| v Br. 276. U DUBROVNIKU, 4. Juna 1910. God. VI. PRAIA CAREM (A Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 Četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto polugodište. NMM — Ko Pada krinka. Kad je »časna« koalicija preko ba- na Tomašića uglavila pakt sa ministrom Khuenom, ustali su stanoviti listovi da to opravdaju, dapače da uzvisivaju to djelo, kako veoma patrijot'čno i znamenito, jer govorahu u zanosu svo- me: eto se zemlji povraćaju sva do- bra ustavnosti; odalečila se je korup- cijona vladavina bana Raucha, novom izbornom reformom daje se narodu zgoda da jače i temeljitije izrazi svoje želje i dade naputak svojijem prestav- nicima, koje će stanovište zauzeti ; pruža se prigoda da se dogje do do- govora kako bi se nagoda uredila ; otvara se novi put ekonomskomu na- pretku narodnoga blagostanja: napo- kon kad je zemlja bila dovedena do skrajnoga ruba propasti, patrijotično je bilo djelo poraditi barem toliko, koli- ko se može; a to se postiglo. Na isti se je način negda hvalila i riječka re- solucija, i svi su bili ćoravi u oba oka, koji to nijesu vidjeli, ili, kako se go- vorilo, zlonamjerno su graktali da ne vide sve to dobro; pak je prošlo ne vele, i hvalospjevi su prestali, isti su pokretaši priznali da su bili prevareni, što im baš i vjerujemo; još je malo prošlo, i svi su osugjivali nesmotreni taj politički korak, koji je pak prou- zročio sve nadošle nevolje. | koalicija je tako hvalila svoje djelo, i nije pro- šlo nego malo mjeseca, i već krinka pada. U saboru su novovjeki mameluci sve primili, sve odobrili, sve objeručke prigrlili, kako veliko narodno dobro, što god im je ban Tomašić pod mo- raš naznačio. Primili su odrte magja- rone u novijem izborima; pustili su da zasjednu uz bana nekada najomraže- niji im protivnici; nepromijenjeno su odobrili izbornu reformu, i sve zako- ne koji su bili u Pešti glasani: proti kojijem su prividno muževno ustajali u Pešti, barem dobar dio njih, a tamo PODLISTAK. Harakteri u Manzonijevim (14) »Vjerenicima“, Prot. W. baron Ljubibratić. U dijalogu izmegju Atilija i strica grofa Manzonije podao najsjajniji primjer svoje nedostižive umjetnosti u slikanju i prikazi- vanju haraktera; pokazao je, kako daleko može megju visoko položenim osobama poći zloba, licumjerstvo, pretvaranje, ono fino uvjerenje megjusobnog varanja. Neće- mo ovdje navesti cijeli dijalog, jer nam pro- stor ne dopušta, ali ćemo zato pokušati da pokažemo, kako vješto i okretno u svoju mrežu uvlači umišljenoga strica grofa, te mu fino pokazuje način, kako će najlakše odalečiti kapucina. Uprav velika je njegova lukavost, da promijeni — kako bi se re- klo — karte pred očima igrača, naime da u najcrnijim bojama prikaže sve vrline fra Kristofora. Znajući dobro, koliko taj umi- šljeni političar drži do ugleda i časti svoje porodice, draži ya protiv kapucina, veleći, da je fratar kivan na Don Rodriga, da ga izazivlje, da_je nemirno stvorenje, komu kao da je zanat zadijevati plemiće, da to može tim lakše činiti, pošto ga se ostali fratri čuvaju, poznavajući ga kao nemimjaka, do- čim kod seljaka uživa veliki ugled, jer se gradi svecem. Umišljeni stric grof, koji u uvjeren, da je njegovo ime, njegov dru- štveni položaj dostatan da zaštiti lopova, iamo ih odobrili; pogazili su postenu \svoju riječ narodu zadanu u svečanom \proglasu na narod. U borbi proti to- likom puzanju nije samo ostala kako jedna duša naša stranka, nego su i još neki ustali, a to cijenimo da je s je- dne strane dokaz da ako su stranpu- tno koraknuli, to su činili u najboljoj namjeri, a s druge strane da netom su uvidjeli gdje se cilja ustali su da od- vrate narod, e ne bi srčao kako be- zumne ovce za granutijem zvonarom. U tijem časnijem iznimkama ubrajamo i g. Frana Supila, našega sugragjani- na, koji je branio mnogo toga koliko muževno toliko nesebično i pošteno. Naravno, neke mu ispade u religijo- znom smislu nikako ne odobravamo, niti hoćemo da o tome raspravljamo; ali ograničeni na same političke ispa- de, velimo da su u velike digli cijenu prama njegovoj osobi u svakom pra- vom rodoljubu. Ustao je najprije, jer ban ne prati Njeg. Veličanstvo u Bosnu. Govorilo se je sa stanovite strane, da je bolje e nije tamo, kad bi imao podregjeno mjesto iza magjarskoga i austrijskoga ministra, koji zastupaju zajednicu, ali baš zgodno opaža »Novi L.«, daje to sofistično shvaćanje jer kruna zastupa zajednicu, a ban bio u neznam kojem redu prestavljao bi trojednu kraljevinu, te dijelimo i mi negodovanje presvj. kremen biskupa Buconića, koji je o- tvorito xazao da veselje s vanredno- ga posjeta Ni. Veličanstva neće biti potpuno veselje. Mnogo je takogjer ispravaka predlagao Supilo, i posve su mu imali mjesta, ali koalicija je pre- šla na sav mah preko svega toga, i primila sve što je hotio Tomašić. Zna- čajan mu nadasve bijaše predlog, da se ne odobravaju toliko zatorni zako- ni primljeni u Pešti, nego neka se pre- dadu odboru od 15 lica, koji neka sasluša delegate, neka iznese izvješće, a stoprva onda da se glasuje. Da se je usvojio taj predlog, u dobri bi se pak bio sto puta gori od razuzdanog Don Rodriga, opaža na sve ovo Atiliju, da ka- pucin svakako mezna, da mu je Don Ro- drigo nećak. Da do toga dovede strica, bi- jaše baš namjera Atilija; sada mu naime stric grof sam pruži najbolje sredstvo da ga predobije za svoju stvar. Što je moglo više razjariti, što više razdražiti onu umi- šljenu praznu glavu, nego uvjeravanje Ati- lijino, da je kapucinu sve to dobro poznato, ali da baš s toga osobito i uživa, što može pokazati zube Don Rodrigu, koji ima tako naravnog i moćnog zaštitnika? I da mu te riječi ostanu što bolje usagjene u duši, da ga njihov žalac što jače bude morio, na- dodaje Atilije nekako nehajno, da se fra Kristoforu malo mari za velikaše i politi- čare, jer da pasac svetoga Frane drži ve- zane i same mačeve. Ove riječi postigoše svoju svrhu, sudbina je plemenitoga fratra odlučena, u ponosu svojemu uvrijegjeni stric, grof i političar, vadi iz škrabice svo- jega stola jednu knjižicu i napisa, nepre- stano puhajući, ime fra Kristofora. Dok _Atilije s jedne strane slika kapucina kao neko obijesno zadirkivalo, kao izazi- vača, daje sdruge strane i njegovoj brizi kako o toj stvari govori: »Taj štiti, što znam ja? neku težakinju ondje; te ima pra- ma njoj neku ljubav, neku ljubav ,.... neću reći sebičnu, ali neku ljubav odveć ljubo- mornu, sumnjivu, zlosutnu«. Pak kao da te riječi nijesu dostatne da porode sumnju o za Luciju nekakvi sumnjivi harakter, Evo |na IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI YROJ STOJI ! 10 | PAR A. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. čas ostavila otvorena jedna vrata, da se zastupnici obrane od magjarskog nasilja, a možda da narodu oposluju pravednije postupanje u nagodbenijem razmiricama; ali, kako je bilo zapovi- gjeno, oni od koalicije sve su to ot- klonili i spučeni i zavezani primiše ka- ko je ban zapovijedao i što god je on hotio. I ne samo to, nego su doži- vjeli nešto što najbolje dokazuje do koje su servilnosti dostigli u prepo- kornome puzanstvu ispred Magjara. |- zabraše kako delegate (što je negda bilo), dočim sada kako proste zastu- pnike sve one što je Tomašić zahtije- vao i stekli su u tome pobratimstvo sa ljutijem magjaronima, tako da ma- gjarski listovi klikuju od radosti. A ka- ko će se podnašati ti vajni zastupnici najbolje svjedoči slučaj bez preceden- sa, a taj je da je magjarsko ministar- stvo, svojevoljno skalupilo izbornu re- formu, svojevoljno naredilo da ima bi- ti odobrena bez znatnijeh promijena, svojevoljno nakon glasovanja pregle- dalo, jeli nalog izvršen bio, i da će svojevoljno magjarski ministar presje- dnik podastrijeti istu kraljevoj sankci- ji. I tako uprav ban postaje pravi ex- ponent magjarskoga ministarstva, a hr- vatski sabor prosta skupština da daje savjetujući glas. Ipak takovi ljudi imadu obraza i smje- losti prigovarati Starčevićanskoj našoj stranci, da se je upustila u razgovore i dogovore, a da ne spominjemo sve ostale bezdušne i ogavne klevete i pri- govore. Djela najbolje dokazuju, ko je ugovarao nesebično, gledajući jedi- no na narodno dobro. Ako su naši ugovarali, nijesu ni dlaku popustili u onome što utišti narod, i što bi mo- glo narodnijem pravicama nanijeti ško- de, ako je dobro kazao g. Dr. Hor- vat, i baš jer su na lakovome stano- vištu stajali nije se došlo do sporazu- ma. Oni su, kako dobro veli »H, P.«, tražili normalno stanje i odnošaje. A taj će biti samo onda kada se Magja- odnošaju izmegju fra Kristofora i Lucije, nadodaje: »Htio on udati tu curu svoju: bilo da je ukloni od pogibelji svijeta, bilo radi čega drugoga..... htio je udati sva- kako«. One jednostavne riječi »radi čega drugoga« govore više nego i najveća i naj- otvorenija optužba, tako da stric grof može lako doći do zaključka, da je tu po srijedi nešto, što ne bi moralo biti. Kad je to stric grof čuo, kao i drugu priliku, da je naime fra Kristofor htio tu svoju curu na vrat o- bjesiti Rencu, tada će nekako uvrijegjen, što se Don Rodrigo nije prije na njega bratio, uskliknuti; »A zašto mi gospodin Don Rodrigo ne kaže ništa o svemu tomu? Zašto pušta da stvari dopru dotle i ne o- braća se onomu, koji može i hoće da ga brani«. Iz ovih riječi Atilije zaključuje, da će stric grof uzeti stvari u svoje ruke i da će jadni kapucin zlo proći, Ali da još više u toj odluci učvrsti grofa strica, dobacuje mu onako kao nuzgredice, da je Don Ro- drigo sit i presit tih prostih uvreda kapu- cina, te da voli po sebi, prijekim putem tražiti pravicu nego je dobiti redovitim pu- tem, pomoću strica; ali da ga je on, Ati- lije, umirio, te videći kako stvari igju sve gore, pomislio da mora obavijestiti o tome grofa strica, koji je i glava i stup porodice. Te riječi laskaju preko mjere stri- cu, koji puhajući ponavlja: »Dakako, da- kako!« i time je stvar riješena. Nego Atilije hoće da stric grof, a da se ne stavi, učini onako, kako on želi, te s toga Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za. zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Rukopisi se ne vraćaju. Listovi ri odreknu svojijeh imperijalističkijeh težnja nad Hrvatskom, kad prestanu izrabljivati naše sile, svojatati naš te- ritorij, kada pristanu da se Hrvatska u hrvatskom duhu razvija u poštenomi susjestvu s Ugarskom, ne kao magjar- ska pokrajina, već kao ravnopravna Ugarskoj kraljevini. To su tražili naši, dočim kako su postupali i zatrli naro- dna prava koalicijonaši najbolje doka- zuje sve ovo što smo iznizali. Bosanski izbori. Eto su svršili;j a mogu li zadovoljiti ro- doljubno hrvatsko srce? Kažemo da ne mogu; nego dapače da su novi klin koji razdvaja i tako slabu slogu i nastojanje za ujedinjenje mile naše domovine; nego su nova kušnja, koja će donijeti narodu još mnogo godina borbe i trzanja la se duhovi nagju složni. Da će oni, te se »Srbima« priznavaju i- stupiti dogovorno na biralište, to smo uvi- jek vjerovali; jer kad se radi o narodnom probitku, ili »srpskom« načelu, oni veoma pohvalno znadu zatomiti sve razmirice, koje postoje; sve lične i osobne nesuglasice, znadu vješto i lukavo zamazati svaku i najnoviju pukotinu, tako da »srpska« zgrada izgleda ko od tesanog kamena, ko nepre- dobiva kula. Velika bi to imala biti poduka za nas Hrvate, koji radi sićušnijeh razmi- rica i nesuglasica potkopavamo jedni druge, i ne znamo žrtvovati ni najmanji naš hir općoj stvari, narodnomu dobru; a ipak se ističemo kako gorljivi rodoljubi, koji bi i zadnju kap svoje krvi potrošili za milu domovinu. Dakle »Srbi« svi kako jedna duša imenovaše svojijeh 31 zastupnika, što ih pripada po izbornomu redu i zakonu. Jedna frakcija koja se nije slagala rodolju- bno je prepustila slobodno polje ogromnoj većini, i dopustila da se izbor izvrši jedno- dušno i ushićeno. Rodoljubno srce treba da strepi, jer je kod muslimana pobijedila stranka, koja hoće da Herceg-Bosna bude o sebi, u nikakvom odnošaju sa svojijem temeljem, biva sa na- šom pokrajinom, u nikakvom odnošaju sa svojijem zalegjem, biva sa Hrvatskom. Pri- znavajući se Hrvatima, ta bi stranka mo- rala dosljedno zagovarati i sajedinjenje, ali da tome izbjegne, i da ostane kako ravna- jući jezičak na vagi izmegju »Srba« i Hr- dobacuje nuzgredice, da bi se stvar naje- dnostavnije riješila, kad bi velemožni stric polučio, da fra Kristofor bude odalečen iz Peckarenika. Da mu je on što takova pre- poručio, nije baš najmilije grofu stricu, i zato mu reče malo osorno, da tu stvar pre- pusti snomu, koga igje. Lukavi Atilije ne časi časa da dade pravo stricu, te kao da žali samoga sebe, priznaje, da on nije ni- pošto čovjek, koji bi mogao savjetovati ta- kovog gospodina. Nije lako reći, da li bi u glavi strica grofa bila sinula misao, da o-|na tako jednostavni način prekine onaj za- mršeni čvor. Stalno je svakako, da Atilije nije slučajno dao onaj savjet. Premda je znao, da bi se daljnjem nagovaranju bio opro stric grof radi sumnjičave i bahate svoje naravi, ipak je htio, da mu u pameti sjevne misao na to sredstvo, i da ga uputi, kamo je htio da pogje. Da je najljepše po- lučio svoju svrhu, to nam je već poznato. Tako je poipuno opravdao riječi, koje je izrekao u razgovoru s rogjakom Don Ro- drigom, premda im se ne može zanijekati neka dobra doza ironije: »Dragi taj gospo- din grof stric! Koliko uživam, svaki put kad ga navedem da radi za mene, on onako mudra glavica!« Atilije, taj mladi patricij, okretan, lukav, podrugljivac, obijestan, prkosit, do skrajno- sti pokvaren, služi u romanu samo da dra- ži Don Rodriga i da raspiruje njegovu strast. Kada više nema prigode za vršenje te ulo- ge, nestaje ga s pozornice. Tek mimogred [prijaznosti i ponudio vata ona voli očijukati sa »Srbima«, a pri- stajati uz vladu, kako bi najbolje napokon za sebe poradila. Velika je i ugledna stranka muslimana Hrvata, ali je podlegla većemu broju, a nadasve izvrsnoj organizaciji koju je proveo Alibeg Firdus; i za ovo nekoliko godina čuti će se jedino glas ove neutralne stranke, ali svakako Hrvatima protivne, te je zadobila za sebe svijeh 24 mandata. Nu najviše ima biti ogorčeno svako hrvat- sko srce radi borbe izmegju samijeh Hrvata. Prama ukupnom broju koliko grčko-istoč- njaka toliko muslimana oni su u malom broju, i baš je ta okolnost imala najviše uplivati, da sagju na izborno poprište do- govorno i složno. Ne niječemo da megju pristašama Zajednice ima čestitijeh rodo- ljuba, jer neke u glavu poznamo; ali ipak i megju onijem Udruge ima ih ne samo gorljivijeh nego i veoma politički spremni- jeh te je i to imalo navestiti sve nesebične i ugledne da porade, kako bi se jaz zatr- pao, te skupa poradđili. Ne stoji što se zamjera presvj. Stadleru, jer je htio na kon- fesijonalnoj bazi provesti akciju Hrvata, jer napokon na toj bazi stoje i muslimani i grčko-istočnjaci, a to je baš i sililo kato- like da istupe kako katolici-Hrvati; niti vri- jedi prigovor da bi tijem od sebe odalečili Hrvate muslimane, jer naravno zajednica katolika hodila je za tijem da brani vjerske probitke katoličanstva u jednoj skupini, a tijem nije bilo obvezano u narodnom smi- slu ne pružati ruku inovjerniku kojem bilo, kad bi ovaj čuvstvovao hrvatski i radio na programu, na kojemu stoje mal da ne svi bilo »Zajednice« bilo »Udruge«. Drugi su razlozi i pokrenuli i potpirili taj razdor; nu volimo ne dirati u osinjak, nego zamoliti i jedne i druge, koji su bili izabrani, i koji imadu napučivati narod, i narodno dobro a nadasve ujedinjenje uvijek otvorito, mu- ževno, neprestano istaknivati, da barem kad su bili nesložni i jedn drugijem tugji prije izbora, budu dobra braća, junački pregaoci iza izbora; jer ima ih tako uglednijeh, tako učenijeh, tako vrijednijeh, da će za stalno za hrvatstvo moći mnogo poraditi i posti- gnuti, ako budu strpjeli jedni druge, ako se ne budu u javnom poslovanju kosili, ako budu znali uvijek izmegju sebe uzdr- žati ako ne tijesnu uzornu slogu, barem one dobre odnošaje, na koje ih napućuje sama stvar koju brane i koju kažu obe stranke da im je madasve na duši i sveta. To na dušu stavljamo onoj šesnaestorici Hrvata, koji će pod dičnijem hrvatskijem barjakom doznajemo, da je umro. On je u jednu ri ječ pravi tip one mladeži, koja, raskalaše- na i razuzdana, nema niti jednog plemeni- tog osjećaja, a sije pokvarenost na sve strane. * **# Ovdje ćemo odmah spomenuti strica gro- fa. On stanovaše u Milanu, 'jer bijaše član španjolskog tajnoga vijeća trinaestorice. Kao jedan od starijih u vijeću, uživaše tu neki ugled; ali kako ga je on znao rabiti i iz- vana pokazati, nije mu bilo para. Njegovo šareno govorenje, njegovo značajno muča- nje, ono prekidati se, ono stiskanje očiju, koje je značilo: ne mogu govoriti, ono la- skati ne obečavajući ipak ništa, ono prije- titi s udvornosti, sve bijaše upravljeno dnom cilju, da još više podigne svoj ugled. Dapače i jednostavne riječi: ja ne mogu ništa u ovom poslu, rečene katkada i isti- nito, ali na način da mu se nije vjerovalo služile su da ojačaju mnijenje, a po tom istinitost njegove moći: »kao one k što se još vide u kakovoj ljekarnici, jima su napisane neke arapske riječi nutri nema ništa, ali služe da uzdrže bar glas ljekarnice«. A dobar glas i grofa strica, koji je odavna polagano i stepeno rasao, bijaše u posljednje na jedan put orijaški koraknuo, putovanja u Madrid, radi nekog k dvoru. Trebalo je njega čuti pripovijeda- ti, kako je bio dočekan! Dosta je reći, da ga je knez vojvoda bio počastio osobitom mu svoje prijateljstvo = i IH