Br. 284 PRAIA CRVENA M U DUBROVNIKU, 30. Jula 1910. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto 1 četvrt godine surazmjerno; polugodište. MM God. VI. — < IZLAZI SVAKE SUBOTE. - E — POJEDINI BROJ STOJI i 1 Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni uređnik FRANO SCHICK. 0 Pretplata i oglasi šalju se zalivale i priopćena plaća se a koji se više puta tiskaju po pogodbi. nefrankirani ne primaju se. Administračiji. Pisma dopisi Uredništva. — Za 30 para po pećit retku. Za oglase 20 para po retku — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi -— Piativo i stužljivo u Dubrovniku. Hrvatstvo Dubrovnika. Pod tijem se naslovom »Crvena Hr- vatska« prilično dugo razglagoljala, te ćemo se što stvarnije i mirnije na tu pisaniju i na ovom mjestu osvrnuti. Negda je »C. H.« otprto branila hr- vatstvo našega grada; danas je pokro- čila na drugo stanovište. Prosto joj, ali ako cijeni, kako i mnogi zalutanci, da je vrhunac političke duhovitosti: reci, poreci; obrni, zavrni, privrni, mi joj ne zavidimo, nego ostajemo uvijek isti, vazda dosljedni. I mi velimo, da više nema smisla voditi neka- kovu osobitu dubrovačku poli- tiku, i zato smo se pridružili vapaju svega našega naroda, koji hoće saje- dinjenje sa Hrvatskom u okviru naše Monarhije; zato smo pripadnici one stranke, koja neće tutorstva bilo Beč- kog, bilo Peštanskog, nego hoće rav- nopravnost u carevini sa ostalijem na- rodima. »C. H.« veli, na riječ da je sporazumna politikom, koja ide za ti- jem da interesi Dubrovnika bu- du podvrgnuti interesima cijeloga na- roda: tako mora da bude kod svako- ga, koji ne gleda egoistički na vlastite interese, nego na one sveukupne do- movine; ali, neka nam prosti »C.H.«, mi znamo da je Hrvatska naša domo- vina, da nam je Hrvatica bila mati, da je ogromna većina Hrvata, dakle da po tome jer je i pisano i narodno pra- vo apsolutno hrvatsko, tome bi se i- mali podložiti i oni koji neće nikako da na sebe prime hrvatsko ime, oni koji hoće da budu o sebi u hrvatskoj zemlji. Politički ta gospoda ne mogu biti drugo nego Hrvati, a to oni neće, to je onaj kamen smutnje o kojem se razbijaju svi pregovori i svi dogovori; PODLISTAK. Haraktori u Manzonijevim (19) »Vjerenicima““, Prof. W. baron Ljubibratić. Sluga se povrati, noseći vijest, da_je nad- biskup milanski, kardinal Federiko Borro- meo, došao u pastirski pohod i da će se ondje zadržati cijeli jedan dan. Kad je o- stao sam, stade misliti: »za jednoga čo- vjeka! Svi se žure, svi veseli, da vide je- dnoga čovjeka! Ipak će svaki od njih imati svoga gjavla, što ga muči. Ali niko neće imati, kakvoga imam ja! Niko neće biti sproveo noć, kakovu sam sproveo ja! Što ima taj čovjek, da razveseli toliko svijeta? Koji novčić, što će razdijeliti tako na sre- ću.... Ali ipak svi ne igju radi milostinje. E dobro, koji znak, koju riječ. ... Oh, kad bi za mene imao koju riječ, što može utje- šiti 1... Čemu ne igjem i ja? Čemu ne?.. Ići ću, ići... hoću s njim govoriti. Što ću mu reći? Ono što, ono što.... Čuti ću, što znade reći on, taj čovjeki« Kad se nekako odlučio na taj korak, o- buče se hitro, uzme pištolju, pak drugu malu kuburu, zatače je za pas, stavi do nje bodež, uzme klobuk, izigje iz sobe, te se najprije uputi, gdje bijaše Lucija. Naredivši i ne samo da neće, nego narivavaju i nami Hrvatima tugje za nas pismo, tugje za nas embleme, i hoće da nas prekrste za ono što nijesmo i ne mo- žemo biti. Neka o tome osvijesti »C. H.« nove svoje suborce, neka za to lomi koplja: onda će biti zaslužna u narodnoj stvari; ali ovako dok njih utvrgjuje u svojem proračunanom mi- šljenju, a nami podmeće, nami prigo- vara, nami dijeli lekcije, nek bude u- vjerena dok kod nas neće ništa po- stignuti, lahko da sebe izloži i da se jedan dan pokaje, jer se je istrčala. Istina je, i u Sarajevu i u Zagrebu se je kazalo da smo Hrvati i Srbi je- dan narod, a ne velimo da nijesmo, to se je isto kazalo i kod nas: ali po- sve pravo, posve razložito »Hrvatsko Pravo« u broju 4398 pita: »Dakle jedan narod nastanjuje hr- vatske zemlje, a ne dva naroda. A kad je to jedan narod, treba da ima i je- dno ime i jednu narodnu zastavu, i jednu državnu težnju. I po prirodi i po historiji opravdana je dakle samo jedna državna težnja a ta ne smije bi- ti druga nego hrvatska. Ako »Srbi« hoće slogu sa Hrvatima, ako svom si- lom rade o tome, da su jedan narod s nama, za što onda da ne budu po- litički Hrvati? Što ih priječi raditi za- jedno sa katoličkijem Hrvatima u uje- dinjenju jednoga te istoga naroda u jednoj državnoj organizaciji! Oni valjda ne žele većini hrvatskoj u hrvatskijem zemljama narinuti srpsko narodno ime; ne žele valjda u hrvatskom narodu pobuditi težnje za sjedinjenjem pod srpskijem imenom u jednu srpsku dr- žavu? Takova težnja nije monarkična, nije dinastična«. Istina, kako i samo »Hrv. Pravo« na- čkoj kući, uputi se onamo, ugje u jedno malo dvorište, gdje bijaše wunoštvo popova, koji ga začugjeno i sumnjivo pogledaše, te se uputi prama dvorani, čija vrata bijahu rastvorena. Odloživši pušku u jedan kut, obrati se na jednoga popa s pitanjem, da li je moguće govoriti s kardinalom. Ovaj pozove kapelana krstonošu, koji ostade iz- van sebe, kad je razumio, ko želi govoriti s kardinalom. Ipak se pokloni /nnominatu, te doznavši za njegovu želju, nekako krz- majući reče, da baš ne zna, ima li kardi- nal ovaj čas vremena. Zatim ugje u dvc- ranu, gdje je kardinal čekao sat, da pogje u crkvu, i obavi poruku. Kardinal se, sav preobražen u licu od neopisivog veselja, digne sa stolice i naredi kapelanu, da bez- odvlačno uvede onoga gospodina. Kapelan to i učini, premda nerado, govoreći u sebi, da su napokon svi sveti ljudi tvrdogla- | vi. Čim /nnominato ugje, Federiko mu pogje u susret, vesela lica, raširenih ruku, kao da ga je dugo čekao i želio vidjeti. Kad se kapelan udaljio, ostadoše oni dva sami, a da nijesu za nekoliko časova progovorili ni riječi. /nnominato, koga neka neodoljiva sila bijaše tu dovukla, stajaše tu mučen od dvije protivne strasti, od želje i nejasne nade, da će naći neku polakšicu svojoj nu- tarnjoj boli, a s druge strane od neke lju- tosti, nekog srama, da je tu došao kao po- kajnik, kao nevoljnik, da se krivcem pri- znade, da moli jednoga čovjeka. | stog uzroka niti je nalazio riječi, niti ih je go- tovo tražio. Ipak, motreći ono plemenito kardinalevo lice, ćutio je, da ga sve više osvaja neko čuvstvo poštovanja i pouzda- Ne: ri mu ublaživaše jed i nalagaše da I kardinal upre svoj oštri pogled u pasitsoma lice. Izvježban da iz lica čita misli, činilo mu se, da se pod onim mrkim | glašuje, vole da samo radi vjere pristaju uz srpsko ime, da ne teže van granica svoje otadžbine. Ali to njihovi čini ne dokazuju; i isti list, jer ne običaje mlatiti praznu sla- mu, dokazao je da je u »Srbobranu« oblo i otvoreno rečeno, da treba bri- sati državne granice, i omogu- ćiti srpsko carstvo od Balkana do Jadranskoga mora; a Sarajev- ska »Srpska Riječ« hoće da ga pro- tegne od Pešte do mora; — u »Hrvatskom Dnevniku« iznešeno je otvoreno pismo uredništva na Dra. Man- dića, u kojem se konstatuje: da pred- sjednišvo sabora Bosne i Herce- govine svoje dopisivanje ne sa- mo da obavlja u ćirilici, nego u knu odjelito i posve o sebi? Za na- svojim dopisima nazivlje naš je- zik isključivo »srpskijem«, te tra- ži da se odmah učini kraj tomu aten- tatu na hrvatstvo i na hrvatski jezik. Ovo su činjenice, a ne puste riječi, \poreciva, da su Hrvati oko »C.H.« u pak je isti »Obzor« ustao da brani hr- ko »C. H.« »Obzor« veli: »Mi već godinu dana, zagovarajući fuziju hr- vatskih stranaka plediramo za spora- zumno riješenje hrvatsko-srpskih spor- nih pitanja. Općenito se priznaje, da je to nuždno, ako se neće današnja sloga izvući slučajnim nepogodama. Da bi se to moglo dogoditi pokazuju nam i zaključci hrvatskih općina, u kojima imadu većinu Srbi. Te općine, prem se nalaze u kraljevini Hrvat- skoj, redom zaključuju, da se ima uredovati ćirilicom, što više, u sjednicama općinskog vijeća dovršuju se i prihvaćuju zaključci, da se sav novac ulaže u Srpsku banku. O- vatstvo, taj uzor-organ za gospodu o- su tijem mnoge bili ozlovoljili i od svoji- vako stilizovani zaključci znače bojkot: hrvatskog imena i pisma i hrvat-' i zbunjenim pogledom krije nešto, što o- pravdavaše njegovu nadu, začelu na prvu vijest o tom posjetu, te ushićeno reče : »Dra- gocijena li mi posjeta! Koliko li sam vam zahvalan na tu dobru odluku, i ako je to za mene ukor«. Začugjen ga upita /nmnominato, kako to može biti ukor; na što mu kardinal odvrati, da je on morao odavna k njemu. Ako prve riječi kardinalove i njegovo otvoreno drža- nje bijaše zbunilo /nmnominala, sada pomi- sli, da on za cijelo ne zna, ko pred njim stoji. A Federiko na to reče, jedva suspre- zajući svoje veselje: »Ovu utjehu, što sada ćutim, i koju mi bez dvojbe čitate sa lica, zar mislite, da, sam je mogao okusiti na prijavu, na pogled nepoznata čovjeka? Vi ste onaj, što mi je dadoste okusiti; vi, koga bih bio morao potražiti; vi, koga sam to- liko ljubio, toliko žalio, za koga sam se to- liko molio; vi, kogi bih bio od svih mojih sinova najviše želio primiti i zagrliti, da sam mislio, da se tomu mogu nadati. Ali Bog sam znade činiti čudesa i potpomaže slaboću i sporost svojih kukavnih sluga«. Na ove toli vatrene riječi ostade /nnomi- nato kao okamenjen. Čudno mu je bilo, kako je Federiko pogagjao ono, što on još ne bijaše rekao, niti se bijaše odlučio da reče, i stoga, još ganut a i zbunjeo mu- čaše. Tad prihvati kardinal još srđačnije: »Vi imate neku dobru vijest da mi javite, pak me puštate da toliko uzdišem?« Ove riječi još više zbuniše /nmnominata, jer mu se činilo nepojmljivim, kako se od njega, koji je u srcu imao pakao, može reći, da nosi dobru vijest. I kad mu je kardinal o- pazio, da je Bog na nj pogledao, da ga hoće k sebi privesti, silnik osjeti u sebi ono isto neugodno čuvstvo, onu istu ljutinu, koju je oćutio, kad mu je Lucija spome- nula Boga. Još uvijek sumnjajući o opstanku 'i brizne u gorki plač. To bijaše najasniji skih novčanih zavoda. Mi ne za-| mjeravamo općinarima u Lici, ako oni zadojeni starim separatizmom, stvaraju | ovakove zaključke, ali zamjeravamo | glasilu samostalne stranke, da sro jući na vidnom mjestu ovakove sepi- | ratističke zaključke, animira svoje pristaše diljem Hrvatske na isti| postupak«. Ne da prigovaramo, nego da živu istinu istaknemo, uzmimo kako primjer naš mali Dubrovnik: Jesu li Hrvati što uradili, što učinili, što osnovali, a da »dubrovački Srbi« nijesu na svoju ruku oponašali, baš za to da se ista- šom štedionicom, došla je njihova, za našom bankom njihova, za našom glazbom njihova, za našom tiskarom njihova. Ali će se rijeti: to je još bilo u doba, kad smo se gložili! Odgova- ramo: istina je, ali je uz to i istina neo- Sokolu širom otvorili vrata »Srbima«, da jeh pristaša, pak što su postigli?« Upisalo se je dvoje, troje »Srba«, a u toliko se iz petnijeh žila radilo — i to još u doba »sloge«! — da se osnuje »Du- šan Silni« kako ustuk »Hrvatskom So- kolu«! Ako je Dubrovniku po spisatelju uvodnika namijenjeno neko posredo- vanje, od kojeg stojimo daleko tisuću milja, neka se gospoda oko »C. H.« potrude da izglade sve te opriječnosti i nesporazume, i tad neka se pohvale realnom politikom, ako uspiju; a ova- ko politika niti im je realna niti ide- alna. žao Boga, o njegovoj moći, o njegovom neiz- mjernom milosrgju, upita gotovo srdito i ljutito: »Ako ima toga Boga, ako je ono/ što kažu, što hoćete da radi od mene«., I dok je iz ovih riječi /nnominatovih izbi- jalo očajanje i sumnja, odgovor je kardi- nalov bio prožet nekim mirnim nadahnućem: STA Vi pitate, što može Bog od vas učiniti? Ko sam ja jedan čovjek, da vam sada uzmognem reći, koju li korist može dobiti od vas Gospodin? Što li može uči- niti od te nagle volje, od te neustrašive po- stojanosti, kad je oživi ljubavlju, nadom, pokajanjem? Ko ste vi, jadni čovječe, te mi- slite, da ste sami po sebi znali promisliti i učiniti veće stvari u zlu, nego može Go- spodin dati da ih izvršite u dobru? Što može Bog od vas učiniti? A oprostiti vam? A spasiti vas? A izvršiti na vama djelo ot- kupljenja?....« Dok je kardinal govorio ove riječi, nje- govo je lice, pogled, dapače svako kretanje pokazivalo ono, što su značile. /mnominato se najprije uzdrma i ostade časkom u čudu slušajući ono tako neobično govorenje, ali još više u čudu, što ga nije srdilo, već ga tješilo. Njegovo lice zadobi malo po malo izraz dubokog ali : e žalosnog tronuća; nje- gove oči, koje od djetinstva već ne pozna- vahu suze, na jednom nabrekoše; kad Fe- deriko prestade govoriti, pokri lice rukama odgovor na kardinaleve riječi. Ovaj, sam duboko ganut, pruži ruku, da uzme /nno- minatovu, koji se opirao tome, tvrdeći, da je ona ruka počinila mnoštvo zlodjela, pro- lila bujice nevine krvi. Ali kardinal ne o- dustade od svoje nakane, već uhvativši nje- govu ruku nekom ljubeznom silom, reče, da će ta ruka popraviti nepravice, učiniti dobročinstva, utješiti ucvijeljene, pomoći i prijateljima i neprijateljima. A silnik — više Razvratnost srpsko-hrvatske koalicijonaške štampe. i 26. Srpnja 1910. Upitati će nas ko: zar da osvjedočeni ka- tolici i hrvatski rodoljubi muče kao robovi na sve bogumrske i infernalne uvrijede, što ih danomice primaju od njihovijeh narod- nijeh renegata i izdajnika? Ne, toga od nas, vele nam oni, niko više zahtjevati ne može; ali opet razbor, općeniti mir i pravednost ište, da mi svi zajedno, najprije pomno ra- zaberemo, kako nas vrijegjaju Srbi i naši moralno propali političari srpsko-hrvatske koalicije, i nijesu li te mnogobrojne, podle \i veleizdajničke danomične uvrijede potekle možda od nerazboritijeh, nesavjesnijeh nji- hovijeh movinara ili makar baš njihovijeh učenjaka i stranačkijeh prvaka, koji su i onako s lažima i s klevetami prisvojili man- date javnoga mnijenja hrvatskoga naroda, u ime kojega tobož oni pišu i politički rade u Hrvatskoj i u Pešti? Ne biva li, da vi- dimo danas svakojake uvrijede, zaposta- vljanja i prezir u nekijeh našijeh državni- jeh institucija ili uredaba, koje smo pomo- gli sami stvoriti ili smo bar nemarno mu- čali, dok su se stvorili po nas štetni zakoni, koje bi smo bili pravodobno mogli muže- vnijem prigovorom i radom zapriječiti? Nebi smo li bili, da se nijesmo u zgodno vrije- me mjesto apstinencije držali junački u o- branu programa, koji je bio naklonjen da pomogne očistiti zemlju od upliva bezbo- žnika i renegata? Napokon, da ne mučimo štioca, pitamo u kratko, ne tišti li nas mnogi javni teret danas, koji nam nije prijašnji režim naprtio, već onaj preteški, tirana i bezdušnika Hrvatske, grofa Khuena-Heder- vary-a i njegove desne ruke, današnjeg bana Dr. Nikole pi. Tomašića? Koji iole poznaje odnošaje i prilike po- litično -vjersko-socijalne, pod kojima se je naš narodni život razvijao za posljednja tri decenija, pa hoće da mirnu silu tijeh od- nošaja uvaži, mora uvigjeti, da imademo bar toliko razloga žaliti svoje politične po- griješke koliko nepravdu i uvrijede drugi- jeh naroda nama nanešenijeh. |ne takav, već po svojoj prošlosti — jeca- jući govoraše: »Odviše je! Pustite me, pre- svijetli; dobri Federiče, pustite me, Mnoštvo vas naroda čeka; toliko dobrih duša, toliko pravednika, toliko što su došli iz daleka, da vas jednom vide, da vas čuju: A vi se zadržavate ..... skime!« Pošto mu je na ovo kardinal odgovorio s pričom od deve- deset i devet zaklonjenih i o onoj jednoj izgubljenoj ovci, baci ruke o vrat /nnomi- natu. Ovaj pokuša da se otme i časom se opre, ali poslije popušti, predobiven od one navale ljubavi, zagrli i on kardinala i na- sloni na njegovo rame svoje uzbugjeno i promijenjeno lice. Njegove su žarke suze padale na neokaljani grimiz Federikov, a nevine su ruke ovoga ljubežljivo grlile ono tijelo, ono odijelo, što je obično nosilo o- ružje izdaje i nasilja. Olevši se iz onoga zagrljaja, usklikne Innominato: »Bože uprav veliki! Bože u- prav dobri! sada poznajem sebe, razumijem ko sam; moje opačine stoje preda mnom; zgražam se od sebe, ali.... ipak ćutim neko veselje, kakovo nijesam još nikada o- ćutio u ovom strašnom svojem živolu!l« Kad mu je na to kardinal rekao, da je to najbolji znak, kako ga je Bog predobio za sebe, da odlučno stupi u novi život, gdje će imati toliko stvari da popravi i oplače, nastavi /nnominato: »Nesretna mene! ko- liko i koliko je stvari, što neću moći nego oplakati! Ali barem imam i takovih, koje sam tek poduzeo, tek uputio, pak ih mogu, ako ništa drugo, prekinuti; a jednu imam, što mogu odmah prekinuti, popraviti«, 9, u