Br. 278. U DUBROVNIKU, 18. Juna 1910. PM CRVENIM Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI ROJ SIOJI i : Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKAR: Odgovorat urednik FRANO SCHICK. SMI God. VI. Pretplata | oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se a koji se više puta tiska | ek nafrankirani ne primaju se. - Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku ju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi Plativo | atužljivo u Dubrovniku Važno ! Eto nas na polovini godine a mno- ga gospoda predbrojnici nijesu nam isplatili predbrojbu još ni za proša- stu godinu. Umoljamo najtoplije svu tu Gospodu, da nam izvole čim pri- je isplatiti koliko duguju jer listom ne možemo nikako naprijed, pošto je izdavanje skopčano sa velikijem troškom. [ooo nosile i nezakonje. Zagreb, 14. Juna 1910. Ne progje ni jedan dan, da nebi bezobrazno insultirani bili pristaše či- \unište do dna i vrhunca, materijalno- \moralnu eksistenciju najboljijeh rodo- (ljuba u Hrvatskoj. Oni time hoće da \ dovedu zemlju do sveopćeg uzbugje- \nja, do sveopćeg ogorčenja — do \prevr ata (revolucije). Podlijem osvetnicima srpsko-hrvatske \koalicije nikako ne dopada se, što ne- ki čelični politički karakteri neće da \ pristanu, da se pokore nepoštenoj nji- | hovoj političkoj struji i odnosno pro- \gramu. Jest, tako daleko su oni do- tjerali, da danas u Hrvatskoj ko vodi \ozbiljnu i patrijotičnu politiku, taj biva \na najnesvjesniji i najodurniji način p1o- \gonjen; protivu takove čelične ličnosti | najnepoštenijijem srestvima se agituje Ine svoje, ne mogu inače niti raditi. — Mi potpuno opravdavamo ogorčenje, koje zbog slučaja sa Dr. Šufflajom \vlada sveudilj u prosvjetnijem i kul (ju srpsko-hrvatskoj koaliciji, a koji vi- \de samo manevar u korist njihovijeh \sebičnijeh vlastodržalačkijeh ciljeva. — 'I nemoralan postupak sa zaslužnijem u bijelom Zagrebu odvažno ustali, da kako što ne popuštaju ni malo u dobru svoje do- movine, tako muževno i izgledno hoće i znadu da brane amanet otaca, vjeru svoju! Živjeli mili nam sumišljenici i suborioci 'turnijem krugovima zapadno-europei- | Dr. Šufflajom i nečuvene manifestaci- a slava bijelom našem Zagrebu! \skijeh naroda, te, kad oni onako stra- šno crtaju i prestavljaju rad one poli- tičke bande, tada nas oblijeva rume- nilo st'da, što oni politički stranački činu vladu«, kojoj oni sve glasuju, što ona od njih zatraži. — | doista o- na bizantinska fina razlika, koja dijeli ljude od srpsko-hrvatske koalicije od bana posrbice Dra. Tomašića, morala se je osobito debelo prestaviti, da se je protiva katoličke Crkve i svećen- stva, nepobitno nam dokazuje, da i- \|madu posve pravo oni, koji tvrde, da \se ovo sve u Hrvatskoj danas doga- | | \ća! Sramota i podlost! Dr. Kalnik. Naprednjaci“ i ,,Srbi“ | proti našoj vjeri. Kad promislimo, koliko dugujemo Bo- I Prenašamo iz »Hrvatskog Prava« slije- deće : »Davno prije spomenutoga dana pokre- taški magjaroni organizovali su »akciju« proti svetkovini hrvatske katoličke mladeži. (divljaci, priznaju javno, vladu bana gja po nagovoru vlade, posrbice i bi- Ty su se pisali članci proti vjeri katoličkoj, Dra. Tomašića, kao cno »patrijoti- gama, bana Dra. Nikole pl. Tomaši-|proti crkvi, svećenstvu, papi i što sve ne; tu su se držali sastanci, kako da se osuje- ti proslava; tu su se dijelili letaci po gra- du »protiv klerikalizma«, tresla su se brda. Napokon su izašli veliki plakati, u koji- \ma se pozivaju »ocevi i majke i gragjani \ radnici i djaci« na veliku jučerašnju obdr- | žavat se — imajuću skupštinu slobodne mi- sli proti mračnjaštvu i proti današnjoj cr- ste stranke prava, kao i oni klerikal-\po novinama. Ne može se pošten čo- ne partije napose. Političari srpsko- vjek i političar pouzdati u tajnu i ko- hrvatske koalicije neprestano siplju, kroz \rektnost pošte: vlada i radi na svu njihove novine, svakojake infamne la- paru crni kabinet kod ovdašnjijeh ži i nedostojnijeh insinuacija; a u ko- kr. pošta, kamo se otvaraju i uništa- liko ne spadaju u ovu vrstu kod na- vaju pisma, novine, ćak dopisnice itd. šijeh koalicijonaša uobičajnoga oružja, Neki koalicijonaški poštanski činovni- u toliko više šire oni najgnusnije po- ci, kako su »Hrvatsko Pravo« i »Hr- litičko-socijalne nazore. \vatske Novosti« dokazale, predavaju li- Mi, u ovome članku, nećemo pobi- |stove redakcijama ovdašnjijeh koalici- \naime opravda tobož pred narodom žanstvenom Spasitelju, svaka žrtva s naše | jati, a još manje ispitivati, zašto se to | danas baš u Hrvatskoj dogagja i svak- |jonaškijeh novina. I velemožni g. Dr. (pl. Šufflay nalazi se u toj čudnovatoj dano ponavlja, jer ćemo se o tome neprilici; čovjek inače učen i odvažni opširnije pozabaviti u drugijem naši- | patrijota, koji sa svojijem političkijem jem dopisima. \i naučnijem nesebičnijem radom, oli- Isto tako, nedavno, drsko i PERI ote narodni karakter i hrvatski po- hanibalsko postupanje sa sveučilišni- nos. — Patrijotično novinstvo u Hr- jem profesorom, g. Dr. Milanom pl. valskoj i ono inostranstva napalo je Šufflajem najbolje karakteriše nasilnu režim i famoznu bezbožnu našu koa- neustavnu ru današnjijeh političko-| liciju zbog takve nezakonite i upravo administrativnijeh nevoljnijeh prilika u divljačke političke osvete. Zbog sluča- Hrvatskoj. Prvo, on je protivan poli- ja sa veleuč. Dr. pl. Šufilajom, naša tičkijem načelima poštenijeh političara je domovina bila i jeste sveudilj pre- i savjesnijeh državnika; drugo, ono je| dmetom napadanja od sviju strana kul- izraz niske osvete jedne pustolovne turna svijeta. I zbilja inostrani svijet političke klike i struje, koja sa svoji- imade potpuno pravo prestaviti i sma- jem nepatrijotičnijem radom misli pro- trati vladu i njezine mameluke, kao mijeniti državo-pravni temelj naše mi- jednu skupinu silnika, koja samo ima- le otačbine. Polazeći sa gledišta, da se de za program banditski nož osvete! ova zemlja danas nalazi u stanju skraj- — Čestitamo na toj »plemenitoj« noga političkoga rasula i nezadovolj- i »patrijotičnoj« usluzi prema Hr- stva, misle osvetnici srpsko-hrvatske vatskoj, grofu Khuenu i banu posrbici koalicije ugoditi obližnjijem hospirato- i apostati, Dru. Tomašiću .... rima, ako oni onemoguće, što više, Grobari poštenja i ponosa domovi- PODLISTAK. (15) | uzoran redovnik, ljubljen i štovan od cije- Iloga svijeta, odvrati stric grof, da ga otac »Vjerenicima““. mora braniti, ali da mu neće biti poznato, Prof. W. baron Ljubibratić. Grof stric poče govoriti o Madridu, o |Renca, koji je za vrijeme bune u Milanu dvoru, ministrima, o kraljevskoj obitelji, hrana stvari, te se me dadu opisati, i na- boju bikova, o Eskurialu i o stotinu drugih stvari. Cijelo je društvo s početka slušalo |ljudi pobjegao pravdi iz ruke. Zaludu mu samo njega, a kasnije se sačinile male sku- otac državnik pred oči stavlja, da je dužnost pine. On nastavi tad da ocu državniku po- i zadaća njihovog reda, potražiti zavedene uzdano dalje pripovijeda o Madridu, zatim svrne govor na drugo, te napokon stade pričati o kardinalu Barberinu, koji bijaše kapucin i brat tadašnjega pape Urbana VIII. Naravno je, da. je morao pustiti i oca dr- žavnika da reče koju riječ, jer je shvaćao, da ljudi nijesu napokon na svijetu, da slu- šaju samo njega. Kad se digli sa trpeze odvede oca državnika u jednu drugu sobu, i tu mu stade govoriti o fra Kristoforu. Da mu pokaže, da on ne govori iz mržnje prama redu ili njegovim predstavnicima, poče ga uvjeravati, da su kapucini zlatni ljudi, re- vni, oprezni, ponizni; da je on još od dje- tinstva prijatelj toga reda. Nego, hoteći preći na stvar, a u isto doba, da odbije svaku sumnju, kao da bi on htio prigovoriti što- god ocu državniku radi fra Kristofora, na- doda, da u svakoj obitelji, koja broji malo više članova, ima koje čeljade, koja usijana glava, bez opreznosti, bez obzira. Na pri- i svratiti ih na pravi put; stric grof tuče u- vijek jedno te isto, da bi cijeli red mogao radi toga Renca i fra Kristofora imati ne- prilike čak iz Rima. Kada ni to ne može da djeluje na oca državnika, koji sa svoje strane opetuje istu stvar, da je fra Kristo- for uzoran redovnik, dobaci mu stric grof, da se od njega ne može nadati ničemu, pošto je svakomu poznato, kakovih je po- činio u svojoj mladosti. Ali u toj promjeni nazrijeva otac državnik osobitu neku slavu za kapucinski red. »Želio bih, da je tako: kažem iskreno, želio bih, da je tako«, glasi odgovor strica grofa, koji neprestano pu- hajući i okolišajući, kao da mu je teško i neugodno kazati sve što znade o fra Kri- stoforu, dolazi napokon, rekao bi prisiljeno i protiv svoje volje, na stvar, da je naime fra Kristofor započeo borbu s njegovim ne- ćakom Don Rodrigom. | tada uz stotinu prekidanja dolazi do zaključka, da treba \njihovo divljačko zlodjelo izvršeno na učenu i uglednu osobu, Dra. Milana Šufflay-a! I doista mora finoća pro- \grama srpsko-hrvatske koalicije i vla- de bana Nikole pl. Tomašića, a koja inače i potpuno odgovara karakteru i 'ličnoj drskosti potonjega, kao i bru- talnom ponašanju u opće članova one \ političke mafijske družbe, osobito biti; \jer niko iole pošten i pametan ne mo- /že shvatiti posljednju jezgru i tajinstve- \nost njihovijeh osvetničko-sebičnijeh “načela. Svatko častan i razborit mora sumnjati u značaj i ličnu korektnost onijeh apostola mraka, današnjega te- rorskoga režima u Hrvatskoj! — Da li značajan političar, uvigjavni držav- nik, lojalan podanik, u opće pošteni o- bični gragjanin, može, ma kakvu bu- dućnost vladi bana Dra. Tomašića pro- ricati? — Nea. Nipošto ne! Nepobitna je megjutijem činjenica, da politički klevetnici srpsko-hrvatske koalicije sa današnjijem zloglasnijem re- žimom u Hrvatskoj, ništa drugo ne drži na okupu, nego li samo neogra- ničena mržnja prama najboljijem hrvat- skijem patrijotuma i prama sv. katoli- \(čkoj vjeri. | Sve što se danas groznoga u Hr- vatskoj dogagja i razvija protiva Hr- vata-kalolika, to isključivo potiče od \onijeh istijeh čimbenika, koji pogogju- | njega zahtjev \ koju opasku, a, i još jednom pokuša da učini nadajući se možda, da će stric reći svoje mnenje, da se ne zavadi stako uglednim čovjekom. Ali sve opaske oca dr- žavnika ne mogu da razočaraju strica grofa, koji nekako prepleteno, na prekidice govori o prkosu, miru, o svojoj ljubavi prama ka- pucinima, o njihovim dobrim djelima, u- gledu pred svijetom, dostojanstvu svoje o- bitelji, o svojoj časti, o dužnim obzirima prama svojim kolegama, o tisuću drugih stvari, sve nekako šareno, tako da niti on, niti otac državnik nijesu znali, što je baš rekao. | napokon, uvjeravajući neprestano oca, da je on i njegova kuća i njegova rodbina spravna da učini sve što se može, otpraviti fra Kristofora u Rimini, da tamo drži propovijedi. Veseo i radostan ustadc stari stric grof sa svoje stolice i pružajući ocu ruku, kao da mu zahvaljuje ste ne- znatne usluge, reče mu: »Ugasili smo iskru, mnogopoštovani oče, iskru, koja je mogla dići veliku vatru, Megju prijateljima može se u dvije riječi izravnati velikih stvari«. Mi ćemo ovdje odmah opaziti, da je pre- za »dobre« oce kapucine, postigne, da će: \strane, svaka je počast n \statna Njegovoj dobroti, lista naša krv nebi bila dostatna da odvrati \i tisućni dio Njegove neizmjerne ljubavi. Tako misli svaki pravi katolik; ali ih na žalost ima koji su katolici po imenu, a ta- mo su kivni i zakleti dušmani one vjere, u kojoj su se rodili i koju vele da ispo- \vijedaju. Istina, oni oblo i uvijek kažu da \majnježniji osjećaj duše ima se u svakomu | poštovati, oni se zaklinjaju i preklinjaju da \»ne kidišu« na vjeru, nego »na turtimaštvo, na klerikalstvo, na intoleranciju fanatičara«; ali prošlijeh dana otkrili su se, i tijem po- svjedočili sve što bi uradili, poduzeli, pro- veli da nagju u narodu oslona. Bijeli je Zagreb slavio Presveto Isusovo Srce, i eto ti naprednjaka koji hoće da pro- testiraju, da tvorno ometu svečanost, da brezobrazno i silimice zastraše dobre kato- like. A ako ima svetinje skroz vjerske ka- toličkoj duši, to je Isusovo božanstvo; to je temeljna istina naše svete vjere; tu ne- ma nikakove druge tendencije, nikakove na- edostojna i nedo- svetinju nad svetinjama, za niske i podle prelazne zemaljske probitke? Ipak ti »janjci« u odjeći a tamo vukovi mu iskazu poklonstva ljubavi opriječe. Ti- jem su najbolje dokazali što misle gdje smijeraju, otvorili su oči mnogijem, koji neće više moći opravdavati njihovo postu- panje tobože kako tendenciju na zgodno liberalstvo, koje odbiju svakojake skrajno- sti, i neće nam moći prigovarati ako napo- kon ustajemo braniti vrhovno naše dobro, vjeru našu. I mjedbu oca državnika, da je ira Kristofor| »odalečiti vatru od slame«, fra Kristofora | vejani stric grof lukavo vodio stvar, da se od Dou Rodriga, jer ovaj da je mlad, živ, je otac državnik junački branio, ali ne mo- nenaučan da ga se izazivlje, a onaj da ima žemo nego žaliti, što je pred onom nadu- sva naguaća, svu vatru kao da je mlad. tom glavom položio oružje, i to ne iz uvje- \da je taj tako uzorni redovnik bio zaštitnik Sada je bilo jasno ocu državniku što se od \renja, već iz ništetnih obzira. Otac državnik \time što je hirima i neopravdanom zahtjevu \ strica grofa žrtvovao uzornoga fra Kristo- pokon na veliku sablazan svih poštenih | grof ipak popustiti. Otvoreno mu nije htio fora, a da se prije nije propitao što je u stvari, najbolje je pokazao, da mu je ha- rakter slab, da i on potpuno lijepo pristaje u onom društvu, što se sakupljalo oko stola bogatoga strica grofa, člana španjolskoga itajnoga vijeća. Rado ćemo priznati, da nije svaki kapucin mogao biti onakog haraktera, kakovog bijaše fra Kristofor. To su idealna bića, megju stotinama ima ih možda samo jedan ili najviše dva. Ali nećemo nikada moći odobriti, ili opravdati onu popustlji- vost oca državnika, tim više što .nam je ja- sno, da je to učinio iz obzira prama osobi nadutoga strica grofa. * * Rekli smo, da je Don Rodrigo najizrazi- tiji predstavnik svojih vremena, silnik i po naravi i po svojem odgoju. Ali takav nije Innominato, njega učiniše silnikom, prezi- rateljem ljudskih i božjih zakona prilike, u kojima je odrastao. Netom se je mogao o- teti uplivu tih tako razvratnih prilika, od- mah se je potpuno promijenio i od tlači- telja slabih postao je angjeo nevoljnih i ucvijeljenih. mjere, jer koja bi bogobojeća duša izrabila bogumrsko su ustali da se bjesomučno to- Drago nam je da su i naši sumišljenici \kvenoj svečanosti. Na tijem plakatima iza- Njegovoj slavi. 1|gjoše potpisani do sada nepoznati dusi i | »velikani«, prestavnici slobodne misli u Hr- \vatskoj, kao: Pecikozić, Habek, Mance, Se- tinski i slična imena, a na čelu im učitelj \Davorin Trstenjak... Već ova dična ime- ima mogla su biti jamstvo, da će protuvjer- ska akcija pokretaša uspjeti . . . \ Tresla se brda i na koncu konca iz ju- I\čerašnje skupštine i čitave grozomorne ak- cije rodio se — miš... Na skupštinu je došla većina rišćana. Šta \braća rišćani imađu proti katoličkijem sve- ćenicima? Ko više ističe svoju vjeru, nego \braća »Srbi«? Ta oni dižu svetog Savu i lostale do neba. Oni se sastanu kraj čaše vina i već pjevaju crkvene pjesme. Bratlija su baš pravi klerikalci. Ali glavno je njima ida potpomognu pokretaše. Našla vreća za- krpu, tako i pokretaši rišćane. Šlegel Toni i pan Wilder su zakaparili pokretašku o- |mladinu, pak ona mora — mora poput maj- muna tancati, pa makar im Wilder dirigi- rao i vražji marš. | No čekajmo tu subotnju skupštinu! Vi- \gjet ćemo, hoće li policija dozvoliti skup- ištinu, na kojoj se ruglu izvrgavaju katoličke svetinje! Vidjet ćemo, hoće li se u gradu \ Zagrebu trpjeti ovakove sramote! Vidjeti ćemo, hoće li dr. Amruš, kao član vlade, za- tražiti zabranu takovijeh bogohulnijeh skup- ština! Vidjeti ćemo, da li se pod apostatom Tomašićem mogu izvoditi atentati na vjer- ske osjećaje katoličkoga pučanstva! Vidjeti ćemo, hoće li socijalističko radništvo podu- \ pirati politiku magjarskijeh štipendista, koji izdadoše narod i domovinu? Hrvati, katolici, dogje li do te skupštine, svi na nju, da podučimo te bezvjerske Ar- Tommaseo misli, da obraćenje Innomina- tovo nije dosta motivirano, da mu manjka logička podloga, što se inače ne opaža u ostalim epizodima Manzonijevog romana. Drugi su kritičari tvrdili, da taj pojav ne odgovara sasvim istini, da odviše jasno otskače posredovanje božje u obraćenju toga silovitoga čovjeka. Grof cijeni, da se je to posredovanje moglo sasvim lako ispu- stiti, jer obraćenje Innominatovo proizlazi dobrim dijelom iz onih istih svojstava nje- govog haraktera, koja su od njega bila u- činila čovjeka opakoga, silnika, nepraved- noga. De Sanctis tumači ovako obraćenje: | »Lucijin plač, koji je u Nibijevoj duši iza- zvao novo nepoznato čuvstvo, samilost prama lj nevinoj djevojci izazivlje u njegovoj duši (tako duboku promjenu, da postaje sasvim drugi čovjek. Ovako neobični slučaj, što prosti narod pripisuje čudu Djevice, nije drugo nego jedan psihološki fenomen«. Nama se čini, da je ovo tumačenje sasvim površno. D' Ovidis pak piše: »Obraćenje Innomi- natovo, koje se je savremenicima pričinilo čudo, nije u ovom slučaju drugo nego di- vna psihološka evolucija, koju ć: svaki fi- lozof ovako shvaćati, i u kojoj religijoznoj elementi imaju subjektivnu silu, pripoznatu i od onih, koji će im inače zanijekati svaku objektivnu moć«. (Slijedi). i