imaše jednoć biti kraljica. Ali kada su joj
srodniji pojmovi tu strast podražili, baci se

na nje većom i naravnijom požudom. Da ne|u

zaostane za svojim drugaricama, odgova-
raše im, da je napokon niko neće moći pri-
siliti da za uvijek ostane u samostanu; da
i ona može uživati svijet kao i koja druga,
samo ako hoće, da hoće; i zaista je htjela.
Sad joj se porodi u pameti misao, da je u
prvom redu potrebita njezina privola, i te
se misli ona čvrsto držala, da uzmogne mir-
nije uživati raskošne slike ugodnije budu-
ćnosti. Nego je morala priznati, da tu pri-
volu treba uskratiti ocu, koji se činio kao
da je već ima, a tad ne bijaše sjegurna,
kako su pokazivale njezine riječi. Dapače
je mrzila svoje drugarice, o kojima je već
dobro znala, da će prije ili kasnije stupiti
u svijet, a mrzila ih je, jer im zavigjala.
To novo čuvstvo poremeti njezine odnošaje
prama drugaricama, te u neprestanom ne-
zadovoljstvu sa sobom i sa drugima pregje
iz djetinstva u mladost, u ono kritično doba,
kad bi se reklo da neka tajinstvena moć
uzdiže, ukrasuje sve misli, sva čuvstva, ili
Im daje novi nepredvigjeni smjer.

Što je Gertruda u svom smatranju o bu-
dućnosti osobito njegovala, bijaše vanjski

koje je i hametom potukla i uklonila
sa političkog poprišta, a da im danas
ruke pruža. A da bi posao lakše pro-
šao, Tomašić da zajamči svojijem mi-
ljenicima izbor, digao je dva velika
župana i zamijenio ih sa svojijem
kreaturama, davajuć i time strašnu plju-
sku koaliciji. Tako su danas u vlasti
Dedović i Adamović, a upali li zam-
ka doći će u sabor kojekakovi Šilovi-
ći i Roraueri itd. u novijem izborima,
dok se u punome jeku u Hrvatsku
povrate zloglasna vremena i nasilje
IKhuenove ere. A da je baš tako, ne
srame se priznati, kako rekosmo ni
kaponje koalicije. Evo štolkaže »Srbo-
bran«:

»U nekoliko tih kotara istaknuti su
kandidati na osnovu pakta izmegju
bana Dra. Nikole pl. Tomašića i hr-
vatsko-srpske koalicije. I dužnost je
sviju pristaša koalicije, koji su o-
dobrili taj pakt, da dadu svoje gla-
sove za kandidate ovoga pa-
kta«.

Ističemo dakle tri žive istine, koje
same otskaču svakomu, kojeg nije bi-
jes strasti zavela; a to:

1. Čista Starčevićeva stranka prava,
ne samo teoretično i u idealu, nego
stvarno i faktično ide za tijem da o-
slobodi Hrvatsku našu domovinu od
sužanjstva i od tutorstva magjarskoga,
što naglasuje, to i hoće: da Hrvat bu-
de svoj u kući svojoj, zavisan samoj
Kruni vlastitoga svoga kralja; zato lav-
ski pobija sve one druge stranke, ko-
je idu za tijem da ili nešto okovi o-
blakšaju, ili da ih Magjari čvršće pri-
tegnu.

2. | ako je ugovarala, nije nigda
došla do zaključka, jer nije nigda htje-
la da žrtvuje narodne probitke časo-
vitoj pak bilo i narodnoj koristi.

 

žala je pomirljivu ruku onijem stran-

Isjaj i gizda. U svojoj mašti napravi sebi
neko sjajno zaklonište, kamo bi pribjegla
iz realnosti, gdje bi primala neke osobe na
čudnovati način sklepane od nejasnih uspo-
mena iz djetinstva, od onoga što je sama
znala od vanjskoga svijeta i što je mogla
naučiti iz razgovora sa svojim drugaricama.
Stim se umišljenim osobama zadržavala,
snjima govorila i u njihovo ime sebi od-
govarala. Često bi je puta saletile nabožne
misli i kvarile ono njezino veselje. Ali re-
ligija, kako su je maloj Gertrudi ucijepili
srce, nije isključivala oholost, dapače je
preporučivala kao potrebito sredstvo za po-
stignuće vremenite sreće, Lišena svoje bi-
tnosti, to ne bijaše više religija već prosta
utvara kao mnoge druge utvare. Kad bi ta
utvara koji put zauzela prvo mjesto u Ger-
trudinoj glavi, nejasni bi je strah spopao
zbog svoje mržnje prama samostanu, te bi
u svom srcu obećala, da će svojevoljno o-
kajali takav grijeh i postati dumna.

Bijaše zakon, da nijedna djevojka ne mo-
gaše biti primljena u koludrice, ako nije
prije pismeno izrazila tu svoju želju tako
zvanom vikaru dumana, da je taj ispita i
tako se uvjeri, da je po sebi, bez ičijeg
pritiska izabrala taj stališ. One koludrice,
koje bijahu na sebe preuzele nepoštenu za-
daću da zavedu Gertrudu, upotrijebiše naj-
zgodniju prigodu i navedoše je da potpiše
molbu, uvjeravajući je, da je to prosta for-
malnost i da napokon sve ovisi o njezinoj
volji. Gertruda potpisa, ali se odmah i po-
kaja, što je potpisala. Dugo vremena ču-
vaše za sebe tu tajnu, napokon je povjeri
drugaricama, želeći iskaliti na koji način
svoje srce.

 

3. Uvijek, pripravno i nesebično pru-

 

|

 

kama, koje su joj bile protivne, kad
god je mogla uvigjeti da će po tome
nešto narodu koristiti. To najbolje svje-
doči to, što je proturala koaliciju u Pe-
štu, a da za sebe nije niti ciglog man-
data tražila.

Ali najbolje to rasvijetljuje onaj za-
nimivi pojav, koji se u Hrvatskoj da-
nas zbiva. U otklonjenijem izborništvi-
ma imadu se provestit naknadni izbo-
ri. Mnogi izbornici da izbjegnu priti-
sku i nasilju, koje će se bez dvojbe
upotrebiti; da iskušaju rodoljublje Mi-
linovaca koji kažu da su proti sada-
šnjoj vladi i koaliciji, dočim s njima
šuruju; da spase barem načelo i zna-
čaj, dogjoše do sretne misli — velimo
sretne, jer je u ljutoj nevolji — da
ponude kandidaturu osobama koje će
poprimiti pravaški program, koje će

(pravaški raditi i pregnuti, a da za sada

kad je mržnja i zavist podigla toliko
prašine, ne ugju u nijednu straaku.
Istina, to bi bili polutanci, ali takovi,
da budu li savjesno i muževno radili
moći će silu narodnoj stvari koristiti,
a biti ako ne najbolji, najizvrsniji dru-
govi naše stranke, a ono plemeniti i
značajni saveznici u narodnoj borbi.

Ta se je misao najprije proširila i
ostvarila u Gospiću, - gdje su frakcije
ponudile kandidaturu Dru. Ružiću, pak
se eto proširila u bošnjačkom a napo-
kon i u novskom kotaru.

Odaslanici frakcija bili su u Dra.

Franka i sve mu iskazali zašto su pre-
\pojav ovaj put neće imati željeni u-

gli na takav pokušaj, izjavili mu da

 

ljubav k rodnoj grudi, koja je učinila
da kroz godine i godine sve podne-
su, sve iskušavaju, svemu se pokora-
vaju, kako bi ostvarili onaj sveti za-
vjet, kojemu su se obvezali, da će ra-
diti i sve pretrpjeti a da oživotvore
program Onoga velikana, kome su oči
sklopili, od koga su primili mandat,
kojemu su svečano obećali da će ih
sama smrt razdvojiti od njegove na-
kane — smrt i ništa drugo.

Dostatan bi bio ovaj čin da otvori
oči Milinovcima, e bi progledali i da-
lje ne sramotili veliku uspomenu, ve-
liku slavu u narodu našemu Onoga,
koji im je bio i imao biti svetiji i dra-
ži od rogjenog oca. Ali na nesreću,
tome se nije nadati, osim ako svijesni
izbornici ne bi im salomili krila nači-
nom, kog su u ovijem izborima upu-
tili upotrebiti; a taj je ukloniti name-
tnike i dogovorno izabrati ljude valja-
ne, poštene, značajne, koji će u sabo-
ru, videći gdje je vjera a gdje nevje-
ra, znati i hoćeti dati ruku onijem,
koji će živo za narodno dobro pora-
diti. Tisuću puta bolje čestita savezni-
ka, nego li kukavnog i beznačajnog
drugara. Narodna stvar mnogo dobi-
va, jer potiskuje magjarone, jer očito
javlja da se daljnja podregjenost u
narodu neće trpjeti, jer daje mogu-
ćnost da na slobodnu ruku neki po-
rade jedino za dobro naroda bez ob-
veza.

I ako smo osvjedočeni da značajni

ih na to vodi gorljiva domovinska lju- spjeh, jer aparat i pritisak slomiti će

bav, i dični je presjednik pohvalio
njihovu namjeru i pothvat.
dakle, što je Dr. Frank pristao,

U tome
ima- zahvatiti većega maha i sva je prilika

\sve, ali je ipak stvar znamenita, jer s

prva ako i ne uspije, vremenom će

mo najbolji dokaz, kako njega i našu da će ipak uspjeti; dobra i čestita mi-

stranku u Banovini ne vodi želja man-

data, ne kakove materijalne koristi, ne
kakova strast i nadmetanje: nego ih
vodi pravi razbor i ona neograničena ,

Bijaše i jedan drugi zakon, po kojem dje- |
\liko mogla shvatiti, da je pred njihovim o-

vojka nije smjela da se podvrgne tom is-
pitu, ako nije baren jedan mjesec probora-

vila izvan onoga samostana, gdje se od-

gajala. Bijaše već prošla godina od dana,
kada je Gertruda napisala molbu, te joj se
javilo, da će se skoro povratiti u obitelj,
da tu ostane i učini sve potrebite korake
da dovrši započeto djelo. U njezinoj su o-
bitelji svi bili uvjereni o ozbiljnosti njezine
odluke. Ali tako nije mislila Gertruda i
mješte da učini ostale korake, morala je,
kako povući na se onaj prvi. U takovoj se
neprilici posavjetova s jednom drugaricom,
koja joj reče, da pismeno obavijesti oca o
promjeni svoje odluke. Pismo bude potajno
napisano i na isti način otpremljeno. Ne-
mirno je čekala odgovor, ali ovaj ne dogje.
Nekoliko je dana kasnije opatica pozove u
svoju ćeliju i tu joj dobaci nekoliko neja-
snih riječi o nekom velikom prekršaju, o
silnoj očevoj srdžbi, ali joj u isto doba
dade razumjeti, da bi se sve to moglo za-
boraviti, kad bi se skladno i dobro ponašala.

Kad je Gertruda nakon dugih osam go-
dina ostavila zidine hladnog samostana,
silna radost obuze njezino srce, premda je:
morala priznati, da je kod kuće čeka ljuta
borba. Ona bijaše s obzirom na tu borbu
zamislila svoju osnovu: ako se bude prama
njoj silovito postupalo, biti će ponizna, mirna
— ali neće popustiti; ako će se s njome
ići na dobre, znati će biti dobra, nježna —
svojim će suzama ganuti srce roditelja. Tako
mišljaše Gertruda, ali se ne dogodi niti je-
dno, niti drugo. Došavši kući, niko joj ne
reče niti riječi o molbenici ili o odreci. Ro-
ditelji bijahu prama njoj ozbiljni, mrki, šu-

 

\sao sama sebi krči put!

ame

tljivi, ali joj ne kazaše uzroka. Samo je to-

čima bila kriva. Rijetko i samo u odregjene
satove mogla je biti zajedno s roditeljima i
sa starijim bratom, inače je bila sama. Niko
joj ne upravljaše riječ, a kad bi ona koju
izustila, ili se nije na nju pazilo, ili joj se
nije davalo odgovora. Klauzura bijaše još
stroža od one u samostanu. O šetnjama i
zabavama nije bilo govora; kad bi se javio
koji posjet, morala je poći u najgornji kat
i tu se zatvoriti s nekim starim sluškinjama.
Dapače nije išla niti u crkvu, jer je misu
slušala iz jednog kora, koji bijaše spojen
s crkvom. Služinčad se prama njoj ponašala
kao i roditelji, a to je ljuto boljelo Ger-
trudu, koja bi najradije bila s njima općila
s nekim gospodskim povjerenjem.
Megjutim Gertruda opazi, da joj jedan
paž iskazuje osobitu neku naklonost i po-
čitanje. Pošto to držanje najviše odgovaraše
onim mislima, što joj se po glavi vrzale,
oćuti neko ugodno čuvstvo, koje se odra-
živalo i u njezinom ponašanju. Postade mir-
nija, nije bila više onako razdražljiva, pače
se činilo da lakše podnaša i hladni prezir
roditelja. Ovime ne izbjegne taj preokret u
njezinom vladanju i stoga je ozbiljnije i
strože uzeše na oko. Jednoga je jutra je-
dna sobarica zateče, gdje prigiba jedan list,
na kojem je bilo bolje da nije ništa napi-
sala. Sobarica joj otme list, te ga izruči ocu.
Niko ne može opisati strah Gertrudin,
kad je začula očeve korake, Najradije bi se
bila našla ispod zemlje ili u manastiru. O-
tac joj ne udari za čas Bog zna koju ka-
znu, već jedino da će ostati zatvorena u
onoj sobici s onom sobaricom, koja joj je

Odvjetnički konflikt u Spljetu.

Jedan comunique odvjetničke komo-
re u Spljetu, koji je izašao u raznijem
novinama, hoće da opravdava svoj ne-
zakoniti postupak prama umirovljenom
savjetniku g. D. M., kojemu usprkos
zakona, usprkos riješenja Vrhovnog
Suda, da ga se mora upisati u imenik
odvjetnika, neće da se pokori ni za-
konu ni starijoj vlasti, već opetuje iste
razloge navedene u odluci, kojom mu
je odbila molbu. Djela koja su mu bi-
la u grijeh upisana savjetnik je g. M.
sveo na pravu stazu u utoku na Vrho-
vni Sud, a jedan je čin pobio autentičnim
pismom, te je Vrhovni Sud prihvatio
navedene razloge, što ije najbolja svje-
dočba da je g. M.u potpunom pravu.

Ne poričemo gospodi odvjetnicima
pravo da na zakoniti način ustanu da
bude ukinut ili preinačen zakon, koji-
jem je umirovljenijem savjetnicima do-
zvoljeno stupiti u odvjetništvo: ali ne
može se odobriti postupak njihov pra-
ma jednom savjetniku, kriv samo tć-
ga što se je poslužio pravom koje mu
zakon dozvoljava. Jer predbaciti je-
dnom značajnom i poštenom savjetni-
ku neistinitijeh fakata pa i sada kad je
Vrhovni Sud svoju izrekao u potpu-
nom uvjerenju, da se služe tijem sre-
stvom samo da postignu svoj cilj —
biva ukinuće nepoćudnog im zakona
— kako se jasno razabire iz odluke,
iz samoga comunique-a i iz druge pi-
sanije novina, ne dolikuje se izobraže-
nijem ljudima a još manje odvjetnicima,
koji za štititi odvjetnički stališ na koji se
u comunique pozivlju, imaju da paze
da se zakoni i Vrhovne Naredbe vrše.

Nadamo se, da će gospoda odvje-
tnici uvigjeti da su na krivom putu,
ite da će se i za ugled staleža na koji
| se opetovno pozivlju dati razlogu te pre-
\stati ovijem nezakonitijem postupkom.

n.e.

 

otela list. Ali za to njegove riječi dadoše
joj razumjeti, da je to samo za čas. Tako
ostade Gertruda s trepetom u srcu, sa stra-
hom, s grizodušjem u društvu one sobarice,
koju je mrzila kao prvi povod svoje ne-
sreće, a koja je opet sa svoje strane mrzila
Gertrudu, s kojom je imala ko zna koliko
čamiti i za uvijek čuvati neugodnu tajnu.

Različite se misli gonile u Gertrudinoj
glavi, različita čuvstva gospodovahu u nje-
zinom srcu. Najviše se bojala javne sra-
mote, a bila je uvjerena, da se njezin otac
neće žacati niti najskrajnijega sredstva, sa-
mo da poluči svoju svrhu. Fraze, riječi, pi-
knje joj se onoga nesretnoga lista vrzale
po glavi; umišljala je, da ih čita drugi, a
ne onaj kojemu bijahu namijenjene; činilo
joj se, da bi mogle pasti pod oči majci,
bratu ili kojoj drugoj osobi. Ta joj bojazan
turala dušu. Dapače, uvjerena da sve nje-
zine klapnje nipošto ne odgovaraju realno-
sti, da odveć stoje u opreci s prilikama sa-
dašnjosti, stala tjerati od sebe i sliku ono-
ga, kojemu bijaše upravila ono zlokobno
pismo. Jedino što je jasno shvaćala bijaše,
da je manastir za nju najsjegurnije zaklo-
nište, te da bi se u tren promijenio njezin
položaj, kad bi se odlučila ući u nj za uvi-
jek. Još dva druga uzroka doprinesoše, da
se u njezinom srcu umanjila ona prvašnja
protivština samostanskom životu: grižnja
savjesti radi počinjene pogreške i neko fan-
tastično nagnuće na pobožnost, zatim uvri-
jegjeni ponos ponašanjem čuvarice, koja joj
svaki čas predbacivaše njezinu pogrešku.
U takovim prilikama, želja da se pokaže nad
srdžbom i predbacivanjem te soba-
rice postade u Gertrudinoj duši tako živa,