sama om m mm m. ae ERA — > Br. 280. PRAVA CRVENA HRVATSKA litici! Bože mili, Beč nije mogao naći | zapovijedi (novi joj je štaponoša jedan sr-|Mi se dapače možemo pohvaliti, da kroz dovoljno oslona u osobi i režimu bana, |bin iz Crne Gore!) ima dosia »zauzetnijeh«| skoro 20 godina od kađa je današnja gca. baruna Raucha, što ovaj potonji nije | Članova koji zadirkivaju naše glazbare, te | otpremačica na mjesnoj pošti, niko se u : (bi za to preporučili upravi iste a navlastito ničemu potužiti nije mogao, jer tačnosti po- i 1 | 1 iioš st p ] gao, ] p a di o E see nekoj dvojici da se okane našijeh glazbara, | svećuje sve svoje sile; s toga da knjigono- oslobodi Frvatsku od prem glara; qa nebi jednom kod pravaša ustrpljivost ša čini u dopisu nabrojene nerede, po sve evo, sada će to sve izvesti djelom on“, | prevršila mjeru! Za danas ih me imenuje- ne odgovara istini. skupa sa Dr. Tomašićem: riješiti će mo, ali ne okane li se, poslužiti ćemo se, (Kao što prvi dopis rado donesosmo, ta- Hrvate od tog tobož teškog jarma. | drugom mjerom! — Nakon nekoliko mje- ko i ovaj još radije Gonašamo, i ako u pr- Od prijateljstva njihovoga sa grofom |seci odmora t. zv. naša inteligencija opet vom nije ni bilo spomene o gci. otprema- Khuenom nadati se može Hrvatska (ju- čer baš to u uvodniku »Pokreta«, br. 138., trubi i obećaje na sav glas. fa- mozni Dr. Šurmin), odnosno mogu Hrvati vigjeti tvrdu podlogu, s koje će tekar moći delegati srpsko-hrvatske ko- alicije započeti izvagjati fine opera- cije proti gospostvu Ugarske; nego, gledaj čuda golemoga! — što samo o tome piše »gospar s mora« g. Frano Supilo, u uvodniku, br. 147. »R. No- vog Lista« pod naslovom: »Bez raz- mišljanja«:... Nadalje: ovom stano- vištu dosljedna koalicija »odbila je su- »radnju sa barunom Rauchom, koja se »takogjer mogla ipak provesti uz u- »vjete kud i kamo povoljnije i bolje, »nego je današnja suradnja sa Khuen- »Tomašićem« . , . Zato, braćo Hrvati, budimo dobre volje i puni nade svi mi, koji osobi- tijem cvijetom cvatimo megju cijelom inteligencijom hrvatskom! — Mi smo ovijem u kratko nacrtali ovaj svijet duhovni, u kojemu se kreće danas, žalibože, dobar dio živalja, ubitačno \se digla protiv nas, te silom i varkom o-. | blijetaju okolo našijeh pristaša, pričaju im i obećavaju svega i svačesa, ali sreća da su naši pristaše osobito radnici stalni u u- vjerenju, da ne zagju s onog puta na ko- \jem su nas negdašnji vogje ostavili, te mno- gi od njih iz ambicije i interesa prešli u službu srpstva. Ali uzalud im opaki napor, jer mam je do hrvatstva a me do ambicije | req u preteškijem ovijem političkijem ku- niti do masnijeh položaja! (Srpska »iskrenost«.) Hrvati slogaši bri- nuli su se sa »Srbima«, da svečanost Tro- jičin-dana što bolje uspije, pak su napokon vidjeli sve samo srpske zastave, bez i jedne hrvatske! KO da smo u sred Beograda! U- \slijed demonstracija bilo je glazbi zabra- njeno svirati nekoje koračnice, jer su se predvigjali veći nemiri. Izgleda, da su se i ćici, jer se na nju nije ni odnosilo. Ur.) Domaće vijesti. Na grob blagopok. Ante Star. čevića. Na sv. Antuna svi su naši preko hiljadu otišli na grob velikog nam Učitelja, da tu usisaju onu orijašku snagu, koja im šnjama. | jesu se oduševili, i jesu se za- vjetovali, kroz usta Dra. Horvata »da će raditi za svetu stvar hrvatskog naroda, jer nema ništa krasnijega po Hrvata, ne- go sve žrtvovati za uzvišenu ideju čisto- ga hrvatstva«, i bili su preko reda ushiće- \ni, kad im je banuo naš toli ljubljeni Dr. Josip Frank, koji danomice ide ma bolje, ite je stalno da će se u brzo posve opora- Iv Prva mt io ooo iti. To mu iz srca želimo, te se iskolile leme te ela osi ast aje | njegove riječi: »ja se ćutim dosta jakijem, skrenost!« nost sv. Vida, zaštitnika mjesta, po običaju. Uoči toga dana bila je rasvjeta | \a naj jači sam kada sam megju vama«. Go- Iz Trstenoga. \vorili su mnogi, posve oduševljeno i do- (Svečanost sv. Vida). Ovogodišnja sveča- movinski, mirno i veličanstveno su se sa- obavila se je | stali i razišli. Neka ovo tješi svijeh, koji \upiru svoje oči tamo, otkle će nam sinuti mjesta. Selo je bilo okićeno hrvatskijem | spas i dobro Hrvatske. trobojnicama. Na dan svečanosti iz rana ju- tra redale su se tihe sv. Mise, a na 9'/2 s. \bje velika sv. Misa. Jedino se ove godine nije mogla izvršiti obična procesija radi kiše. Misa »Angelorum« bje krasno otpjevana od | 5. Srpnja. U taj dan pada spomen \slavenskijeh apoštola sv. Ćirila i Metoda. \Oni su bili prvi prosvjetitelji naši, oni su | prvi trpjeli za ideju, na kojoj moramo i | danas da radimo, hoćemo li da se održimo djelujućijeh na razvoj hrvatskijeh javni- ". m IJA ste jeh posala. Ne uvigjamo potrebe, da u. spplepijnanvm pjasdeedo. aje ao pro- nako marod slobodan i prosvijetljen. Pro- P : xa PRE : šlijeh godina radi neprestane kiše. | : 3 < a im skidamo s očiju te izdajničke i bez-|“ (Steća od bure). U noći izmegju 20. i 21. Slavimo taj dam uspeneni re e božne očale, koje su narodu našemu : ; io "| se toga dana Istre, sjetimo se lijepe hrvat- ] \pr. mj. puhala je strašna bura, koja je do- zemlje, u kojoj je njihovo djelo danas već do dosade i odurnosti, griješne sta štete učinila. Tako je dosta jak vjetar u opasnosti, da propane. i nevijerne slike prikazivale, pak se i- pak ne odlažu nikada. Ko da ih skida onima, koji tako rado, tako željno na njih gledaju na Judine srebrnjake i na izdajničke ponude, kojekakvijeh Tomašića i Khuena!.. U ostalom sve da bi to mi htjeli nebi nam pošlo za rukom. Ko u Hr- vatskoj danas bistro gleda, u Boga vjeruje, svećenike i crkvu katoličku štuje i uvažava i ko iole trijezno i pa- triotično govori i piše, gotova je ne- vjera! — Kada će napokon današnju gustu političku maglu, varka i podli- jeh laži i kleveta, svijetlost istine ras-. pršiti, tada će naš narod uvigjeti pre- krasnu strahovitu istinu i zbilju ! Dr. Kalnik. Vijesti iz naroda. Iz Kotora. (U službi srpstva! Ne puštaju nas u mi- ru!). Kotorska »općinska« glazba, koja ima većinu članova »Srba« te je pod njihovom Hrvati kao slaveni susjedi bijahu od vajka- da upućeni u mnoge zajedničke poslove ta- ko, da se ne mogu isključiti jedni ako se ne spomenu drugi. U tom pravu stupa i Stojanović, pa Srbima daje ono što im po pravici ide. Ma koji sudac od najmiroljubi- vijeh bio, kad pročita danas sine ira Stoja- novićevu »Književnost« opazit će odmah sve do preko polovice iste, da se pisac služi riječima: slovinski, — naški, — južnosla- venski, — ilirski, — srpsko-hrvatski, — a samo na jednom mjestu, to jest na strani 44 kaže: srpsko-dubrovački. Prvi se izrazi slažu njegovijem idejama i mislima, ali onaj zadnji ko je umetnuo ? jeli ono njegov? zašto o- nako osamljen ? Stojanović bi jamačno bio nedosljedan svome načelu kad bi onako pojmove pomutio i skovao riječ (srpsko-du- tiovački) za koju nije još nitko čuo, niti ju izustio prije ni poslije njega. Ne samo to, već Stojanović, da je bio Srbin, mješte riječi: naški — ilirski-slovinski i t. d., bio bi posvuda proturio riječ »srpski« prama fanatizmu njegovijeh ondašnjijeh krugova ; ipak Stojanović to nije uradio. Tek od stranice 167 unaprijed nastaje pravi kaos. Tu se više ne razumije jesmo li u Beogradu ili u Dubrovniku. Otkuda na jedan put ta nagla promjena i napadaji na hrvatski narod? Ako je Stojanović započeo knjigu, ko ju je dovršio? Ni po izrazima, ni po mržnji na sve što je hrvatskoga, ni po načinu pisanja ovo nije Siojanovićevo ! Ali stvar je mnogo naravna, jerbo, kad se kanonik sam nije htjeo odlučiti da zaniječe hrvatski živalj u Dubrovniku, na to se od- lučiše drugi. Ko dakle danas mirnijem sr- \bio, da je i neka stabla polomilo. | lozi je \ prilično štete učinjeno. Bura je i žito po- \valila. Štete je dosta, a u obližnjijem mjestima \puno manje. | (Neoprez s automobilima). Ima nekoliko \vremena da je učestao promet automobila | kroz naša mjesta. Malo koji dan, a da ne \progje automobil. Nijesu mi poznati zako- Ini ni pravila ako postoje glede brzine ju- renja, ali cijenim, da bi mogli malo bolje pripaziti odnosni automobiliste kada jure sa | svom brzinom preko selija. Takovom brzi- nom jure automobili, da konji, mazge, vo- | lovi i razna marva skoro da ne pomahni- ita od straha, osobito pak mazge i konji \a napose kada su upregnuti ili natovareni, | \tada nastaje velika pogibelj, jer od straha \i skakanja bace više puta i teret sa sebe, 'te često bude i štete, a automobiliste u to- \me češće uživaju videći kako se plaši, ili pak ne mare za ništa. Bilo bi s toga dobro, da se jednom o- \vome stane na put, prije nego se dogodi \nesreća, te da nadležna vlast izda stroge naredbe u jurenju automobila. | Iz Orašca. (Postalija). Ne odgovara istini dopis iz \|Orašca u br. 278. Vašega lista, gdje se ni- |žu neredi pri dijeljenju ovamošnje pošte. \cem, ali potrebnom pažnjom pročita Stoja- | novićevu knjigu, opaziti će odma, da stili- | zacija prvijeh stranica ne odgovara stilizaciji | zadnjijeh stranica. Osobito od lista 287. do konca knjige nema prvoga pera ni prva- \šnjega stila auktorova. Zar je Stojanović u | dubrovačku književnost strpao sve one kun- durarije gradske, sve one personalne sitni- ce, sve one napadaje pojedinijeh stranaka u gradu, sve one neumjesne ispravke na dnu svakoga lista, sve one osobnosti i sitnarije tugje ? Spada li i to na povjest dubrovačke književnosti ? — Ali mladoj Srbadiji to nije bilo dosta. Što sve nije mogla postići za života blagopo- kojnoga dobričine Dum Ivana, to je uradila nakon njegove smrii. Da slika bude potpu- na izdala je njegovu »Dubrovačku književ- nost« u onom ruhu srpskog fanatizma, komu se moraš još i danas smijati, i odabrala je radi veće reklame katoličkog kanonika svo- jijem vogjom sui generis. Smrt Stojanovića požali svak u gradu. Mnogobrojna saučešća najboljijem su doka- zom kako je bio poznat i obljubljen onaj učenjak i filozof. Izmegju tolikijeh, što mu posvetiše zanosnijeh redaka i sastavaka, bi- jaše i profesor Pavle Popović iz Beograda. On napisa u svojoj: »/z književnosti« de- setuk stranica kao biografiju pokojnika. U toj biografiji na strani 164. čita se doslovce ovako: »U Dubrovniku, da počmemo ma- »lo poizdalje, javio se oko 1880. godine »srpski pokret, ponikao čisto na zemljištu »dubrovačkom. Tu se prvi put katolici ogla- »siše Srbima; tu se stvori katoličko srpstvo«. — Malo podalje profesor Pavle Popović| | Hrvati i Hrvatice! Dana 5. srpnja kupi- mo svi za družbu sv. Ćirila i Metoda za Istu! Dalmatinska deputacija. Mini- star trgovine u Beču primio je odaslanstvo vlasnika dalmatinskijeh ciglana, a to grofa Kabogu, Milina, Sardelića i Bjeladinovića. Obećao im je, da će po mogućnosti udo- voljiti njihovijem željama glede državne pot- pore. I5-godišnjica književnog i ka- zališnog rada. Kako nam iz Osijeka javljaju, proslaviti će na 7. ov. mj. petnaest- godišnjicu svog književno-kazališnog rada \naš znanac g. Srgjan pl. Tucić, književnik i intendant Hrvatskog Narodnog Kazališta u Osijeku. Poznati su i uvaženi književni radovi g. Srgjana pl. Tucića, a postigao je velikijeh umjetničkijeh uspjeha u Sofiji, gdje je bio ravnateljem »Carskog Bugarskog Tea- tra«, te u Zagrebu, Beogradu i dr. Pošto se »Hrv. Nar. Osječko Kazalište« nalazi na gostovanju u Varaždinu, a jer je na sebe preuzelo inicijativu, da proslavi 15-godišnji- cu svoga intendanta, stoga će se proslava obaviti u onamošnjem gradskom kazalištu. Toga će se dana glumiti »Truli Dom«, sve- čareva drama, a glavnu će ulogu »lvana | priča nam o Stojanoviću riječ po riječ o- \vako: »On je (Stojanović) naprotiv iz dana \u dan sve većijem Srbinom postajao«. -— Evo dakle gorke istine iz usta jedne ugle- dne ličnosti, srpskog akademičara. Kad nam Pavle Popović, koji nas je pukijem slučajem amo upoznao, kad nam on isti poručuje, da se kod nas srpstvo stvorilo, oglasilo, po- niklo, javilo, — a kanonik Stojanović da je Srbinom postajao, — — — e onda što bi imali mi njemu pričati, mi, koji znamo bolje od njega kako se to katoličko srpstvo sui generis kod nas skrojilo ? Ali ništa za to! Neka im Stojanovića kad ga baš hoće! Drage volje i svečano smo dali velikog To- masea u korist Talijanima, pa možemo mno- go manjijem prijegorom Stojanovića poklo- niti Srbima. Isti Dr. Kulišić priznaje mnoge manjka- vosti i pogreške u Stojanovićevu djelu. Mi smo evo bili takogjer iskreni, što smo na- brojili nekoje nedostatke. Kad se dakle sla- žemo, čem : onda pretiskavati knjigu ? Ako ije knjižari J. Tošović ko drugi na- mignuo za izradbu drugog izdanja, bilo bi mnogo bolje složiti se u tomu, da se izra- di štogod boljega, ili jednu potpunu dobu iz dubrovačke književnosti, ili nastaviti on- dje gdje je ostao Dr. Medini svojijem prvijem sveskom. To je naše skromno mnijenje i želja, da ne bude novijeh prepiraka i no- voga smijeha sui generis. Kad je već ona povjest književnosti onako manjkava kao što smo faktično vidjeli, pustimo ju njezi- noj sudbini neka počiva u miru za sve vi- jeke vijekova! — —X-Y-— Zaharovića Viskina« glumiti sam autor i svečar. Vrlom svečaru Hrvatu i mi upravljamo naše naj svesrdnije čestitke! Družbina četa od 1000. U na- pomenutu četu Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru upisali su se nadalje slijedeća gg.: Doležalj Bogimir, Spljet; Poldrugač Milan, Opatija i Puchly Milko, Varaždin. Član dru- žbine čete ima samo tu dužnost, da tekom godine sakupi ili daruje K 100. I tako od godine do godine. U tu svrhu dobije član čete posebnu iskaznicu i osobito krasan znak. U četu mogu se upisati i gospogje, pojedina društva i klubovi. Sakupljeni ili darovani prinosi mogu se slati na ravna- teljstvo u pojedinijem obrocima, jer se o članovima čete vodi posebna knjiga, u ko- ju se napomenuti prinosi bilježe. 1000 čla- nova će biti za našu družbu naj jačom i naj stalnijom potporom. Malena je skrb što ju članov“ čete primaju na sebe, ali će im se zato ime spominjati u potomstvu. Pozi- vljemo sve rodoljubne Hrvate i Hrvatice, da se u tu našu svijetlu četu upišu. Pono- vno pak preporučujemo nar..du Družbin bi- ljeg, a naručuje se kod ravnateljstva dru- žbe sv. Ćirila i Metoda za Istru u Opatiji. » Medulić“. Na sjednici društva hrvat- skijeh umjetnika »Medulić«, obdržavanoj u Spljetu, jednoglasno je bila izabrana slije- deća uprava: Presjednik Vlaho Bukovac; podpresjednik : Tomislav Krizman; tajnik: Dr. Ivo Tartaglia ; blagajni ravn. Kamilo Ton- čić; odbornici : Gelestin Medović, Ivan Meš: trović, Mirko Rački i Emanuel Vidović. Na istoj sjednici bijaše zaključeno, da društvo »Medulić« u oktobru ov. god. pri- redi u Zagrebu umjetničku izložbu svojijeh članova sa posebnijem narodnijein obilježjem. Zaključilo se nadalje obratiti se našijem op- ćinama, korporacijama i privatnicima, mol- bom da pristupom u društvo omoguće isto- me postignuće društvenijeh ciljeva. Ta Zaol OGI g sve- učilišta. Na 19. pr. mj. obdržana je u Zagrebu svedjačka skupština, koja je ma- nifestirala za reciprocitet hrvatskog sveuči- lišta u Zagrebu sa sveučilištima u Cislita- viji. Prisutni su bili i mnogi profesori sa rektorom Dr. Volovićem. Na skupštini je sveuč. prof. Dr. Šilović obdržao odulji go- vor, istaknuvši da nema stvarne zapreke, da ne bi rigorozi i državni ispiti, položeni u Zagrebu, bili jednako valjani s onijem u Austriji, što je i dokazao nizom vrlo stvar- nijeh činjenica. Govor mu je bio burno o- dobravan. Za tijem je govorilo o reciproci- tetu šest djaka sveučilištaraca, a po tome su bile primljene resolucije. Prvacima ju- goslavenskijeh stranaka bila je upravljena ova depeša: »S velike skupštine u sveučilištnoj auli u prisustvu izaslanika akademskoga senata sve- ukupna akademska mladost hrvatske univer- se potiče narodno prestavništvo na ustrajnu borbu, neka već jednom odlučno istupi s ob- zirom na pitanje priznanja ravnopravnosti hrvatskoga sveučilišta i sveučilišta Cislitave i traži, da se to opće narodno pitanje svom energijom narodu izvojšti«. Skupština je iza prihvata rezolucija zaklju- čena, a djaci su po tom u sveučilištnom vrtu otpjevali hrvatsku himnu i dostojno manifestirali za reciprocitet sveučilišta. Opći narodni blagdan. Prestavni- ci svijeh hrvatskijeh društava i klubova u Zagrebu, bez razlike stranaka, odlučili su da uspomenu na Slavenske Apoštole sv. Ći- rila i Metoda, koja je na 5. Jula, proslave kao opći narodni blagdan. Presjednik je od- bora Dr. Rudolf Horvat. Pensije. iz pokrajine stižu neprestane žaobe sa strane umirovljenijeh državnijeh službenika, kojijem je poslije 20 i 30 go- dina vijemog i uzornog službovanja bila udijeljena pomilovina (graziale), ali jer je i drugijem službenicima bila povišena mi- rovina za 10 i 15%, bilo bi opravdano da se i pomilovina povisi prama pensijama po starom stilu. KO da i gore spomenuti ni- jesu služili i te kako zaslužili ko i ostali ! Nadati se je, da će i naši zastupnici o to- me poraditi, tijem više što je i prošlijeh da- na bilo u parlamentu raspravljanja glede mirovina. Novi orar na dalmatinskijem prugama. Javljaju iz Beča, da su plo- vitbena društva »Austr. Lloyd«, »Dubrova- čka Plovitba« i »Dalmatia« utvrdila po ini- cijativi Ministarstva trgovine, zajednički orar za saobraćaj s Dalmacijom, Za poštanske majstore. Mini- starstvo trgovine izdalo je naredbu, po ko- joj se poštanski majstori usporegjuju glede plaća, službenijeh doplata i pensija činovni- cima XI, X i IX. razreda. Druga ministarska naredba poboljšava položaj listonoša kod poštanskijeh ure.la prvog i drugog razreda. Ovi će biti podijeljeni u dvije vrsti: u one, koji su sasvijem apzosleni kod ureda, i u God. VI. one, koji su dijelom zaposleni. Prvi će pri- miti od države stalnu mjesečnu plaću, a dru- gi stalni godišnji paušal, koji će se godi- nama povećati. Ovom naredbom 7.000 li- stonoša stupa u državnu službu. : Pomilovani bosanski Petnaest bosanskijeh vojnika, koji ko ps za aneksije uskratili posluh i pobjegli što u Srbiju što u Crnu Goru, a koji se nalaze u vojničkom zatvoru u Aradu, dobili su po- milovanje, Nakon svoga povratka u domo- vinu bili su naime osugjeni na deset do 15 ia teške tamnice, Sad je Njeg. Veli- anstvo u povodu svo j i pomilovalo Hitesše raniji om Ispiti zrelosti, Ispiti zrelosti kod c k. muškog preparandija u Arbanasima bili su dne 22, 23, 24 i 25 Juna. 04 18 kandidata, koji su dne 1, 2 i 3 Juna izradili pismene zadatke, proglašeni su zrelijem: Huljić Andrija iz Bogomolja Marinović Filip iz Veleluke, Marković Ro- ko iz Trpnja, Matić Blaž iz Sutivana, Ma- tulić Roko iz Pučišća, Mrakovčić Antun iz Punta u Istri, Petrić Šimun iz Gjurmani Reskušić Ivan iz Komiže, Rudeć Ivan iz Ku. čišta i Suton Antun iz Vida. Jedan kandidat nije se radi bolesti pri- kazao na usmene ispite; petorici je odgogjeri sud o zrelosti, dok u jesenskom roku ne ponove ispit iz jednoga predmeta, a jedan je proglašen nezrelijem. Pitanje uregjenja učiteljski“ jeh plaća u Hrvatskoj i Slavo. miji. Enquetta, koja je bila sazivana u bo- goštovnome odsjeku kr. zem. vlade u Za- grebu, dovršila je svoj posao, te je svoje zaključke dostavila vladi na dalje uredova- nje. Kako se saznaje, izragjuje se sada kod hrv.-slav. vlade nacrt za uregjenje učitelj- skijeh plaća, koji će na jesen biti predlo- žen saboru na ustavno pretresanje. Prema ovom nacrtu biće učiteljima povišena plaća za 25% popriječno. Službeno doba biće u- stanovljeno sa 35 godina. Kako će ovo po- višenje plaće iziskivati novijeh troškova, iz- gledi su, da će se za potrebe školske o- drediti za cijelu zemlju 40% nameta. Važno ! Eto nas na polovini godine a mno- ga gospoda predbrojnici nijesu nam isplatili predbrojbu još ni za proša- stu godinu. Umoljamo najtoplije svu tu Gospodu, da mam izvole čim pri- je isplatiti koliko duguju jer listom ne možemo nikako naprijed, pošto je izdavanje skopčano sa velikijem troškom. Gradska kronika. Dušan Silni“ i naši omladin. ci pred Sudom. U ponedjeljak u ju- iro započela je pred mjesnijem kot. Sudom rasprava na tužbu poznatoga društva »Du- šan Silni« protiv sedmorice našijeh omla- dinaca, i to pravnika Stipetz Gjura, pravnika Caput Nika, trgovca Beasić Mata, gimn. aps. Pavlin Marka, pravnika Posedel Josipa, priv. činovnika Koprivica Luka i priv. Arkulin Antuna, a to radi demonstracija prigodom prvog izlaza »Dušana Silnoga« dneva 12. Marta ov. god. Tužbu zastupa Dr. S. Knežević, a obranu Dr. V. Svilokos za Stipetza a Dr. B. Podić - za ostale. Po pročitanoj tužbi kot. sudac g. Bu- lat kaže, da su optuženi za prekršaj po $.$. 487, 488 i 491 k. z. Po tome čitaju se kaz- neni zapisnici općinske redarstvene vlasti kao i utoci optuženika protiva odluke iste vlasti, od koje su bili usugjeni po 20 K globe ili po 2 dana zatvora, Dr. Podić traži, da zagovaratelj optužbe ustanovi, za što se svakoga pojedinoga tu- ži i da se u zapisnik unese, da su od kot. Poglavarstva svi bili riješeni od udarene im kazne opć. redarstvene vlasti, jer je kot. Poglavarstvo kao viša instancija uništilo o- sudu opć. redarst. vlasti, ne malazeći ju osnovanom, jer demonstracija nije bila ni- kakova sablazan, već je bila uperena proti srpskoj ideji, koju zastupa samo ime »Du- šan Silni«, koja je u očitom sukobu sa hr- vatskom. Dr. Knežević odvraća, da nema što usta- novljivati, da je sve u kagzn. zapisnicima i u utocima navedeno, a da su optuženici glavnom priznali što je u tužbi navedeno, Sudac kaže, da bi što se tiče utoka tre- balo ustanoviti uvrijedljive 1iječi. Dr. Knežević odgovara, da cijeli sadržaj utoka drži uvrijedljivijem. Za tijem se je prešlo na ispitivanje oplu- ženika. * Pravnik Stipetz izjavljuje, da nije mislio demonstrirati, tijem vjerojatnije što je i naša stranka preporučila, da se ne demonstrira,