Br. 271. U DUBROVNIKU, 30. Aprila 1910 God. VI. FRAMA GAVENA KA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto i Četvrt godine surazmjerno; polugodište. NMM — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SFOJI 10 | PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. >| zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para m. a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. 14 Slav žrniskoma i Gaakopau! Uprav se danas navršuje dan, kad su dva poglavita Hrvatska junaka, vel- može, rodoljubi, patničkom i okrutnom smrću, dapače vlastitom glavom zapla- tili u bečkom Novom Mjestu pokušaj da netaknuta sačuvaju prava i slobo- štine mile svoje domovine Hrvatske. Oštri im je mač odrubio glavu, ali prevara i nasilje nijesu mogli izbrisati njihovu slavu, njihovo ime, njihovo mučeništvo u stranicama domaće po- vjesti. Danas je i za svijeh nas osvje- dočenijeh Hrvata dan korota i žalosti, jer se najdubljijem pijeletom, i ako u daljini, klanjamo uspomeni narodnijeh našijeh mučenika, i žarka naša molba diže se Bogu za Njihove duše, koje su krvničkom rukom u naponu snage i života otrgnute od Njihovijeh tjelesa, te vapimo da dogje taj dan, kad će njihove kosti počivati u rodnoj zemlji, na miloj grudi, kad će rodno cvijeće kititi Njihov grob, i kad će hrvatske ruke čuvati i krasiti onu raku, gdje im kosti budu položene. Jutros su se u mjesnoj zbornoj cr- kvi sv. Vlaha Obdržale zadušnice za ove naše narodne mučenike, kojijem su prisustvovala hrvatska društva, kor- poracije i dobar broj gragjanstva. Slava Petru Zrinjskomu! Slava Kr- stu Frankopanu! RE Željezničko pitanje. Nema dvojbe da je za našu pokra- jinu najvažnije to pitanje; dapače kako ge je obrt i trgovina svud razmahala, zbog zgodnih i brzih komunikacija, vitalno je za nas. Zato sućutno prati- mo svaki pothvat, svako nastojanje oko toga pitanja, i spravni smo u sva- PODLISTAK. Haraktenri u Manzonijevim (9) nVjerenicima““ Prot. W. baron Ljubibratić. Kako se već iz navedenog razabire, Man- zoniju je sasvim uspjelo da prikaže Ger- trudinog oca postojanim i nepokolebivim u svojim namjerama. Ustrajno i lukavo uhagja svako kretanje, svaki čin, svaku misao svoje kćeri; bdije mad njom kao razbojnik nad svojim plijenom; stavlja joj zasjeda, utječe se spletkama i varkama svake vrsti; vadi za sebe korist iz njezine slaboće, nestalnosti, nepromišljenosti, iz njezinog pretvaranja da je uhvati u svoju mrežu; otimlje joj svako sredstvo obrane i tako je sili da se podvr- gne njegovoj volji. I to je bio otac. Da joj pokaže, koliko ga je usrećila nje- zina odluka, nastavi govoreći, da je do sada iskušala stroga oca, a sada da će u njemu naći oca puna ljubavi. Zatim naredi jednom sluzi da pozove majku i sina, jer hotijaše, da i ona dvojica budu s njime dijelila nje- govu radost. Tolika promjena u očevom držanju zapanji Qertrudu, koja nije nikako mogla shvatiti svu važnost izrečenog da, te je sada nastojala da mu ograniči smisao. Ali pogledavši ocu u lice, razumi dobro, da je njegovo uvjerenje tako cjelovito, nje- gova radost tako revnosna, njegova ljube- žljivost tako uvjetna, da se nije usudila pro- govoriti niti riječi. Za nekoliko časa do- gjoše majka i brat, te videći tu Gertrudu, ostadoše začugjeni. Ali im otac ljubaznim ko doba pohvaliti brigu i rad onih, koji i ako nijesu od naše stranke, ipak nastoje iz petnih žila da ga privedu kraju. Osobita čast i hvala za to ide Antuna vit. Vukovića, zastupnika i di- jela naših strana, koji je baš uzeo stvar svojski, i bilo u Beču, bilo u pokra- jini potiče, nagovara, nastoji da se go- vori i raspravlja, i tako krči put da se dogje do uspjeha. Istina, tanko je na- še uhvanje, jer smo doživjeli u tome toliko toga, jer smo vigjeli da se za- koni, odredbe ne vrše, jer smo neko- liko puta iskusili onu narodnu: u ve- če trista u jutro ništa; ali ipak treba raditi, treba nastojati, jer kad se uz nastojanje odazovu velike grupe u Par- lamentu, kad se nakane viši faktori, ako baš ne bude sve u jedan put, biti će postepeno, ali neka samo bude i što prije. Poznato je do sada, da ima mnogo godina da vapimo, e bi se naša krnj-željeznica pridružila mreži Monarhije u dva smijera: iz Spljeta preko Aržana i Bugojna sa Sarajevom, i iz Spljeta preko Knina sa Hrvatskom. Bila bi i treća pruga, koja bi pridru- žila Zadar sa Spljetom a Spljet sa Met- kovićem, i tad bi se jedino moglo ri- jeti, da pokrajina može odahnuti, na- stojati, oživjeti«i biti unosna; dočim ovako skapa s dana na dan, a slabo doprinaša općoj koristi. Gosp. Vuko- vić stvar je uputio sa prešnim predlo- gom, kojeg je svojski i obrazložio, te dokazao neiskrenost i nepoštenje »Ma- gjara, strašljivo krzmanje Beča, očitu nepravicu, nepodobno pobijanje svetih zakonitih obveza. G. ministar željezni- ca Wrba priznao je mnogo toga, obe- ćao je nešto, biva da će ova pola u- putiti svoj dio radnja: u ostalomu su obećanja, a hoće li slijediti djela, ide- mo da vidimo. Drago nam je nagla- siti da je i g. zastupnik Josip Bugatto, i ako skroz talijanaš, dobro govorio, valjano ošinuo Magjare, dokazao kako pruga preko Metkovića ne odgovara i prijaznim glasom reče, da je Gertruda svo- jevoljno odabrala ono, što su oni svi za njezino dobro željeli. Majka i brat je na te riječi zagrliše, dok je otac govorio o nje- zinoj sjajnoj budućnosti, o ugledu, koji će uživati u samostanu, gdje će biti predsta- vnica cijele obitelji, jer će, netom godine dopuste, biti uzdignuta na najveću čast u manastiru. Otac je megjutim htio upotrijebiti duše- vno raspoloženje kćerino, da čim prije do- vede stvar k svrsi, te je želio, da se još i- stoga dana pogje u Monzu radi molbe na opaticu. Ali Gertruda, koja je tek sada mo- gla razumjeti, da se je sa svojim pristaja- njem približila znatno samostanu, od ko- jega je htjela bježati, usudi se da prigovori, doduše slabim i nestalnim glasom, očevoj želji, i stoga bude utanačeno, da će se sli- jedećeg dana poći u Monzu. Otac pak pogje u vikara da ustanovi dan za ispit. Vikar, zapanjen od tolike časti, obreče doći do dva dana. Položaj se Gertrudin u obitelji odmah pro- mijenio. Netom se otac udaljio, bude do- vedena u majčinu sobu, gdje je pod njezi- nim nadzorom bila opletena i odjevena. Jedva se taj posao dovršio, i već najviše sluge, da je na stolu. Ona progje posred sluga, koji pokazivahu osobitu radost, da je ozdravila. Nagje se na okupu i nekoliko rogjaka, koji žurno bijahu pohitali, da joj čestitaju, što je ozdravila i očitovala svoje zvanje. Da su svi u obitelji osobito nastojali da drže zabavljenu nesretnu Gertrudu, imaše i ni nasim potrebama, ni onim ' prostra- noga zalegja, te zaključio zlatnim rije- čima: da se provede vez i da već je- dnom prestane taj evropejski škandal. Istaknuo se je pohvalno i Don Frano Ivanišević, koji je praktično prikazao škodu, jer smo izolirani, i koristi, ko- je bi nadošle kad bi smo bili spojeni. Spomenuo je kako u Bukovini otpada 9) mef., u Tirolu 32 met. a u tužnoj Dalmaciji samo 14 met. na kvadratni kilometar. Istaknuo je, kako Švicarska dobiva 160 milijuna godišnje, Francu- ska 250, Italija 300 od stranaca. Re- kao je on i Bugatto da je sve pučan- stvo u tome zahtjevu solidarno, a i jest, kako je dokazala skupština u Splje- tu na 16. siječnja o. g. Opoštenio se je Dr. lvčević, koji je posve istinski kazao, da se je toliko u parlamentu o tome govorilo, da je već dodijalo i kariatidama. Rezolucije, za- koni ipak ne vrijede, kako da bi Dal- macija bila dušmanska zemlja, a ne biser habsburške krune. Umno je pre- dočio, kako je dualizam podijelio hr- vatske zemlje, a posve tačno je pri- mjetio, da posljedica te nesretne poli- ke, za Bosnu su i Hercegovinu sazida- le suprotivan pogubni trijalizam, mje- ište pravoga i maravnoga. U zlato mu se pak okovale one značajne riječi: Što će nam obećanja, djela se hoće! Ali nijesu samo naši zastupnici, ko- jim nekako po osjećaju pripada i Dr. Bugatto, nego što je pohvalnije i dru- gi su junački lomili koplja za našu stvar, te je dužnost naša da im se ja- vno zahvalimo. Harno spominjemo g. Sylvestera (kaže se budućega ministra željeznica). Spominjemo neke značajne rečenice: Mi nemamo putovati samo u Japan i Egipat, nego i u Dalmaci- ju... Dužni smo brinuti se i za Dal- maciju, i tjerati svijesnu dalmatinsku politiku; zalegje mora oživiti luke dal- matinske, Mi smo glasovali nagodu lobzirom na obećanu željezničku svezu svoj uzrok. Ona bi bila rado pustila svoj duh da se odmori od tolikih potresnih do- življaja, bila bi rado sabrala svoje misli i dala sebi račun o svakoj svojoj riječi, o sva- kom svojem činu. Ali joj to ne bijaše mo- guće, jer su dogagjaji tekli jedan za dru- gim bez prekida, kao stroj, koji postavljen jednom u kretanje, ne mogaše više biti za- ustavljen. Ona je razumjevala, da je svaki njezin odgovor na laskanja i roditelja i ro- gjaka dokaz pristajanja, ali drukčije nije znala odgovarati. Iza objeda šetnja u ko- čiji, u večer posjeti, a pri tomu neko hoti- mično nametanje sa strane prisutnih da joj pokažu, koliko cijene njezinu odluku. U toj se komediji laskanja, pretvaranja i laži najodurnije ponašaše Gertrudin otac. Od časa kad je iz njezinih usta izmamio onaj zlokobni da, pak do časa kad se iza kćeri za uvijek zatvoriše samostanska vrata, pokazuje se prama njoj susretljiv, popustljiv, ljubazan, ali to je ljubežljivost ptice grabi- lice, koja u svojim pandžama drži golubicu. Kad se društvo odalečilo i obitelj ostala sama, stari lukavac radosno govori majci, da je napokon imao utjehu vidjeti svoju kćer čašćenu, kako se njezinom položaju pristoji, te nadodaje, da iz toga crpi nadu, da će ona i u samostanu znati držati vi- soko ugled obitelji. Ovakova neobična su- sretljivost, ovakovo laskanje u ustima oca godi nesretnoj žrtvi i Gertruda hoće da taži barem jednu od svojih strasti, te mu se potuži na ponašanje one žene, koja joj bijaše drugarica u zatvoru. A otac, čije dr- žanje prama kćeri bijaše mjerodavno i za sa Dalmacijom, moramo skupa sa Dal- |koje se u narodu ovdje grozno opaža. matincima i Jugoslavenima odlučno Ako se u saboru ima da ogleda sve, što zahtjevati da se ta željeznička pruga napokon gradi. Zanosno je pak i lju- bezno zagovarao našu stvar Dr. Za- hradnik, koji je u tomu naglasio sla- vensku solidarnost. Dobro je rekao, da i ako ne odobrava da se željezni- ce grade sa strategijskih razloga, ali da bi bio zadovoljan kad bi se i s to- ga razloga provele. Praktično je pak i istinski pitao: Što će nam ratna mor- narica, ako nema naslona na kopnu, ako joj pomoći ne može doći iz unu- tarnjosti države? Osvrće se na blago naše more, na prazna kupališta, jer svi vole drugamo, gdje ih čeka svaki na- čin a nadasve uzorni red za općila. Zaključuje: Pokažimo svi energije pra- ma Ugarskoj, da svrši dalmatinski škandal. Istom su spremnosti govorili gg. Neumann, Ellebogen, Steiner, Baxa i Šušteršić, i napokon složno i savjesno nastojanje, bilo je okrunjeno najboljim uspjehom, jer je prešni predlog jedno- glasno primljen. Mala utjeha dok ne počmu radnje, velimo i mi, ipak do- bar znak za skoru budućnost da se dogje do željenog cilja. Zlodjelo hrvat.-srpske koalicije u hrvatskom Saboru. Zagreb, 25. T ravnja. Prošlo je dosta dana, otkada je hrvatski sabor na okupu. Za to vrijeme zapada to saborisanje zemlju lijepu svoticu novaca, a navlastito prema hrvatskomu i onako siro- mašnom budgetu. Zemlja bi ipak taj izda- tak s radošću pregorjela, kad bi on bio ko- risno uložen, to jest, kad bi hrvatski sabor bio za to vrijeme na njezino dobro, ma u:' kojem pogledu, išta privrijedio. Ali ovakav uspjeh mora se radnji hrvatskog sabora, na žalost, zanijekati. Hrvatski sabor raspra- vljao je do danas o koječemu, ali sve nje- gove rasprave ne samo da nijesu apsolutno stvarnoga dobra zemlji ni malo promakle, već su, usuprot, mogle samo povećati zlo služinčad, on joj govori: »Sutra, sutra, ja ću joj oprati glavu kako treba. Pusti to meni; ja ću je naučiti, ko si ti, a ko je ona«. Ne može nas nego zgaditi ponašanje Ger- trudina oca, kad znademo da on, koji sada pokazuje toliko revnosti da predusretne sve želje svoje kćeri, bijaše baš on, koji je samo malo vremena prije snovao, kako će naj- lakše i najuspješnije slomiti, skršiti svaki njezin otpor. Gertruda dobi drugu ženu za podvorbu, ali primljena zadovoljština pribavi joj malo slasti. Jedina misao, koja i protiv njezine volje, vladaše joj u srcu, bijaše uvjerenje, da se je onoga dana previše približila sa- mostanu, i da joj za povratak treba više jakosti i odlučnosti, nego joj trebaše malo dana prije, a niti tada ne imagjaše. S ova- kovim žalosnim osjećajem legne spavati. Mladost i umor bijahu jači nego sve tužne misli. Zaspi, ali joj san bijaše pun grdnih klapanja, nemiran; u jutro se nekako umiri, i probudi se tek kad joj kriješteći glas sta- rice javi, da se spravi za put u Monzu. Gertruda skoči hitro iz postelje, obuče se, dade se oplesti i sigje u dvoranu, gdje je već čekahu roditelji i brat. Tek je doručala i već dogjoše javiti, da su konji upregnuti. Otac na to povuče kćer na stranu, te joj stavi u usta odgovore, koje imaše dati na pitanja opatice. Kad joj je te odgovore do- u- (bro utuvio u glavu, bezobrazno nadoda: »Reci ono malo riječi odrješito, da se ne posumnja, da su ti ih drugi stavili u usta i da sama ne znaš govoriti«. Nego starome ocu to nije dosta. On duboko poznaje dušu 'u njemu zastupani narod znade, umije, pače i može, po dosadašnjem djelovanju hrvat- skog sabora morao bi se hrvatski narod vrlo požaliti; jer ukupni utisak, strašan u- tisak upravo, dosadašnjih veoma burnih sa- borskih rasprava prikazuje se samo u skraj- noj pomutnji etičko-političko-socijalnih poj- mova, u najžešćoj oprijeci težnja, u slici potpune zakonodavne i administrativne ne- moći. Pa da bi te burne, dapače sablaznive saborske rasprave barem imale, što no se kaže, ikakove puke akademičke vrijedno- sti! — Ton, koji je u nj uvela stranka tako zvana srpsko-hrvatska koalicija, u pristojnu društvu posve neobičan, mora, ako se na- rod ugleda, kao što bi se inače imao ugle- dati u svoje legalno zemaljsko zastupstvo, skrajne strasti, do samog bijesnila raspaliti, mora svakako učiniti, da masa ovamošnjeg naroda posve podivlja. U svakoj ustavno vladanoj zemlji imade različitih političkih stranaka, ima stranka, koja podupire, a imade i koja energično pobija dotičnu vladu. Da je u Hrvatskoj stranka vladina u opće umjestna, toleran- tna i ovlaštena, ko bi to mogao poricati? Ali borba izmegju političkih stranaka ne vodi se nigdje na svijetu, osim ono u Sr- biji i u Crnoj-gori, kao danas, na preve- liku žalost i sablazan u Hrvatskoj. Način te borbe takav je odvratan, da izvan hrvatski svijet ne može osugjivati samo jednu, ovu ili onu stranku, već mora osuditi sam hr- vatski narod, koji može da ragja takove nesnosne stranke. A svrha te strašne borbe, kakva je i kakva može da bude? — Mi smo se ovdje posve već iskrvavili, strašno izmrcvarili, mi se krvarimo i mrcvarimo moralno i fizično, pak jeli se od tih naših ljutih bitaka Ugarska i samo malo uzdrmala? Jeli se Evropa na nju osvrnula drugim ko- jim čustvom osim sažaljenja i možda ćak i prezira? — Ne ima li možda pravo vele- možni zastupnik Dr. Bošnjak, koji je rekao u svom znamenitom govoru, da toljaga, moralna i fizična toljaga, kojom suludno mašu zastupnici srpsko-hrvatske koalicije, a svakako žalostni pristaše današnje, do zla Boga, nelegalne hrvatske vlade, ponizava Hrvatsku? Magjarima, čije su sluge fpokorne postali koalicijonaški zastupnici, — može samo drago biti, ako mi jedni drugim ja- vno otimamo čast i lično poštenje, ako ćak mi jedni drugim razbijamo glave? | zbilja, svoje kćeri; zna, da se ona najviše boji i strepi od javne sablazni, a njoj hoće da pokaže, da se ne bi žacao i do toga doći, samo da postigne svoju svrhu, i stoga još nadodaje: »One vrijedne majke ne znadu, što se je dogodilo: to je tajna, koja mora ostati zakopana u obitelji; stoga nemoj pokazati kiselo i neodlučno lice, što bi mo- glo pobuditi kakovu sumnju«. Razgovor se putem vrtio o neprilikama i dosadama svjetskog i o blaženstvu mana- stirskog života. Kad su bili pri svršetku puta otac ponovi upute kćeri i opetova joj više puta odgovore, koje moraše dati. Kad su ulazili u Monzu Gertrudi se stisne srce, još više kad se kočija ustavi pred samostanskim vratima. Pred samostanom bijaše mnoštvo svjetine, koja se bijaše sakupila sa svih strana da vidi gospodu. Gertruda osjeti, da su sve oči na nju uprte, i to je prisili, da dobro pazi, kako se drži i hoda. Ali više nego znatiželjni pogledi sabrane svjetine, plašile su je oči očeve, koje su, rek bi, vladale njezinim micanjem, njezinim licem. Iz prvoga dvorišta pregjoše u drugo; nu- tarnja samostanska vrata bijahu širom o- tvorena i zapremljena od koludrica. Megju prvima stajaše opatica sa starijim, zatim ostale, a najzad konverse. Iz te se hrpe čuli poklici, vidjele se ruke, gje mašu u znak [dobrodošlice i veselja. Kad se Gertruda na- šla pred opaticom prigne glavu, a ona je upita, što traži u onom mjestu, gdje nema nikoga, koji bi joj štogod uskratio. (Slijedi)