Br. 287.
MI
U DUBROVNIKU, 20.
|
Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po P
i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
polugodište.
ItM i
Avgusta 1910.
IMISM
God. VI.
godišnje K. 9 — Ko
je predbrojen i za došasto
IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SFOJI 12 DAG
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE
Odgovorni urednik PRANO SCHICK.
Pretplata | oglasi šalju se
zahvale i priopćena plaća se
Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za
30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
\ nefrankirani ne primaju se. — Plativo I utužljivo u Dubrovniku.
00-goišnjića i. Qelčansta
U Išlu, u ljubljenom svome ljetni-
kovcu, navršio je tiho i mirno svoju
osamdesetu godinu uzvišeni i milosti-
vi naš Vladar i Kralj. Oko njega je
sabran vas prejasni vladalački dom, i
potomci miloga nam Gospodara. Oni
su taj dan prinijeli Mu svoje čestitke,
svoje radovanje; oni su se taj dan mo-
lili za Njegovo velevrijedno zdravlje ;
a u tome ustaje sva Monarhija od
glavnoga grada do zadnjega selašca
Svemogućemu Bogu sa živom moli-
tvom, da Ga on zajme, okrijepi, o-
snaži, podrži još za mnogo godina,
jer nam je u Njegovoj uzvišenoj Oso-
bi usredotočena sva naša nada, na mir,
na sreću, na blagostanje, na svako do-
bro. Dobri Bože! usliši jednodušni va-
paj svijeh naroda, svijeh podanika, du-
go nam živi viteškoga i slavnoga na-
šega kralja!
*
* #
Uoči dana ovog rijetkog goda bio
je grad svečano rasvijetljen, a glazba
je pred Dvorom svirala, te je po iz-
vršenom programu obašla gradom u-
darajući. Na dan svečanosti na svijem
uredima i društvima bile su izvješene
zastave a niz prozore sagovi, kao i na
nekijem privatnijem kućama. U stonoj
je crkvi bila svečana misa, i po misi
harni: ,Tebe Boga hvalimo“, kojoj su
prisustvovali prestavnici svijeh vojeni-
jeh i civilnijeh vlasti, te italijanski, en-
gleški, grčki i turski konsul, kao i ve-
liko mnoštvo općinstva; takogjer je.
bila svečana služba u grčko-istočnoj
crkvi i u izraelitskoj bogomolji. Po na-
redbi našeg presvij. biskupa taj je dan
i po svijem župama dubrovačke bisku-
pije bila svečana misa, kao i slavlje-
nje sa crkava uoči dana i ma dan sve-
PODLISTAK.
Harakteri u Manzonijevim
(21) »Vjerenicima“,
Prof. W. baron Ljubibratić.
Od onoga dana, kad je Innominato imao
svoj prvi razgovor s kardinalom, nastavi
jednako činiti ono, što tada bijaše odlučio:
naknagjivati štete, pitati mir, pomagati si-
romahe, u kratko svako dobro, kako bi mu
se pružala prigoda. Onu svoju učenost ko-
ju je prije pokazivao, kad je navaljivao na
neprijatelje ili se branio od njih, očitovaše
sada time, da nije činio ni jedno ni drugo.
Uvijek je izlazio sam i bez pratnje, ali je
pri tome bio tako siguran kao i onda, ka-
da je oko sebe držao čitave čete oružanih
brava. Uspomena je na njegovu prijašnju
okrutnost bila kod mnogih porodila želju
za osvetom, prizor je njegov sadašnje krot-
kosti prikazivao tu osvetu ne samo mogu-
ćom, već i lasnom, ali je taj neobični pri-
zor njemu osobito služio za zaštitu. On bi-
jaše čovjek, koga niko nije mogao poniziti,
koji se sad eto sam ponizio, a to je pre-
tvaralo mržnju njegovih protivnika i protiv
njihove volje u udivljenje. Uvrijegjeni do-
biše i preko očekivanja i bez ikakove po-
gibelji zadovoljštinu, kakovoj se nijesu mo-
gli nadati niti od najpotpunije osvete, Mno-
gi, koji za mnogo i mnogo godina jedino
željeli, da doživu prigodu i vide toga sil-
nika kažnjena za počinjene nepravice, sa-
da, kad bi ga susreli onako sama, bez
oružja, bez pratnje, morali su mu, i ako
nehotice, odati čast. U ovakovom svojevolj-
nom poniženju steče njegova osoba i ličnost
neki plemenitiji i uzvišeniji harakter. Sve-
opće je udivljenje i poštovanje vezalo i raz:
bijalo i najljuću mržnju. To poštovanje bi-
čanosti. Mjesni oficirski zbor imao je
u svojim prostorijama u Arsenalu za-
jednički objed, preko kojeg je bilo i-
zrečeno nekoliko biranijeh zdravica.
Finis sanctificat media!
Zagreb, Kolovoza 1910.
Hrvatskoj žurnalistici iznova pružana je
prilika baviti se sa ličnošću Dra. Mozesa
(Hinkovića), auktora brošure pod naslovom:
»Financijalni položaj Hrvatske«, pa i ko-
jekakvih drugih knjižica i rasprava. — Akciju,
koju je u Pešti zapodjenuo bio ovaj fata-
lan čovjek, a o kojemu je učeni spisatelj
knjige: »Dr. Hinko Hinković i.... istina«,
na str. 48. ovako doslovce kazao: ».... Ne,
»ne, veleučeni gospodine Dre. Hinkoviću, u-
»zalud vam je sve; vi ste postali smiješnim,
»a mi koji ćemo tu vašu smiješnost sad
»pokazati, mi vas žalimo, jer žalimo svakog
»nesretnika.... To nije samo lakoumno,
»to je nesavjestno, to je drsko, to je šarla-
»tanski.... Ovako zlorabiti ustrpljivost pa-
»pira, ovako javno, bezobrazno lagati, o-
»vako cijelu javnost za nos voditi, ovako
»rabiti ne restrikciju, već pravu pravcatu, ja-
»vnu, očevidnu laž, ne može dakako nije-
»dan Isusovac sa svojim moralom, ali može
»veleučeni i poglaviti doktor juris i odvjet-
»nik, gospodin Hinko Hinković«, -— jeste
od nedoglednih ubitačnih posljedica po hr-
vatski narod.
I doista ovaj tugjinac u Hrvatskoj, ovaj
šarlatanski političar i nazad malo dana bla-
mirao se je, kad je ono u »Pokretu« obje-
lodanio poznate smušene državopravne član-
ke o odnošajima Hrvatsko-Slavonije prema
Ugarske, a o kojima su se »Narodne No-
vine« ovako izjavile: ».... ne može da
»svlada strastvenost jednoga D.ra Hinkovića
»ma da je ovaj gospodin svojim nedavnim
»člancima pred cijelim svijetom posvjedočio
»nestašicu političke spreme«.
Nema sumnje za isticanje ličnosti D.ra
Hinkovića u političke poslove Hrvatske,
srpsko-hrvatska koalicija počinila je tako-
gjer jedan od njezinih običnih neoprostivih
i djetinjastih pogriješaka. Isto je tako ne-'
pobitna istina, da je ovaj zloduh imao zna-
ini udjel prilikom izbivanja spora izmegju
jaše tako veliko i tako sveopće, da se je
morao čuvati, da se odviše ne pokazuje u
javnosti, eda se tako ukloni svim iskazima
simpatije sa strane naroda. U crkvi bijaše
odabrao sebi najzadnje mjesto; niti mu je
bilo bojati se, da bi mu ga kogod mogao
oteti, jer je to bilo kao oteti komu poča-
sno mjesto. Uvrijediti takovog čovjeka, ili
mu iskazati manju počast, značilo je ne sa-
mo bezočnost i podlost, već i svetogrgje.
Na ovaj način navedeni su razlozi služili
ovom nekadašnjem silniku kao sveta zašti-
ta. Većina sluga ne mogući se prilagoditi
novom redu malo po malo zapustiše kulu.
Oni pak, koji ostadoše, kao da su bili pre-
porogjeni, sprovagjahu sa svojim gospoda-
rom gotovo sveti život, ne čineći niti pri-
majući uvrede, od svakoga poštovani.
Kada u milanešku krajinu sigjoše njema-
čke čete, te neki bjegunci banuše u njegovu
kulu, da pitaju utočište, on ih primi sav bla-
žen, gledajući u tome novi dokaz milosti božje
koja nam je pružala tako povoljnu prigodu,
da popravi svoja prva zla djela. Sakupivši slu-
ge, koji bijahu ostali u njegovoj službi, u-
pozori ih na prigodu da se postave u slu-
žbu bližnjega, koga bijahu do tada tlačili i
strašili, te im naloži, kako da se ponašaju
prama čeljadi, koja će ondje gori tražiti
zaklona, eda u njima vide samo prijatelje
i branitelje. Oboružavši svoje ljude i utvr-
divši kulu, mirno je čekao prolaz neprija-
teljske vojske. Isto tako naloži svim svojim
slugama, da priprave u kuli stan što većem
broju ljudi, rastvori sve dvorane u spava-
lišta, sakupi obilato živeža, da uzmogne —
kako je sam često opetovao — prehraniti
goste, koje mu je Bog slao, čiji je broj po-
stajao svaki dan sve veći.
Preko četiri sedmice ostadoše bjegunci u
»pandura«, grofa Khuena (D.ra Tomašića)
i zloglasne koalicije, dapače njegov udjel
kod nesporazumka bio je ubitačan i za po-
jedine ličnosti koalicije. Qu — Dr. Hinko-
vić — igrao je znatnu ulogu i u doba skla-
panja izdajničkog »pakta« u Pešti: imao je
velikog upliva i.... ugleda(?!) megju po-
litičare koalicije, a koje je ličnosti opet F.
Supilo njihov duševni otac, onako krasno
orisao u br. 183. »Riječkog Novog Lista«,
t, j. prestavio nam ih je, sve skupa, još je-
dan put, kao ono šarlatane, nevrastenike,
šeprklje, egoiste i kruhoborce! Divni baš
karalteri!...
Mi sa stanovišta zdravog razuma moramo |
osugjivati cijeli problematični rad prvaka |
srpsko-hrvatske koalicije, kao što i sa naj- |
većom indignacijom odbijamo državopravne |
zaključke jednoga D.ra Hinkovića. Njegovo |
je djelovanje, ne samo na štetu i sramotu
Hrvatske, nego je i logična posljedica svih |
posljednjih političkih dogogjaja, kao i po- |
glavito one sramotne kampanje, koja je iz- |
bila i naperena bila protivu ličnosti D.ra J.
Franka i njegovih političkih jednomišljeni-
ka, pa i naročito protivu katoličkog klera.
Ako je došlo do oštrih oprijeka i do ličnih
sukoba izmegju pojedinih političkih lično-
sti u Hrvatskoj, kakav se je ono zbio iz-
megju koalicije i bana Tomašića, to, u pr-
vome redu, imademo zahvaliti intrigami o-
voga tugjinca; a sličnih njemu problemati-
čnih političnih elemenata, na žalost, u Hr-
vatskoj i odviše veliki broj imade. Oni su
upravo ona grozna inora, koja je tiskala i
tišče dušu naroda, i u opće svaki patriotski
osjećaj. Dok naš narod ne bude, muževnim
korakom i silom, svalio sa sebe ovakovu
grdnu političku i etičko-moralnu moru, do-
prava naroda i da »pandur« grofa Khuena
u Hrvatskoj (Dr. Tomašić) ne provagja
svoju samovolju sa urogjenom mu nasilno-
šću i drskošću, dotle političari, 4 la Dr. Mo-
zes (Hinković) i suludni Pribičević, nastoje
sačuvati svoje unosne položaje u Hrvatskoj
i u Pešti, koje iznose prihoda do 16.000
kruna na godinu !...
Kriza i borba nastala je izmegju bana
Tomašića i prvaka srpsko-hrvatske koalicije,
ne radi toga, što je onaj prvi pokušavao
podjarmiti Hrvate k politici grofa Khuena i
što hoće da zadre u političko-državna prava
Hrvatske, već što on nije htjeo zadovoljiti
strastvenim prohtjevima onih posljednjih ;
naime, da ostrani sa svoga položaja pre-
stojnika pravosudnog odsjeka zemaljske Vla-
de g. Aranitzkoga, i da time obezbijedi polo-
žaj Dru. Hinkoviću (Mozesu), koji se je i
onoliko komedijaški isticao prilikom sudbe-
nih rasprava veleizdajničkog procesa u ko-
tist braće Pribičevića i drugova. Zvanično
mjesto g. Aranitzkoga Dru. Hinkoviću mo-
ralo je biti i značiti kao nagrada za njego-
vo harlekinsko razbacanje, umjeslo oveće
svote novaca; a kao što mu je i bila data
nagrada politički položaj hrvatskog delega-
ta u Pešti i narod. zastupnika u saboru. —
Deveta je briga političarima hrvatske koali-
cije, što će grof Khuen još jače podjarmiti
Hrvatsku i što će ban Tomašić još čvršće
skučiti prava hrvatskog naroda; njima je
glavna svrha, da za sebe i svoje rogjake iz-
biju u Pešti i na Saboru u Zagrebu, što u-
nosnijih prihoda i ličnih probiti. Ako je
došlo do oprijeka megju banoin i nekih ma-
tadora srpsko-hrvatske koalicije, da je svako
pomirbeno nastojanje i nagagjanje danas
već uzaludno, to nije došlo stoga, što bi bili
tle će uvijek zdvajati, a to će se političkih
šina, množiti.
političkih pitanja, dotle, velimo, pojavljuju.
jedaju samo riječima, bez da svoja uvjere-
Innominatovoj kuli, a da se u onoj veli- |
čaja, dobe i spola nije dogodio nikakav ne- |
red. U tu svrhu bijaše postavio na razna'
mjesta straže, da paze i gledaju, da se ne
dogodi kakova neprilika, a morale su mu
davati svaki dan račun. K tomu bijaše za-
molio crkovnjake i uglednije osobe, što se.
nalazile megju zaklonjenim, da idu i oni
naokolo i da nadgledaju. On je sam obila-
zio, na sve pazio, tako da je bilo gotovo,
nemoguće, da se dogodi kakav nered. Kad.
su čete napokon zapuštile kotar, ostaviše i
bjegunci /mnominatovu kulu.
Pokušali smo evo da prikažemo misli,
čuvstva i djela /mnominatova prije i poslije
njegovog obraćenja, a sad će nam biti lakše
da označimo njegove harakteristične crte, a
iz toga će izbiti sva važnost tog obraćenja.
Despotično i silovito zapovjedanje, čuv-
stvo apsolutne neodvisnosti, osjećaj neo-
graničene vlasti i moći, to bijaše krv nje-
gove krvi, psihički njegov patrimonij. Am-
bijenat društveni, u kojem mu je bilo ži-
vjeti, bijaše sastavljen od tirjanina, nasil-
nika i gnjavitelja, a budući je on u ta-
kovom ambijentu morao djelovati i raditi,
eto se svima nameće, svi se boje njega. U
drugom ambijentu i on bi bio drugi. Ra-
zumije se po sebi, hoteći biti nad svim sa-
vremenim nasilnicima, da je morao izvršiti
i koje dobro i pravedno djelo, budi da se
je postavio uz slabijega, pribavio pravo o-
nomu, komu igjaše, ili da je i najveće silni-
ke prisilio da prignu glavu pred njegovom
voljom. Kad je Don Rodrigo zatražio od
njega pomoć, na jednom oćuti onu neku
mržnju na počinjena zlodjela, koju mržuaju
bijaše oćutio kod punih zločina, a kasnije
se ljudi a la Dr. Mozes i društvo im, koji
svoje hrvatske osjećaje i rodoljublje ispovi-
nja i djelima posvjedoče. Dok ljudi hrvatske
stranke prava i naročito socijalno-kršćanske
oni, možda, uvjereni, da će time osujetiti
nepoštenih mešetara, lopova i prodanih mje- pogibelj i koji prijeti Hrvatskoj od grofa
| Khuena; jer su dievnice baš stvarali takove
Dok hrvatski patriote zatražuju od mje- zaključke i živo su isticali u »Pokretu« i u
rodavnih viših faktora, da se konačno pri- |
stupi uregjenju unutrašnjih tekućih narodno-
»Srbobranu« svoje miroljubive želje, nada-
jući se, da će se sa onakovom nečuvenom
pokornošću i podlošću u popuštanju i preko
skrajnih granica ljudskog dostojanstva, ipak
\uplivati sklonuti okorjelu dušu Tomašića
na smilovanje prema njima. Nego, svi ego-
\istični obziri, svako tlačenje ličnog i domo-
'ljubnog dostojanstva im, rek bi, nije moglo
\partije, rade na to, da se sačuvaju stara do danas sklonuti Tomašića na popuštanje
te se evo nakon toliko i toliko godina, po-
koj kupi ljudi raznoga stališa, raznih obi- slije takovih i tolikih zločina, na novo iz-,
nenada javlja u njegovom sicu, tu leži prvi
i fajglavaiji povod svakoj susljednjoj dvojbi,
onom nehotičnom ispitivanju samoga sebe
i svoje prošlosti, što može uzdrmati onaj
jaki i silni duh. Da je u duši osjetio ka-
janje ili grizodušje, bio bi se možda u svojim
djelima pokazao neodlučan, bio bi se za čas
zaustavio na stazi svojih zločina, ali ga to ne
bi bilo dovelo da razmišlja o Bogu, o smr-
ti, o budućem životu. Ova razinalranja po-
tresoše njegovu psihičku zgradu, te utrše
slazu novim idejama i odlukama. Nego mr-
žnja na zlodjela, kajanje, grizodušje, razmi-
šljanja o životu preko groba, i to bi bilo
jedva slomilo onu tako silovitu narav, prignu-
lo napokom i obraćenje ono titansko srce,
da nije bilo posredovanja s neba. To posre-
dovanje božje to je čudo, što Manzoni pri-
znaje u Innominatovom obraćenju. Prateći
pomnjivo svu duboku analizu, što nam pi-
sac podaje o tome izvanrednom čovjeku,
dolazi se do zaključka, da se obraćenje /r-
nominata nije moglo dogodili u granicama
psihološke evolucije, kako to misle mnogi
kritičari. Čudo se pak dogagja pomoću Lu-
cije. Taj silnik, koji je tako hladnokrvno
umorio toliko ljudi, koji je uživao u njihom
plaču, naricanju, u njihovim mukama, osje-
ćao je neku grozu, neki strah, što se tako
lako odlučio da ugrabi jednu prosiu seljan-
ku. Stvar je čudnovata, dapače je i nepoj-
mljiva, ako se računa samo s ljudskom vo-
ljom, ako se tako znameniti preokret u sa-
vjesti smatra kao posljedica racijonalnih
ravna sila.
gotovo sasvim izgubio. I baš u toj mržnji,
Moglo bi se doduše opazili, da Manzoni
i smilovanje, te, tako i ostadoše Dr. Mozes
(Hinković) i Pribičević, pa i cijelokupna ko-
alicijonaška sekta praznih ruku; a, što je
upravo po njihov politički i lični ugled i
dostojanstvo, —- otkrili su karte pred na-
rodom. Bolno se je dojmilo naroda, kad je
upoznao golotinju ljudi, u kojima je ipak
bio postavio neko povjerenje. Danas narod
napokon znade, ako će ove današnje podle
i zakulisne ubitačne političke razmirice do-
vesti Hrvatsku do još zlokobnijih odnošaja,
ako samo patriote stranke prava i oni so-
cijalno-kršćanske partije, ne budu energično
poduzeli korake, da te opasnosti nestane, i
da se megjusobni sukobi izglade, a zavlada
jednodušan i složan uspješan rad izmegju
prvaka opozicijonalnih stranaka. —
Bude li raspušten hrvatski Sabor, kao što
se tvrdi, tada će, nema dvojbe, opozicijo-
nalne stranke, upriličiti njihovo posebno sta-
novište u harmoniji o težnjama ogromne ve-
ćine hrvatskoga naroda; naime, da se nasta-
vi junačka borba protiva sviju onih pokva-
renih političkih elemenata u Hrvatskoj, koji
bi htjeli ubiti svijesti Hrvatske i kojima je
politika.samo pučka izlika za oživotvorenje
njihovih ogoističnih planova, recte posebnih
mračnih materijalnih interesa. —
Ako se je srpsko-hrvatska koalicija tobož
zaratila do noža sa Tomašićem, dogodilo
se je to stoga, što im ovaj nije mogao do-
voljno napuniti želudac i što su se kruto
prevarili u svoje zakulisne egoistično-lične
račune! — Dr. Tomašić u prvake koalicije
našao je slabiće, pa se i zaletio u kršenju
»poštene riječi«, nadajući se, da će sramo-
ini »pakt« i nadalje ostati tajnom. Ali je
već danas javno i nepobitno ispostavljeno,
što je sve na stvari, naime, da je zlokobni
»pakt« uglavljen bio stoga samo, da se lag-
lje do krnjenja prava Hrvatske doći može.
Megjutim, prava je sreća u nesreći po Hr-
vatsku, što je Dr. Tomašić silnik, i što su
prvaci koalicije sinje kukavice, a što su po-
litičari opozicijolnih stranaka uspjeli ipak
narod uvjeriti o izdajstvu koalicije u korist
\ maglovite politike grofa Khuena.
| Ako je koalicija osramotila i ponizila sa
sklopljenim »paktom« Hrvatsku, sreća je o-
\pet po narod, što nijesu voljni politiku ba-
na Tomašića podupirati ljudi stranke prava
\i oni kršćansko-socijalne stranke; jer su ovi
u svojim fPromessi Sposi hotimice izbje-
gava navagjanje čudesa, dapače da i ono
što kapucinski laik fra Galdino pripovijeda
Anjezi o orasima nije drugo nego prikladno
sredstvo da se lijepo nasmije narodnim le-
gendama o tobožnjim čudesima. To je i-
\stina; ali se s druge strane mora priznati,
da je temeljna misao cijelog romana sasvim
\religijozna, kršćanska; da je to proslava svih
\onih uzvišenih i plemenitih načela, na ko-
jima čvrsto počiva katolička crkva. Idealni
\cilj cijelog književnog rada Manzonija bi-
\jaše da pokaže, kako ne može biti napretka,
\civilizacije, ustanova ljudskih, uopće pra-
\voga i temeljitoga znanja a da to istodobno
ne bude odraz velikih i nepobitnih istina,
filozofskih i umanitarnih nauka katoličke
crkve. A u svojem je književnom radu baš
iza tim išao, da ovim etičko-religiojoznim
|duhom nadahne i pojedinca i društvo, te
\se kreću, djeluju, napreduju po vjeri i u
\vjeri Hristovoj. Čini se, kao da je Manzoni
hotio dokazati, da vjera mora djelovati na
\pojedinca i na društvo, kako je djelovala
ina njegovu savjest, na njegov rad. Važnost
\i djelovanje molitve, pokajanja, odanosti
volji božjoj, opraštanja, ljubavi prama bli-
| žnjemu, žrtvovanja samoga sebe, rada i si-
romaštva, osugjivanja svakojeg nasilja, pri-
znanja svake zasluge, društvene jednakosti
izmegju svih ljudi, sve je to veoma jasno,
neoborivo dokazano tijekom cijeloga ro-
mana, Zašto dakle ne dokazati moć milosti
| božie nad ljudskom savjesti? I tu je moć
htio Manzoni da dokaže u obraćenju /nno-
minata, koje će inače ostati nepojmljivo i
uzroka; veoma razumljiva i jasna, ako pri nerazumljivo, ako se u obzir uzme jedino
tome posreduje jedna nadčovječna, nadna- psihološki fenom, naravne sile i harakterna
svojstva onoga zločinca od prigode.
(Slijedi).