Br. 280 RANA CATEMA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po za inozemstvo godišnje K. 9 me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto i četvrt godine surazmjemo; polugodište. U DUBROVNIKU, 2. Jula 1910. God. vt. NMM — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PAVA, Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata ! oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ce primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Ban Dr. Tomašić i katoličko svećenstvo. Zagreb, 28. Lipnja 1910. venstvu, ujedared slaviti njihove bez \smrtne zasluge, ili pako svako pleme neka ih štuje kad hoće i kako najbo- lje može i znade, to je danas sveudilj Slavenska svetkovina, 5. Srpnja, je- sporedno pitanje; glavno je, svakako, ste svetkovina historična, pa i politi- da mi moramo sa bolnom i ogorče- čna, pošto je apostol i panonski nad- nom dušom oštro osugjivati one naše biskup, Sv. Metod, sjajni svoj život zalutane i bezsavijesne političare, koji namijenio bio, da spasi slavljanska ple- drsko vele, da Sv. Metodij za Hrvat- mena od vjerskog i umnog neznanja sku nije ništa posebnoga učinio. Ru- i mraka i da time sebi steče mjesta u men mam je podudarila u lice, kada carstvu nebeskom. Za koje od slaven- čitasmo u koalicijonaškijem novinama, da ban Dr. Tomašić ono drugo misli \i da potajno dapače podupire gjavol- sku propagandu protiva sv. katoličke vjere i svećenstva. Nepouzdan u po- litici, on je još nesnosljiviji i opasniji u vjerskijem pitanjima. Da mu se ko- alicijonaške vogje što moguće većma omile i podlo udvore, oni pišu i rade onako bezsramno protiva političkog morala i protiva katoličkijeh svetinja, da je postalo upravo zazorno i odurno čak i onima elementima u Hrvatskoj, (djeli, da on dalje ne može i nikako \ne smije sramotiti i zatirati katoličke svetinje i hrvatski narod u opće; ali mi pouzdano znademo, da su u Rimu već svestrano upućeni bili o stanju i abnormalnom radu hrvatskog bana, D.ra Tomasića i njegovijeh bezvjerskih trabanata, kao i naročito o njegovom nesnosnom stanju, a koji se grozno kosi sa kaznenijem zakonom i sa ka- noničkijem pravom... U tom naši hr- vatski svećenici nikako ne poznaju šale! zadniji katolički svećenik šutnjom mi- moići i možda potajno ovo odobravati? Može li katolički svećenik biti ma i samo sdaleka solidaran sa Vladom, koja imade na čelu apostatu i bigama Dra. Tomašića? — Što će današnja banska vlada pomoći otačbini, dok njezin vogja i pročelnik potkopava naj- grdnije vjeru našijeh otaca i diže ruku proti nebu, da odanle obori božanstvo ? * * #* Sada već nema za nikoga sumnje, skijeh imena imadu sveta braća veći- da se Isus, spasitelj svijeta, dovodi u koji nijesu bili baš najbolji vijernici. jen zasluga, ispitivalo bi se bez oso- paralelu, ne samo zaslugama doista — Znajući dobro ban Dr. Tomašić i bite potrebe: pod konac devetoga vi- izvanrednijem za Slavenska plemena, njegove prirepine od srpsko-hrvatske jeka bivalo je, što biva i početkom Sv. Metodija, nego, što je upravo gro- koalicije, da katolički svećenici ne mogu XX. vijeka, udesi jednoga plemena zno i svetogrdno, sa Muhamedom i|u ovom sramotnom poduzeću slijediti nijesu ostali bez upliva na druga ple- 'sa bludnijem Luterom. Ljudi oko gr- za njima, do sada je ipak ban Dr. To- mena. Nijemac, slavodobitan na Labi dne »Slobodne Riječi«, »Obzora« (koji mašić bio do negdje obazriv u izda- .i Odri, s većom je snagom prodirao je do jučer još živio od blagonaklo- vanju svoje vjerske mržnje i odnosne u predjele na Dunavu, Savi i Dravi. nosti kase biskupa Strossmayera) »Ma- nazore, no sada već tvrdo vjeruje, da Luč, koju je Metodij, osobito u IX. lih Novina«, »Pokreta« i t. d., njiho- je ipak na konju. Nema sumnje, neki vijeku držao u ruci braći nam Buga- vijem upravo gjavolskijem pisanjem i su svećenici kao ono zalutani župnik rima i Moravcima kneza Ratislava, ba- sa njihovom suludnom paralelom, o- i zastupnik g. Zagorac iz Koprivnice, cala je svoju svjetlost megju Čehe, čevidno obaraju danomice sv. katoli- kojega treba da više crkvene vlasti Poljake, Ruse, Srbe i Hrvate, uprav čku vjeru u Hrvatskoj, koju inače svaki pozovu energično na red i da budno tako, kao što nam svima u XIX. vijeku pravi Hrvat i kršćanin, bio on katolik biju nad njegovijem problematičnijem prosvijetlavaše: Šafarik, Ljubić, Palački, ili grčko-istočnjak ili protestant, vjeruje, i jako opasnijem političkijem radom, Brusina, Budmani, Bogišić, knez K. nepokolebivo vjeruje o božanskom po- — pomogli su, žalibože, propagandu Vojnović, Mickiewicz, Pavlinović, Pu- rijeklu Spasovu. \njihove izdajničke politike u seljaštvu cić, Rački, Turgenjev, Martić, Gaj, Da-/ U stranci, kojoj na čelu stoje jedan dobrano raširiti i uvriježiti. Svećenik, ničić, Jagić i mnogi drugi. Samo, što bezbožac, Dr. Lorković, Dr. Šurmin, dakle, proniknut bogoslovnom naukom je Sv. Metodijeva. luč sjajnija i uzvi-|Dr. Tuškan i cijela još nevaljana poli- i vezan stališem, nikako ne može ići šenija od svijeh.drugijeh, jer se je za- tička četa, na žalost, imade i svećenika, do kraja za slobodnijem i bezvjer- palila prva, na samijem zvijezdama ne- a osobito mlagjijeh svećenikž2. Pišući skijem misliocem, kako to čini sveće- beskijem i razagnala najcrniji mrak, u i bogohulno grdeći oni politički nit- nik i zastupnik g. Zagorac i neki još kom su ikada čamili narodi slavenskoga kovići, misle bezobzirno valjda, da će drugi; a o tome je već oštro i posve plemena. katolički svećenici, u fanatičnom što- kompetentno takogjer pisao ozbiljno Misao, dakle, da se slavenska ple- vanju njihovijeh osoba, dozvoliti, da zagrebački list »Hrvatstvo«. Imade pako mena vječito iskažu zahvalna svetijem se poslijegjuju sveta njihova vjerska očitijeh znakova, po kojijem Dr. To- apostolima dana 5. Srpnja, svake po- čustva i odnosna uvjerenja, ili napo- mašić i srpsko-hrvatska koalicija sude, jedine godine, jeste naravna i najčo- kon oni misle, da im ne treba slijed- da im više i ne treba svećenika kato- vječnija, što se iole može i pomisliti. benika, koji nijesu vrsni i gotovi be- ličkijeh, već samo grčko-istočnjačkijeh Sam način njihove zahvalnosti, kao što zobrazno zatajivati, njima za ljubav, popova i kalugjera... to veli i učeni pisac g. Leges L. u svoje svete vjere, kao što ju je grdno | »Der Mohr kann gehen!« — na svojoj knjizi pod naslovom: »Cyrille zatajio, na žalost i sramotu, njihov da- \ovo kano da se baš i svodi državni- et Methode. E tude historique našnji duševni i politički vogja, apo- čka mudrost D.ra Tomašića! No, budi sur la conversion des Slaves au stal i bigamista, — Dr. Nikola pl. To- njemu, apostati i bigamu, prosto o- Christianisme. Paris, 1868. p. mašić. \vako mudrovati, dok uživao bude mi- 230., XXXV.« — naime, imaju li na Nješto se danas glasa, a ovaj glas losti tirjanina grofa Khuena i dok u jednom mjestu ili svuda po čitavu sla- i po cijeloj Hrvatskoj dopire, naime, | Beču i u Rimu ne budu napokon uvi- Samo neka ne cijeni tako nisko i po-|da je banovanje N. P. Pavla baruna slijednjega hrvatskoga katoličkoga sve- Rauha bilo zato samo odurno hrvat- ćenika, da bi se usudio računati na skijem političko-vjerskijem nihilistima, njegovu privolu u snižavanju božan- što im on nije htjeo dozvoliti, da va- skijeh stvari i ustanova posebno kato- rakaju, svakojakijem pogubnijem var- ličke crkve. Mi znademo, da je zada- kami, ovaj kukavni i izmučeni hrvat- tak čiste stranke prava, a navla- \ski narod. Barun Rauch nije im do- stito katoličko-hrvatske stranke, ista mogao postati »spasitelj hrvat- tako velik i veoma težak, da se bez ske«, što nesretne tvrde glave kod božje pomoći nikako ne može izvesti, redakcija: »Obzora«, »Pokreta«, »Ma- jer samo Bog i tvrda vjera u Isusa Hrista odobrava naša srca i uzdiže našu snagu, da se usugjujemo za budućnost otačbine oprijeti se paklu i njegovijem vratima; a taj pakao jesu redakcije: »Obzora«, »Pokreta«, »Slobodne Mi- sli«, »MNarodne Obrane«, »Malih No- vina« i t. d., a vrata njegova jeste da- nas banski dvor na Markovom trgu u Zagrebu! Ljudi i političari, koji, po stotinu puta, bezobrazno poregjuju Isusa i Mu- hameda, Isusa i griješno-zalutana Lu- tera i bludnika Ferrera, nijesu apso- lutno pozvani, nijesu nipošto dostojni da u Hrvatskoj nose barjak domovine k pobjedi Hrvatske i slavi Golgote! Pa sada pitamo, ono malo svećenika, što još pristaju uz sramotnu i izdajni- čku srpsko-hrvatsku koaliciju, kao ono naročito zastupnika i župnika g. Za- gorca, koji je posve već i zalutao, — što ti misle o radu bana Dr. Toma- šića i o suludnome piskaranju Dra. Lorkovića, Dra. Šurmina, Dra. Mozesa (Hinkovića) i drugova im? Prudi li ovo današnje nečuveno razvratno političko- vjersko stanje hrvatskomu narodu i njegovoj budućnosti? — Smije li i naj- lih Novina«, »Narodne Obrane« i t. d. nijesu mogle započeti finu operaciju prodaje hrvatskijeh svetinja grofu Khu- enu. Da, nesretna bijaše tvrda glava i kobna oporitost i onoga hrvatskog velikaša i bana, što nehtjede poslušati naloga bezbožniki i vještačkijeh poli- tičkijeh mešetara: Dr. Lorkovića, Dr. Šurmina, Dr. Mozesa (Hinkovića), Dr. Medakovića, braće Pribičevića i Dr. S. Mazzure. Sada pojavio se je u Hrvat- skoj pravi »spasitelj«, ako i trećega reda i niže vrijednosti; da, pojavila se »tvrtka«: Tomašić-Khuen-Nikolić i društvo, da ženijalnijem i smionijem radom spase Hrvatsku od upliva... katoličkijeh svećenika i od iskreni- jeh prijatelja! — Naravno, kakovu je važnost mogao imati upravni re- žim bana baruna Raucha, koji nije htjeo dozvoliti propagandu protiva ka- toličke crkve, protiva S. O. Pape i protiva »bečke kamarile« (ovu prezirnu riječ »kamarila« po hiljadu puta prije izdajničkog »pakta« spominjale i do- nosile srpsko-hrvatske koalicijonaške novine). Po njihovom mnijenju, odlu- čujući faktori monarhije tekar sada su uvidili, što oni znadu i vrijede u po- PODLISTA KK. Nekoliko riječi \marodna štionica promijenila se u srpsku vrst štampe bijaše prepuna srpskijeh im pra- | štionicu, što se tiče imena unicum sui ge- \neris u cijeloj Dalmaciji. Samo šačica ljudi | ustala je na obranu hrvatskog imena, potvr- prije drugog izdanja Stojanovićeve cjena povješću još iz klasične dobe dubro- Dubrovačke književnosti“, U podlistku »Dubrovnika« broj 40. Dr. Frano Kulišić javlja namjeru knjižare J. To- šović, koja da je naumila prirediti drugo \vačkijeh humanista i pjesnika, koji svi bez razlike nazivlju svoj jezik slovinskijem a ne- | | koji hrvatskijem, dočim nijedan ne spominje |ime srpsko. Prvaci narodne stranke prije 40 izdanje dubrovačke književnosti od kanoni-| godina pri ovom novom pojavom ostadoše ka Ivana Stojanovića. Ova notica nas mišlju prenijela nehotice u nedavno doba, pred samijeh 30-40 godina. Bezobzirna borba iz- megju novouslrojene srpske stranke sul ge- neris, sastojeće od dubrovačkijeh katolika pod uplivom bog zna kojijeh elemenata, i izmegju starijeh hrvatskijeh koljenovića gra- gjana, — ta borba bijaše dovela imlade u- pravo do potpunog vrhunca. Srpska strauka preko noći se promijenila u čisto srpsku na- rodnost. Zarazila katoličku mlađež pod pri- tiskom nekolicine, koji se htjedoše proslaviti stvorivši nešto novoga. Sve pod devizom, da vjera ne smije biti zaprijekom narodnosti, mladež se naša dala lako zavesti onom političkom novotarijom, 'a da sama ni- je znala koja je to artificijalna biljka. Pro- paganda je bila toliko već maha preotela u svijem slojevima gragjanstva, da od gra- gjanske glazbe stvoriše srpsku glazbu ; od dubrovačkog radničkog društva postalo je M nametanja srpsko društvo, a negdašnja * pasivni, indolentni, dapače doprinašahu šire- nju te srpske struje kao onda lako sve do danas svojom karakterističnom apatijom ne sluteći koliko opasna po narod može biti ta »bratska« nova ideja, kao što je i bila fatalna. Jest, bila je uprav fatalna !! Jerbo metež i nestalnost u mislima, koja je nakon toga nastupila u našem mlagjem naraštaju, baca žalibože neugodno svijetlo. Mladež se velikom lakoćom prama prilikama i potre- bama prilagogjuje svakome vjetru, a njiho- ve prve kvočke što ih izlegoše, bacile se za toliko godina u zagrljaj talijanske stranke, da zajednički porade oko osvojenja grad- ske općine i time povećaju još više onaj kaos i dezorijentaciju. Ali od jučer skovani Srbi nijesu se zadovoljavali savremenijem ugrabljenijem stečevinama, već su u javnosti svojatali najprije velikane prošlijeh vjekova i stare književnike u Dubrovniku, pa naj- poslije + ovo doba ubrajali megju svoje. Ko- |ledari, glasila, zabavnici, almanaci i ostala gjedova na primorju, a ta se štampa bada- va razašiljala megju nevješti puk ! — Jedna od tolikijeh prvijeh žrtava, na koju se po- \kušalo ucijepiti tugjinstvo, bijaše kanonik "Ivan Stojanović. | Stojanović, poštena duša, malko ecentričan \i čudnovat u svojijem mislima i u svojoj \ spoljašnosti, bijaše čovjek staroga kova, most \izmegju stare i nove dobe. Kao dubrovčanin | | konservativac nije mogao bez tugjeg ustraj- nog upliva prionuti svojevoljno uz ma koju struju, niti se njoj posvema podati osobilo ako je ta bila neprirodna. Neprirodna mu bijaše zaista ta nova struja radi vjere, ne- prirodna radi prošlosti, neprirodna radi ge- ograiskog položaja svoga rodnoga kraja, a nada sve neprirodna radi slovinstva u kom se rodio i odgojio. Uz ove i uz bezbroj drugijeh okolnosti, koje se protive zdravom razumu da Stojanović okrene kabanicu, ka- ko se dakle tumači što ga na jedanput vi- dimo u kolu novorogjenijeh Srba? Jeli on k njima pristupio spontalno, ili pod pritiskom oboružanog šovinizma ljudi, koji se nijesu žacali nametati onu političku novotariju ma bilo kojijem srestvom, i iznarogjivati hrvat- sko gragjanstvo ? S jedne strane laskanjem ističući vrline pokojnika, s druge strane zlo- rabeći njegovu dobrotu, dobu i originalnost, nije mnogo mario ko mu se pridružuje, ko ga opkoljuje i ko hoće da se u svoje |svrhe abuzivno posluži njegovijem radom ilza postignuće svojijeh ciljeva, promisliti će, imenom, da ga kašnje tobož svojijem vogjom da je ono sve onako, a Stojanović perso- neodabrana odabere. Možda je pokojni Sto- nificiran ideal njihovijeh težnja i uada. Kod janović uslijed tolikog pritiska bio počeo na- misaonog čovjeka biva inače: radost se ta, ginjati onoj abnormalnosti sui generis, ali naime, brzo promijeni u razočaranje, jer je se srpska omladina zaludu izmučila okolo dosta bilo poznavati ćud pokojnika i slije- njega, da ga konačno u svoj tabor privede, diti prve stranice njegovog djela za uvjeriti pošto mu nije mogla isčupati njegovo slo- | se koliko je ondje Stojanovićevog ovejanog vinstvo ni duh dubrovčanina konservativca. srpstva. Bogu hvala, još ima ljudi u životu, Megju tijem kan. Stojanović još za rana koji će posvjedočiti svojom riječi, kada pri- javio se na književnom polju. Nije naša sutni u kući kanonika ovaj navali čibukom namjera iznašati niti ocijenjivati ovdje knji- | u ruci na jednu osobu, prijeteći i psujući ževni mu rad; to je učinio djelomice Dr. što mu onako iskrivljuje i na svoj način F. Kulišić u podlistku već spomenutog »Du- brovnika«. Izmegju tolikijeh radnja spada i njegova »Dubrovačka književnost«, koja je izlazila u podlistku časopisa »Dubrovnika« kao materijal, članci i bilješke većoj knjizi, što ju je auktor izragjivao valjda namjerom, da ju u cjelini popunjenu objelodani. Ko na prvi mah pogleda vanjske i prve strani- ce Stojanovićeva djela, o komu je ovdje go- vora, i vidi okićene, nepozvane srpske sva- tove kao izdavatelje one pretiskane knjige, mora odmah da posumnja o iskrenosti. Te- ško mu je shvatiti kakvoga posla imadu izdavatelji sa Stojanovićem, kakvoga posla sa dubrovačkom književnošću u svoje ime? A što se tek ima reći kad se pročita uvod i kratku biografiju pokojnika ? Zbilja, ko ne pozna domaće prilike onijeh godina, kova- nje srpstva na hrvatskijem legjima, i srestva preragjuje rukopis za podlistak one novine, a taj podlistak bijaše baš » Dubrovačka knji- ževnost«. Uza sav gnjev, dobričina auktor nije mogao odoljeti sili, koja ga je odasvu- da opkoljivala i zlorabila; prosvjedi njego: vi nijesu ništa pomogli da učini kraj izvra- ćanju i umetcima, koji već tiskani ostadoše nama potomcima kao »dokaz« srpskoga brat- stva i iznakaziše njegovo djelo. Na ovom bijelom svijetu ne postoji knji- ga o kojoj mu drago književnosti, bilo ci- jeloga jednog naroda, bilo jedne dobe, bilo jednoga kraja, a da se nepristran auktor pr.ma prilikama ne dotakne susjednoga na- roda i onijeh faktora, koji su manje više uplivali na razvoj politike, historije, ekono- mije, znanosti i književnosti, ili se odnose na život pojedinca. Taj se doticaj kod nas ponajbolje opaža i konstatuje, pošto Srbi i