Br. 281. i prijetnja ozbiljan i pošten čovjek nikako ne može držati izražajem kakove operaci- jone osnove slianaka srpsko-hrvatske koali- cije, u kojima još imade, na žalost, i sve- ćenika, kao ono »matador«, zastupnik g. Zagorac, te se čini samo usluga strankama, uvrštujući one bogohulne i divljačke osvade i prijetnje u red »nepromišljenijeh javnijeh demonstracija«, koje nijesu vrstne katolike i Hrvate rodoljube niti najmanje duševno zabuniti, a kamo li fizično uplašiti, ali su podobne ljuto ih uvrijediti. Kod nas nema žive duše danas, osim, naravno, 40. graničara srpsko-hrvatske ko- alicije, koja bi pogledom na našu narodnu političku budućnost uvodila Srbiju, Crno- Goru i Rusiju u kakav ozbiljan račun, pa bi stoga i suvišno i čak neshodno bilo i ovdje dokazivati, koliko je nespretno i nemudro sa onijem pravoslavnijem (grčko-istočnijem) sveslavenskijem državama plašiti Hrvate ka- tolike i same najviše mjerodavne krugove austro-ugarske monarkije. — Nu ipak ne škodi javno uvažiti nekoje opstojnosti, nebi li i slijepci progledali, te i u politici dali više vlasti poštenju i razboru nego li podli- jem strastima. U bludnoj knjižici, što ju je ovijeh dana izdao zloglasni učitelj Dav. Trstenjak, pod naslovom: »Borba istine protiv klerikalne laži«, a što ju dijele naši drski bezvjernici hrpimice megju našijem inače još vrlo po: božnijem narodom, pa i preko granica Hr- vatske i Slavonije, ne govori se o ničemu drugomu nego o bludnji papista u Hrvat- skoj; a niti sa jednijem samijem slovom ne dira se u grčko-istočnu (pravoslavnu) vjeru, koja se odavna već kod našijeh zlodesnijeh koaliraca identificira sa weliko-srpskom pro- pagandom. .. Ako svi znaci ne varaju, smije se reći, da su srpsko-hrvatski 40 graničara u Pe- šti, posve popustili od svoje nekadašnje, ako i pritvorene, žestine i da se nalaze na putu, gdje se traži i nalazi oproštaja, mi- lostinje i... novaca. No svakako može biti zanimivo, da se ispita početak i rasplitanje ove nemoralne komedije do danas. To ćemo mi djelom izvesti u idući niz našijeh dopi- sa; a za danas ograničiti ćemo se na kon- statovanje činjenice, da čim su u Beču po- pustili stegnuti uzdu i počeli po bradi mi- lovati ljude srpsko-hrvatske koalicije, te čim napustio vladu na Markovom trgu osvjedo- čeni patriota i katolik Barun Rauch odmah su hospiratorni i bezvjerski elementi izašli na općenitiji glas u političkoj borbi, n. p. prvaci koalicije, odnosno najljući nep1ijate- lji katolicizma i monarkije i Hrvatske pri- stupili su odlučno u divljačku borbu protiva Vatikana, odnosno katoličke Crkve i južno- slavenskijem zemljama u korist framasun- stva, pa i grčko-istočne crkve, odnosno ve- liko-srbijanske propagande. Bez sumnje i zastupnika g. Frana Supila ozlojedila je politika ljudi i drugova mu, koji su iza borbe od g. 1906., izložili na prodaju, ne samo njihovu političku eksisten- ciju, već i moralnu stranu njihovijeh poli- tičkijeh načela. G. Frano Supilo imati će još svojijeh dubljijeh posebnijeh razloga, zašto o 40 graničara, u broju 147. »Riečkog No- »vog Lista«, ovako piše: »....To je mogla »i može učiniti magjaronska Khuenova stran- »ka, stara hrvatsko-magjaronska stranka i »politika. Ali hrvatsko-srpska koalicija nika- »da i nikada, jer joj svako dijete u Hrvat- »skoj smije predbaciti, da je vodila ludu, »nerazumnu politiku, da se je angažirala »u jedan pothvat, za koji nije bila sposobna »ni dorasla i s kojim je potpuno skrahala, »da je bila lahkoumna i nedosljedna i sebi »i čitavome svome radu... . I onda se gospo- »da vrijegjaju, što im kažemo, da oni, kao »koalicija, borbe više niti ne mogu voditi, »ni uspjeha polučiti, jer su već kapituli- »rali!. . Da, stranke katoličko-hrvatske, a naročito Barun Rauch, kao ban dvaju eminentno ka- toličkijeh kraljevina, te, kao predstavnik a: poštolskog Kralja i Ćesara, nije mogao hladno- krvno dozvoliti i motriti, da zalutani hrvat- sko-srpski političari, rade neobzirno na to, naime, da spoje hrvatsku politiku sa politi- kom, onamo, onamo ... ! Što su u Beču mogli samo slutiti, to su, evo, poslijednji politički dogogjaji u Hrvatskoj jasno otkrili, o tomu, svakako, barun Rauch bio je mnogo više upućen nego li i sami mjerodavni politički krugovi u Beču... Ovoga hrvatskoga dr- žavnika i vrijedna katolika i rodoljuba (02r, Raucha), trebalo je uništiti, omraziti, kle- vetati, jer nije nikako dozvoljavao javne skupštine protiva Bogu, S. O. Papi i kato- ličkijeh popova; a poluslužbeni list Toma- šićeve framasunske Vlade «Pokret« o tome ovako, u br. 143., piše: ».,.. »Slobodna »Misao« sazvala je koncem godine 1908., »dakle pod Rauchovom vladom, javnu pučku »skupštinu, na kojoj se imalo raspravljati o »djelovanju papinstva i klerikalizma; no kad »se približio dan skupštine — zabrani ju s. »policija«. — Zloglasni bezbožac i spisatelj, učitelj D. Trstenjak, opet ovako optužuje N. P. baruna Raucha: ».... Za Rauchove »vlade doznasmo, da će nas potjerati i sta- »viti pred sud, budemo li se sastajali i pod »formom prijatelja i kako bilo. Radilo se, »koliko se moglo. Držala se na pouzdanim »sastancima, jer javni sastanci nijesu nika- »ko bili dozvoljeni, predavanja o oslobodnoj »školi, papinstvu, klerikalizmu i Ferreru, ali »i tu nas Rauchova policija rastjerala«. — Sada, kada koalicijonaši ne mogu i nika- ko ne smijedu jasno isticati prava Srbije na hrvatske zemlje, udesili su u druge gja- volske glasove: treba uništiti, isčupati du- boko ukorenjenu Vjeru katoličku iz duše naroda hrvatskoga, i time će se ipak po- moći veliko-srbijanskoj propagandi i odno- sno ideji.... — Ali, naš narod ipak neće da sluša tijeh njihovijeh glasova, jer ono. znade, da Hrvatska može samo u svezu s Dinastijom i monarkijom, doći do svoje historičke znamenitosti i zadaće. — Firma: Dr. Tomašić — grof Khuen i Dr. Nikolić —Podrinski, pobijedila je napokon; može slaviti slobodno Pirhovu slavu; a hrvatski joj rodoljubi megju tijem kliču: » Ave Caesar, resurrecturi te salutant....« Dr. Kalnik. Čeljad, koja puno sjede a malo ti- jelom miču, trpe skoro svi na ne- probavi. PO žmula od vina naravne Franjo-Josip-grke vode, uzeto u jutro na šte srca, ostranjuje slabost crijeva, a da nije potreba uzimati drugih lije- kova. »Franjo-Josip« voda se ističe po- uzdanim i blagim djelovanjem i svud je zato obljubljena. Čuvajte se patvo- rina! Gdje nema ložišta, obratite se direktno u Budapest na spedicionu u- pravu Franjo-Josip-grkog izvora. 455 Vijesti iz naroda. Iz Lumbarde. (Dolazak liječnika). Vruća želja svijeh nas, da budemo imati u selu liječnika, eto nam se je napokon ispunila. Na 1. ov. mj. stigao nam je iz Sućurja g. Dr. Baldo Cvi- lićević, rodom Korčulanin. Cijelo ga je ovo pučanstvo najsvečanije dočekalo. Veleč. g. Don Niko Baničević oslovi ga u ime cije- loga sela, zaželivši mu dobrodošlicu, pak se zajedno sa glavarom i opć. vijećnicima ovoga odlomka uz neprestano »živio« i »do- bro nam došao !« uputiše put sela, gdje se I ovijem putem svesrdno pozdravljamo miloga nam Dra, Balda, želeći mu svaku sreću i zadovoljstvo u našemu selu, uz sr- dačni: Živio! — Lumbargjani. Iz Trstenoga. (Grad u okolici). Pripovijedaju nam sta- novnici bližnjijeh selija, da je u ponedje- ljak na 4. ov. mj. grad počinio dosta štete. Zelje je pomlatilo, a prilično i kukuruz; najviše je pak grad uništio lozu, od koje se je seljak nadao lijepom rodu, a eto ga je stigla nevolja. Kako nam kažu, grad je otukao u Ljubču, Gromači, u višoj ga je mjeri bilo u Mrčevu, Mravinjcu i Rigjici. Dubravicu je otukao dosta jače, dočim, kako čujemo, najviše je uništio Majkove Gornje, a opet je manje otukao u Majkovima D6- njijem. — U Brsečinam, Trstenomu, Ora- šcu i Zatonu palo je gdje koje zrno grada, ali rekbi, kako se kaže, da nema nikako- ve štete. (Skupoća). Niko nebi vjerovao kakova je skupoća u Trstenomu. I ako ne može čo- vjek ovdje nabaviti sve što mu treba, ali ono što se nagje u Trstenomu mora se pla- ćat skupo preko načina, tako da narod mora kupovati u Brsečinama, u Orašcu, u Lo- pudu i u Dubrovniku, jer sa svijem prevo- zom jeftinije ga dolazi a bolja je roba. Nećemo potanko označivati cijene, jer bi se u dugo pošlo, ali spomenuti ćemo samo jedan primjer: Petrolje svak zna da je od davna po 32 pare litar, dočim na Trstenomu je cijena petrolju 48 para. Osobito se ističe amo skupoća prigodom izleta, tako smo jednom bili svjedokom da se je prosto lošo crno vino prodavalo po 80 para litra, do- čim mu je obična cijena 40 para. Tako stranci, koji svagdano hrle na Trsteno, da se dive gorostasnijem plataniima i ostalijem osobitostima mjesta, odnesu grubi utisak u pogledu skupoće, a tome bi zanimani mo- rali nastojati doći kraju, pak i isti trgovci, jer na ovaj dosadašnji način i sami sebi štetuju, jer nam odalečuju strance a o- sobito gragjane, a kada bi se i sa stranci- ma drukčije postupalo ovdje bi za dulje vrijeme ostajali pak se i povraćali, a na ova- kav način moraju od nas bježati. Iz Kotora. (Ko širi italijanstvo ?) Stara je stvar, da se »Srbi« često nagju o bok italijanašima, je svak ko natjecao da ga što bolje dočeka. PRAVA CRVENA' HRVATSKA a naši srbohrvati moraju opet u svemu da pogoduju »Srbima«.... Da ne spominjemo kako je mnogijem od gospode megjusobni jezik talijanski, navesti ćemo ovdje jedan slučaj, kojeg je zaboravio iznijeti dopisnik iz Dobrote u »Nar. Listu« ili u kojoj dru- goj polusrpskoj novini: Kotorsko Vatroga- sno Društvo, koje je pod pokroviteljstvom Općine, imenovalo je tu nedavno za svog četovogju jednog inostranca italijanaša, koji se pred koju sedmicu nastanio u Kotoru, te koji ne zna niti riječi hrvatski! Pomenuto pak društvo nema nijednog člana italija- naša, a neki su se odrekli, dok četovogja ine nauči hrvatski! Još imaju obraza neka gospoda da podmeću pravašima, da se oni drže italijanaša, dok jedino u njihovoj srpsko- (hrvatskoj stranci ima ljudi raznijeh načela, te i onijeh kojima je hrvatstvo na vrbi svirala! (O parobrodarskoj plovitbi). Davno se opaža potreba, da bi se došlo do bolje pa- robrodarske sveze kroz bokeški zaljev. U svoje vrijeme sastavio se je odbor za ust\o- jenje novog parubrodarskog društva, na što se digoše neki Dobroćani da osujete takov rad, da ne bude štete »Bokeškoj Plovitbi« te da ista sačuva svoje »starine«. O novi- jem parobrodima uvi spomene! Imali smo jedan udobni parobrodić iz Zelenike, koji je dobro udovoljao potrebama, ali je ovijeh dana bio prodat, te Boka ostaje pri starome, da se zadovolji sa parobrodima »Bokeške Plovitbe«, na kojijem je čudna »udobnost« i »čistoća«! Iz Orašca. (Svečanost Gospe od Orašca). Na 2. o. m. amo se je proslavila po običaju sveča- nost Pohogjenja BI. D. Marije (prozvate »Gospa od Orašca«). Par dana prije sasta- vio se je odbor, koji se je zauzeo da sve- čanost što sjajnija ispane. Nekoliko našijeh Orašana poslaše iz Amerike priličnu svotu u pripomoć svečanosti, a odbor se je pri- skrbio, da nabavi što je još falilo. Na sami dan svečanosti osvane lijepi dan, a Orašac se je okitio hrvatskijem trobojnicama. Oko 7 ura u jutro posebnijem parobrodićem sti- gne naša imila nam pravaška glazba, po- zvata od odbora, koja je cijeli dan svojijem milozvučnijem sviranjem začinjala tako da je cijela svečanost odrazivala nekom oso- bitom živahnošću. Na 10 ura u jutro bila je svečana sv. Misa, preko koje su neko- liko školske djece krasno pjevali za prvi put Misu »Angelorum«. Taj se je dan zgr- nulo u Orašcu mnoštvo naroda iz okolice i iz grada, a vigjeli smo i dobar broj stra- naca, megju kojijem je bilo i slikara, te su nekoji slikali neke predjele u Orašcu. Po- slije podne na krasno r akićenoj poljani pod | platanom razviju se narodna kola, što je | potrajalo do noći. Oko 7!/2 ura u večer po- \čme se narod razilaziti, pak i naša glazba \ode. Svak je ovaj dan nosio u srcu lijepu uspomenu »Gospe od Orašca«, koja je sve- čanost uz neobično mnoštvo naroda prošla vrlo lijepo, te je cijeli dan vladala sloga, potpuni red i mir. Domaće vijesti. =aa=a==—=m= + Ivan vitez Trnski. Hrvatska ima zašto da se u crno zavije, da ovijeh dana kuka, jer je izgubila dva dobrotvora, dvije narodne perjanice, dva značajnika, dva uzor Hrvata. Prvi je hrabri vojnik Preradovićeva soja, Filipovića itd; znameniti književnik, dobri pjesnik, ugledni govornik Ivan vitez Trnski. Rodio se je g. 1819, Sirotu ga na- mjesti u škole zagrebački biskup Maksimi- lijan Alagović. Odrasao sklopi tijesno pri- jateljstvo sa Gajem i Dragutinom Rakovcem i stane raditi za »llirsku Danicu«. Svršiv gimnaziju zauzme se kako privatni odgoji- telj kod bogataša da prižive; pak vladinom potporom izobrazi se za upravnog činovni- ka. Prijateljevao je dalje i dopisivao se sa Vrazom i svijem uglednijem Ilircima. God. 1839. proputova kroz našu amo zemlju. Po svršenijem naukama nudili su mu uredni- štvo »Danice«, ali se on primi činovništva kod uprave Ile bauske pukovnije. Upoznav slavnoga Jelačića stupi kako vojnik, i g. 1846. postade poručnikom. Tada je ispje- vao pjesmu »Oj Banovci«, Obljubljen od Jelačića, od Filipovića i drugijeh, on po- stane četnikom i bi odlikovan željeznom krunom i redom Franje Josipa. Napredova do pukovnika i bi ponovno odlikovan kom- turskijem redom Franje Josipa. Bio je i na- rodni zastupnik, i pozvan u glavne komi- sije kada se je god radilo o glavnijem pro- bitcima mile mu Hrvatske, Uregjivao je »Glasonošu« i silu je suragjivao u »Vijen- cu« i u »Društvu sv. Jeronima«. Napisao je mnogo toga u pjesmi i u prozi, tako da je stekao slavno ime u našoj književnosti. Neke su mu pjesme a nadasve »Kriesnice« pravi biser, u kojijem je salivena sva ugla- gjenost i milozvučnost dubrovačka. Mnogo je preveo iz ponajboljijeh djela slavenski- jeh i inojezičnijeh literatura. Doživio je li- terarnu apoteozu svega naroda, koju je zai- sta bio zaslužio svojijem vanrednijem ra- dom. Umro je u 92.0j godini, zadnji dan prošloga mjeseca. Neka se mladež izgleda i neka nastoji otići za stopama tako slav- noga velikana! + Juraj Žerjavić, župnik u Ma- riji Bistrici. Ugleđan kako svećenik, a na- dasve kako revni župnik, mnogo učen i načitan, napisao je djelo »o porijetlu čovje- ka«. Preodan vjeri, mnogo je dao za do- bru štampu, navlaš za »Hrvatstvo«, a koli- ko revan u vjeri, toliko osvjedočeni Hrvat, sve svoje štednje predao je na dobro na- roda, i to još za iživota, a prošle godine je zavještao narodu palaču u vrijednosti od 200.000 K za osnutak tehnike u Zagrebu. Rodio se je god. 1842.; svršio je nauke u Rimu i doktorirao se je. Od god. 1874. bio je župnikom u glasovitom onom hrvat- skom svetištu. Pokoj vječni čestitijem, rodoljubnijem du- šama! Slava im! EEISEs==ma Promocija. Javljaju nam iz Zlatnoga Praga: Ovijeh dana bio je na kr. českom universitetu Ni. Vis. Karla Ferdinanda pro- moviran na čast doktora sveukupnog prava, naš zemljak g, Dr. Antun Perić, sin ugle- dnoga i poštenogi trgovca g. Grge Perića u Stonu. Moramo istaknuti da je ovo do sada prvi Dalmatinac pravnik, kojemu je dodijeljena doktorska čast na českoj uni- versi, Mladom doktoru se od srca reduje- mo i čestitamo što je eto na osobiti način počastio svoje rodno mjesto, te želimo mu sreću i uspjeh u njegovom budućem dje- lovanju, na korist svoju i domovine a na diku ugledne mu obitelji! Svršeni hogoslovi za Istru. Primamo iz Zadra: Prošlijeh dana svršeni bogoslovi iz Zadra poslaše za Istru lijepu svotu od 3/0 Kruna, i tako majbolje pro- slaviše narodni blagdan. Nu taj novac ne upraviše na »Družbu sv. Ćirila i Metoda«, već na Presvij. Blskupa Mahnića u Krk, da ih on upotrebi u svrhe, za koje je osno- vana »Družba«. To uradiše obzirom na to, što je u zadnje doba kupljenje za »Družbu« uzeto kao protest proti proslavi Presv. Sr- ca Isusova, a uprava »Družbe« nije na to ustala. Zlo je, da su se prilike ovako raz- vile, pa evo svećenstvo je čak prisiljeno da se odaljuje od onako krasne ustanove, kao što je »Družba«. Ona dakle počima sama sebi grob da kopa, što mora svaki Hrvat da požali, ali ipak katolici, a osobito sve- ćenici moraju da imaju toliko ponosa, pa da ne daju novac onima, koji na žalost do- puštaju, da se vodi onako ne dična agita- cija, koja je jedino na štetu hrvatskoga na- roda. (Op. Ur.: Uvršćujemo kako primamo, na- dajući se, da će se Uprava »Družbe« izja- viti). Nemili pojavi. Pod ovijem naslovom donaša »Narodni List« ovaj dopis iz Koto- ra: »Prekjučer 28. ov. mj. sa brzim ugar. hrvat. parobrodom »Godčliom«, stiglo je ovamo nekoliko pitomkinja djevojačke škole Sv. Marije iz Požege, predvogjeno od svo- jih učiteljica, milosrdnih sestara. Ove pitom- kinje, djevojčice, imale su na prsima hrvat- sku vrpcu. Prije dolaska parobroda, na br- zojavnu obavijest stiglu amo iz Dubrov- nika, sakupilo se je bilo na našoj obali nekoliko gimnazijalaca Srba. Njihovo dr- žanje dalo je sl'titi, da se nešto spravlja. "NES God. VI. nam poznati »Srbi«, kojijem kopa oči sve što je hrvatsko! A na taj divljački napadaj ponukovani su od nekojijeh dubrovačkijeh »Srba«, kako što i sam dopis naglašuje; dakle ne mogu doći sa isprikom, da su to »gimnazijalci na svoju ruku učinili«, jer je sasvijem očito, da su na taj divljački napa- daj potaknuti od svojijeh perjanica. Pak ne samo u Kotoru, već su iste pitomkinje i u Dubrovniku bile napadnute zbog hrvatske vrpce, kako što smo u zadnjem broju izvi- jestili. Eto dakle opet jedan dokaz više o »iskrenosti braće« famoznijeh »Srba«! Škole družbe sv. Ćirila i Me. toda za lstru. Družba sv. Ćirila i Me- toda za Istru uzdržava na otoku Krku je- dnu školu, na Kresu dvije škole sa pet ra- zreda, jedno zabavište i jedan krojački te- čaj; na otoku Lošinju dvije škole sa šest razreda, dva zabavišta i jedan krojački te- čaj; u Puli jednu školu sa šest razreda i jedan nastavni tečaj; u puljskom kotaru šest jednorazrednica; u pazinskom dvije jedno- razrednice i jedno zabavište; u voloskom ko- taru dvije jednorazrednice; u koparskom takogjer dvije, u porečkom sedam jedno- razrednica i dvije dvorazrednice. Na svijem tijem školama podučaje do 50 učiteljskijeh sila. Družba imade do sada 16 školskijeh zgrada, od kojijeh su neke i sa stanom u- čitelja. Gotovo sve te škole imadu se bo- riti s talijanskijem školama njima nametnu- tijem što od strane zemlje a što od strane društva »Legha Nazionale«, U gradu Kresu imade naša četverorazredna sa zabavištem više djece, nego li javna talijanska škola sa 12 učiteljskijeh sila. U Velikom Lošinju naša škola napreduje od godine do godine na štetu talijanske. U Malom Lošinju dru- žbina se škola lijepo drži: ondješnja naša trorazrednica sa zabavištem i krojačkijem tečajem broji preko 200 djece, koja bi se bila sasvijem izgubila, da nije bilo druž- bine pomoći, Isto bi se bilo dogodilo i u Puli, gdje sada polazi družbinu školu preko 400 djece dok ih još nekoliko stotina čeka otvor novijeh razreda na zgodnijem točka- ima grada. U najbližoj okolini Pule ima družba dvije škole, od kojijeh jedna, ona u Banjolama, imade protiv sebe »Leghinu« školu. U Svetvinčentu ne može talijanska škola da odolijeva Družbinoj, a u Raklju je »Legha« morala zatvoriti svoju školu, jer joj je Družbina u istom mjestu pokvarila račune. | buntovni Labin, to ljuto gnijezdo, opasano je sa četiri škole, kojijeh ne bi bilo, i\da nije bilo pomoći Družbe. Zamašnu za- daću imade Družbino zabavište u Pazinu. U Vabrigi i Kašteliru, na vratima Poreča, družbine se škole supjehom bore protiv ondješnjijeh »Leghinijeh«. Tako bismo mo- gli proslijediti, ali neka i ovo nekoliko crta dostaje, da se vidi blagotvoran rad naše Družbe. Jedan pogled na istarsku kartu do- stajat će, da se shvati strategička zamašitost Družbinijeh škola! Važno ! Eto nas na polovini godine a mno- ga gospoda predbrojnici nijesu nam isplatili predbrojbu još ni za proša- stu godinu. Umoljamo najtoplije svu tu Gospodu, da nam izvole čim pri- je isplatiti koliko duguju, jer listom ne možemo nikako naprijed, pošto je izdavanje skopčano sa velikijem troškom. I zbilja, kad je parobrod pristao uz obalu i ove djevojčice sa svojim učiteljicama po- čele izlaziti iz parobroda na obalu, bile su napadnute kamenčićima od ovih gimnazi- jalaca Srba, sa povicima: dolje s njima, te su nekima silom bile trgnute sa prsiju hr- vatske vrpce. Ovaj nemili pojav, ispod svake kritike, najneugo 'nije se je dojmio svih do- bromislećih gragjana i svak ga osugjuje. Na poziv našeg načelnika g. Mata Radi- mira, jučer se je sastalo općinsko upravi- teljstvo, pa je jednoglasno zaključilo, da se brzojavno duboko požali ovaj nemili do- gogjaj, te da se potraže krivci i kazne kako zaslužuju. Općina je odmah brzojavila dje- vojačkom zavodu Sv. Marije u Požegu i prijavila stvar političkoj vlasti. Krivci mo- raju biti kažnjeni, Dolaze nam u Kotor Englezi, Francuzi, Nijemci, Talijani, Amerikanci i dr. sa svo- jim vrpcama i zastavama, pa ih niko za to ne zakidiva, što je i naravno, a došle su djevojčice iz Hrvatske sa narodnom svojom vrpcom, pa bivaju napadnute kamenjima, pa bili ti i pomanji, silom im se dižu vrpce, u Kotoru, — gdje megju ljudima vlada spo- razum i bratska sloga! Doista dosta žalosno! Vidi se, na žalost, da fali domaćeg uzgoja!« — (Ovako slogaški »Narodni List«. Hoće li i ovo otvoriti oči nekojijem Hrvatima, koji još misle da »Srbi« nijesu omi davno Gradska kronika. Hrvatski narode! Požrtvovni mjesni odbor za proslavu narodnog nam blagdana upućuje ti, hrvatski narode, ovo nekoliko toplijeh riječi: U doba kada je tugjinski grabežljivac na- peo sve sile, da podržava naš narod u mra- ku neznanja, uništi ekonomski, poništi mo- ralno, oduzme najsvetiji amanet — mate- rinsku riječ. U doba kadno je hrvatski narod pred žestokijem navalama neprijatelja već stao su- stajati, a hora — klonulosti, smetenosti, a- patije, očaja... hora propasti hrvatskog na- roda, bila na domaku bliskog dohvata. U doba napokon kadno je ratoborni ne- prijatelj nanjušio tu horu — cilj svoje na- srtljivosti — pružio šaku, da smrska i po- slijednji kucaj narodnog života, uzbudi se duh hrvatskog naroda i sabiraše poslijednje sile, da u odlučnoj borbi pobijedi ili pane. Inkarnacija hrvatskog duha bila Družba ! Borba se započme ali — nejednako. S jedne strane moćni neprijatelji ali — složni, s druge četica rodoljuba, koji osim dobre volje, na- rodne svijesti, ustrajnosti i požrtvovnosti drugo ne imadoše. U borbu, kome jošter hrvatsko srce bije, poklik :