Br. 276. stupiti u sabor. A da će tako biti, punijem pravom se nadamo, jer u zadnji su se čas u Sarajevu dvije stranke dogovorile i brat- ski podijelile mandate, Na toj podlozi neka i u saboru rade, neka bace koprenu zabo- ravi na ono što je bilo, i kako braća neka vojuju ustavnu borbu, i tada će skovati u zlatu svoja imena, a harno će im Hrvatska spominjati zasluge. Nj. Veličanstvo u Bosni. U ponedjelnik u jutro stupilo je Njegovo Veličanstvo na bosansko tlo u Brodu, gdje je bilo dočekano ne samo svečano kao su- veren, nego i s neopisivijem oduševljenjem kao otac naroda. U ovakvom oduševljenom dočekivanju natjecala su se sva ostala mje- sta na pruzi Brod-Sarajevo, kroz koja se je uzvišeni vladar provezao, te se može ra- dosno konstatovati, da je prvo putovanje Njegovog Veličanstva Bosnom bilo u do- slovnom smislu riječi triumfatorsko putova- nje, a zanosne ovacije ljubljenomu vladaru postigle su svoj vrhunac u šeher-Sarajevu, koje u svojoj historiji nije zabilježilo slavlja, sličnog onome, kakvijem je bio dočekan i na svakom koraku praćen sijedi naš kralj. Od bosanske granice do glavnog grada kralj je, može se reći, prošao neprikidnijem špalirom naroda, koji ga je pozdravljao. Koliko god bio veliki napor ovog putova- nja, kralj je pak skoro sve vrijeme putova- nja sproveo kod prozora, promatrajući oko- liš i pojedina mjesta. Do njega su stajali zajednički ministar financija Burian i viši dvorski funkcijonari. Vladar se je najviše zanimao za ona mjesta, koja se istakoše pri- godom vojničke okupacije. Premda ga je pratnja više puta umolila, da se malo odmori, i da se toliko ne na- preže, kralj se ipak nije dao odalečiti od prozora sprovagjajući vrijeme u živahnom razgovoru i jedva je priuštio jedno deset časaka odmora. Na postajama je vladar sva- koj osobi posvetio par srdačnijeh riječi. Putovanje od Broda od Sarajeva kao da kra- lja nije ni najmanje umorilo. Bio je uvijek veseo i živahno se izražavao o ljepoti pri- rode duž pruge. Zanimao se je vladar za sve potankosti okolice, za historičke spomenike, a napose za narod i njegove običaje. Barun Burian tumačio je kralju sve pomoću brošure, ko- ju je vlada izdala napose u tu svrhu. — Na svome putu iz Bosanskoga Broda u Sa- rajevo razgovarao se je vladar sa mnogijem osobama, koje ne bijahu navedene u pro- gramu. Pitao je razne ljude o mnogijem potankostima i o svemu, što je vidio, tra- žio je tumačenja. Vrlo pohvalno izrazio se je kralj o dočeku u Sarajevu, poimence o redu, koji je vladao i o držanju naroda. Bečkoj »Reichsposti« javljaju iz Sarajeva, da je veliki utisak proizvelo, što nije nije- dne magjarske zastave nigdje za vigjeti. Tek na nekoliko kuća, i to vrlo malo, gdje Magjari stanuju, viju se magjarske zastave, te na vladinijem zgradama, dok je cijeli grad iskićen hrvatskijem, muslimanskijem, te austrijskijem crno-žutijem i srpskijem za- stavama. Na ostalijem neerarskijem zgrada- ma kao na crkvama, gradskoj vijećnici ni- je niti jedne magjarske zastave naći. Kad je posebni dvorski vlak stigao u Vi- soko i zaustavio se u postaji, izišao je vla- dar iz salonskijeh kola, i pješice se upu- do te mjere, da ga je jedan put, pred po- lovicom dvora, upitao, kako mu se svigja Madrid, a drugi mu put u četiri oka u i- zdubini jednoga prozora rekao, da je stol- na crkva Milana najveći hram u svim dr- žavama španjolskoga kralja. Mnogo nasto- janja, veliku vještinu, silu riječi je upotre- bljavao da izvede kakav posao, ali mu je i uspjeh uvijek odgovarao. Iskrenosti nije kod njega bilo niti za lijek, varao je druge, varao samoga sebe, uvjeren ipak, da go- vori samu istinu. Jedino, kad bi spominjao svoje godine, kad bi sa značajnim nekim »žalibože« isticao, da je već star, tad mu se moglo vjerovati, da mu je mrsko, što je imao toliko godina. Nipošto možda, jer je žalio zabave, vesela društva, krasotu mla- dosti: to bijahu za njega malenkosti, bu- dalaštine, situacije. Uzrok njegovog neza- dovoljstva bijaše ozbiljniji i važniji: on se neprestano nadao nekome višemu mjestu, kad bi ostalo prazno, a bojao se, da to ne prispije na vrijeme, Kad bi to postigao, mo- glo se za stalno držati, da se ne bi više starao za godine, niti išta drugo želio, te bi umro zadovoljan, kao svi oni, koji, že- leći mnogo kakovu stvar, tvrđe, da ih za briga. Da na koji vidljivi na- tio prema spomeniku, što je ondje podi- gnut u slavu vojnika, koji su godine 1878. poginuli na bojištu. Kralj je kleknuo pred spomenikom i otkrite glave proveo neko- liko časova u tihoj molitvi, a po tom je položio na podnožje vijenac, što ga je sam spleo od poljskog cvijeća. Svi prisutni bili su do suza ganuti nad ovijem prizorom. Kad je kralj izišao u Sarajevu iz vlaka i kod predstavljanja pojedinijeh ličnosti, mnoge je od njih nagovorio s nekoliko ri- ječi. Nadbiskupom Stadlerom srdačno je o- dulje razgovarao. Nakon što se upoznao sa biskupima Šarićem i Markovićem, obratio se franjevačkom provincijalu fra Alojziju Mišiću: — Veseli me, što franjevci prisustvuju mome dočeku. Ja dobro znadem, koliko su oni zaslužni za moju kuću i za narod, te vam iskreno zahvaljujem na toj odanosti. Vladar je isto tako i istijem riječima po- zdravio franjevce u Brodu i Visokom, gdje bijahu došla franjevačka poklonstva. Praški list »Venkov« donio je vijest, da će kralj Bosnu i Hercegovinu proglasiti kra- ljevinom. Ovu vijest potvrgjuje i »Neues Wiener Tagblatt«, dok u Sarajevu o tome ili neće da govore ili još ništa ne znaju. Peštanske novine pako su raznijele vijest, da će presjednik sarajevske zemaljske banke Ervin barun Rodner biti imenovan banom Bosne i Hercegovine. Rodner ovu vijest naj- odlučnije dementira. * # Javljaju pak iz Sarajeva, da se je spre- mila posebna deputacija iz Novopazarskog sandžaka pred našega vladara prigodom njegovog boravka u Sarajevu, da mu pre- dloži molbu, da Austro-Ugarska i opet u- zme na se prava i dužnosti suvereniteta nad Sandžakom. Megjutijem se vogjama te deputacije izjavilo, da se takova deputacija ne bi nikako mogla primiti gledom na me- gjunarodni politički takt i gledom na to, što se Austro-Ugarska formalno i faktično svojega tek privremenoga prava, držati po- sade u Sandžaku, prošle godine odrekla. * * Novinski glasovi o kraljevom putovanju. Berlinski »Tag« piše: »Već prije nekoli- ko godina preporučio je prijašnji ministar financija Kallay ovakav put kao političku nuždu. Onda je to car odbio, jer se proti- vilo njegovom taktičnom osjećanju, da dogje kao suveren u jednu zemlju, koja, bar for- malno, nije austro-ugarski teritorij. Ali sa- da može car da putuje u Bosnu a da ne dira u megjunarodnu osjetljivost i da se ne dira u tugja prava«. »Frankfurter Zeitung« već je pred neko vrijeme, kad je bilo utanačeno, da će kralj putovati u Bosnu i Hercegovinu, posvetio općenitoj političkoj situaciji u Austro-Ugar- skoj poveći uvodni članak. Na koncu do- taknuo se i kraljevskog puta i veli, da će ovaj kraljev put i uslijed proglašenja ustava i već obavljenijeh izbora za cijelo biti ka- dar, da učini kraj dojakošnjoj politici u ne- kad okupiranijem a sada anektiranijem zem- ljama. »Pester Lloyd« piše na uvodnom mjestu, da je naš vladar kavalir na prijestolju, jer putuje u Bosnu u času, kad se u Ugarskoj imadu obaviti izbori a pošto su u Bosni već izbori obavljeni. Time taj put dobiva pravo političko znamenovanje a izmiče sada dne- \je Atilije onako zlobno govorio o pretjera- noj tobože brizi fra Kristofora za Luciju; puhao je, kad je isticao, kako mu je teško imati i onako posla s fratrima; pubao je uvijek, a osobito, kad je htio sakriti svoju bedastoću. Kako je govor izmegju strica grofa i Ati- lije pravi biser humora, nedostiživa slika zlobe i licumjerstva u najvišim krugovima društvenim, govor je megju grofom i ocem državnikom kapucina jedna od najfinijih i najsavršenijih stranica u cijelom romanu. Mi ne ćemo navesti cijeli taj govor, jer bi- smo pošli odveć daleko, ali ćemo ipak ista- knuti toliko, koliko je dosta, da nam još bolje harakterizuje staroga grofa. Izmegju njega i oca državnika opstojalo je staro poznanstvo; jedan je drugome činio velikih usluga, i ako su se rijetko sastajali; otac državnik, jer je smatrao, da je na korist re- du, ako stoji u dobrim odnošajima s tako mogućim gospodinom, a stric grof jer je znao, da može imati stotinu probitaka od tog prijateljstva. Rekli smo već, da ga je jednoga dana pozvao na objed, da tom pri- godom riješi pitanje fra Kristoforovo. Da iskaže ocu državniku što veću čast bijaše sakupio izabranu kitu gostiju. Tu je bilo nekoliko rogjaka s najvećim naslovima, ne- koliko štićenika, koji su bili od starine pri- vezani i ovisni od grofove porodice. Navi- knuti da ustima, očima, ušima, cijelom gla- vom, cijelim tijelom, cijelom dušom uvijek govore dd, nijesu se više niti spominjali, kako bi mogli reći me. (Slijedi). PRAVA CRVENA HRVATSKA vna politika. Vladar stupa na očigled čitave Evrope po drugi put kao suveren na bo- sansko tlo. Aneksijom umnožan je ponos dinastički i udovoljeno je interesima naro- da. Aneksija nije uslijedila samo da se pro- račun optereti biračima. Mnogi su se pobo- jali, da će aneksijom biti ugrožena magjar- ska narodna država. Nu ta bojazan je i ne- opravdana, veli list, jer je aneksija inaugu- rirana po Andrassyu i Kolomanu Tiszi, i oni, koji su se toj politici protivili, htjeli su da osakate narodnu magjarsku državu. Sad se treba nešto zamisliti u političke pri- like u Bosni i Hercegovini i pitanje je, ka- ko će se Ugarska držati, prema politici, ko- ja će se tjerati u onijem zemljama. Poslje- dni izbori su to pokazali. Nu treba i jedno uzeti na um, da se anektirane zemlje ne smiju smatrati terenom za dalnje političke tendencije. »Reichspost« javlja, da je pobudilo veliku senzaciju u svijem krugovima, što se upra- vo demonstrativno izbjegava magjarska za- stava. Magjari u Sarajevu silno su ozloje- gjeni, pogotovo kad se saznalo, da je mo- starsko gradsko vijeće demonstrativno za- ključilo ne izvješavati magjarske zastave na javnijem zgradama, nego istaknuti uz au- strijsku, hrvatsku, srpsku i muslimansku. Baveći se jednijem člankom bečkog »Frem- denblatta« o kraljevom putu u Bosnu, piše vladin carigradski list »Sabah«, da se Tur- ska za bosansko pitanje, koje danas već pripada prošlosti, apsolutno ne brine. Tur- ska gleda samo u budućnost. Bude li Au- stro-ugarska monarkija vodila takovu bal- kansku politiku, koja ne će dolaziti u opre- ku s Turskom, mi ćemo na bosanske uspo- mene u brzo zaboraviti i one nas neće smetati, da u monarhiji traže i nagju dobro- ga prijatelja. »Sarajevski List« u broju od 1. ov. mj. u svome posebnome izdanju megju ostali- jem donaša ovu zvaničnu objavu: Njegovo Veličanstvo blagoizvoljelo je Pre- višnjijem riješenjem od 31. pr. mj. oprosti- ti kazan 31 vojničkom bjeguncu, koji su ra- di zločinstva protiv vojene državne sile o- sudom vojničkog višega suda, što no se dne 8. novembra 1909. počela ovršivati, o- sugjeni na pooštrenu tešku tamnicu od 5'/2 do 7!/, godina, a tako i 6 bosansko-herce- govačkijeh stanovnika, koji su osugjeni o- bjema osudama garnizonskog suda u Tuzli radi istoga zločinstva na pooštrenu tešku tamnicu od 5 do 7 godina. Nadalje je pre- milostivo oprostilo dosugjene kazni oću- zimanjem slobode, koliko još nijesu ovrše- ne, svijem onijem licima, koja su prije 30. maja 1910. pravomoćno osugjena radi zlo- činstva uvrede Veličanstva ili zločinstva u- vrede člana kuće Nj. Veličanstva, radi zlo- činstva smetanja javnog mira ili radi pre- stupka buojenja nadalje radi štampom po- činjenog zločinstva ili prestupka, što no se progoni ureda radi, ili radi više zločinstava i prestupaka do sada pomenutijeh, ako ne dolaze zajedno s drugijem kažnjivijem dje- lima, koja ovdje nijesu pomenuta. Podjedno je Ni. Vel. blagoizvoljelo odrediti, da radi tijeh zločinstava ili prestupaka sud ne smi- je povesti krivičnog postupka dotično da zavedeni postupak mora obustaviti, ako su počinjena prije 30. maja 1910; nadalje je oprostilo kazni svijem licima, koja su prije 30. maja 1910, pravomoćno osugjena na kazan oduzimanjem slobode ne više od 2 nedjelje ili na novčanu kazan ne više od 150 K, ako nijesu ta lica bila već prije po sucu osugjena i ako te kazni još nijesu o- vršene. Ako se je sudilo uz kazan oduzi- manjem slobode na novčanu kazan, opro- štene su kazni, ako kazan oduzimanjem slobode i novčana kazan, koja prvu nado- mještava, zajedno ne čine više od 2 nedje- lje. Napokon je oprostilo poimence pome- nutijem licima, i to 15 ženskijem i 39 mu- škijem kažnjenicima, ostatak njihovijeh ka- zni oduzimanjem slobode, Politički pregled. Trojni savez opet učvršćen. Konferen- cije, što su se u Berlinu obdržavale izme- gju talijanskoga ministra vanjskijeh posala Di San Giuliana, te cara Vilima, državnoga kancelara Betlimann-Hollwega i drž. tajnika u ministarstvu vanjskijeh posala, dovršene su po obje strane posve povoljno. Iz Rimu se javlja, da se je Di San Giuliano izjavio, da su sada sva trvenja izglagjena, te da je trojni savez digao se opet u nepromijenjenu snagu, koja je za Italiju bila i jest najbo- lja garancija za unutarnji i vanjski mir. ini se, da će novi talijanski ministar vanj- skijeh posala biti jedan od najačijeh zago- vornika trojnoga saveza, Srbija | Crna Gora. Bečki listovi javlja- ju iz Beograda, da je u nedjelju bilo veo- ma živahno u krunskome vijeću, kojemu je presjedao sam kralj Petar. Kralj je izrazio želju, da bi osobno čestitao knjazu Nikoli prigodom njegova jubileja. Ministar presje- dnik se je tomu usprotivio i zaprijetio se svojom demisijom. Zaključeno je uslijed to- ga, da u Cetinje pogje prijestolonasljednik Aleksandar sa mnogobrojnom pratnjom. — »Dnevni List« javlja, da je srpska vlada o- baviještena od vlade u Petrogradu, da će u avgustu Crna Gora u sporazumu sa drugi- jem velevlastima biti proglašena kraljevinom. Finski sabor proti caru. Kako iz Hel- singsforsa javljaju, car je stavio saboru pre- dlog, da odobri neke izvanredne vojne iz- datke i da uslijed toga raspiše nove vojne poreze za godinu 1911. Sabor je taj pre dlog jednoglasno odbio. Bugarska. Sofijska »Večernja Pošta« ja- vlja, da će se ministarska kriza riješiti, čim se kralj Ferdinand bude vratio iz inozem- stva. Ministar-presjednik Malinov predao je kralju ostavku cijelog kabiueta još prije nje- gova odlaska u London. Kralj je prihvatio demisiju i izrazio želju, da bi se za nje- gove osutnosti sastavio kabinet iz redova demokratske liberalne stranke. Na poziv Malinova izjavio se je vogja liberalaca Da- nev spremnijem, da stupi u koaliciju. Pre- ma tome po svoj će prilici Malinov ostati ministrom-presjednikom, dok će Danev pre- | uzeti listnicu ministarstva izvanjskijeh posala. Riješenje kretskoga pitanja. Javljaju iz Carigrada: Neki dio turske štampe je vrlo ozlojegjen radi engleško-francuskoga prije- dloga, da Zaimis postade opet generalnijem povjerenikom otoka Krete. Tako veli »Ta- nin«: Vlasti bi počinile veliku nepravdu, kada bi dozvolile, da na Kreti nastane o- pet isti nered, kao što ie i prije vladao. Pošalju li Zaimisa na Kretu, tada će Tur- ska radi toga pozvati Grčku na odgovor- nost i smatrati io bojnijem izazivom. Opsadno stanje u Arbaniji. Iz Soluna javljaju, da je mad Ghilanom, Prištinom, Prizrenom, Ipekom i Vučitonom proglaše- no opsadno stanje. Uništavanje narodnosti u Rasiji. Iz Pe- trograda javljaju, da je Duma primila artikl treće zakonske osnove, kojijem se uvagja zemsivo u šest zapadnijeh gubernija. Ovaj članak osigurava premoć ruskijem zastupni- cima u zemstvu, te je istrebljivanje naro- dnosti glavna cilj ovijem novijem ustano- vama. ALA Er LA LL Nr LA SENN NL LAS Proti bolesti jetre — bolesti svih što puno jedu osobito pri ugodnom na- činu života — naregjuju prvi medicin- ski kapaciteti, svaki dan da se na šte srce pije 1 žmuo od vina Franjo Josip- grke vode nešto pogrijan te po tom da se ljudski prošeta. Uslijed pojačanog pomicanja crijeva, koje »Franjo Josip« voda izazove, podraži se cirkulacija krvi u donjoj česti tijela, uslijed čeg neugodne pojave odmah iščeznu, a bo- lesnik često ima čuvstvo kao da je ozdravio od teškog razboljenja. Od li- ječničke porote ugarske milenijske izložbe, bijaše izmegju svih ostalih do- maćih jednakih mineralnih voda samo naravna Franjo Josip-grka voda sa ve- likom milenijskom kolajnom odliko- vana. keš met radit rat rt LJ PALJENJE Domaće vijesti. Sukob izmegju ministra trgo- vine dra. Weisskirchnera i zast. WMukovića. U subotu je proračunski od- bor carevinskoga vijeća obdržao sjednicu, u kojoj se raspravljalo poglavito o stvarima, koje se najviše tiču prometa i trgovine. Zast. Vuković kao izvjestitelj referirao. je o sanitarnoj službi o subvencijoniranijem pru- gama austrijskoga Lloyda, o dalmatinskijem parobrodarskijem prugama, o potporama tr- govačke mornarice i o reformi pomorskoga prometa u opće. U toku svojega izvještaja taknuo se vitez Vuković i postupka, što ga je deputacija dalmatinskijeh i istarskijeh brodovlasnika morala pretrpjeti od ministra trgovine dra. Weisskirchnera. Vuković je pre- korio ministra, da se »nedolično ponašao prema ovoj deputaciji«. On kao član vla- de i kabineta imao je dužnost, da uvjeri deputaciju, da će njezine želje i zahtjevi pomno i blagohotno biti ispitani. Ministar trgovine dr. Weisskirchner ustavši ljutit baci olovku na stol i dovikne zastupni- ku Vukoviću: »Gospodine zastupniče, vi postajete osobni! | ne vi sami, već i juče- rašnja deputacija i njezini izvodi imali su protiv mene uprt lični žalac«, — Zast. vitez Vuković: »Preuzvišeni! Meni nije ni na kraj pameti, da ovu stvar posmatram sa ličnoga stanovišta, ali moje je uvjerenje, da vaše jučerašnje ponašanje prema deputaciji nije God. VI. bilo u redu. Sve, što je pravo, ali ja moram ostati kod svoje tvrdnje. Vi ste s nama po- stupali, kao da nijesmo parlamentarci«. — Dr. Veisskirchner: »Protiv toga se ja na- jodlučnije ogragjujem i opetujem samo to i još jednom, da ste postali osobni«. — Vu- ković: »A ja opet opetujem, da sam se stro- go držao činjenica«. Austrijska i ugarska vlada za unapregjivanje prometa s Bosnom i Hercegovinom. Na vi- jest nekijeh magjarskijeh novina, da ma- gjarsko-hrvatsko ministarstvo trgovine kani osnovati posebni odio za unapregjivanje prometa s Bosnom i Hercegovinom, saop- ćuje austrijska vlada, da takav odio u au- strijskom ministarstvu trgovine postoji već duže vremena i da stoji pod vodstvom od- sječnog savjetnika Riedla, koji inače vodi brigu o trgovini i gospodarskom prometu s Balkanom. Česka škola u Beču. Do sada su Česi, koji živu u Beču, imali samo jednu školu, a sađa u trećem bečkom kotaru sa- gradili su i drugu. To bečke Nijemce silno uzrujava, jer da je njemački karakter Beča svakijem danom više ugrožen. Novi zakon o iseljivanju biti će, kako iz Beča obavještuju, u kratkom ro- ku izragjen, jer je nadležni prepir izmegju ministarstva unutarnjijeh posala i poljodjel- skoga ministarstva dovršen. Nadležnost mi- nistarstva nutarnjijeh posala prestaje onijem časom, kad iseljenik prekorači državnu gra- nicu odnosno, kada stupi na parobrod. Na- dzor nad raznijem iseljeničkijem parobro- darskijem društvima imati će od sada mi- nistarstvo poljodjelstva, Iz hrvatskog kazališta. Bivši u- pravitelj osječkog kazališta g. S. Tucić i- menovan je tajnikom zagrebačkog zem. ka- zališta. Kako je g. Tucić dramatski pisac, a upućen u sve kazališne poslove, to je taj izbor vrlo zgodan, G. Tucić nastupa kon- cein ove sezone svoje mjesto. Cetinjsko je pozorište u pregovorima sa kazališnom u- pravom glede gostovanja hrvatske drame na Cetinju. Gostovanje imalo bi biti kon- cem avgusta za vrijeme jubileja kneza Ni- kole. Iredentističke affaire u Tr. stu. U petak je oblast u Trstu raspustila najveće tamošnje radničko potporno društvo »Societa operaia triestina«, Društvo broji 4000 muškijeh i 1400 ženskijeh članova, a odgovara bolesničkijem okružnijem blagaj- nama. Raspust se je vrlo duboko dojmio, jer je društvo od godine 1869., kad se je osnovalo, uvijek umjelo, da unatoč svojijem političko-radikalnijem tendencijama, izbje- gne raspustu. Uprava nad društvenom imo- vinom povjeriti će se kojemu vladinomu povjereniku, u koliko društvo fungira kao obligatorna okružna blagajna. U subotu je uapšen društveni presjednik, odvjetnik i grad- ski zastupnik, Dr. Antun Cosulich, koji je nedavno upriličio iredentistički izlet u Mi- lan. Oblasti drže najstrožijom tajnom rezul- tat istrage radi iredentističkijeh spletkarenja u Trstu, ali unatoč tomu uporilv se tvrdi, da se je ušlo u trag daleko razgranjenoj i- redentističkoj zavjeri. Javljaju pak iz Zadra, da su sa gornjom zavjerom bili u savezu i nekoji djaci u Za- dru. I zbilja, obavljena je premetačina u kući nekoga djaka Silvija Delića u Zadru, kojega su za tijem uapsili. + Geza Josipović, nekadanji mini- star za Hrvatsku, umr'o je u Beču na 30. pr. mj. naglom smrću. Uhićeni srbijanski anarhisti u Sarajevu. (lHrijeli počiniti atentat na Ni. Vel, kralja Frana Josipa. — Preodje- ven u oficirsko odijelo. — Pomoću pariške policije uhićeni). Osveta Srbije radi anek- sije Bosne i Hercegovine našoj monarkiji imala se očitovati prvom zgodom. Beograd- ski šovinisti podjarivali su tu osvetu što u listovima, što opet svojijem vezama sa Sr- bijancima — raznijem opskurnijem i su- mnjivijem individuima — što se zadržavaju u nekijem glavnijem gradovima Evrope. Ti srbijanski individui i propalice vrstaju se megju anarhiste i vrebaju na čas, da pred svijetom izvedu jedan škandal, da po na- ručbi Srbije pruže odmazdu, zadovoljštinu teško »uvrijegjenom« vaskolikom srpstvu! Što se je slutilo, to se je obistinilo: U Sa- rajevu su uhićena i zatvorena četiri Srbi- janca anarhiste. Bečka »Reichspost« donosi o tome ove brzojavke: : Ovdje su uhićena četiri indivi- dua, od kojijeh je jedan odjeven u časničko ruho. Do sada još nije kod njih nagjeno ništa sumnjiva, ali svi podatci što ih je o- . vamo poslala pariška policija o četvorici anarhista srbijanske narodnosti, kojijeh je nestalo iz Pariza, slažu se potpuno s ovima. Pariška policija je označila kolodvarsku ce- stu br. 14. kao vjerojatno boravište uhiće-