Br. 281 : PRAVA CRVENA U DUBROVNIKU, 9. Jula 1910. polugodište. Cijena je listu sa donašanjem a kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto God. VI. MLIN IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 1? Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Pretrlata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uređništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. PARA, I l | g Opstrukcija. Odurno i skrajno srestvo, kad pone- staje svako drugo, a da se pollačeni mali narodi brane, il' da pribave sebi bud kakovu mrvicu. Toga su se latili u Beču naši zastupnici, skupa i do- govorno sa Slovencima, jer su vigjeli da sva pregovaranja i svi dogovori ni- jesu im ikakovo dobro do danas do- nijeli. Na to ih je navela osnova izne- šeni od vlade o talijanskom pravnom fakultetu, koji bi privremeno nekoliko godina bio u Beču, dok se posve u- godi Talijanima prenesavši gau kakav talijanski grad. Talijanci su ga hoćeli u Trstu, naši su se opriječili, a vlada ne da pogodi našijem, nego posve s drugijeh razloga ne dopušta ga u Tr-; stu, a spravna ga je udijeliti u kakvom drugom talijanskom gradu. Pa, ipak, rijeti će kogod, kad nije udovoljeno Talijancima, zašto naši stu- paju u opstrukciju, zašto se laćaju to- ga odurnoga i skrajnoga srestva ? Evo zašto! Naši zastupnici ima go- dina | godina da ištu, ća našoj mla- deži bude priznata valjanost svjedo- džaba i diploma na zagrebačkom sveu- čilištu, pak nijesu bili sretai da ju po- stignu. Slovenci su već davno molili i kumili da se mnogobrojaom slove- načkom narodu u Trstu udijele škole u svome jeziku, prosjačili su i nijesu ništa postigli. Uštali su Talijanci, ne- pravedno i grubijanski otjerani iz Ino- mosta, koji mogu pravili sve ispite italijanski u Štajerskom Gradcu, da ho- će svoju universu, i njima se eto od- mah i spravno dolazi u susret, jer im se universa daje odmah, a oteže se sa- mo radi Trsta. Pripravnost dakle ko- jom se nekomu dolazi u susret na sva- ki postulat, a istodobno tvrdokornost, kojom se drugomu odbijaju i najče- |dniji postulati, to je potaklo naše za-|ni proste pučke škole u svome jeziku, \stupnike da počmu opstruirati mjprie|eh! onda je razborito i pravo da se \u proračunskom odboru, pak bude li na nje ustaje. Istina je, po riječima g. \nuždno i u samom parlamentu. Tali- ministra u odboru, vlada se nekako \janci galame da je to atentat na kul- obvezuje da će gledati riješiti pitanje \turno unapregjenje njihovoga naroda; reciprociteta Zagrebačke universe sa ali zar nije li kulturno unapregjenje našijem ; ali bilo je takovijeh obećanja Hrvata i Slovenaca pridržano onomu više puta, padala su ministarstva, a no- \u Zagrebu, što oni ištu i vapiju ima va bi iznovice obećavala, i tako se \već po vijeka da im se prizna? A za- |godina i godina raspravlja, stvar se išto Talijani ne nastoju, da vladu pri- dulji, a sva je prilika da bi se duljila \sile, kako bi po pravici i Slavenima da- i više, jednom kad bi Talijanci ostali (la vrhovna kulturna središta, kako je zadovoljni. | hrvatska je vlada došla \spravna dati ih njima? Zašto u Trstu, u susret čineći da se u Zagrebu uči \u Istri neće da dopuste da se Hrvati i Slovenci odgajaju u svome jeziku? (Dok su oni uvijek uz vladu, kad se '\radi da se nami nešto skrati, zašto da se tuže, kad i naši od njih podučeni \i prisiljeni i njima niječe pravo na po- godnosti, dok svaki razlog zahtijeva \jednaku pravicu za svakoga? Imali su \ugovarati s našijem i možda bi stvar ispala bolje i za nas i za njih. A što gledni ovogodišnji rektor one univer- se, onomadne je dokazao, da ne po- stoji ni najmanji razlog s kojega bi se uskratilo priznanje ispita učinjenijeh u Zagrebu; sama je naša Vlada rekla da će stvar riješiti netom joj stignu odgo- vori od Namnjesništva, i od profesor- skijeh zborova našijeh universa; ali ona ima vlast, i može pospješiti te bla- je ostajalo našijem, kad im se s jedne | žene odgovore, pak pogoditi našijem, strane niječe najelementarnije pravo, kako i Talijancima, pak eto odmah mi- odgoj u svome jeziku, a kad im se ra; a ako naši upiru da se dalje ne nameću s druge strane odgojilišta, gdje | odgagja, zato su poslati, i u tome vr- se iznarogjuje, uz šačicu Talijanaca, še svetu dužnost, radi koje su odgo- mnoštvo Slovenaca i Hrvata iz našijeh |vorni svojijem biračima. Kako nam je strana, nego stupiti u opstrukciju ? o hvalevrijedno došla u susret u ši bi bili pristali i za Trst, ali su tra- materijalnijem našijem probitcima, tako žili za sebe slovenske škole u Trstu, neka pregne mam koristiti i na kultur- hrvatske škole u Istri, u Ljubljani ju: nom polju, i onda ćemo morati biti ridički i bogoslovni slovenski fakultet, zahvalni. Nas ima deset puta više ne- dakle baš ništa što bi moglo škoditi go li Talijanaca, oni imadu svoje sveu- pravoj italijanskoj narodnosti, a njiho- čilišne kurse u Gracu i u Beču, a mi voj bi mladeži pružala blagodat do- još nemamo ništa! Ko može prigovo- maće obuke. Dok Talijanci podižu i|riti, ako ištemo barem jednu universu izdržavaju svoje škole, dotle im niko za našu mladež? ne prigovara; kad hoće da nameću Na tomu je stanovištu stajao i ju- »Leghine« škole, da tamo našu mladež | goslavenski parlamentarni klub, koji je raznarode, pravedno im se prigovara,|sažalio da vlada u vrijeme kada ide ali kad neće da dadu ogromnom pu- |za tijem, da udovolji Talijanima glede čanstvu, u kojemu se nalaze rasijani, visoke škole, neće ni da stupi u ra- sve ono što je u nas propisano, i u-, spravu o željama Jugoslavena za po- | prijatelji i privrženici najvećom žalošću ili \dignuće visoke škole, premda su Ju- bolje govoreći, najvećom zloradošću bilježe \goslaveni tri puta jači od Talijana, te [takove samoopinške, + makar inale 01% 40 | bože nemaju sažaljenja i prezira za zavede- |svojjem nastanjenjein na obali Jadran- | qige srpsko-hrvatske koalicije i za njihove skoga mora podavaju Monarhiji zna- izdajničke vogje, koji su'ne samo proglašeni čaj velevlasti, te zato hvale odlučno i bili od zastupnika g. Frana Supila, kao ono \požrtvovno držanje svojijeh zastupni- nečuveni vjetrolovci, prodane mješine, šti- ka u bugdetnom odboru. | pendiste magjarsko-Khuenove samovlade (vi- Za malo su se dana opstrukcijonaši | 4: »Riečki Novi list«, br. 147, 148, 149, bili nagodili za malu stanku ali je o- 190, 181.), — dobilo er tpiik: Ghent ohoho : : p ] 97) »povoljna« izjava bana Dra. Tomašića, ma- ve sedmice ponovno počela opstrukcija. kar i ona značila kao bezobrazna, tiranska a prijetnja »raspuštanja hrvatskog Sabora«, U utornik večer izdala je vlada co-|i po tome, naravno, konačna likvidacija šti- \munique, prama kojemu se parlame-|pendija 40. graničara. \nat odgagja na neizvjesno vrijeme. Budi nam dopušteno spomenuti, kako se | \ je u vanjskom svijetu našijeh prijatelja čudno- Od zla u gore! vato, rekli bi smo, zagonetno dojmila ona | gjavolska demonstracija, kojom su opetovano : zi | svijet iznebušili neki prvaci srpsko-hrvatske | Uništimo katoličku Crkvu; stvorili smo oalicije, prijeteći sa grčko-istočnom (pra- joalite — Srbiju. \voslavnom) Rusijom, Srbijom i Crno-Gorom | Zagreb, 3. Srpnja 1910. katolicima Hrvatima i južno-slovenskijem na- \ Mi smo i odviše idealni u shvaćanju svr-|rodima. Prvaci koalicije i prije su prijetili \he i značenja isticanja našijeh narodnijeh Hrvatima i katolicima svakojakijem zloči- \prava u politici. Prigovori, da su većina hr- | načkijem srestvima. Prijetnje i svakojake \vatskijeh političara odviše deklamatorni, i- neiskazane podvale i klevete, što ih dano- | dealni, premalo realistični, neradini, mlaki | mice čitamo u koalicijonaškijem novinama, \i meodlučni, i da upravo uz takove političare | a naročito u »Pokretu«, koji u svomu uvodni- \i državnike i ne može biti govora o kako- |ku, br. 143., ovako prostački vrijegja našu |vijem uspjesima, nijesu bez temelja. Takova | »vjeru i katolicizam: .. . . »Svela mati crkva što, stoji i ne stoji; ali da tako većina sudi | »nije dobra majka, osobito ne od onda, ot- danas u Hrvatskoj o političarima srpsko-hr- | »kada su njezini skrbnici osjetili lagodnosti vatske koalicije, to je nepobitna činjenica i|»svjetovne moći.... Ferrerovo umorstvo iz- istina. — Hrvatskijeia rodoljubima najmilije | »nijelo je upravo užasnih stvari i groznim bi bilo, da u opće i nema političara a la Dr.|»je upravo svjetlom rasvijestilo mrak i rop- Lorković, Dr. Lukinić, Dr. Šurmin, D. Mag: |»stvo, u koje su klerikalci okovali narod. .. dić, Dr. Radić, Dr. Mozes (zloglasni K. Hin- »Po Vatikanu izrabljivanje vjere, vjerskih ković), Dr. Popović i bezbožno im društvo. | »obreda, nabožnosti nema i ne poznaje gra- »nica. | nebo i pakao i čištilište i oprosti Kada nebi bilo u Hrvatskoj ovakovijeh »i ispovjed i molitve, — sve to služi za to, nesretnijeh i zalutanijeh nadripolitičara i bez- vjernika, tada nebi niti ugled i ponos Hr-|»da pribavi iz žepova naroda eksistenciju hi- vatske irpio ovo, što, na žalost i sramotu, | »ljadama daugubova (popovima i fratrima). podnositi mora. »Mi obično držimo klerikalima samo kato- »ličke popove, osobitu mlagju svećeničku ge- Nije naš glas osamljeni, koji prigovara neprijateljima božanstva, naroda i Hrvatske; njima, kud i kamo, oštrije prigovaraju sami njihovi, do jučer još prijatelji i vajni privr- ženici, koji su posve nezadovoljni sa njiho- vijem javnijem i privatnijem radom i pona- »neraciju, koja baš od nastupa Pija X. svim »dopuštenim, a još više nedopuštenim sred- »stvima propagira pogubni klerikalizam, t. j. »nastoji da zarobi Hrvatsku pod isključivu »vlast crkve i svećeničkog stališa«; — da, | šanjem. Ako iko njihovi nekdašnji odani|ovakovijeh uvrijeda i bezobraznijeh osvada PODLISTAK. Harakteri u Manzonijevim (17) »Vjerenicima““. Prof. W. baron Ljubibratić. Kako smo već rekli, Don Rodrigo po- traži pomoć /nnominata, da ugrabi Luciju iz samostana u Monci. Kad je ovaj saslu- šao pripovijest Don Rodrigovu, reče mu da na se prima pothvat, te se oprosti od nje- ga govoreći mu, da će ga na vrijeme ob- znaniti, što mu treba činiti. Nego kako je ostao sam, oćuti neki jed, što je tako brzo zadao svoju riječ. Već od nekoliko vreme- na osjećaše, nećemo reći grizodušje, nego neku mrskost i odurnost radi svojih zloči- na. Sva ona zlodjela, nagomilana u njego- voj pameti, probudila bi se, kad bi počinio koje novo, i tada mu je bilo, kao da na svojem srcu nosi ogroman teret, Ona odur- nost, koju je bio oćutio u prvim zločinima, a koju je kasnije gotovo sasvim uništio, sađa bi se opet javljala. U ono prvo doba, dok je još bio u cvijetu svoje snage, crpio je iz svoje snage i neko pouzdanje, ali sa- da — misao na budućnost bijaše povodom, što je mrzio prošlost. »Ostarjeti«, »umrije- ti«, te mu misli dolazile neprestano na pa- met. | zaista bijaše čudnovato, da je on, koji se pred smrti nije ni malo tresao, da- pače je u pogibeljima osjećao podvostruče- mu svoju snagu, u noćnoj tišini, u svojoj utvrgjenoj kuli drhtao na pomisao, da bi mogao umrijeti. Nije to bila smrt, kojom mu je prijetio kakav protivnik; nije to bila smrt, kojom se mogao oteti ili oružjem ili snažnom rukom: tu je smrt nosio u samom sebi, mogla ga je zateći usred kule, izme- | drugim silnikom, koji bijaše u svemu od- gju prijatelja i &rave, obdan, obnoć, u sva- | visan od njega. ki čas. Ta neizvjesnost zadav.še mu silni Kad mu je Nibio donio odgovor iz Mon- strah. ce, dade Innominato odmah sve naredbe, U prvo doba oni česti prizori nasilja, o- | kako će se stvar najbolje izvesti. Lucija bu- svete, ubojstva služili su mu kao neka vrst de oteta iz samostana, kočija, koja je no- orugja protiv savjesti; sada naprotiv svaki sila, jurila je put silnikove kule. Čekaše ju mu se čas ragjala misao o nekom indivi- on s nekijem nemirom, s nekom neobičnom dualnom sudu, neovisnome od primjera.|duševnom napetosti. Taj čovjek, koji bijaše Onaj Bog, o kojem bijaše toliko čuo go-| hladnokrvno smaknuo toliko ljudi, koji ni- voriti, ali koga on od nekoliko vremena ni- | je ni malo hajao za boli, što bi drugima je htjeo niti pripoznati, niti zanijekati, ži- zadavao, sada, kad je dao ugrabiti ovu ne- veći jedino kao da ga nema, sada mu se vinu djevojku, osjeti, možemo slobodno re- činilo, da u njemu viče: Ja ipak jesam.|ći, veliki strah. Kad je s jednog prozora vr- Zakon, što bijaše čuo naviješćivati u Nje- | letne kule opazio kočiju, gdje se polagano govo ime, pričinio bi mu se u bijesnilu primiče, srce mu življe zakuca. Pod upli- svojih strasti mrzak; sada, kad bi mu se vom tog novog čuvstva htjede poslati je- | protiv volje prikazao u pameti, shvaćao bi| dnog brava u susret kočiji, da naredi Ni- \ga kao stvar, koja se ispunjuje. To novo|biju, neka se povrati i djevojku odmah i- \stanje bijaše za njega tako čudnovato, da | zruči Don Rodrigu. Ali ga neko imperati- nije nikome o tome govorio, dapače ga je| vno ne odvrati od te namjere. Ipak da u- izvana krio još groznijom okrutnosti, i na/miri svoje uzrujano srce, da se oslobodi svaki način nastojao, da ga u sebi uguši. od onog nepodnošljivog osjećaja, pozove Uzdišući za onim vremenima, kad je mo-|jednu ženu, te joj naredi, da uzme nosilj- gao počiniti koji god zločin bez ikakove | ku i nekoliko brava, da pogje u susret ko- druge brige nego za uspjeh, nastojao je |čiji, da postavi djevojku u nosiljku, da je sada da ih povrati, da opet zadobije neu- primi kasnije u svoju sobu, da je tješi i strašivu, krepku svoju volju, e da tako sebi | hrabri. Stara ona žena, koja još nikada ni- i drugima pokaže, da je on uvijek onaj isti. | je čula svoga gospodara govoriti na taj na- Da zapriječi svako oklijevanje bijaše za- | čin, zapanjena ga upita, kako će tješiti, ka- dao odmah Don Rodrigu riječ. Ali netom|ko li hrabriti djevojku, a ovaj joj nekako je ostao sam, uvidi, da mu u pamet dola- | mrko, prekorno odvrati: »Što ćeš joj reći? ze one misli, koje su bile dovoljne da ga | Hrabri je, kažem ti! Ostarjela si, a ne znaš navedu da prekrši svoju riječ. Bojeći se,| kako bi hrabrila čeljade u potrebi! Jesi li da se ne obruži pred jednim slabijim čo-|ti ikada oćutjela tugu u srcu? Jesi li ti i- vjekom, pozva k sebi Nibija, jednog od|kada bila u strahu? Zar ne znaš, kakove najvratolomnijih svojih brava, dade mu na- | riječi mogu tješiti u takovom času? Reci putke, kako da se vlada, te ga posla u Mon- cu, da se tamo potanko dogovori s jednim de«. joj takovih riječi: nagji ih, k bijesu. Aj-|. Innominaio na vratima svoje kule čekaše|od Don Rodriga, padoše mu na pamet Ni- \nosiljku. UI to dogje Nibijo, on mu mahne, |bijove riječi, i tad odluči da vidi Luciju. \da ga slijedi, povede ga u jednu sobu, te Ali se opet predomisli, te htjede odgoditi mu naloži, da mu reče, kako je tekla stvar. |tu stvar za sutra. Dok se je tako kolebao, | Nibijo stade pripovijedati sve potanko, te nagje se pred staričinom sobom, a da nije na posljetku nadoda, dabi je bio volio u- | znao, kako je tu došao, lupne nogom u |strijeliti u legja, nego da je vidi u licu, da | vrata, i kad mu je starica, sva u strahu, o- \je čuje onako plakati, jecati, moliti, Nibi- | tvorila, ugleda Luciju, šćućurenu na tlu, u \jeve riječi odjeknuše čudnovato u Innomi- jednomu kutu. Innominato se raskrivi na \natovoj duši, te nekako porugljivo zapita staricu, koja se stade na svaki način izmo- | onoga inače surovoga čovjeka, kako ga je tavati. Zatim pristupi k Luciji, te joj dva | mogla ona djevojka ganuti na sažaljenje. puta zagrmi da se digne. Nesretna se dje- Kad mu je to Nibijo protumačio na svoj vojka digne na koljena, sklopi ruke, upre način, Innominato se ponovno pokaja, što oči u /nnominatovo lice i sva rasplakana se upleo u taj posao, te, da se otme onom izusti: »Ubijte me«. Ove riječi, način, kako nekom krzmanju i oklijevanju, naredi Ni- bijahu izgovorene, umekšaše njegovo srce, biju da uzjaše na konja, da na sve trke te joj umiljatim glasom reče, da se ne bo- pogje Don Rodrigu, da mu javi, da je dje- ji ništa. Lucija, ohrabrena od tih riječi, pri- vojka u njegovoj kuli i da odmah pošalje hvati na to: »A zašto me stavljate na pa- koga po nju. Ali tada opet začuje u sebi klene muke? Što sam vam ja učinila ?» /n- ono imperativno e, prepade se od tog glasa, mominato misleći, da su je putem zlostavili, te kao da će sebi nametnuti kakovu zapo- upita je, da li su joj njegovi ljudi štogod vijed, reče Nibiju odlučno i čvrsto, da po- učinili, a ona mu na to glasom, u kojem gje spavati, a sutra da će dobiti nove na- se uz drhtanje od straha mogla opaziti i loge. neka odvažnost od očajne srdžbe, stade pri- Kad je ostao sam u sobi, prekrštenih ruku čati, kako su je silom ugrabili, amo je do- na prsima, stade misliti o riječima Nibija, veli, a da ona nikome nije ništa učinila. te nakon nekoliko časa šutnje usklikne: Pak ga stade zaklinjati imenom Boga, da »Zaista ima na svojoj strani nekoga vraga je pusti na slobodu. Innominato, čuvši tu ili mekoga angjela, koji je brani. Ganuti riječ Bog, odmah je prekine, govoreći: »Bo- Nibija!... Sutra, sutra rano, van s njome |ga, Boga .... uvijek Boga. Oni, koli se sa- ,... neka pogje svojim putem... . neka se mi ne mogu braniti, koji nemaju snage, do- o njoj više ne govori... nek se na nju laze uvijek s ovim Bogom, kao da su s nji- više ne misli. Don Rodrigo, neka mi samo me govorili. Što mislite tom vašom riječi? dogje, da mi zahvali... neću više da ču- Da me....« Htio je reći prestrašite, ali ne jem o toj ženi. Učinio sam mu uslugu, | izvrši frazu. (Slijedi). jer... sam mu obećao; a obećao sam mu ,. jer je to moja sudbina«.... Dok je| mozgao, kakovu bi uslugu mogao tražiti |