Br. 284

PRAIA CRVENA M

U DUBROVNIKU, 30. Jula 1910.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na
za inozemstvo godišnje K. 9
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto

1 četvrt godine  surazmjerno;

polugodište.

MM

God. VI.

 

 

 

— <

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. - E — POJEDINI BROJ STOJI i 1
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE

 

Odgovorni uređnik FRANO SCHICK.

0

Pretplata i oglasi šalju se
zalivale i priopćena plaća se

 

a koji se više puta tiskaju po pogodbi.
nefrankirani ne primaju se.

Administračiji. Pisma dopisi Uredništva. — Za
30 para po pećit retku. Za oglase 20 para po retku
— Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
-— Piativo i stužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

Hrvatstvo Dubrovnika.

Pod tijem se naslovom »Crvena Hr-
vatska« prilično dugo razglagoljala, te
ćemo se što stvarnije i mirnije na tu
pisaniju i na ovom mjestu osvrnuti.
Negda je »C. H.« otprto branila hr-
vatstvo našega grada; danas je pokro-
čila na drugo stanovište. Prosto joj,
ali ako cijeni, kako i mnogi zalutanci,
da je vrhunac političke duhovitosti:
reci, poreci; obrni, zavrni, privrni, mi
joj ne zavidimo, nego ostajemo uvijek
isti, vazda dosljedni. I mi velimo, da
više nema smisla voditi neka-
kovu osobitu dubrovačku poli-
tiku, i zato smo se pridružili vapaju
svega našega naroda, koji hoće saje-
dinjenje sa Hrvatskom u okviru naše
Monarhije; zato smo pripadnici one
stranke, koja neće tutorstva bilo Beč-
kog, bilo Peštanskog, nego hoće rav-
nopravnost u carevini sa ostalijem na-
rodima. »C. H.« veli, na riječ da je
sporazumna politikom, koja ide za ti-
jem da interesi Dubrovnika bu-
du podvrgnuti interesima cijeloga na-
roda: tako mora da bude kod svako-
ga, koji ne gleda egoistički na vlastite
interese, nego na one sveukupne do-
movine; ali, neka nam prosti »C.H.«,
mi znamo da je Hrvatska naša domo-
vina, da nam je Hrvatica bila mati, da
je ogromna većina Hrvata, dakle da
po tome jer je i pisano i narodno pra-
vo apsolutno hrvatsko, tome bi se i-
mali podložiti i oni koji neće nikako
da na sebe prime hrvatsko ime, oni
koji hoće da budu o sebi u hrvatskoj
zemlji. Politički ta gospoda ne mogu
biti drugo nego Hrvati, a to oni neće,
to je onaj kamen smutnje o kojem se
razbijaju svi pregovori i svi dogovori;

PODLISTAK.
Haraktori u Manzonijevim
(19) »Vjerenicima““,
Prof. W. baron Ljubibratić.

Sluga se povrati, noseći vijest, da_je nad-
biskup milanski, kardinal Federiko Borro-
meo, došao u pastirski pohod i da će se
ondje zadržati cijeli jedan dan. Kad je o-
stao sam, stade misliti: »za jednoga čo-
vjeka! Svi se žure, svi veseli, da vide je-
dnoga čovjeka! Ipak će svaki od njih imati
svoga gjavla, što ga muči. Ali niko neće
imati, kakvoga imam ja! Niko neće biti
sproveo noć, kakovu sam sproveo ja! Što
ima taj čovjek, da razveseli toliko svijeta?
Koji novčić, što će razdijeliti tako na sre-
ću.... Ali ipak svi ne igju radi milostinje.
E dobro, koji znak, koju riječ. ... Oh, kad
bi za mene imao koju riječ, što može utje-
šiti 1... Čemu ne igjem i ja? Čemu ne?..
Ići ću, ići... hoću s njim govoriti. Što ću
mu reći? Ono što, ono što.... Čuti ću,
što znade reći on, taj čovjeki«

Kad se nekako odlučio na taj korak, o-
buče se hitro, uzme pištolju, pak drugu
malu kuburu, zatače je za pas, stavi do nje
bodež, uzme klobuk, izigje iz sobe, te se
najprije uputi, gdje bijaše Lucija. Naredivši

 

i ne samo da neće, nego narivavaju i
nami Hrvatima tugje za nas pismo,
tugje za nas embleme, i hoće da nas
prekrste za ono što nijesmo i ne mo-
žemo biti. Neka o tome osvijesti »C.
H.« nove svoje suborce, neka za to
lomi koplja: onda će biti zaslužna u
narodnoj stvari; ali ovako dok njih
utvrgjuje u svojem proračunanom mi-
šljenju, a nami podmeće, nami prigo-
vara, nami dijeli lekcije, nek bude u-
vjerena dok kod nas neće ništa po-
stignuti, lahko da sebe izloži i da se
jedan dan pokaje, jer se je istrčala.

Istina je, i u Sarajevu i u Zagrebu
se je kazalo da smo Hrvati i Srbi je-
dan narod, a ne velimo da nijesmo,
to se je isto kazalo i kod nas: ali po-
sve pravo, posve razložito »Hrvatsko
Pravo« u broju 4398 pita:

»Dakle jedan narod nastanjuje hr-
vatske zemlje, a ne dva naroda. A kad
je to jedan narod, treba da ima i je-
dno ime i jednu narodnu zastavu, i
jednu državnu težnju. I po prirodi i
po historiji opravdana je dakle samo
jedna državna težnja a ta ne smije bi-
ti druga nego hrvatska. Ako »Srbi«
hoće slogu sa Hrvatima, ako svom si-
lom rade o tome, da su jedan narod
s nama, za što onda da ne budu po-
litički Hrvati? Što ih priječi raditi za-
jedno sa katoličkijem Hrvatima u uje-
dinjenju jednoga te istoga naroda u
jednoj državnoj organizaciji! Oni valjda
ne žele većini hrvatskoj u hrvatskijem
zemljama narinuti srpsko narodno ime;
ne žele valjda u hrvatskom narodu
pobuditi težnje za sjedinjenjem pod
srpskijem imenom u jednu srpsku dr-
žavu? Takova težnja nije monarkična,
nije dinastična«.

Istina, kako i samo »Hrv. Pravo« na-

čkoj kući, uputi se onamo, ugje u jedno
malo dvorište, gdje bijaše wunoštvo popova,
koji ga začugjeno i sumnjivo pogledaše,
te se uputi prama dvorani, čija vrata bijahu
rastvorena. Odloživši pušku u jedan kut,
obrati se na jednoga popa s pitanjem, da
li je moguće govoriti s kardinalom. Ovaj
pozove kapelana krstonošu, koji ostade iz-
van sebe, kad je razumio, ko želi govoriti
s kardinalom. Ipak se pokloni /nnominatu,
te doznavši za njegovu želju, nekako krz-
majući reče, da baš ne zna, ima li kardi-
nal ovaj čas vremena. Zatim ugje u dvc-
ranu, gdje je kardinal čekao sat, da pogje
u crkvu, i obavi poruku. Kardinal se, sav
preobražen u licu od neopisivog veselja,
digne sa stolice i naredi kapelanu, da bez-
odvlačno uvede onoga gospodina. Kapelan
to i učini, premda nerado, govoreći u sebi,

da su napokon svi sveti ljudi tvrdogla- |

vi.
Čim /nnominato ugje, Federiko mu pogje
u susret, vesela lica, raširenih ruku, kao da
ga je dugo čekao i želio vidjeti. Kad se
kapelan udaljio, ostadoše oni dva sami, a
da nijesu za nekoliko časova progovorili ni
riječi. /nnominato, koga neka neodoljiva
sila bijaše tu dovukla, stajaše tu mučen od
dvije protivne strasti, od želje i nejasne
nade, da će naći neku polakšicu svojoj nu-
tarnjoj boli, a s druge strane od neke lju-
tosti, nekog srama, da je tu došao kao po-
kajnik, kao nevoljnik, da se krivcem pri-
znade, da moli jednoga čovjeka. | stog
uzroka niti je nalazio riječi, niti ih je go-
tovo tražio. Ipak, motreći ono plemenito
kardinalevo lice, ćutio je, da ga sve više
osvaja neko čuvstvo poštovanja i pouzda-
Ne: ri mu ublaživaše jed i nalagaše da
I kardinal upre svoj oštri pogled u
pasitsoma lice. Izvježban da iz lica čita
misli, činilo mu se, da se pod onim mrkim

 

|

 

glašuje, vole da samo radi vjere
pristaju uz srpsko ime, da ne
teže van granica svoje otadžbine.
Ali to njihovi čini ne dokazuju; i isti
list, jer ne običaje mlatiti praznu sla-
mu, dokazao je da je u »Srbobranu«
oblo i otvoreno rečeno, da treba bri-
sati državne granice, i omogu-
ćiti srpsko carstvo od Balkana
do Jadranskoga mora; a Sarajev-
ska »Srpska Riječ« hoće da ga pro-
tegne od Pešte do mora; — u
»Hrvatskom  Dnevniku« iznešeno je
otvoreno pismo uredništva na Dra. Man-
dića, u kojem se konstatuje: da pred-
sjednišvo sabora Bosne i Herce-

govine svoje dopisivanje ne sa-

mo da obavlja u ćirilici, nego u

 

knu odjelito i posve o sebi? Za na-

svojim dopisima nazivlje naš je-
zik isključivo »srpskijem«, te tra-
ži da se odmah učini kraj tomu aten-
tatu na hrvatstvo i na hrvatski jezik.

Ovo su činjenice, a ne puste riječi,

\poreciva, da su Hrvati oko »C.H.« u

pak je isti »Obzor« ustao da brani hr-

ko »C. H.« »Obzor« veli: »Mi već
godinu dana, zagovarajući fuziju hr-
vatskih stranaka plediramo za spora-
zumno riješenje hrvatsko-srpskih spor-
nih pitanja. Općenito se priznaje, da
je to nuždno, ako se neće današnja
sloga izvući slučajnim nepogodama. Da
bi se to moglo dogoditi pokazuju nam
i zaključci hrvatskih općina, u kojima
imadu većinu Srbi. Te općine, prem
se nalaze u kraljevini Hrvat-
skoj, redom zaključuju, da se ima
uredovati ćirilicom, što više, u
sjednicama općinskog vijeća dovršuju
se i prihvaćuju zaključci, da se sav
novac ulaže u Srpsku banku. O-

vatstvo, taj uzor-organ za gospodu o- su tijem mnoge bili ozlovoljili i od svoji-

 

vako stilizovani zaključci znače bojkot:
hrvatskog imena i pisma i hrvat-'

i zbunjenim pogledom krije nešto, što o-
pravdavaše njegovu nadu, začelu na prvu
vijest o tom posjetu, te ushićeno reče : »Dra-
gocijena li mi posjeta! Koliko li sam vam
zahvalan na tu dobru odluku, i ako je to
za mene ukor«.

Začugjen ga upita /nmnominato, kako to
može biti ukor; na što mu kardinal odvrati,
da je on morao odavna k njemu. Ako prve
riječi kardinalove i njegovo otvoreno drža-
nje bijaše zbunilo /nmnominala, sada pomi-
sli, da on za cijelo ne zna, ko pred njim
stoji. A Federiko na to reče, jedva suspre-
zajući svoje veselje: »Ovu utjehu, što sada
ćutim, i koju mi bez dvojbe čitate sa lica,
zar mislite, da, sam je mogao okusiti na
prijavu, na pogled nepoznata čovjeka? Vi
ste onaj, što mi je dadoste okusiti; vi, koga
bih bio morao potražiti; vi, koga sam to-
liko ljubio, toliko žalio, za koga sam se to-
liko molio; vi, kogi bih bio od svih mojih
sinova najviše želio primiti i zagrliti, da
sam mislio, da se tomu mogu nadati. Ali
Bog sam znade činiti čudesa i potpomaže
slaboću i sporost svojih kukavnih sluga«.

Na ove toli vatrene riječi ostade /nnomi-
nato kao okamenjen. Čudno mu je bilo,
kako je Federiko pogagjao ono, što on još
ne bijaše rekao, niti se bijaše odlučio da
reče, i stoga, još ganut a i zbunjeo mu-
čaše. Tad prihvati kardinal još srđačnije:
»Vi imate neku dobru vijest da mi javite,
pak me puštate da toliko uzdišem?« Ove
riječi još više zbuniše /nmnominata, jer mu
se činilo nepojmljivim, kako se od njega,
koji je u srcu imao pakao, može reći, da
nosi dobru vijest. I kad mu je kardinal o-
pazio, da je Bog na nj pogledao, da ga
hoće k sebi privesti, silnik osjeti u sebi ono
isto neugodno čuvstvo, onu istu ljutinu,
koju je oćutio, kad mu je Lucija spome-
nula Boga. Još uvijek sumnjajući o opstanku

 

'i brizne u gorki plač. To bijaše najasniji

skih novčanih zavoda. Mi ne za-|
mjeravamo općinarima u Lici, ako oni
zadojeni starim separatizmom, stvaraju |
ovakove zaključke, ali zamjeravamo |
glasilu samostalne stranke, da sro
jući na vidnom mjestu ovakove sepi- |
ratističke zaključke, animira svoje
pristaše diljem Hrvatske na isti|
postupak«.

Ne da prigovaramo, nego da živu
istinu istaknemo, uzmimo kako primjer
naš mali Dubrovnik: Jesu li Hrvati
što uradili, što učinili, što osnovali, a
da »dubrovački Srbi« nijesu na svoju
ruku oponašali, baš za to da se ista-

šom štedionicom, došla je njihova, za
našom bankom njihova, za našom
glazbom njihova, za našom tiskarom
njihova. Ali će se rijeti: to je još bilo
u doba, kad smo se gložili! Odgova-
ramo: istina je, ali je uz to i istina neo-

Sokolu širom otvorili vrata »Srbima«, da

jeh pristaša, pak što su postigli?« Upisalo
se je dvoje, troje »Srba«, a u toliko
se iz petnijeh žila radilo — i to još u
doba »sloge«! — da se osnuje »Du-
šan Silni« kako ustuk »Hrvatskom So-
kolu«!

Ako je Dubrovniku po spisatelju
uvodnika namijenjeno neko posredo-
vanje, od kojeg stojimo daleko tisuću
milja, neka se gospoda oko »C. H.«
potrude da izglade sve te opriječnosti
i nesporazume, i tad neka se pohvale
realnom politikom, ako uspiju; a ova-
ko politika niti im je realna niti ide-
alna.

žao

 

Boga, o njegovoj moći, o njegovom neiz-
mjernom milosrgju, upita gotovo srdito i
ljutito: »Ako ima toga Boga, ako je ono/
što kažu, što hoćete da radi od mene«.,
I dok je iz ovih riječi /nnominatovih izbi-
jalo očajanje i sumnja, odgovor je kardi-
nalov bio prožet nekim mirnim nadahnućem:
STA Vi pitate, što može Bog od vas
učiniti? Ko sam ja jedan čovjek, da vam
sada uzmognem reći, koju li korist može
dobiti od vas Gospodin? Što li može uči-
niti od te nagle volje, od te neustrašive po-
stojanosti, kad je oživi ljubavlju, nadom,
pokajanjem? Ko ste vi, jadni čovječe, te mi-
slite, da ste sami po sebi znali promisliti
i učiniti veće stvari u zlu, nego može Go-
spodin dati da ih izvršite u dobru? Što
može Bog od vas učiniti? A oprostiti vam?
A spasiti vas? A izvršiti na vama djelo ot-
kupljenja?....«

Dok je kardinal govorio ove riječi, nje-
govo je lice, pogled, dapače svako kretanje
pokazivalo ono, što su značile. /mnominato
se najprije uzdrma i ostade časkom u čudu
slušajući ono tako neobično govorenje, ali
još više u čudu, što ga nije srdilo, već ga
tješilo. Njegovo lice zadobi malo po malo
izraz dubokog ali : e žalosnog tronuća; nje-
gove oči, koje od djetinstva već ne pozna-
vahu suze, na jednom nabrekoše; kad Fe-
deriko prestade govoriti, pokri lice rukama

odgovor na kardinaleve riječi. Ovaj, sam
duboko ganut, pruži ruku, da uzme /nno-
minatovu, koji se opirao tome, tvrdeći, da
je ona ruka počinila mnoštvo zlodjela, pro-
lila bujice nevine krvi. Ali kardinal ne o-
dustade od svoje nakane, već uhvativši nje-
govu ruku nekom ljubeznom silom, reče,
da će ta ruka popraviti nepravice, učiniti
dobročinstva, utješiti ucvijeljene, pomoći i
prijateljima i neprijateljima. A silnik — više

 

Razvratnost srpsko-hrvatske
koalicijonaške štampe.
i 26. Srpnja 1910.

Upitati će nas ko: zar da osvjedočeni ka-
tolici i hrvatski rodoljubi muče kao robovi
na sve bogumrske i infernalne uvrijede, što
ih danomice primaju od njihovijeh narod-
nijeh renegata i izdajnika? Ne, toga od nas,
vele nam oni, niko više zahtjevati ne može;
ali opet razbor, općeniti mir i pravednost
ište, da mi svi zajedno, najprije pomno ra-
zaberemo, kako nas vrijegjaju Srbi i naši
moralno propali političari srpsko-hrvatske
koalicije, i nijesu li te mnogobrojne, podle

\i veleizdajničke danomične uvrijede potekle

možda od nerazboritijeh, nesavjesnijeh nji-
hovijeh movinara ili makar baš njihovijeh
učenjaka i stranačkijeh prvaka, koji su i
onako s lažima i s klevetami prisvojili man-
date javnoga mnijenja hrvatskoga naroda,
u ime kojega tobož oni pišu i politički rade
u Hrvatskoj i u Pešti? Ne biva li, da vi-
dimo danas svakojake uvrijede, zaposta-
vljanja i prezir u nekijeh našijeh državni-
jeh institucija ili uredaba, koje smo pomo-
gli sami stvoriti ili smo bar nemarno mu-
čali, dok su se stvorili po nas štetni zakoni,
koje bi smo bili pravodobno mogli muže-
vnijem prigovorom i radom zapriječiti? Nebi
smo li bili, da se nijesmo u zgodno vrije-
me mjesto apstinencije držali junački u o-
branu programa, koji je bio naklonjen da
pomogne očistiti zemlju od upliva bezbo-
žnika i renegata? Napokon, da ne mučimo
štioca, pitamo u kratko, ne tišti li nas mnogi
javni teret danas, koji nam nije prijašnji
režim naprtio, već onaj preteški, tirana i
bezdušnika Hrvatske, grofa Khuena-Heder-
vary-a i njegove desne ruke, današnjeg bana
Dr. Nikole pi. Tomašića?

Koji iole poznaje odnošaje i prilike po-
litično -vjersko-socijalne, pod kojima se je
naš narodni život razvijao za posljednja tri
decenija, pa hoće da mirnu silu tijeh od-
nošaja uvaži, mora uvigjeti, da imademo
bar toliko razloga žaliti svoje politične po-
griješke koliko nepravdu i uvrijede drugi-
jeh naroda nama nanešenijeh.

|ne takav, već po svojoj prošlosti — jeca-

jući govoraše: »Odviše je! Pustite me, pre-
svijetli; dobri Federiče, pustite me, Mnoštvo
vas naroda čeka; toliko dobrih duša, toliko
pravednika, toliko što su došli iz daleka,
da vas jednom vide, da vas čuju: A vi se
zadržavate ..... skime!« Pošto mu je na
ovo kardinal odgovorio s pričom od deve-
deset i devet zaklonjenih i o onoj jednoj
izgubljenoj ovci, baci ruke o vrat /nnomi-
natu. Ovaj pokuša da se otme i časom se
opre, ali poslije popušti, predobiven od one
navale ljubavi, zagrli i on kardinala i na-
sloni na njegovo rame svoje uzbugjeno i
promijenjeno lice. Njegove su žarke suze
padale na neokaljani grimiz Federikov, a
nevine su ruke ovoga ljubežljivo grlile ono
tijelo, ono odijelo, što je obično nosilo o-
ružje izdaje i nasilja.

Olevši se iz onoga zagrljaja, usklikne
Innominato: »Bože uprav veliki! Bože u-
prav dobri! sada poznajem sebe, razumijem
ko sam; moje opačine stoje preda mnom;
zgražam se od sebe, ali.... ipak ćutim
neko veselje, kakovo nijesam još nikada o-
ćutio u ovom strašnom svojem živolu!l«
Kad mu je na to kardinal rekao, da je to
najbolji znak, kako ga je Bog predobio za
sebe, da odlučno stupi u novi život, gdje
će imati toliko stvari da popravi i oplače,
nastavi /nnominato: »Nesretna mene! ko-
liko i koliko je stvari, što neću moći nego
oplakati! Ali barem imam i takovih, koje
sam tek poduzeo, tek uputio, pak ih mogu,
ako ništa drugo, prekinuti; a jednu imam,
što mogu odmah prekinuti, popraviti«,

9,

u