Br: 282.

lesila, koje se boje rata, na jednu i drugu
stranu polučiće, da stvar ako ne urede ba-
rem: prikrpe još za koje godište.

 

Vijesti iz naroda.

“33 Iz Luke Sipanjske.
; t# Don Baldo Glavić). Umrije naš Don
Baldo Glavić, poč. kanonik i umir. župnik,
književnik i pjesnik, neumorni sakupljač
narodnijeh umotvorina, u 70.oj godini svog
života, opće obljubljen radi svojijeh krije-
posti i vrlina, kojima se odlikovao gdje god
je župnikovao. Opće poštovan radi njegove
učenosti, a, na osob u poznavanju hrvatskog
jezika. Čedan i dobar, svakome mio i drag.
Zadnje godine svog života sproveo je u
'slijepilu, na veliku njemu i našu žalost, a
na štetu naše književnosti. Osim što je tiskao
"mnogo vlastitijeh pjesama i narodnijeh na
svoj račun, te što je preko stotinu hiljada
stihova dao Matici Hrvatskoj, ima još u ru-
* kopisu njegovijeh eposa, prigodnica, priča,
*poslovica' i narodnijeh pjesama na hiljade
stihova. Žaliti je koliko njegovu smrt, to-
liko njegovo slijepilo, a da sve spomenuto
, nije za tisak uredio uz njegovo filologično
tumačenje, kako je ono divno uradio pri
tumačenju svog eposa »Baba i Babinopolje«,
koji obuhvaća sublizu do šest hiljada listo-
va, Zbog njegovog uzornog župnikovanja
“plaću ga danas ne samo njegovi župljani,
prijatelji i štovatelji, već i svi znanci, a
osobito Šipanjci, koji su se s njim ponosili
i dičili i koji su ga žarko ljubili. Plače ga
Hrvatska domovina, čiji je bio ponositi sin;
plaču ga braća svećenici, koji su se s njim
“ ponosili, a na osob plače ga stranka prava,
koja se je s njim ponosila i kojoj je vje-
“ran ostao do zadnjeg uzdaha. Na 9. ovog
mjeseca bio mu je u Luci na Šipanu sjajan
sprovod, kojemu je sve mjesto prisustvovalo.
Na grobu mu je obdržao govor naš domo-
rodac i veliki štovatelj dičnog pokojnika g.
Vlaho Fortunić, učitelj u Dubrovniku, te je
pratioce do suza ganuo. (Govor, izrečen na
grobu, donašamo u današnjem prilogu).
: Iz Prčanja.
(Svečanost prenosa BI. Gospe). Dan 9.
Jula na Prčanju je zavjetni dan BI. Gospi,
te se svake godine priregjuje svečanost, ko-
ja se je ove godine priredila na osobiti na-
čin, zbog prenosa čudotvorne Gospine slike
iz crkve ispod Gore u novu sagragjenu cr-
kvu. U jutro su se redale sv. mise u krasnoj
novoj crkvi; pontifikalnu je otslužio veleč.
župnik Don Ć. Gjurović. — Priregjen je bio
zajednički objed za kler, opć. vijećnike i
pozvanike. U večer je bila rasvjeta i konce-
ral, kojeg je naša »Hrvatska Bok. Glazba«
izvršila na opće zadovoljstvo. Svečanosti je
prisustvovalo veliko mnoštvo naroda iz svi-
jeh bližnjijeh mjestija.
\ Iz Kotora.
+ :# (Na izmišljotine i denuncije »Dubrovni-
ka«). Nije istina što tvrdi dopisnik »Dubro-
-vnika«, da je prigodom dolaska »Dušana
«Silnoga« Uprava »Hrvatskoga Doma« odre-
“dila, da se »izvjese zastave u počast izletni-
ka«, već je to po svojoj volji uradio vječni
pravnik Gjurko Anterić (kojeg su Srbi nazvali
feraletto), i ovaj je polomio ormar i izvjesio
zastave, što je prouzrokovalo negodovanje
kod svijeh članova, te se uslijed toga neki
i odrekli, tijem više kad vidješe da se je
usudio ponovno dići zastave, kad bijahu na
želju nekoliko članova skinute od g. Vu-
kovića.
Nadamo se, da će ugl. Uprava »Hrvat-

pustijem hirima, što na koncu konca urodi
ne baš finijem obiteljskijem dramama!....
Da, vruća mlada krvca poprska naše hri-
dine, nu koliko dugo može proći, da ista
majčice ruka do tog demonskog jaza dovede
svoje mezimče! Ona ruka, velju, koja je si-
lovito svoje mezimče tiskala u vrtlog ra-
zuzdanog ponosa; ona ruka je svoje zlato
učila, kako da se mednijijem, koketnijijem,
wednijijem čini!....
«Da, čilo, zdravo tijelo razmrska se! To
je akt »heroje«, to je nešto »divnoga«, »uz-
višenoga«; ti tako u romanima se čita, koji
su najobičnija lektira naše puste »nadobudne«
giladosti ! Ubinam geniium !
.., Još žalosnije slike pune gorkoga proma-
tsanja prestavljaju se našoj pameti prigodom
ovijeh dviju katastrofa, nu nje sada mi ne
iznašamo. Tek ove sitne skice stavljamo na
se i na duboko razmatranje bučnijem de-
rima, skitnijem demagogima, e da
de, kamo se dolazi modernijem odgojem
bez ikakvog upliva kršćanskog morala. Pred
'i svijetom, pred nebom i zemljom
ja tužim, jer su krivci da domovina na-
“od dana do dana propada!
gtNiti ova kletva, znam, nje neće osvije-
ti, oni će i dalje biti grobari roda našega:
> im je bojno polje, to im je njihovo vi-

i.Nu napred, da, stupaj, slobodna misli, li
povjest trijesna: bilješiti će krvavijem slovi-

 

1

 

skoga Doma« odalečiti takovoga člana, koji
ne štuje društveni ustav, i ako je »lačan«
u isplati članarine, a s druge strane bilo bi
čudno da »Hrvatski Dom« više počasti »Du-
šanovce« nego li je počastio u svoje vrijeme
dubrovački »Hrvatski Sokol«, kojom su pri-
godom ko iz ironije izvjesili zastave samo
za sedam minuta! — O demonstraciji na
obali »Dubrovnik« izvrće po svom starom obi-
čaju. U stvari je, da na svesrpski politički go-
vor Brkićev ustadoše prisutni Hrvati jedne
i druge stranke, svi ko jedan, a nije se ni
čuditi kad je svijem Kotoranima dometnuo
veliko-srpstvo ....

Pošto je nastala vika i galama, te kad je
rulja Srbadije (predvogjena od gimnazijala-
ca) htjela tvorno da napadne Hrvate, posre-
dovali su žandari da uspostave mir. Pro-
sta je pak podvala da su došla da prave
nerede gospoda Ćenić, Petrović Vuković i
Lui, dok u onom času Čenić nije tu niti bio
prisutan, a ostali bili su uz svoju obitelj.
Uvjereni smo, da je dopisniku »Dubrovni-
ka« vrlo dobro poznato, da je sve ovako,
ali ko uvijek »Srbima« je samo do toga da
podmeću ogavne svoje izmišljotine i da de-
nunciraju nedužne, jer je dosta da su im
politički protivnici a da se dadu na posao
okolo kovanja denuncija. Neka im je i to
na »čast«! U ostalom i tu je bilo primje-
ra da Hrvati vide da su im »Srbi« braća —
nebraća.

(Dvije mjere ?) Izgleda, kao da u kotor-
skoj gimnaziji vladaju dvije mjere; gimna-
zijalcima »srbima« i crnogorcima ko da je
slobodno napadati sve što je hrvatsko i oni
otvoreno učestvuju dapače priregjuju pro-
tuhrvatske demonstracije, a Hrvatima se i
naj manja strogo pazi. A opazi li n, pr,
gospar upravitelj (»srbin« katolik!) na kojem
djaku sokolski znak, to bude odmah ništa
manje nego — »provokacija«, i ako »Hrv.
Sokol« nije političko već samo naše narodno
društvo. A bi li bila »provokacija« da n. pr.
opazi znak kojeg srpskog društva, recimo
»Dušana Silnoga« ?

S Kune.
(Potrošno-obrtna zadruga). Poslije mno-
gijeh zaprijeka rek bi, da ćemo do skora
vidjeti na djelu dugo željenu nam potrošnu
obrtnu zadrugu. Već davno se ovdje usta-
novila seoska blagajna, koja je dosta na-
rodu koristila, a sada su nekoji naši vri-
jedni posjednici pošli dalje, da osnuju novu
pod gore navedenijem naslovom. Puno nam
je milo, da se i ovoj potrebi doskočilo, ti-
jem više, što će ova pružati svojijem čla-
novima mnoge koristi. — Na posljednjoj
glavnoj skupštini, kojoj je prisustvovao i
naš vrijedni polj. učitelj g. M. Marčić, usta-
novi se upravni i revizijonalni odbor, kao
i društveni pravilnik. Pesjednikom je izabran
g. B. Tomelić, a ravnateljem g. N. Hilić.
Mladom poduzeću, kao potrebitoj narodnoj

ustanovi, želimo dobru sreću i napredak!

Važno !

Eto nas na polovini godine a mno-
ga gospoda predbrojnici nijesu nam
isplatili predbrojbu još ni za proša-
stu godinu. Umoljamo najtoplije svu
tu Gospodu, da nam izvole čim pri-
je isplatiti koliko duguju, jer listom
ne možemo nikako naprijed, pošto
je izdavanje skopčano sa velikijem
troškom.

 

ma tvoje žrtve. Napred, da, slobodna misli,
vodi do istrage rat protiva kršćanskoga mo-
rala, protiva amaneta pragjedova našijeh,
ali potomstva kleta do groba će se čuti!..

Uznosite i hvalospjeve pjevajte poganskom
moralu, koji mlohavi duh, uništuje genera-
cije, slabe ili ništetne uvjete podaje budućno-
sti! Da, slavite gnjusni moral, koji podaje
napitak otrova, u ruku revolver, strmoglav-
ljenje niz ponore, i tako ovaj naš slavni grad
širom svijeta slaviti će se zbog svojijeh sa-
moubijstva . . ..

— Moj polet pada, ruka mi drhće, srce
mi se mrazi promišljajući na zanimane čim-
benike, koji bi morali biti štit i obrana svo»
jem porodu; a kad tamo oni su njima ljudi
bez ljudskog srca. Govorim o roditeljima.
Zadrhćite sjene pragjedova našijeh; ustrepite
neumrli njihovi duhohi mad skrajnom de-
moralizacijom, koju vide roditelji nad svo-
jom djecom !...

Koliko li raskalašenosti, neopisive pokva-
renosti i kod mnogijeh dan-današnjijeh mla-
dića, kojijem ko da je prva stvar lagati,
varali slabe, klatariti se, ne raditi, ne učiti,
a kO da im je najzadnja: istina, rad, nauk!...

Mlada krvca poprska naše hridine! —
Razlivena krvca već se osušila, gordi vali
oprali su pri morskoj litici i žadnju kap,
razmrskana uda počivaju u crnoj zemlji, dw-
še su u vječnosti a žalosna spomen još
lebdi gradom

+ PRAVA: CRVENA HRVATSKA

Domaće vijesti.

Osamdeseti rogjen-dan Nje.
govog Veličanstva. Prilikom 80.-ro-
gjendana Njegovog Veličanstva Cara i Kralja
sprema općina grada Beča dva djela, i to
jedno pod naslovom: »Stari Beč«, u kojem
se crta Beč za vlađareve mladosti, a u dru-
gom pod naslovom; »Car i Beč« biće sa-
držani svi govori, što ih je vladar izrekao
u Beču za sve vrijeme svoje vladavine.

Dalmatinski Sabor otvoriti će se
— kako najnovije vijesti glase — na 17.
Septembra.

Saborski klub naše stranke
u Banowini obdržao je prošlog pone-
djelka svoju sjednicu, na kojoj su raspra-
vljeni mnogi važni predmeti i riješena ne-
koja stranačka pitanja. U svakom i najma-
njem predmetu postignuta je potpuna je-
dnodušnost.

Posveta barjaka. Prošlijeh dana u
Trogiru se je slavila velika svečanost: posve-
ta barjaka hrv. pučkog prosvjetnog društva
»Berislavić«, Sudjelovao je svečanosti cijeli
Trogir, na čelu sa općinskijem upravitelj
stvom.

Hrv. prisjednik Zem. Odbora
Istre. Javljaju iz Pule, da se je odanle
sasvijem preselio u Poreč g. Dr. Ivo Zuc-
con, hrvatski prisjednik u Zemaljskom Od-
boru Istre, i da je ondje otvorio svoju od-
vjetničku pisanu. Braća nam u Poreču o-
duševljenjem su ga dočekali, radosni da sada
imaju u mjestu i svoga odvjetnika.

Stjepan Radić osugjen radi
kleveta. Osnivač i vogja samozvane »se-
ljačke stranke« ne propušta nikoju prigodu,
a da se ne očeše o našu stranku, naročito
o našeg presjednika g. dr. Josipa Franka.
I ako je taj gospodin prošao specijalnu no-
vinarsku školu u Parizu, pa se prema tcmu
mogao naučiti pristojnom tonu u pisanju,
nije se ipak znao održati u granicama objekti-
vne kritike njemu nepoćudnog političara,
već je tonom »Pokretovijem« i »Srbobrano-
vijem« sistematski napadao i na osobnu
čast dr. Josipa Franka, podmičući njegovi-
jem političkijem činima niske materijalne in-
terese.

Kad su takovi napadaji u časopisu »Do-
mu« prevršili svaku mjeru, podigao je još
1907. g. dr. Frank protiv Stjepana Ra-
dića, a na nagovor svojijeh saborskijeh dru-
gova, dvije tiskovne tužbe, Pošto je Radić
skoro iza toga bio izabran za narodnog za-
stupnika, došlo je uslijed nedavnog njego-
vog izručenja stoprva ovijeh dana do glavne
rasprave na obe tužbe pred sudbenijeu: sto-
lom u Zagrebu.

Prva je bila radi jednog članka u »Domu«,
pod naslovom: »Frank u Pešti«, u kojem
ga se nazivlje megju ostalijem »lukavijem i
bezsramnijem židovskijem mešetarom«, »de-
nuncijantom« itd.

Na raspravu je pristupio S. Radić osobno,
a za bolesnog dra. J. Franka, odvjetnik dr.
A, Horvat.

Radić, koji je obećao u istrazi, da će za
svoje objede i klevete »nastupi dokaz isti-
ne«, uticao se svakojakijem sofizmima, pri-
kazivao članak političkom bitkom, u kojoj
nema uvrijede poštenja, ali dokaze nije ni
pokušao doprinijeti.

Osugjen je radi prestupka $ 488 i 491
kz. na kazan zatvora od 10 dana, koja se
pretvara u globu od 50 kruna, na dužnost
uvrštenja osude nakon pravomoćnosti na
čelu svog lista u »Domu« i na platež troško-
va zastupanja privatnog tužitelja, dočim su
sudbeni troškovi proglašeni neutjerivima,

m

Odmah iza te rasprave prešlo se na dru- |

gu, na kojoj je Radić imao odgovarati za
svoj članak »Židovska politika«, u kojemu
je članku sva sila pogrda i objeda na g.
Dra. Franka.

Razumije se, da je i ovdje ostao Radić
za svoje klevete dužan dokaze, pa je i opet
osugjen radi prestupka $ 488. i 491. kz.ma
kazan zatvora od tri sedmice, koja se
pretvara u globu od 105 K, na dužnost u-
vrštenja osude ua čelu svog lista »Doma«
i na platež troškova.

Prvi Bos.-Herceg. hrv. sokol.
ski slot. Na 14. i 15. Avgusta prirediti
će se prvi Bosansko-Hercegovački Sokolski
slet u Sarajevu. Tom će prigodom biti i
posveta sokolske zastave i proslaviti će se
10-godišnjica opstanka Hrvatskog Sokola u
Sarajevu.

Morski pš&s. Og. Stjepan Stražičić,
Grgur Matana i ivau Čumbelić javljaju nam
s Mljeta, da ih je na povratku sa ribanj4
za čamcem pratio veliki morski pas. Opa-
zio ga je I. Čumbelić, koji nije htio kazati
svojijem drugovima, dok se nijesu dočepali
kopna, a tada im ga je pokazao, koji je
sve jednako za njima hodio. Bio je ogro-
mne veličine.

(Javljaju pak iz Prenambuca, da je pred

 

ku penadno banuo morski pas, te je

trgovca Ludvika Erlicha, koji se je kupao,
na komade rastrgao i progutao).
Plivači, pročitajte ovo i pamtite! ...

Tri godine da čekaju riješe-
mje! Tuže nam se stanovnici sela Ljubča
u općini Zatonjskoj, da su još nazad tri
godine molili Ravnateljstvo pošta i brzoja-
va u Zadru, e da im u njihovu selu po-
stavi jedan poštanski sandučić, kao što je
već u svakomu selu u njihovoj općini, ali
do danas nijesu bili sretni da prime rije-
šenje!

Strajk gladom uapšenijeh i-
redentista. U Trstu su, ko što smo u
svoje doba javili, bili uapšeni nekoji on-
dješnji omladinci, zbog iredentističke velike
propagande, pak su u Nedjelju počeli u ta-
mnici štrajkovati gladom. Ali ipak sam ih
je glad prisilio, da napuste štrajk, te su u
ponedjeljak pred večer opet počeli jestiti.

Raspuštena općinska zastup-
stva. Namjesništvo je raspustilo opć. zast.
u Metkoviću, a za tijem u Pučišću. Upra-
vljanje u Metkoviću povjereno je umir. opć.
tajniku Stj. Dragoni, a u Pučišću c. k. kot.
povjereniku J. Lemešiću.

Hrvatsko pripomoćno društvo
u Beču zaključilo je u svojoj glavnoj
skupštini, da se u proslavu 25-godišnjeg
opstanka društva izdade »Spomen-spis«. Taj
će sadržavati povjest društvenog razvitka,
sa beletrističkijem i poučno-stručnijem pri-
lozima. Nadalje je zaključeno, da se za radnje,
koje budu stigle od hrvatskijeh djaka bečki-
jeh visokijeh škola udijele nagrade v u-
kupnom iznosu od 600 K.

Pozivaju se s toga hrvatski gjaci bečkijeh
škola, da pošalju svoje radnje potpisanome
društvu najkasnije do 30. Novembra 1910.
(Društvena adresa: VIII. Lerchenfelderstr. 44).

Pripomoći za ribarstvo. Pomor-
ska je vlada u prvom polugodištu ove god.
udijelila ribarskijem zadrugama u Dalmaciji
za nabavu mreža i drugijeh potrebitijeh ri-
barskijeh sprava ove pripomoći:

Ribarskoj zadruzi u Lopudu Kr. 500; Ri-
barskijem zadrugama u Istu i Molatu po
Kr. 600 svakoj; Ribarskijem zadrugama u
Premudi, Staroj Novaliji, Novigradu, Lopa-
ru, Solinama i Velom ratu po K 800 sva-
koj; Ribarskijem zadrugama u Vrgadi, Paš-
manu, Banju i Ždrelcu, Žir;u, Koločepu,
Baošiću i Mulu po K 1000 svakoj; Ribarskoj
zadruzi u Luci Šipanskoj K 1200; Ribar-
skoj zadruzi u Primoštenu K 1300 i Ribar-
skoj zadruzi u Komiži K 2500. Ukupno Kr.
18500.

Udijelilo se za tijem u istu svrhu poje-
dinijem ribarima, gdje još ne opstoje ribar-
ske zadruge, ukupno Kr. 500.

Petrovaradin u Hrvatskoj!“
Ovako se čudi srboradikalna »Zastava« pi-
šući :

»Frankovačko gradsko poglavarstvo u Pe-
trovaradinu postavilo je na svijem drumo-
vima, koje vole u Petrovaradin, zvanične
table sa slijedećijem natpisom: »Zemlja:
kraljevina Hrvatska. Županija: sremska. Grad:
Petrovaradin«. B idući da Petrovaradin stoji
na slavonskom teritoriju i budući da je za
isti teritorij jedini ispravni i zakoniti naziv
(kraljevina, krunovina, zemlja) Slavonija, to
očekujemo od kompetentne kr. županijske
oblasti u Vukovaru, da onaj protuzakoniti i
samovoljni naziv odstrani i upostavi stari
ispravni i zakoniti zemaljski naziv«.

Gle ti »bratije«! Kraljevina Hrvatska —
to je njima »protuzakoniti« i »samovoljni«na-

 

ziv! Ta čeljad radikalna, koja već time po-
činja protuzakonitost i veleizdaju, što se
naziva »Srbinom« u Hrvatskoj, usugjuje se
\ovako izazivati i vrijegjati hrvatsku historiju,
hrvatski narod i kraljevinu Hrvatsku. Nu
|doći će jednom i po srbadiju, i radikalsku
i samostalnu, subota, da plaća, ali onda će
Hrvati plaćati...

pljudevit Gaj“ potvrgjen. »Ri-
ječki Glasnik« donaša: Hrvatska je vlada
potvrdila pravila društva »Ljudevit Gaj«, ko-
jemu je svrha, da otvara na Rijeci hrvatske
škole. Sada treba zasukati rukave i raditi,
da spomenuto društvo polući svoj cilj. Na-
damo se, da će Hrvati dobro shvatiti važnost
ovoga društva i da će ono osvojiti sve slo-
jeve naroda. Čujemo, da će privremeni od-
bor do koji dan sazvati sastanak Hrvata na
Sušaku, da izvijesti o svom radu i predade
svoj mandat, dok će se na tom sastanku
izabrati odbor, koji će rukovoditi daljnje
djelovanje društva.

Prviracijonalni ribnjak u Dal.
maolji. Pomorska je Vlada dopustila Mi-
lanu Perišiću iz Spljeta, da podigne u vo-
dama općine Sučurca kod otočića »Barba-
rinac«, koji je njegova svojina, umjetno go-
jište riba. Ovo je gojište prvo ove vrste,
što se osniva u Dalmaciji.

Žerjavićeva oporuka i njegov
masljednik. Premda još oporuka iza po-

|

 

kojnog Žerjavića nije otvorena, ipak se iz

God. VI,

krugova njegovijeh intimnijeh prijatelja sa
sigurnošću tvrdi, da je pokojnik još ostavio
do po milijuna imetka, i cijelu tu svotu
osim nekijeh manjijeh zapisa, zavještao u
dobrotvorne i narodne svrhe. — Kako je
smrću Žerjavićevom ispražnjena najbogatija
u Hrvatskoj župa Marija Bistrica, to se već
javljaju i pronašaju imena raznijeh kandi-
ata.

Bosanske jubilarne marke.
Prigodom previšnjeg osamdesetog rogjen-
dana izdati će se za Bosnu i Hercegovinu
posebne jubilarne marke, koje će biti u te-
čaju samo osam dana, počevši od 18. Av-
gusta o. g. Za ove jubilarne marke nije iz-
ragjena kakova posebna nova slika već će
se upotrebiti dosadašnji likovi, koji presta-
vljaju razne slikovite bosanske i hercego-
vačke krajeve, samo će marka na donjem
rubu dobiti ornamentalni trak s natpisom
»1830.-1910.«

Za iseljenike u Ameriku. Iselje-
nička komisija u MNew-Yorku ponovno je
izdala strogu naredbu, da se nikakav do-
seljenik ne smije iskrcati, ako nema iznos
od 25 dolara. Mnogi su se nastojali ugnuti
toj naredbi, ali uzalud; to se bezuslovno
od svakoga traži. Ko ih nema mora s mjesta
natrag, jer komisija ne pozna milosrgja (1
dolar je oko 5 kruna).

Opet osugjen slovački novi.
nar. Bivši urednik »Sloven. Tyždenika«
M. Lichard osugjen je radi pisanja protiv
Apponyjevijeh školskijeh zakona, kojima da
je svrha pomagjarivati Slovake, pred bu-
dimpeštankom porotom na mjesec dana
strogog zatvora i na globu od 200 Kr. Eto
slike o magjarskom »slobodoumlju« !

Borba proti skupoći. Borba proti
skupoći u Austriji zauzela je upravo neo-
čekivane grane. Organizacija državnijeh či-
novnika, koja broji više tisuća članova, na-
vijestila je, da kani u najskorije vrijeme o-
snovati veliku gospodarsku organizaciju i
stati tako na put od dana do dana rastu-
ćijem cijenama životnijeh potrepština, što ih
umjetno podižu preprodavaoci. Organizacija
zastupa načelo, da će tomu doskočiti je-
dino urediv direktni promet izmegju pro-
ducenata živežnijeh potreba i gradskijeh
konsumenata sa potpunijem isključenjem
preprodavalaca i provesti će to svoje načelo
u život odlučno i energično.

 

Gradska kronika.

Hrvatstvo i , hrvatstvo“, Pod
ovijem naslovom »Crv. je Hrvatska« u pred-
zadnjem broju donijela uvodni članak,
u kojemu nam prigovara zbog odaziva na
neprestanu izazivnu pisaniju »Dubrovnika«
i na čudnovatu smjelost »Dušana Silnoga«,
pa izvodi da naš rad — nije hrvatski!! A
zašto? — Zato, što i na dalje nijesmo pre-
lazili makom preko provokatorne, uličarske
pisanije papirnatog »Dubrovnika« i što smo
se usudili napokon poslužiti koliko »Du-
brovnik« toliko »Dušana Silnoga«, i a-
ko smo ih utukli sa vlastitijem riječima
»Dubrovnika«, | eto, — čujte ljudi —  za-
to ništa manje nego — »nijesmo« Hrvati
ili — »ne radimo hrvatski«! Pisanje »Cr-
vene Hrvatske« ne malo nas je začudilo,
tijem više što u tom istom članku ne ni-
ječe da »Dušan Silni« radi na zator hrvat-
stva. A jeli »Crv. H.« poznato, kakovijem
se srestvima služe nekoji »Srbi«, i na ka-
kav način mataju sinove roditelja Hrvata
u »Dušana Silnoga«? Ali ako ona o tome
ne smije niti prozboriti zbog »iskrene slo-
ge«, neka se barem ne pača u nas i neka
nas pušti na miru. Znamo, što nam je kao
Hrvatima sveta dužnost, ne u tugjijem već
u našijem, hrvatskijem zemljama! Pak zar
će nam iko predbaciti, da »nijesmo« Hrvati
stoga, što smo famozni »Dubrovnik«, što
no riječ, po sedam zakona poslužili, i to
još ne sa našijem geć sa vlastitijem nje-
govijem riječima, što je pisao godine 1907,
pri osnovanju »Dušana Silnoga«? Zar smo
dakle mi krivi što su sami »Srbi« iskazali,
zašto su osnovali »Dušana Silnoga« i koji
mu je cilj? Ali imala je naša susjeda —
kada je htjela da se:ni zvana ni pozvana
umiješa — barem iz nepristranosti spome-
nuti ono, što smo u odnosnom broju ka-
zali, naime: da nas je »Dubrovnik« nepre-
stano napadao, svega i svašta nam pod-
mećao, klevetao, u osobnosti do preko svi-
jeh granica zadirao, i sve dalje i dalje, a
mi ne samo što se na sve to nijesmo ni
najmanje osvrćali, već još za vrijeme svijeh
tijeh naj podlijijeh podvala toliko smo bili
uštrpljivi, da nijesmo niti spomenuli kada
su bili kažnjeni radi poznatijeh srhijanski-
jeh poklika, izjava, pa niti do danas nije-
smo spomenuli ni poznati nam dogogjaj u
Oružu i t. d., ali kada su dotle sa smjelo-
šću doprli da radi poznatijeh demonstracija
ne zadovoljiše se što su naši omladinci bili

 

riješeni od udarene im kazne sa strane opć.

 

Ste

bosa. m