Br: 282. lesila, koje se boje rata, na jednu i drugu stranu polučiće, da stvar ako ne urede ba- rem: prikrpe još za koje godište. Vijesti iz naroda. “33 Iz Luke Sipanjske. ; t# Don Baldo Glavić). Umrije naš Don Baldo Glavić, poč. kanonik i umir. župnik, književnik i pjesnik, neumorni sakupljač narodnijeh umotvorina, u 70.oj godini svog života, opće obljubljen radi svojijeh krije- posti i vrlina, kojima se odlikovao gdje god je župnikovao. Opće poštovan radi njegove učenosti, a, na osob u poznavanju hrvatskog jezika. Čedan i dobar, svakome mio i drag. Zadnje godine svog života sproveo je u 'slijepilu, na veliku njemu i našu žalost, a na štetu naše književnosti. Osim što je tiskao "mnogo vlastitijeh pjesama i narodnijeh na svoj račun, te što je preko stotinu hiljada stihova dao Matici Hrvatskoj, ima još u ru- * kopisu njegovijeh eposa, prigodnica, priča, *poslovica' i narodnijeh pjesama na hiljade stihova. Žaliti je koliko njegovu smrt, to- liko njegovo slijepilo, a da sve spomenuto , nije za tisak uredio uz njegovo filologično tumačenje, kako je ono divno uradio pri tumačenju svog eposa »Baba i Babinopolje«, koji obuhvaća sublizu do šest hiljada listo- va, Zbog njegovog uzornog župnikovanja “plaću ga danas ne samo njegovi župljani, prijatelji i štovatelji, već i svi znanci, a osobito Šipanjci, koji su se s njim ponosili i dičili i koji su ga žarko ljubili. Plače ga Hrvatska domovina, čiji je bio ponositi sin; plaču ga braća svećenici, koji su se s njim “ ponosili, a na osob plače ga stranka prava, koja se je s njim ponosila i kojoj je vje- “ran ostao do zadnjeg uzdaha. Na 9. ovog mjeseca bio mu je u Luci na Šipanu sjajan sprovod, kojemu je sve mjesto prisustvovalo. Na grobu mu je obdržao govor naš domo- rodac i veliki štovatelj dičnog pokojnika g. Vlaho Fortunić, učitelj u Dubrovniku, te je pratioce do suza ganuo. (Govor, izrečen na grobu, donašamo u današnjem prilogu). : Iz Prčanja. (Svečanost prenosa BI. Gospe). Dan 9. Jula na Prčanju je zavjetni dan BI. Gospi, te se svake godine priregjuje svečanost, ko- ja se je ove godine priredila na osobiti na- čin, zbog prenosa čudotvorne Gospine slike iz crkve ispod Gore u novu sagragjenu cr- kvu. U jutro su se redale sv. mise u krasnoj novoj crkvi; pontifikalnu je otslužio veleč. župnik Don Ć. Gjurović. — Priregjen je bio zajednički objed za kler, opć. vijećnike i pozvanike. U večer je bila rasvjeta i konce- ral, kojeg je naša »Hrvatska Bok. Glazba« izvršila na opće zadovoljstvo. Svečanosti je prisustvovalo veliko mnoštvo naroda iz svi- jeh bližnjijeh mjestija. \ Iz Kotora. + :# (Na izmišljotine i denuncije »Dubrovni- ka«). Nije istina što tvrdi dopisnik »Dubro- -vnika«, da je prigodom dolaska »Dušana «Silnoga« Uprava »Hrvatskoga Doma« odre- “dila, da se »izvjese zastave u počast izletni- ka«, već je to po svojoj volji uradio vječni pravnik Gjurko Anterić (kojeg su Srbi nazvali feraletto), i ovaj je polomio ormar i izvjesio zastave, što je prouzrokovalo negodovanje kod svijeh članova, te se uslijed toga neki i odrekli, tijem više kad vidješe da se je usudio ponovno dići zastave, kad bijahu na želju nekoliko članova skinute od g. Vu- kovića. Nadamo se, da će ugl. Uprava »Hrvat- pustijem hirima, što na koncu konca urodi ne baš finijem obiteljskijem dramama!.... Da, vruća mlada krvca poprska naše hri- dine, nu koliko dugo može proći, da ista majčice ruka do tog demonskog jaza dovede svoje mezimče! Ona ruka, velju, koja je si- lovito svoje mezimče tiskala u vrtlog ra- zuzdanog ponosa; ona ruka je svoje zlato učila, kako da se mednijijem, koketnijijem, wednijijem čini!.... «Da, čilo, zdravo tijelo razmrska se! To je akt »heroje«, to je nešto »divnoga«, »uz- višenoga«; ti tako u romanima se čita, koji su najobičnija lektira naše puste »nadobudne« giladosti ! Ubinam geniium ! .., Još žalosnije slike pune gorkoga proma- tsanja prestavljaju se našoj pameti prigodom ovijeh dviju katastrofa, nu nje sada mi ne iznašamo. Tek ove sitne skice stavljamo na se i na duboko razmatranje bučnijem de- rima, skitnijem demagogima, e da de, kamo se dolazi modernijem odgojem bez ikakvog upliva kršćanskog morala. Pred 'i svijetom, pred nebom i zemljom ja tužim, jer su krivci da domovina na- “od dana do dana propada! gtNiti ova kletva, znam, nje neće osvije- ti, oni će i dalje biti grobari roda našega: > im je bojno polje, to im je njihovo vi- i.Nu napred, da, stupaj, slobodna misli, li povjest trijesna: bilješiti će krvavijem slovi- 1 skoga Doma« odalečiti takovoga člana, koji ne štuje društveni ustav, i ako je »lačan« u isplati članarine, a s druge strane bilo bi čudno da »Hrvatski Dom« više počasti »Du- šanovce« nego li je počastio u svoje vrijeme dubrovački »Hrvatski Sokol«, kojom su pri- godom ko iz ironije izvjesili zastave samo za sedam minuta! — O demonstraciji na obali »Dubrovnik« izvrće po svom starom obi- čaju. U stvari je, da na svesrpski politički go- vor Brkićev ustadoše prisutni Hrvati jedne i druge stranke, svi ko jedan, a nije se ni čuditi kad je svijem Kotoranima dometnuo veliko-srpstvo .... Pošto je nastala vika i galama, te kad je rulja Srbadije (predvogjena od gimnazijala- ca) htjela tvorno da napadne Hrvate, posre- dovali su žandari da uspostave mir. Pro- sta je pak podvala da su došla da prave nerede gospoda Ćenić, Petrović Vuković i Lui, dok u onom času Čenić nije tu niti bio prisutan, a ostali bili su uz svoju obitelj. Uvjereni smo, da je dopisniku »Dubrovni- ka« vrlo dobro poznato, da je sve ovako, ali ko uvijek »Srbima« je samo do toga da podmeću ogavne svoje izmišljotine i da de- nunciraju nedužne, jer je dosta da su im politički protivnici a da se dadu na posao okolo kovanja denuncija. Neka im je i to na »čast«! U ostalom i tu je bilo primje- ra da Hrvati vide da su im »Srbi« braća — nebraća. (Dvije mjere ?) Izgleda, kao da u kotor- skoj gimnaziji vladaju dvije mjere; gimna- zijalcima »srbima« i crnogorcima ko da je slobodno napadati sve što je hrvatsko i oni otvoreno učestvuju dapače priregjuju pro- tuhrvatske demonstracije, a Hrvatima se i naj manja strogo pazi. A opazi li n, pr, gospar upravitelj (»srbin« katolik!) na kojem djaku sokolski znak, to bude odmah ništa manje nego — »provokacija«, i ako »Hrv. Sokol« nije političko već samo naše narodno društvo. A bi li bila »provokacija« da n. pr. opazi znak kojeg srpskog društva, recimo »Dušana Silnoga« ? S Kune. (Potrošno-obrtna zadruga). Poslije mno- gijeh zaprijeka rek bi, da ćemo do skora vidjeti na djelu dugo željenu nam potrošnu obrtnu zadrugu. Već davno se ovdje usta- novila seoska blagajna, koja je dosta na- rodu koristila, a sada su nekoji naši vri- jedni posjednici pošli dalje, da osnuju novu pod gore navedenijem naslovom. Puno nam je milo, da se i ovoj potrebi doskočilo, ti- jem više, što će ova pružati svojijem čla- novima mnoge koristi. — Na posljednjoj glavnoj skupštini, kojoj je prisustvovao i naš vrijedni polj. učitelj g. M. Marčić, usta- novi se upravni i revizijonalni odbor, kao i društveni pravilnik. Pesjednikom je izabran g. B. Tomelić, a ravnateljem g. N. Hilić. Mladom poduzeću, kao potrebitoj narodnoj ustanovi, želimo dobru sreću i napredak! Važno ! Eto nas na polovini godine a mno- ga gospoda predbrojnici nijesu nam isplatili predbrojbu još ni za proša- stu godinu. Umoljamo najtoplije svu tu Gospodu, da nam izvole čim pri- je isplatiti koliko duguju, jer listom ne možemo nikako naprijed, pošto je izdavanje skopčano sa velikijem troškom. ma tvoje žrtve. Napred, da, slobodna misli, vodi do istrage rat protiva kršćanskoga mo- rala, protiva amaneta pragjedova našijeh, ali potomstva kleta do groba će se čuti!.. Uznosite i hvalospjeve pjevajte poganskom moralu, koji mlohavi duh, uništuje genera- cije, slabe ili ništetne uvjete podaje budućno- sti! Da, slavite gnjusni moral, koji podaje napitak otrova, u ruku revolver, strmoglav- ljenje niz ponore, i tako ovaj naš slavni grad širom svijeta slaviti će se zbog svojijeh sa- moubijstva . . .. — Moj polet pada, ruka mi drhće, srce mi se mrazi promišljajući na zanimane čim- benike, koji bi morali biti štit i obrana svo» jem porodu; a kad tamo oni su njima ljudi bez ljudskog srca. Govorim o roditeljima. Zadrhćite sjene pragjedova našijeh; ustrepite neumrli njihovi duhohi mad skrajnom de- moralizacijom, koju vide roditelji nad svo- jom djecom !... Koliko li raskalašenosti, neopisive pokva- renosti i kod mnogijeh dan-današnjijeh mla- dića, kojijem ko da je prva stvar lagati, varali slabe, klatariti se, ne raditi, ne učiti, a kO da im je najzadnja: istina, rad, nauk!... Mlada krvca poprska naše hridine! — Razlivena krvca već se osušila, gordi vali oprali su pri morskoj litici i žadnju kap, razmrskana uda počivaju u crnoj zemlji, dw- še su u vječnosti a žalosna spomen još lebdi gradom + PRAVA: CRVENA HRVATSKA Domaće vijesti. Osamdeseti rogjen-dan Nje. govog Veličanstva. Prilikom 80.-ro- gjendana Njegovog Veličanstva Cara i Kralja sprema općina grada Beča dva djela, i to jedno pod naslovom: »Stari Beč«, u kojem se crta Beč za vlađareve mladosti, a u dru- gom pod naslovom; »Car i Beč« biće sa- držani svi govori, što ih je vladar izrekao u Beču za sve vrijeme svoje vladavine. Dalmatinski Sabor otvoriti će se — kako najnovije vijesti glase — na 17. Septembra. Saborski klub naše stranke u Banowini obdržao je prošlog pone- djelka svoju sjednicu, na kojoj su raspra- vljeni mnogi važni predmeti i riješena ne- koja stranačka pitanja. U svakom i najma- njem predmetu postignuta je potpuna je- dnodušnost. Posveta barjaka. Prošlijeh dana u Trogiru se je slavila velika svečanost: posve- ta barjaka hrv. pučkog prosvjetnog društva »Berislavić«, Sudjelovao je svečanosti cijeli Trogir, na čelu sa općinskijem upravitelj stvom. Hrv. prisjednik Zem. Odbora Istre. Javljaju iz Pule, da se je odanle sasvijem preselio u Poreč g. Dr. Ivo Zuc- con, hrvatski prisjednik u Zemaljskom Od- boru Istre, i da je ondje otvorio svoju od- vjetničku pisanu. Braća nam u Poreču o- duševljenjem su ga dočekali, radosni da sada imaju u mjestu i svoga odvjetnika. Stjepan Radić osugjen radi kleveta. Osnivač i vogja samozvane »se- ljačke stranke« ne propušta nikoju prigodu, a da se ne očeše o našu stranku, naročito o našeg presjednika g. dr. Josipa Franka. I ako je taj gospodin prošao specijalnu no- vinarsku školu u Parizu, pa se prema tcmu mogao naučiti pristojnom tonu u pisanju, nije se ipak znao održati u granicama objekti- vne kritike njemu nepoćudnog političara, već je tonom »Pokretovijem« i »Srbobrano- vijem« sistematski napadao i na osobnu čast dr. Josipa Franka, podmičući njegovi- jem političkijem činima niske materijalne in- terese. Kad su takovi napadaji u časopisu »Do- mu« prevršili svaku mjeru, podigao je još 1907. g. dr. Frank protiv Stjepana Ra- dića, a na nagovor svojijeh saborskijeh dru- gova, dvije tiskovne tužbe, Pošto je Radić skoro iza toga bio izabran za narodnog za- stupnika, došlo je uslijed nedavnog njego- vog izručenja stoprva ovijeh dana do glavne rasprave na obe tužbe pred sudbenijeu: sto- lom u Zagrebu. Prva je bila radi jednog članka u »Domu«, pod naslovom: »Frank u Pešti«, u kojem ga se nazivlje megju ostalijem »lukavijem i bezsramnijem židovskijem mešetarom«, »de- nuncijantom« itd. Na raspravu je pristupio S. Radić osobno, a za bolesnog dra. J. Franka, odvjetnik dr. A, Horvat. Radić, koji je obećao u istrazi, da će za svoje objede i klevete »nastupi dokaz isti- ne«, uticao se svakojakijem sofizmima, pri- kazivao članak političkom bitkom, u kojoj nema uvrijede poštenja, ali dokaze nije ni pokušao doprinijeti. Osugjen je radi prestupka $ 488 i 491 kz. na kazan zatvora od 10 dana, koja se pretvara u globu od 50 kruna, na dužnost uvrštenja osude nakon pravomoćnosti na čelu svog lista u »Domu« i na platež troško- va zastupanja privatnog tužitelja, dočim su sudbeni troškovi proglašeni neutjerivima, m Odmah iza te rasprave prešlo se na dru- | gu, na kojoj je Radić imao odgovarati za svoj članak »Židovska politika«, u kojemu je članku sva sila pogrda i objeda na g. Dra. Franka. Razumije se, da je i ovdje ostao Radić za svoje klevete dužan dokaze, pa je i opet osugjen radi prestupka $ 488. i 491. kz.ma kazan zatvora od tri sedmice, koja se pretvara u globu od 105 K, na dužnost u- vrštenja osude ua čelu svog lista »Doma« i na platež troškova. Prvi Bos.-Herceg. hrv. sokol. ski slot. Na 14. i 15. Avgusta prirediti će se prvi Bosansko-Hercegovački Sokolski slet u Sarajevu. Tom će prigodom biti i posveta sokolske zastave i proslaviti će se 10-godišnjica opstanka Hrvatskog Sokola u Sarajevu. Morski pš&s. Og. Stjepan Stražičić, Grgur Matana i ivau Čumbelić javljaju nam s Mljeta, da ih je na povratku sa ribanj4 za čamcem pratio veliki morski pas. Opa- zio ga je I. Čumbelić, koji nije htio kazati svojijem drugovima, dok se nijesu dočepali kopna, a tada im ga je pokazao, koji je sve jednako za njima hodio. Bio je ogro- mne veličine. (Javljaju pak iz Prenambuca, da je pred ku penadno banuo morski pas, te je trgovca Ludvika Erlicha, koji se je kupao, na komade rastrgao i progutao). Plivači, pročitajte ovo i pamtite! ... Tri godine da čekaju riješe- mje! Tuže nam se stanovnici sela Ljubča u općini Zatonjskoj, da su još nazad tri godine molili Ravnateljstvo pošta i brzoja- va u Zadru, e da im u njihovu selu po- stavi jedan poštanski sandučić, kao što je već u svakomu selu u njihovoj općini, ali do danas nijesu bili sretni da prime rije- šenje! Strajk gladom uapšenijeh i- redentista. U Trstu su, ko što smo u svoje doba javili, bili uapšeni nekoji on- dješnji omladinci, zbog iredentističke velike propagande, pak su u Nedjelju počeli u ta- mnici štrajkovati gladom. Ali ipak sam ih je glad prisilio, da napuste štrajk, te su u ponedjeljak pred večer opet počeli jestiti. Raspuštena općinska zastup- stva. Namjesništvo je raspustilo opć. zast. u Metkoviću, a za tijem u Pučišću. Upra- vljanje u Metkoviću povjereno je umir. opć. tajniku Stj. Dragoni, a u Pučišću c. k. kot. povjereniku J. Lemešiću. Hrvatsko pripomoćno društvo u Beču zaključilo je u svojoj glavnoj skupštini, da se u proslavu 25-godišnjeg opstanka društva izdade »Spomen-spis«. Taj će sadržavati povjest društvenog razvitka, sa beletrističkijem i poučno-stručnijem pri- lozima. Nadalje je zaključeno, da se za radnje, koje budu stigle od hrvatskijeh djaka bečki- jeh visokijeh škola udijele nagrade v u- kupnom iznosu od 600 K. Pozivaju se s toga hrvatski gjaci bečkijeh škola, da pošalju svoje radnje potpisanome društvu najkasnije do 30. Novembra 1910. (Društvena adresa: VIII. Lerchenfelderstr. 44). Pripomoći za ribarstvo. Pomor- ska je vlada u prvom polugodištu ove god. udijelila ribarskijem zadrugama u Dalmaciji za nabavu mreža i drugijeh potrebitijeh ri- barskijeh sprava ove pripomoći: Ribarskoj zadruzi u Lopudu Kr. 500; Ri- barskijem zadrugama u Istu i Molatu po Kr. 600 svakoj; Ribarskijem zadrugama u Premudi, Staroj Novaliji, Novigradu, Lopa- ru, Solinama i Velom ratu po K 800 sva- koj; Ribarskijem zadrugama u Vrgadi, Paš- manu, Banju i Ždrelcu, Žir;u, Koločepu, Baošiću i Mulu po K 1000 svakoj; Ribarskoj zadruzi u Luci Šipanskoj K 1200; Ribar- skoj zadruzi u Primoštenu K 1300 i Ribar- skoj zadruzi u Komiži K 2500. Ukupno Kr. 18500. Udijelilo se za tijem u istu svrhu poje- dinijem ribarima, gdje još ne opstoje ribar- ske zadruge, ukupno Kr. 500. Petrovaradin u Hrvatskoj!“ Ovako se čudi srboradikalna »Zastava« pi- šući : »Frankovačko gradsko poglavarstvo u Pe- trovaradinu postavilo je na svijem drumo- vima, koje vole u Petrovaradin, zvanične table sa slijedećijem natpisom: »Zemlja: kraljevina Hrvatska. Županija: sremska. Grad: Petrovaradin«. B idući da Petrovaradin stoji na slavonskom teritoriju i budući da je za isti teritorij jedini ispravni i zakoniti naziv (kraljevina, krunovina, zemlja) Slavonija, to očekujemo od kompetentne kr. županijske oblasti u Vukovaru, da onaj protuzakoniti i samovoljni naziv odstrani i upostavi stari ispravni i zakoniti zemaljski naziv«. Gle ti »bratije«! Kraljevina Hrvatska — to je njima »protuzakoniti« i »samovoljni«na- ziv! Ta čeljad radikalna, koja već time po- činja protuzakonitost i veleizdaju, što se naziva »Srbinom« u Hrvatskoj, usugjuje se \ovako izazivati i vrijegjati hrvatsku historiju, hrvatski narod i kraljevinu Hrvatsku. Nu |doći će jednom i po srbadiju, i radikalsku i samostalnu, subota, da plaća, ali onda će Hrvati plaćati... pljudevit Gaj“ potvrgjen. »Ri- ječki Glasnik« donaša: Hrvatska je vlada potvrdila pravila društva »Ljudevit Gaj«, ko- jemu je svrha, da otvara na Rijeci hrvatske škole. Sada treba zasukati rukave i raditi, da spomenuto društvo polući svoj cilj. Na- damo se, da će Hrvati dobro shvatiti važnost ovoga društva i da će ono osvojiti sve slo- jeve naroda. Čujemo, da će privremeni od- bor do koji dan sazvati sastanak Hrvata na Sušaku, da izvijesti o svom radu i predade svoj mandat, dok će se na tom sastanku izabrati odbor, koji će rukovoditi daljnje djelovanje društva. Prviracijonalni ribnjak u Dal. maolji. Pomorska je Vlada dopustila Mi- lanu Perišiću iz Spljeta, da podigne u vo- dama općine Sučurca kod otočića »Barba- rinac«, koji je njegova svojina, umjetno go- jište riba. Ovo je gojište prvo ove vrste, što se osniva u Dalmaciji. Žerjavićeva oporuka i njegov masljednik. Premda još oporuka iza po- | kojnog Žerjavića nije otvorena, ipak se iz God. VI, krugova njegovijeh intimnijeh prijatelja sa sigurnošću tvrdi, da je pokojnik još ostavio do po milijuna imetka, i cijelu tu svotu osim nekijeh manjijeh zapisa, zavještao u dobrotvorne i narodne svrhe. — Kako je smrću Žerjavićevom ispražnjena najbogatija u Hrvatskoj župa Marija Bistrica, to se već javljaju i pronašaju imena raznijeh kandi- ata. Bosanske jubilarne marke. Prigodom previšnjeg osamdesetog rogjen- dana izdati će se za Bosnu i Hercegovinu posebne jubilarne marke, koje će biti u te- čaju samo osam dana, počevši od 18. Av- gusta o. g. Za ove jubilarne marke nije iz- ragjena kakova posebna nova slika već će se upotrebiti dosadašnji likovi, koji presta- vljaju razne slikovite bosanske i hercego- vačke krajeve, samo će marka na donjem rubu dobiti ornamentalni trak s natpisom »1830.-1910.« Za iseljenike u Ameriku. Iselje- nička komisija u MNew-Yorku ponovno je izdala strogu naredbu, da se nikakav do- seljenik ne smije iskrcati, ako nema iznos od 25 dolara. Mnogi su se nastojali ugnuti toj naredbi, ali uzalud; to se bezuslovno od svakoga traži. Ko ih nema mora s mjesta natrag, jer komisija ne pozna milosrgja (1 dolar je oko 5 kruna). Opet osugjen slovački novi. nar. Bivši urednik »Sloven. Tyždenika« M. Lichard osugjen je radi pisanja protiv Apponyjevijeh školskijeh zakona, kojima da je svrha pomagjarivati Slovake, pred bu- dimpeštankom porotom na mjesec dana strogog zatvora i na globu od 200 Kr. Eto slike o magjarskom »slobodoumlju« ! Borba proti skupoći. Borba proti skupoći u Austriji zauzela je upravo neo- čekivane grane. Organizacija državnijeh či- novnika, koja broji više tisuća članova, na- vijestila je, da kani u najskorije vrijeme o- snovati veliku gospodarsku organizaciju i stati tako na put od dana do dana rastu- ćijem cijenama životnijeh potrepština, što ih umjetno podižu preprodavaoci. Organizacija zastupa načelo, da će tomu doskočiti je- dino urediv direktni promet izmegju pro- ducenata živežnijeh potreba i gradskijeh konsumenata sa potpunijem isključenjem preprodavalaca i provesti će to svoje načelo u život odlučno i energično. Gradska kronika. Hrvatstvo i , hrvatstvo“, Pod ovijem naslovom »Crv. je Hrvatska« u pred- zadnjem broju donijela uvodni članak, u kojemu nam prigovara zbog odaziva na neprestanu izazivnu pisaniju »Dubrovnika« i na čudnovatu smjelost »Dušana Silnoga«, pa izvodi da naš rad — nije hrvatski!! A zašto? — Zato, što i na dalje nijesmo pre- lazili makom preko provokatorne, uličarske pisanije papirnatog »Dubrovnika« i što smo se usudili napokon poslužiti koliko »Du- brovnik« toliko »Dušana Silnoga«, i a- ko smo ih utukli sa vlastitijem riječima »Dubrovnika«, | eto, — čujte ljudi — za- to ništa manje nego — »nijesmo« Hrvati ili — »ne radimo hrvatski«! Pisanje »Cr- vene Hrvatske« ne malo nas je začudilo, tijem više što u tom istom članku ne ni- ječe da »Dušan Silni« radi na zator hrvat- stva. A jeli »Crv. H.« poznato, kakovijem se srestvima služe nekoji »Srbi«, i na ka- kav način mataju sinove roditelja Hrvata u »Dušana Silnoga«? Ali ako ona o tome ne smije niti prozboriti zbog »iskrene slo- ge«, neka se barem ne pača u nas i neka nas pušti na miru. Znamo, što nam je kao Hrvatima sveta dužnost, ne u tugjijem već u našijem, hrvatskijem zemljama! Pak zar će nam iko predbaciti, da »nijesmo« Hrvati stoga, što smo famozni »Dubrovnik«, što no riječ, po sedam zakona poslužili, i to još ne sa našijem geć sa vlastitijem nje- govijem riječima, što je pisao godine 1907, pri osnovanju »Dušana Silnoga«? Zar smo dakle mi krivi što su sami »Srbi« iskazali, zašto su osnovali »Dušana Silnoga« i koji mu je cilj? Ali imala je naša susjeda — kada je htjela da se:ni zvana ni pozvana umiješa — barem iz nepristranosti spome- nuti ono, što smo u odnosnom broju ka- zali, naime: da nas je »Dubrovnik« nepre- stano napadao, svega i svašta nam pod- mećao, klevetao, u osobnosti do preko svi- jeh granica zadirao, i sve dalje i dalje, a mi ne samo što se na sve to nijesmo ni najmanje osvrćali, već još za vrijeme svijeh tijeh naj podlijijeh podvala toliko smo bili uštrpljivi, da nijesmo niti spomenuli kada su bili kažnjeni radi poznatijeh srhijanski- jeh poklika, izjava, pa niti do danas nije- smo spomenuli ni poznati nam dogogjaj u Oružu i t. d., ali kada su dotle sa smjelo- šću doprli da radi poznatijeh demonstracija ne zadovoljiše se što su naši omladinci bili riješeni od udarene im kazne sa strane opć. Ste bosa. m