MR Br. 283. PRAVA GRVEMA KR "Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po | četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto polugodište. = Iseljivanje u Ameriku. "* narod, e bi polučila onaj uspjeh kojemu je ciljao i kojemu se nadao Nakladom »Matice Dalmatinske« u g. spisatelj, kad je svoje predavanje Zadru izašlo je predavanje zastupnika sastavio. A da mnoge namatamo na taj g. Iva Lj. Lupisa, koje raspravlja o i- velevažni narodni predmet, donijeti će- seljivanju i o Americi. Priznajemo i mi mo u ovom članku kratki excerpt o- sa g. predavačem, da je emigracija u- noga što g. Lupis temelji, a po tome zela kod nas takav mah, da bi svi koji svaki će se osvjedočiti, koliko ima tu ljube svoj narod, svoju domovinu, i- [zgodne istine da se u narodno dobro mali najvišu joj pažnju posvetiti; da okoristimo. Dobro veli predavač, da je bi svi koji bi kako izobraženi mogli emigracija najviša naša narodna indu- savjetom koristiti onijem te tamo idu, strija, koju bi smo umjereno sudeći morali upotrebiti vas svoj upliv da mogli uporediti s kapitalom banke od iseljenike priprave, da s njima podrže 2 milijuna, koja godimice čini žiro od one vezove, koji bi bili uharni i ko-1300 milijuna. To on dokazuje na š'- r'sni narodnom našem pitanju, da bi roko, a za nas budi dosta spomenuti nadasve listovi o tome češće imali ra- (što veli, da u samom korčulanskom spravljati, podučavati, napućivati. Ako |kotaru, ili u općinama Orebića, Kune, svega toga ne fali kod naprednijeh na-| Korčule i Janjine ima prištegjeno ame- roda, fali kod nas, ali će u tome pri-|rikanskog novca preko 3 milijuna kruna. stati i g. predavatelj, jer ogromnoj ve- Na dugo takogjer dokaživa kako naši ćini našinaca, koji odu tamo, ili se po- ljudi idu tamo nepripravni, i tako mo- vrate amo, fali ona izobrazba, ono zna-|raju snašati najprostije, najtegotnije, a nje, koje bi im vrijedilo zlata da tamo više puta i najopasnije radnje, i kako mnogo više zarade, a mnogo bi kori-|za skucukat nešto da pošalju svojijem, stilo njihovijem suplemenjacima i sve- ili da se povrate ako ne sretni, barem mu našemu narodu, da mu tanko po|ne praznijeh ruku, moraju otkidati to tanko ispričaju kakova je naša emigra- sve od svoga grla. I ne samo to, nego cija, koje su prednosti toga pothvata, |ne znadu se okoristiti onijem društvima, a koje mane i kako bi se ista dala u-|koja bi im bila korisna da se dočepaju rediti da tamo našinci pristupe vještiji| zarade, koja bi im u svakoj potrebi i i pripravniji, da tamo od svoga truda | nevolji bila najbolje potporište. A kad prime trostruki i još viši plod, kako je|bi se samo poznavanje lijeh društava to učinio g. konferencijer, koji jer je proširilo, već bi narodna i emigranata vidio, bio i bistrijem svojijem okom |stvar orijaški napredovala. svuda zavirio, sve pribrao, znade nam Vanredno je značajan i pretresljiv sada kompetentno i zanimljivo progovo- opis, kako nesretni agenti varaju ne- riti. Do danas nije od tamo nijedan voljne emigrante, i to počam s kućnoga došao koji bi znao iskazati sve, i po praga pak do New-Yorka, gdje dobro tome niti inteligencija, niti listovi o veli predavač našinac: nagje neke pa- tome nijesu raspravljali, a i ako jesu, triote, i predaje im se uruke, to je bilo banalno, ukočeno, znanstveno [da ga bolje oderu. Priča predavač, ili bolje službeno i ništa više. Zato baš| kako se dogagja da neki nestanu bez bi smo željeli da ova knjižica, koju |traga, i niko nezna kazati kako su do- smo vanrednom nasladom pročitali, \spjeli, jer ne pripadajući ikakvom _za- ugje na hiljade i hiljade primjeraka u |družnom društvu, niti ko zna za njh \svoju sobu, zatvori naglo vrata, kao da se (je htio utvrditi protiv čete neprijatelja, te 'mukavši se isto tako žurno i naglo, baci Harakteri u Manzonijevim |se na postelju. Ali mu pred očima uvijek lebdijaše ona slika, a u duši, kao da mu (18) uflarenteimo">\, a : + (je kakav glas neprestano ponavljao: »li Prot. W. baron Ljubibratić. \mećeš zaspatil« Zatim se stade koriti, što Lucija, koja je i u strahu shvatila, da su|je pošao vigjeti Luciju, i govoraše onako njezine riječi ipak djelovale na Innomina- za sebe: »Ima pravo Nibijo! Čovjek nije tovo srce, nastavi moleći i plačući, zakli- baš više čovjek!.... Ja?.... Ja nijesam | njajući ga u ime onoga Boga, koji prašta | više čovjek, ja ? Što je bilo? Kakav me be- i najteže grijehe za jedno djelo milosrgja. |laj_spopao? Sto ima novo? Zar nijesam i I dok je ona pred njegovim nogama tako |prije znao, da žene vrište? Vrište i ljudi, naricala, mišljaše on u sebi: »Zašto nije kad se ne mogu oprijeti. Koga vraga! Zar ona kći jednome od onih zvijeri, koji su|nijesam i prije čuo žene, gdje bleju?« me prognali: jednome od onih kukavica, | | tada mu se prikazaše u pameti svi oni koji hoće moju smrt. Sada bih se naslagji- | slučajevi, kad ga ni tužbe ni molbe nijesu vao njezinom jaukanju, a ovako ....« mogle odvratiti da izvrši svoju nakanu. Ali A Lucija, opazivši neku neodlučnost u|uspomena na ta djela ne samo da mu nije njegovom ponašanju i na njegovom licu, | vraćala njegovu odlučnost, ne samo da nije stade ga dalje moliti i zaklinjati, da joj se gasila u njegovom srcu ono dosadno čuv- smiluje, da je pušti slobodnu, da dovrši|stvo milosrgja, već mu budila neki strah, djelo milosrgja. Innominato, da je ohrabri, | neku srditu vrst kajanja. Tada mu se učini, ne znajući ni sam, kako je na te riječi do-|da će mu malo odlanuti, ako se opet po- šao, reče joj tako ljubežljivo i milo, da se vrati na Luciju, te mišljaše: »Još je ona je starica sasvim presenetila, da će je sutra | živa, još je ovdje; mogu joj reći: ajte, ve- pustiti da pogje kamo hoće, a sad da se|selite se. Mogu vigjeti ono lice, gdje se umiri, da štogod založi, da će joj jedna preobražuje; mogu joj takogjer reći: opro- žena donijeti štogod jesti. Davši još neko-|stite mi.... Oprostite mi? Ja da pitam liko naredaba starici, da pazi na Luciju, proštenje ? Jednoj ženi ?.... Ah! ipak, kad makne se žurno k vratima, izigje iz sobe|bi mi jedna riječ, jedna takova riječ mogla prije nego je nesretna djevojka mogla da|koristiti, dignuti mi iz duše malo od ovog mu reče još jednu riječ, bijesa, onda bi je rekao; ćutim, da bih je Kad je Imnominato onako žurno pobje- rekao. Na što sam spao! Nijesam više čo- gao iz sobe, pogje da naredi večeru za Lu- vjek, nijesam više čovjek !« Prevrčući se po ciju, obigje zatim neke položaje u kuli, i-|postelji, koje mu se činila tvrgja od kamena, majući uvijek pred očima onu sliku, a u ispod pokrivača, koji mu se činili teži od ušima one riječi, Poslije toga se zabije u planine, nastavi, uzdišući; »Pušti, pušti! PODLISTAK. 0 IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 1 Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. U DUBROVNIKU, 23. Jula 1910. God. VI. NMM Pretplata 1 oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se A a koji se više puta tiskaj nefranktrani ne prima Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku u pe pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi ju se. — Piativo | atužljivo u Dubrovniku. niti pita. A ipak ih mnoštvo tako strada. No glavna nedaća za naš narod, koji tamo seli, po predavaču, jest slaba na- obrazba, nepoznavanje jezika, nepi- smenost i neznanje bilo kojeg zanata. Zato su presretni oni koji mogu biti poslužnici u hotelima ili po kavanama, što se i njemu dogodilo, kako čedno spominje; te dobro veli: da je Ame- rika zemlja, u kojoj se najbolje isplaćuje znanje i umijenje. Za- govara bolju naobrazbu i zanatlijske (škole. Još na jedan grdni porok naši- jeh upire' prstom; a to da malo imadu narodnoga ponosa, i budu sve, samo ne ono što bi imali biti i što po ze- mlji jesu. Završava krasnu radjicu sa ovijem savjetima : 1. Širimo svuda narodnu svijest, ka- ko Irci. 2. Nagovorimo iseljenike, da se u- pišu čim tamo stignu u narodno kolo, u narodno društvo. 3. Mladeži preporučajmo učenje i knjigu, najpodnesniji vrutak svakog dobra. 4. Nek tamo ne idu neodrasli momci, nego kad su već dobi i vješti u ka- kovom zanatu. 5. Ako ne mogu mladići po danu primiti podobnu poduku, rieka ju steku u večernjijem školama. 6. Javljimo tamo dopisima što se amo radi, kako se napreduje, a pri- | jek postoji tijesni saobraćaj izmegju \jednorogjene braće. | Mi smo glavno prikazali, a nadasve (gg. župnici i učitelji i bolja ruka neka \pročitaju krasnu radjicu,. i koristiti će mnogo svome narodu, a još više oni- jem, koje nevolja goni trbuhom za kruhom u novi svijet. jao To su budalaštine, što su mi preko glave prošle i drugih puta. Proći će i ova«. I da otjera ovu budalaštinu, stade u pa- meti tražiti štogod važno, što ga običavaše inače zanimati, ali ne nagje ništa. Činilo mu se, da se je sve promijenilo. Što ga je drugih puta najače poticalo, ne imagjaše sada nikakove važnosti; strast, postavši u- porna kao konj, koji se na jednom preplaši od sjene, nije htjela više napred. Promišlja- jući na započeta, ali još neizvršena podu- zeća, osjećaše neku tugu, neki strah radi onoga što bijaše počinio. Vrijeme mu se pokaže pred očima bez ikakova cilja, bez ikakova posla, puno samo neugodnih uspo- mena. Poredio bi u mašti sve svoje raz- bojnike, da vidi, što bi kojemu od njih mo- gao narediti, ali ne nagje ništa, što bi ga moglo zanimati. Dapače misao da će ih sutra opet vigjeti, da će se naći u njihovom društvu, bijaše novi teret za njega. | kad je hotio naći kakav posao za sutra, morao je i protiv svoje volje pomisliti, da će su- tra pustiti slobodnu onu nevinu djevojku. Nego tada mu preleti glavom poput n'u- nje misao: A što će Don Rodrigo? Kao kada kogod od svoga starješine dobije ka- kav zamršeni upit, odmah stade /nmomi- nato misliti, što bi u ovom slučaju mogao odgovoriti. Najprije stade tražiti uzroke, sko- jih se je, još prije nego je bio umoljen, odlučio da muči jednu nevinu, njemu sa- svim nepoznatu djevojku, e da time učini uslugu onom drugome. Ali, ne samo što nije našao nikakovih uzroka, da ispričaju ono njegovo djelo, već gotovo nije niti znao, kako je do toga došao. Ona njegova od- luka ne bijaše nego posljedica njegovih jeja | 'majmo od tamo novine, tako da uvi- Razvratnost srpsko-hrvatske koalicijonaške štampe. Zagreb, 19. Srpnja 1910. I ' da je štampa »četvrta moguća sila« u sva- koj državi, ne vrijedi samo za listove ve-, likijeh naroda; oma vrijedi za javne listove svakoga, makar najmanjega naroda, shvatlji- | vo je, samo dotle, dok pišu načinom i slo- | gom, što je običajan i dozvoljen u izobra- | ženom svijetu. . Premda su javni listovi općenito priznata i puno uvažena moralna sila u razmjeru, | dakako, prema veličini i važnosti pojedinog naroda, u kojem se pišu i čitaju, kojijem se zanimaju i čije interese poglavito zastu- paju. Po tome može i imade javni list, pri- mjerice francuski i t. d. pisati posve drugi- | jem tonom nego li, uzmimo, srpski ili magjar- ski list, te dok evropejski političar bez pri- | govora, možda, može pročitati riječi fran-| cuskoga državnika i presjednika republike: »Francuska hoće da bude ne samo potpu- »no slobodna, već hoće da bude i velikom »zemljom, koja odlučno djeluje na sudbinu | »svijeta, te po njemu nosi i širi svoje obi- »čaje, svoj jezik, svoje oružje i svoje na-| »rodne barjake«, — grohotom smijao bi se, da magjarski i srpski državnik svomu na- rođu prisvaja ovako ogromnu zadaću. Isto | se tako komično dojimlje razborita političa- | ra, kad Beogradski listovi često govore, to- | bož, o interesu zadnjijeh Evropejskijeh dr- žava i naroda, za koju srbijansku ili crno-| \ gorsku domaću njihovu tricavu affairu, na \koju se je takav i neobičnijem napinjanjem, | mogla obratiti pažnja općinstva i političara | južno-slavenskijeh zemalja. Ne mislimo ti-/ jem reći, da javni listovi malenijeh naroda | (o mogli imati kod kuće svoje, za je | život dotičnoga naroda, zamašne znameni- | \tosti; nč, dapače njihova sila može biti in- tenzivno puno jača od sile javnijeh listova u velikijeh naroda. | ' Ona riječ francuskoga državnika, naime, Ako je i zbilja izrazom javnoga mišljenja |i bujnije sjeme, (socijalne« partije u Hrvatskoj, — tada je \i maravna stvar, da srbijanski dnevni list zastupa javno mnijenje srpskoga elementa. Srbobran« napisao je upravo doslovce o- \vako: ».... Milijuni imaće danas jednu \»dušu, isti osjećaj. Izbrisaće se državne | \»granice, nestaće preprijeka, a carevati će \»jedna misao svekolike Srbadije od Bal- kana do Adrije«. Mi s naše strane možemo smjelo ovdje dodati, da je ovakav izlijev glavnoga gla- sila veliko-srba zloglasne koalicije, ne samo 'uševnijem kapitalom smušen, već i sa po- litičke strane, dostojan prezira i ismjehava- nja od strane sviju ozbiljnijeh evropejski- jeh naroda! — Nije niti čudo, dakle, što često »veliko-srbi« čuju guditi onako gro- mopucateljno sa strane hrvatskijeh listova! Kad su ovako suludno i bezobrazno ma- štali o ostvarenju »veliko-srbijanskoga«,Du- šanovoga carstva, u doba slavna politi- čara, vašeg kanonika Pavlinovića, on im je bio tada i ovako muški prisolio: u Hrvatskoj zemlji, u kraljevini hrvatskoj, »Srbin, što da traži? — Jezik? — Po je- »ziku nijesmo se do sada nikada dijelili; »jedan nam je. Traži li Srbin sebi ime? Eto »mu ga. Slava? Ko mu ih smeta? — Vjeru? »Ko mu u nju dira? — Hrvatski narod na »svom zemljištu, u svojoj državi, imade i »on svoje ime narodno i državno, kao što »ga imade srpski narod, kao što ga imade »česki narod, pa i magjarski narod... Na »hrvatskoj zemlji Srbi imadu li čisto naro- »dnijeh osebina? Ako kažete, da ih imadu, tada Hrvati ne mogu da budu srbo-hrvatski »narod.... Srbi u Hrvatskoj imadu li oso- »bitijeh potreba, težnja li? Nipošto«. (Vidi: »Različiti Spisi«, str. 94 i 95). Istina je, da upravo u malenijeh naroda mnogo se teže luči načelo od ljudi, mnogo se brže raspiruju strasti, te se traži puno više značajnosti i osobne odvažnosti, da se opru irijezni elementi zaslijepljenijem ma- sama i umjetno stvorenom javnom mnijenju. Na takovom polju, naravno, niče mnogo brže što se štampom raznosi. | » ».. srpskog elementa u Hrvatskoj ono, što je Znadđu najbolje to oni baš ljudi, što udišu »Srbobran« na 28. Lipnja u uvodniku obje-| dušu političnijem listovima u malenijeh na- lodanio, u koliko veleizdajniču tendenciju | roda, pa i od tuda i biva, da je u njih re- \ prihvaćaju i njegovi vajni gospodari u Beo- dovito puno više samosvijesti o vlastitoj gradu i u Zagrebu, a čije pisanje potvrgjuje| važnosti, nego li odgovornosti, što su pre- glas novina »stranke prava« i »k šćansko- | uzeli prama narodu i njegovoj budućnosti. navada, stotinu drugih sličnih čina. Da pro-| djela za jedan čin milosrgja. Te mu riječi tumači pak ovo posljednje svoje djelo, nagje podadoše neku slatku nadu. I nehotice po- se zapleten u ispitivanju cijeloga svojega misli na Luciju, i prikaže mu se ne više prošloga života. I tako krene nazad sve od \kao nevoljna progonjena djevojka, već kao godine do godine, od obveze .do obveze, dijeljiteljica milosti i utjehe. Željno iščeki- od ubojstva do ubojstva, od zločina do zlo- vaše dan, da je oslobodi, da iz njezinih u- čina. Tada ga uhvati očaj.... Digne se sta čuje još drugih riječi života i utjehe. — naprasito da sjedne, baci naglo ruke na zid Ali dugo ne potraja ta njegova radost; na- kod kreveta, zgrabi jednu pištolju, trgoe je, metne mu se upit, što će raditi sutra, što te.... u času, kad mišljaše dokončati onaj li prekosutra, što li pak preko noći. A mi- život, koji mu je bio nesnosan, njegova se sao, da će se opet povratiti noć, da će biti misao zaleti u ono vrijeme, što će ipak je- ista, ako ne strahovitija od ove, baci ga dnako teći iza njegovog svršetka. Pomišljoo ponovno u zdvojnost. Htio je ostaviti svoju je sa grozom na svoju lješinu, nagrgjenu, kulu, ono mjesto, gdje su ga svi poznavali, nepomičnu, u rukama najgore r'gje; ua za. i krenuti nekamo, gdje se o njemu nije čulo čugjenje i zabunu u kuli sutrašnjega dana; niti govoriti, ali pri svemu tomu osjećaše, na govorkanje, što bi nastalo ovdje, naokolo, da će ipak u sebi nositi staru muku, staro na daleko; na veselje svojih neprijatelja. očajanje, jer mu nije bilo moguće da se o- I tmina i noćna tišina prikazivala mu smrt dijeli od sebe samoga. Dok je tako mislio još tužniju, još strašniju. Činilo mu se, da!i uzdisao, začu tamo iz daljine neki neja- ne bi oklijevao, kad bi bilo po danu, na|san, ali ipak veseli zvon zvona, Malo po otvorenu, da se baci u jednu rijeku i da iščezne. Zadubljen u tim mislima, dizaše i spustaše vuk od pištolje; kad mu šune u pamet druga misao, A drugi život? Ako | toga drugoga života, o kojem su mu go- vorili kad je bio dječakom, o kojem mu još sada govore, ako toga drugoga života nema, čemu onda umrijeti? Čemu kajanje za izvršena nedjela? Ali, ako taj drugi ži- vot zbilja opstoji ? .... Na takovu ga dvoumicu spopade još cr- nije, još strašnije očajanje, jer mu nije mo- gao izbjeći niti u smrti. Pištolja mu ispade iz ruku, te ostade klocajući zubima i sav malo zvonjavina postajala sve jasnija, sve se više približavala njegovoj kuli, popra- ćena od veselog razgovora prolaznika. /nno- minato skoči iz postelje, pohrli k prozoru, rastvori ga i u slaboj svjetlosti novoga dana, koji se ragjao, ugleda cijele hrpe ljudi, gdje u svečanom odijelu i s neobičnom živahno- sti kreću prama izlazu doline. Gotovo rasrgjen na to neobično i po nje- govom mišljenju neopravdano veselje, po- sla u selo jednog od svojih najpouzdanijih sluga, da se propita za uzrok tome. I je čekao na povratak sluge, sve veća bijaše njegova želja da doznade, što je moglo po- drhtajući. Kad gle na jedan put u pamet mu se povratiše riječi, koje bijaše malo sati prije čuo od Lucije; Bog prašta sva zlo- buditi toliki zanos u toliko različitog svijeta. (Slijedi).