Br. 276.

stupiti u sabor. A da će tako biti, punijem
pravom se nadamo, jer u zadnji su se čas
u Sarajevu dvije stranke dogovorile i brat-
ski podijelile mandate, Na toj podlozi neka
i u saboru rade, neka bace koprenu zabo-
ravi na ono što je bilo, i kako braća neka
vojuju ustavnu borbu, i tada će skovati u
zlatu svoja imena, a harno će im Hrvatska
spominjati zasluge.

Nj. Veličanstvo u Bosni.

U ponedjelnik u jutro stupilo je Njegovo
Veličanstvo na bosansko tlo u Brodu, gdje
je bilo dočekano ne samo svečano kao su-
veren, nego i s neopisivijem oduševljenjem
kao otac naroda. U ovakvom oduševljenom
dočekivanju natjecala su se sva ostala mje-
sta na pruzi Brod-Sarajevo, kroz koja se je
uzvišeni vladar provezao, te se može ra-
dosno konstatovati, da je prvo putovanje
Njegovog Veličanstva Bosnom bilo u do-
slovnom smislu riječi triumfatorsko putova-
nje, a zanosne ovacije ljubljenomu vladaru
postigle su svoj vrhunac u šeher-Sarajevu,
koje u svojoj historiji nije zabilježilo slavlja,
sličnog onome, kakvijem je bio dočekan i
na svakom koraku praćen sijedi naš kralj.

Od bosanske granice do glavnog grada
kralj je, može se reći, prošao neprikidnijem
špalirom naroda, koji ga je pozdravljao.
Koliko god bio veliki napor ovog putova-
nja, kralj je pak skoro sve vrijeme putova-
nja sproveo kod prozora, promatrajući oko-
liš i pojedina mjesta. Do njega su stajali
zajednički ministar financija Burian i viši
dvorski funkcijonari. Vladar se je najviše
zanimao za ona mjesta, koja se istakoše pri-
godom vojničke okupacije.

Premda ga je pratnja više puta umolila,
da se malo odmori, i da se toliko ne na-
preže, kralj se ipak nije dao odalečiti od
prozora sprovagjajući vrijeme u živahnom
razgovoru i jedva je priuštio jedno deset
časaka odmora. Na postajama je vladar sva-
koj osobi posvetio par srdačnijeh riječi.

Putovanje od Broda od Sarajeva kao da kra-
lja nije ni najmanje umorilo. Bio je uvijek
veseo i živahno se izražavao o ljepoti pri-
rode duž pruge.

Zanimao se je vladar za sve potankosti
okolice, za historičke spomenike, a napose
za narod i njegove običaje. Barun Burian
tumačio je kralju sve pomoću brošure, ko-
ju je vlada izdala napose u tu svrhu. —
Na svome putu iz Bosanskoga Broda u Sa-
rajevo razgovarao se je vladar sa mnogijem
osobama, koje ne bijahu navedene u pro-
gramu. Pitao je razne ljude o mnogijem
potankostima i o svemu, što je vidio, tra-
žio je tumačenja. Vrlo pohvalno izrazio se
je kralj o dočeku u Sarajevu, poimence o
redu, koji je vladao i o držanju naroda.

Bečkoj »Reichsposti« javljaju iz Sarajeva,
da je veliki utisak proizvelo, što nije nije-
dne magjarske zastave nigdje za vigjeti.
Tek na nekoliko kuća, i to vrlo malo, gdje
Magjari stanuju, viju se magjarske zastave,
te na vladinijem zgradama, dok je cijeli
grad iskićen hrvatskijem, muslimanskijem,
te austrijskijem crno-žutijem i srpskijem za-
stavama. Na ostalijem neerarskijem zgrada-
ma kao na crkvama, gradskoj vijećnici ni-
je niti jedne magjarske zastave naći.

Kad je posebni dvorski vlak stigao u Vi-
soko i zaustavio se u postaji, izišao je vla-
dar iz salonskijeh kola, i pješice se upu-

do te mjere, da ga je jedan put, pred po-
lovicom dvora, upitao, kako mu se svigja
Madrid, a drugi mu put u četiri oka u i-
zdubini jednoga prozora rekao, da je stol-
na crkva Milana najveći hram u svim dr-
žavama španjolskoga kralja. Mnogo nasto-
janja, veliku vještinu, silu riječi je upotre-
bljavao da izvede kakav posao, ali mu je
i uspjeh uvijek odgovarao. Iskrenosti nije
kod njega bilo niti za lijek, varao je druge,
varao samoga sebe, uvjeren ipak, da go-
vori samu istinu. Jedino, kad bi spominjao
svoje godine, kad bi sa značajnim nekim
»žalibože« isticao, da je već star, tad mu
se moglo vjerovati, da mu je mrsko, što je
imao toliko godina. Nipošto možda, jer je
žalio zabave, vesela društva, krasotu mla-
dosti: to bijahu za njega malenkosti, bu-
dalaštine, situacije. Uzrok njegovog neza-
dovoljstva bijaše ozbiljniji i važniji: on se
neprestano nadao nekome višemu mjestu,
kad bi ostalo prazno, a bojao se, da to ne
prispije na vrijeme, Kad bi to postigao, mo-
glo se za stalno držati, da se ne bi više
starao za godine, niti išta drugo želio, te
bi umro zadovoljan, kao svi oni, koji, že-
leći mnogo kakovu stvar, tvrđe, da ih za
briga. Da na koji vidljivi na-

 

tio prema spomeniku, što je ondje podi-
gnut u slavu vojnika, koji su godine 1878.
poginuli na bojištu. Kralj je kleknuo pred
spomenikom i otkrite glave proveo neko-
liko časova u tihoj molitvi, a po tom je
položio na podnožje vijenac, što ga je sam
spleo od poljskog cvijeća. Svi prisutni bili
su do suza ganuti nad ovijem prizorom.

Kad je kralj izišao u Sarajevu iz vlaka
i kod predstavljanja pojedinijeh ličnosti,
mnoge je od njih nagovorio s nekoliko ri-
ječi. Nadbiskupom Stadlerom srdačno je o-
dulje razgovarao. Nakon što se upoznao sa
biskupima Šarićem i Markovićem, obratio
se franjevačkom  provincijalu fra Alojziju
Mišiću:

— Veseli me, što franjevci prisustvuju
mome dočeku. Ja dobro znadem, koliko su
oni zaslužni za moju kuću i za narod, te
vam iskreno zahvaljujem na toj odanosti.

Vladar je isto tako i istijem riječima po-
zdravio franjevce u Brodu i Visokom, gdje
bijahu došla franjevačka poklonstva.

Praški list »Venkov« donio je vijest, da
će kralj Bosnu i Hercegovinu proglasiti kra-
ljevinom. Ovu vijest potvrgjuje i »Neues
Wiener Tagblatt«, dok u Sarajevu o tome
ili neće da govore ili još ništa ne znaju.
Peštanske novine pako su raznijele vijest,
da će presjednik sarajevske zemaljske banke
Ervin barun Rodner biti imenovan banom
Bosne i Hercegovine. Rodner ovu vijest naj-
odlučnije dementira.

* #

Javljaju pak iz Sarajeva, da se je spre-
mila posebna deputacija iz Novopazarskog
sandžaka pred našega vladara prigodom
njegovog boravka u Sarajevu, da mu pre-
dloži molbu, da Austro-Ugarska i opet u-
zme na se prava i dužnosti suvereniteta
nad Sandžakom. Megjutijem se vogjama te
deputacije izjavilo, da se takova deputacija
ne bi nikako mogla primiti gledom na me-
gjunarodni politički takt i gledom na to,
što se Austro-Ugarska formalno i faktično
svojega tek privremenoga prava, držati po-
sade u Sandžaku, prošle godine odrekla.

* *
Novinski glasovi o kraljevom putovanju.

Berlinski »Tag« piše: »Već prije nekoli-
ko godina preporučio je prijašnji ministar
financija Kallay ovakav put kao političku
nuždu. Onda je to car odbio, jer se proti-
vilo njegovom taktičnom osjećanju, da dogje
kao suveren u jednu zemlju, koja, bar for-
malno, nije austro-ugarski teritorij. Ali sa-
da može car da putuje u Bosnu a da ne
dira u megjunarodnu osjetljivost i da se ne
dira u tugja prava«.

»Frankfurter Zeitung« već je pred neko
vrijeme, kad je bilo utanačeno, da će kralj
putovati u Bosnu i Hercegovinu, posvetio
općenitoj političkoj situaciji u Austro-Ugar-
skoj poveći uvodni članak. Na koncu do-
taknuo se i kraljevskog puta i veli, da će
ovaj kraljev put i uslijed proglašenja ustava
i već obavljenijeh izbora za cijelo biti ka-
dar, da učini kraj dojakošnjoj politici u ne-
kad okupiranijem a sada anektiranijem zem-
ljama.

»Pester Lloyd« piše na uvodnom mjestu,
da je naš vladar kavalir na prijestolju, jer
putuje u Bosnu u času, kad se u Ugarskoj
imadu obaviti izbori a pošto su u Bosni već
izbori obavljeni. Time taj put dobiva pravo
političko znamenovanje a izmiče sada dne-

\je Atilije onako zlobno govorio o pretjera-

noj tobože brizi fra Kristofora za Luciju;
puhao je, kad je isticao, kako mu je teško
imati i onako posla s fratrima; pubao je
uvijek, a osobito, kad je htio sakriti svoju
bedastoću.

Kako je govor izmegju strica grofa i Ati-
lije pravi biser humora, nedostiživa slika
zlobe i licumjerstva u najvišim krugovima
društvenim, govor je megju grofom i ocem
državnikom kapucina jedna od najfinijih i
najsavršenijih stranica u cijelom romanu.
Mi ne ćemo navesti cijeli taj govor, jer bi-
smo pošli odveć daleko, ali ćemo ipak ista-
knuti toliko, koliko je dosta, da nam još
bolje harakterizuje staroga grofa. Izmegju
njega i oca državnika opstojalo je staro
poznanstvo; jedan je drugome činio velikih
usluga, i ako su se rijetko sastajali; otac
državnik, jer je smatrao, da je na korist re-
du, ako stoji u dobrim odnošajima s tako
mogućim gospodinom, a stric grof jer je
znao, da može imati stotinu probitaka od
tog prijateljstva. Rekli smo već, da ga je
jednoga dana pozvao na objed, da tom pri-
godom riješi pitanje fra Kristoforovo. Da
iskaže ocu državniku što veću čast bijaše
sakupio izabranu kitu gostiju. Tu je bilo
nekoliko rogjaka s najvećim naslovima, ne-
koliko štićenika, koji su bili od starine pri-
vezani i ovisni od grofove porodice. Navi-
knuti da ustima, očima, ušima, cijelom gla-
vom, cijelim tijelom, cijelom dušom uvijek
govore dd, nijesu se više niti spominjali,
kako bi mogli reći me. (Slijedi).

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

vna politika. Vladar stupa na očigled čitave
Evrope po drugi put kao suveren na bo-
sansko tlo. Aneksijom umnožan je ponos
dinastički i udovoljeno je interesima naro-
da. Aneksija nije uslijedila samo da se pro-
račun optereti biračima. Mnogi su se pobo-
jali, da će aneksijom biti ugrožena magjar-
ska narodna država. Nu ta bojazan je i ne-
opravdana, veli list, jer je aneksija inaugu-
rirana po Andrassyu i Kolomanu Tiszi, i
oni, koji su se toj politici protivili, htjeli
su da osakate narodnu magjarsku državu.
Sad se treba nešto zamisliti u političke pri-
like u Bosni i Hercegovini i pitanje je, ka-
ko će se Ugarska držati, prema politici, ko-
ja će se tjerati u onijem zemljama. Poslje-
dni izbori su to pokazali. Nu treba i jedno
uzeti na um, da se anektirane zemlje ne
smiju smatrati terenom za dalnje političke
tendencije.

»Reichspost« javlja, da je pobudilo veliku
senzaciju u svijem krugovima, što se upra-
vo demonstrativno izbjegava magjarska za-
stava. Magjari u Sarajevu silno su ozloje-
gjeni, pogotovo kad se saznalo, da je mo-
starsko gradsko vijeće demonstrativno za-
ključilo ne izvješavati magjarske zastave na
javnijem zgradama, nego istaknuti uz au-
strijsku, hrvatsku, srpsku i muslimansku.

Baveći se jednijem člankom bečkog »Frem-
denblatta« o kraljevom putu u Bosnu, piše
vladin carigradski list »Sabah«, da se Tur-
ska za bosansko pitanje, koje danas već
pripada prošlosti, apsolutno ne brine. Tur-
ska gleda samo u budućnost. Bude li Au-
stro-ugarska monarkija vodila takovu bal-
kansku politiku, koja ne će dolaziti u opre-
ku s Turskom, mi ćemo na bosanske uspo-
mene u brzo zaboraviti i one nas neće
smetati, da u monarhiji traže i nagju dobro-
ga prijatelja.

»Sarajevski List« u broju od 1. ov. mj.
u svome posebnome izdanju megju ostali-
jem donaša ovu zvaničnu objavu:

Njegovo Veličanstvo blagoizvoljelo je Pre-
višnjijem riješenjem od 31. pr. mj. oprosti-
ti kazan 31 vojničkom bjeguncu, koji su ra-
di zločinstva protiv vojene državne sile o-
sudom vojničkog višega suda, što no se
dne 8. novembra 1909. počela ovršivati, o-
sugjeni na pooštrenu tešku tamnicu od 5'/2
do 7!/, godina, a tako i 6 bosansko-herce-
govačkijeh stanovnika, koji su osugjeni o-
bjema osudama garnizonskog suda u Tuzli
radi istoga zločinstva na pooštrenu tešku
tamnicu od 5 do 7 godina. Nadalje je pre-
milostivo oprostilo dosugjene kazni oću-
zimanjem slobode, koliko još nijesu ovrše-
ne, svijem onijem licima, koja su prije 30.
maja 1910. pravomoćno osugjena radi zlo-
činstva uvrede Veličanstva ili zločinstva u-
vrede člana kuće Nj. Veličanstva, radi zlo-
činstva smetanja javnog mira ili radi pre-
stupka buojenja nadalje radi štampom  po-
činjenog zločinstva ili prestupka, što no se
progoni ureda radi, ili radi više zločinstava
i prestupaka do sada pomenutijeh, ako ne
dolaze zajedno s drugijem kažnjivijem dje-
lima, koja ovdje nijesu pomenuta. Podjedno
je Ni. Vel. blagoizvoljelo odrediti, da radi
tijeh zločinstava ili prestupaka sud ne smi-
je povesti krivičnog postupka dotično da
zavedeni postupak mora obustaviti, ako su
počinjena prije 30. maja 1910; nadalje je
oprostilo kazni svijem licima, koja su prije
30. maja 1910, pravomoćno osugjena na
kazan oduzimanjem slobode ne više od 2
nedjelje ili na novčanu kazan ne više od
150 K, ako nijesu ta lica bila već prije po
sucu osugjena i ako te kazni još nijesu o-
vršene. Ako se je sudilo uz kazan oduzi-
manjem slobode na novčanu kazan, opro-
štene su kazni, ako kazan oduzimanjem
slobode i novčana kazan, koja prvu nado-
mještava, zajedno ne čine više od 2 nedje-
lje. Napokon je oprostilo poimence pome-
nutijem licima, i to 15 ženskijem i 39 mu-
škijem kažnjenicima, ostatak njihovijeh ka-
zni oduzimanjem slobode,

Politički pregled.

Trojni savez opet učvršćen. Konferen-
cije, što su se u Berlinu obdržavale izme-
gju talijanskoga ministra vanjskijeh posala
Di San Giuliana, te cara Vilima, državnoga
kancelara Betlimann-Hollwega i drž. tajnika
u ministarstvu vanjskijeh posala, dovršene
su po obje strane posve povoljno. Iz Rimu
se javlja, da se je Di San Giuliano izjavio,
da su sada sva trvenja izglagjena, te da je
trojni savez digao se opet u nepromijenjenu
snagu, koja je za Italiju bila i jest najbo-
lja garancija za unutarnji i vanjski mir.

ini se, da će novi talijanski ministar vanj-
skijeh posala biti jedan od najačijeh zago-
vornika trojnoga saveza,

Srbija | Crna Gora. Bečki listovi javlja-
ju iz Beograda, da je u nedjelju bilo veo-
ma živahno u krunskome vijeću, kojemu je
presjedao sam kralj Petar. Kralj je izrazio

 

želju, da bi osobno čestitao knjazu Nikoli
prigodom njegova jubileja. Ministar presje-
dnik se je tomu usprotivio i zaprijetio se
svojom demisijom. Zaključeno je uslijed to-
ga, da u Cetinje pogje prijestolonasljednik
Aleksandar sa mnogobrojnom pratnjom. —
»Dnevni List« javlja, da je srpska vlada o-
baviještena od vlade u Petrogradu, da će
u avgustu Crna Gora u sporazumu sa drugi-
jem velevlastima biti proglašena kraljevinom.

Finski sabor proti caru. Kako iz Hel-
singsforsa javljaju, car je stavio saboru pre-
dlog, da odobri neke izvanredne vojne iz-
datke i da uslijed toga raspiše nove vojne
poreze za godinu 1911. Sabor je taj pre
dlog jednoglasno odbio.

Bugarska. Sofijska »Večernja Pošta« ja-
vlja, da će se ministarska kriza riješiti, čim
se kralj Ferdinand bude vratio iz inozem-
stva. Ministar-presjednik Malinov predao je
kralju ostavku cijelog kabiueta još prije nje-
gova odlaska u London. Kralj je prihvatio
demisiju i izrazio želju, da bi se za nje-
gove osutnosti sastavio kabinet iz redova
demokratske liberalne stranke. Na poziv
Malinova izjavio se je vogja liberalaca Da-
nev spremnijem, da stupi u koaliciju. Pre-
ma tome po svoj će prilici Malinov ostati

ministrom-presjednikom, dok će Danev pre- |

uzeti listnicu ministarstva izvanjskijeh posala.

Riješenje kretskoga pitanja. Javljaju iz
Carigrada: Neki dio turske štampe je vrlo
ozlojegjen radi engleško-francuskoga prije-
dloga, da Zaimis postade opet generalnijem
povjerenikom otoka Krete. Tako veli »Ta-
nin«: Vlasti bi počinile veliku nepravdu,
kada bi dozvolile, da na Kreti nastane o-
pet isti nered, kao što ie i prije vladao.
Pošalju li Zaimisa na Kretu, tada će Tur-
ska radi toga pozvati Grčku na odgovor-
nost i smatrati io bojnijem izazivom.

Opsadno stanje u Arbaniji. Iz Soluna
javljaju, da je mad Ghilanom, Prištinom,
Prizrenom, Ipekom i Vučitonom proglaše-
no opsadno stanje.

Uništavanje narodnosti u Rasiji. Iz Pe-
trograda javljaju, da je Duma primila artikl
treće zakonske osnove, kojijem se uvagja
zemsivo u šest zapadnijeh gubernija. Ovaj
članak osigurava premoć ruskijem zastupni-
cima u zemstvu, te je istrebljivanje naro-
dnosti glavna cilj ovijem novijem  ustano-

vama.
ALA Er LA LL Nr LA SENN NL LAS

Proti bolesti jetre — bolesti svih
što puno jedu osobito pri ugodnom na-
činu života — naregjuju prvi medicin-
ski kapaciteti, svaki dan da se na šte
srce pije 1 žmuo od vina Franjo Josip-
grke vode nešto pogrijan te po tom
da se ljudski prošeta. Uslijed pojačanog
pomicanja crijeva, koje »Franjo Josip«
voda izazove, podraži se cirkulacija
krvi u donjoj česti tijela, uslijed čeg
neugodne pojave odmah iščeznu, a bo-
lesnik često ima čuvstvo kao da je
ozdravio od teškog razboljenja. Od li-
ječničke porote ugarske milenijske
izložbe, bijaše izmegju svih ostalih do-
maćih jednakih mineralnih voda samo
naravna Franjo Josip-grka voda sa ve-
likom  milenijskom kolajnom  odliko-
vana.
keš met radit rat rt LJ PALJENJE

Domaće vijesti.

Sukob izmegju ministra trgo-
vine dra. Weisskirchnera i zast.
WMukovića. U subotu je proračunski od-
bor carevinskoga vijeća obdržao sjednicu,
u kojoj se raspravljalo poglavito o stvarima,
koje se najviše tiču prometa i trgovine.
Zast. Vuković kao izvjestitelj referirao. je o
sanitarnoj službi o subvencijoniranijem pru-
gama austrijskoga Lloyda, o dalmatinskijem
parobrodarskijem prugama, o potporama tr-
govačke mornarice i o reformi pomorskoga
prometa u opće. U toku svojega izvještaja
taknuo se vitez Vuković i postupka, što ga
je deputacija dalmatinskijeh i istarskijeh
brodovlasnika morala pretrpjeti od ministra
trgovine dra. Weisskirchnera. Vuković je pre-
korio ministra, da se »nedolično ponašao
prema ovoj deputaciji«. On kao član vla-
de i kabineta imao je dužnost, da uvjeri
deputaciju, da će njezine želje i zahtjevi
pomno i blagohotno biti ispitani.

Ministar trgovine dr. Weisskirchner ustavši
ljutit baci olovku na stol i dovikne zastupni-
ku Vukoviću: »Gospodine zastupniče, vi
postajete osobni! | ne vi sami, već i juče-
rašnja deputacija i njezini izvodi imali su
protiv mene uprt lični žalac«, — Zast. vitez
Vuković: »Preuzvišeni! Meni nije ni na kraj
pameti, da ovu stvar posmatram sa ličnoga
stanovišta, ali moje je uvjerenje, da vaše
jučerašnje ponašanje prema deputaciji nije

 

 

God. VI.

bilo u redu. Sve, što je pravo, ali ja moram
ostati kod svoje tvrdnje. Vi ste s nama po-
stupali, kao da nijesmo parlamentarci«. —
Dr. Veisskirchner: »Protiv toga se ja na-
jodlučnije ogragjujem i opetujem samo to
i još jednom, da ste postali osobni«. — Vu-
ković: »A ja opet opetujem, da sam se stro-
go držao činjenica«.

Austrijska i ugarska vlada
za unapregjivanje prometa s
Bosnom i Hercegovinom. Na vi-
jest nekijeh magjarskijeh novina, da ma-
gjarsko-hrvatsko ministarstvo trgovine kani
osnovati posebni odio za unapregjivanje
prometa s Bosnom i Hercegovinom, saop-
ćuje austrijska vlada, da takav odio u au-
strijskom ministarstvu trgovine postoji već
duže vremena i da stoji pod vodstvom od-
sječnog savjetnika Riedla, koji inače vodi
brigu o trgovini i gospodarskom prometu
s Balkanom.

Česka škola u Beču. Do sada su
Česi, koji živu u Beču, imali samo jednu
školu, a sađa u trećem bečkom kotaru sa-
gradili su i drugu. To bečke Nijemce silno
uzrujava, jer da je njemački karakter Beča
svakijem danom više ugrožen.

Novi zakon o iseljivanju biti
će, kako iz Beča obavještuju, u kratkom ro-
ku izragjen, jer je nadležni prepir izmegju
ministarstva unutarnjijeh posala i poljodjel-
skoga ministarstva dovršen. Nadležnost mi-
nistarstva nutarnjijeh posala prestaje onijem
časom, kad iseljenik prekorači državnu gra-
nicu odnosno, kada stupi na parobrod. Na-
dzor nad raznijem iseljeničkijem parobro-
darskijem društvima imati će od sada mi-
nistarstvo poljodjelstva,

Iz hrvatskog kazališta. Bivši u-
pravitelj osječkog kazališta g. S. Tucić i-
menovan je tajnikom zagrebačkog zem. ka-
zališta. Kako je g. Tucić dramatski pisac,
a upućen u sve kazališne poslove, to je taj
izbor vrlo zgodan, G. Tucić nastupa kon-
cein ove sezone svoje mjesto. Cetinjsko je
pozorište u pregovorima sa kazališnom u-
pravom glede gostovanja hrvatske drame
na Cetinju. Gostovanje imalo bi biti kon-
cem avgusta za vrijeme jubileja kneza Ni-
kole.

Iredentističke affaire u Tr.
stu. U petak je oblast u Trstu raspustila
najveće tamošnje radničko potporno društvo
»Societa  operaia triestina«, Društvo broji
4000 muškijeh i 1400 ženskijeh članova, a
odgovara bolesničkijem okružnijem blagaj-
nama. Raspust se je vrlo duboko dojmio,
jer je društvo od godine 1869., kad se je
osnovalo, uvijek umjelo, da unatoč svojijem
političko-radikalnijem tendencijama, izbje-
gne raspustu. Uprava nad društvenom imo-
vinom povjeriti će se kojemu vladinomu
povjereniku, u koliko društvo fungira kao
obligatorna okružna blagajna. U subotu je
uapšen društveni presjednik, odvjetnik i grad-
ski zastupnik, Dr. Antun Cosulich, koji je
nedavno upriličio iredentistički izlet u Mi-
lan. Oblasti drže najstrožijom tajnom rezul-
tat istrage radi iredentističkijeh spletkarenja
u Trstu, ali unatoč tomu uporilv se tvrdi,
da se je ušlo u trag daleko razgranjenoj i-
redentističkoj zavjeri.

Javljaju pak iz Zadra, da su sa gornjom
zavjerom bili u savezu i nekoji djaci u Za-
dru. I zbilja, obavljena je premetačina u
kući nekoga djaka Silvija Delića u Zadru,
kojega su za tijem uapsili.

+ Geza Josipović, nekadanji mini-
star za Hrvatsku, umr'o je u Beču na 30.
pr. mj. naglom smrću.

Uhićeni srbijanski anarhisti
u Sarajevu. (lHrijeli počiniti atentat na
Ni. Vel, kralja Frana Josipa. — Preodje-
ven u oficirsko odijelo. — Pomoću pariške
policije uhićeni). Osveta Srbije radi anek-
sije Bosne i Hercegovine našoj monarkiji
imala se očitovati prvom zgodom. Beograd-
ski šovinisti podjarivali su tu osvetu što u
listovima, što opet svojijem vezama sa Sr-
bijancima — raznijem opskurnijem i su-
mnjivijem individuima — što se zadržavaju
u nekijem glavnijem gradovima Evrope.
Ti srbijanski individui i propalice vrstaju se
megju anarhiste i vrebaju na čas, da pred
svijetom izvedu jedan škandal, da po na-
ručbi Srbije pruže odmazdu, zadovoljštinu
teško »uvrijegjenom« vaskolikom srpstvu!

Što se je slutilo, to se je obistinilo: U Sa-
rajevu su uhićena i zatvorena četiri Srbi-
janca anarhiste. Bečka »Reichspost« donosi
o tome ove brzojavke:

: Ovdje su uhićena četiri indivi-
dua, od kojijeh je jedan odjeven u časničko
ruho. Do sada još nije kod njih nagjeno
ništa sumnjiva, ali svi podatci što ih je o- .
vamo poslala pariška policija o četvorici
anarhista srbijanske narodnosti, kojijeh je
nestalo iz Pariza, slažu se potpuno s ovima.
Pariška policija je označila kolodvarsku ce-
stu br. 14. kao vjerojatno boravište uhiće-