EEE FD pre as EDA ie ii SERESTRED IL pa SERENA OO ES VAL M Di EKRANI 43 2% Br. 288 nih slavohlepnika koalicije, — kad je uvi- dio, da mu je čas došao, kad bi mogao pazariti i čariti sa svojim političkim šarla- tanstvom, ponudio se je grofu Khuenu i D.ru Tomašiću. On je neprestano obilazio i danas sveudilj obilazi još jače, oko sla- bića i egoista šrpsko-hrvatske koalicije. Sa iskrivljenim načelima i programom, stao je buncati u »Pokretu« o državopravnoj situ- aciji Hrvatske prama Magjarskoj. On je tako bio ugrijao i zavarao duhove svojih političkih jednomišljenika u korist programa grofa Khuena, da je silom htjeo utiskati svoja načela koaliciji, te je, dapače, širio uvjerenje, kako, ako Srbi postepeno pomo- gnu Hrvatsku izručiti Magjarima, da će onda i puno lakše oni provesti onu njihovu izdajničku namisao, naime, da im Magjari pomognu kod širenja njihove veliko-srbi- janske propagande u Bosni i Hercegovini i u Srijemu. — Tako je daleko onaj ne- sretnjak bio zaplovio i tako je bio preuzeo gadnu ulogu na svoja legja i svojih dru- gova koalicije, da isti »Riečki Novi List« u br. 188. svoga uvodnika »Raspust Sa- bora« ovako ga oštro osugjuje: ».... Isto- »dobno su oni, koji su u koaliciji onu »Pa- de, na žalost, u Hrvatskoj, kako hoće i što »lastrevolution« dirigirali, u državopravnim im volja: sada, da, im jašu na legja i ban »shvaćanjima odnošaja Hrvatske prama U- »garskoj išli na niže, nego li su to ikada »učinili i najšovinističniji Magjari, kako »svjedoči famozni članak Hinkovića, koji je »u gornjim akcijama pomogao Pribičeviću »i koji su osudile skoro sve novine u Hr- »vatskoj, pa i iste »Narodne Novine« sgra- »žale su se nad onim pravim atentatorii n2 »državopravnu poziciju Hrvatske. Samo »Pribičević i »Srbobran« nijesu se onom »prigodom ni oglasili. Njima je ono spe- »cijalno-posebno, u kojemu im je Hinko- »vić bio u pomoći, bilo preče i važnije od »svih onih bitnih pitanja za ustavnost, za »prava Hrvatske i za Hrvatsku. Zar smo i- »mali onda krivo, ako smo onu svu poli- »tiku označili sektarskom politikom?« — Ovako g. Supilo; a mi, koji znademo za još kud i kamo gadnije zakulisne uloge i spletke, mogli bi zakvačiti ljude »Srbobrana«, »Pokreta« i D.ra Mozesa, još jače i ubi- tačnije !.... Ovakovi »/avski borioci« u doba režima baruna Raucha, kad su ono zemlju bili do- veli do bune i prevrata, te, kad su stvorili Hrvatsku, kao ono zemlju legla političkih urota, pače i veleizdajstva, a kako su opet imali poglavitu svrhu, da narod spreme na odlučan otpor protivu Beča i dvorske »ka- marile«, kada su i plan stvarali, kako će se osloboditi Beča i Pešte pomoću Srbije, Crnegore i Rusije. Kad im to nije imoglo upaliti, tada su pali u naručaj novoj ma- gjarskoj vladi, grofa Khuena, te su se brže- bolje odazvali pozivu magjarskog ministra- presjednika; a opet čovjeka »s carskim prstenom«, — pl. Nikolića — uputiše, sa osobitom punovldšću i misijom, u, do zla boga im ruski Beč, da kod omražene im »kamarile« prosi milosti i pokorna oprošta- Mi, Hrvatska je doživila već nečuvenu dana- šnju sramotu, naime, da ju je koalicija još više namagjarila, nego li i isti grof Khuen i Dr. Tomašić!.... Kad je ban doveo «/av- ske borce« u škripac, oslanjajući se na iste neke političare od koalicije pokazao im je, kako on znade postupati sa ljudima, koji pazare svetinjama domovine i kako treba kazniti izdajnike svoga naroda: u Beču ni- jesu nipošto htjeli, da imadu posla sa poli- tičarima nad kojima još uvijek visi oštri jatagan gospodina Aranitzkoga!..... Pouzdavali su se koalicijonaši u spletkama i mešetarenju Dra. Moresa, pl. Nikolića, Pribičevića, Dra. Šurmina i Dra. Lorkovića, pa su stali bili zavlačivati sa sporom i kri- zom; ali, kad su jasno uvidili, la grof Khu- en i ban Tomašić, odlučno hoće, da ra- stepu neprirodnu konglomeraciju koalicijo- naških stranaka, uvjereni, kao što i jesu, da će konačni rezultat budućih izbora biti po- slednji ubitačan udarac sklopu rečenih stra- naka. Dr. Mozes (Hinković), Pribičević i društvo im, mogu biti već danas uvjereni, da im je ban Tomašić spremio »fužaljku« i »osmrtnicu«; a takova nagrada i čeka one političare, koji, sebičnih ličnih računa radi, postanu drzoviti u zloći prema ličnostima drugih stranaka i u izdajstvu svoje domo- vine. — Žalostno i ogorčeno »Srbobran« pozivlje se na zadnji broj pisanja »Die Drau«, koja u ostalom donosi mišljenje Khuenovo, »da će kod izbora morati nastojati, da se »samostalna stranka oslobodi od anarhi- »stičnih elemenata. — Zato će, kaže »Die »Drau« plataforma budućih izbora bitl: Pri- »bičević i drugovi na polju. A pored njih »morati će izbor da uklone još neke intri- »gantne«. — Dok opet bečka »N. P, Presse«, koja crpi svoje misli od najbližih krugova grofa Khuena, ovako veli: ».... Kod no- »vih izbora Vlada bezuslovno će nastojati, »da oni radikalni političari, kao što je Pri- »stranku prilijepili samo da dobiju svoj »budimpeštanski mandat, ne budu više iza- »brani u Sabor«, — Njihova današnja uzbugjenost; njihovo dobrovoljno odricanje političkih načela i ten- dencija, (ako i da samo prividno); njihova spremnost, da postanu još ogavniji grobari Hrvatske. od istog grofa Khuena; njihova odluka, da pokopaju sve lijepe svoje nade, koje su postavili bili prilikom sklapanja »pakta« u Pešti; njihovo danomično pada- nje sve dublje u ponoru sramote i podlo- sti, kao i prigibanje koljena pred Tomaši- ćem i Khuenom, — sve skupa nesumljivo dokazuje, kako su užasno, ne samo nisko moralno i politički spali, nego i još kakav ih smrtni znoj oblijeva, što im je Tomašić lijesove već naručio, da u njima posmjesti lješine njihove nakon izbora za hrvatski Sa- bor!... Bio je doista koban onaj čas po politi- čare srpsko-hrvatske koalicije, kad su pri- volili na savez sa državnicima u Pešti; kobna posljedica njihova razmećahja jeste, da ih silni i bahati gospodari više ne tre- baju i neće, i da oni (gospodari) sada ra- Tomašić i grof Khuen; a opet nekadanji njihov duševni vogja i stvoritelj, gospar F. Supilo, danomice ih sve to jače ubija toljagama u »Riječkom Novom Listu«. Kako su samo mizerno svršili »/avovi i gromovnici«, ove silovite i nađuvcne srp- sko-hrvatske koalicije, koju nijedna sila neće moći uskrisiti ; nJer mrak ju.... kukavnosti krije »1 trulež sebičnosti »S pliesan pohlepnosti. (Dr. Tresić-Pavičić: Sa Kninske torqjave). Dr. Kalnik. Spomen-ploča Dn. Mihu Pavlinoviću u Podgori. (Nastavak). Govori prije otkrića ploče. Iza pučke skupštine, cijeli narod se po- redao oko rodne kuće Dn. Mihine. Veliki prostor pred kućom je bio vas od ogro- mnog svijeta zapremljen, a mnogi se po- peli po zidovima i stablima. Naokolo je sve bilo divno iskićeno, dizali se slavoluci a osobito se isticala ona mala kućica, koja je dala na svijet tolikog velikana: sva le- pršala u zastavama i drugim narodnim na- kitima. Svačija duša je bila puna poštova- nja prama onom svetom mjestu, prama mi- lom Dn. Mihu. Najprvi se pope na govor- nicu, unuk blagopok. Dn. Miha, vič. Dn. Mi- lan Pavlinović. U svom lijepom govoru po- zdravi od svega srca mlado gjaštvo, koje je došlo, da iskaže svoje poštovanje i na- klonost prama njegovom gjedu. Rodio se — nastavi — u ovoj zabitnoj kućici na koju mu vi podižete spomen-ploču. U njoj je proveo svoje djetinstvo i muževno doba, skojima je bilo spojeno toliko borba, pa- tnja, kušnja. Pa kad bi on u takovim te- škim časovima izišao iz ove kuće, digao bi oči k zvijezdanom Nebu i molio, da mu poda ustrajnost u borbi, da mu poda ne- popustivi i čvrsti značaj, kako su čvrsta ro- dna mu brda, koja su mu uvijek lebdjela | pred očima. Budite novi Pavlinovići, slije- dite svojega uzora, budite karakteri, kakav je i on bio. Ja vas još jednom pozdrav- ljam, radosno vas motrim pred ovom kući- com u kojoj bi vas ja kao kuće domaćin, mješte Dn. Mija, morao da pogostim. Mnogo vas je, kuća je malena, pa mješte toga pri- mite ovaj mali dar. Dar nije moj, on je o-/ noga, koji je mene svojim žuljevima odgo- jio. Dar je moga pok. gjeda i po meni vam ga uručiva. Doduše je malen, ali znajte od srca je! Ovaj divni govor svakoga je du- boko ganuo, uzdrmao. — Dar primi pre- sjednik društva, zahvali se i obeća da će- mo nastojati uvijek slijediti svog dičnog uzora. — Sada progovori akademičar drug P. Doko. Pokazuje zašto smo okrstili svoje društvo imenom Pavlinović. Nek imajući u- vijek pred očima svoj ideal, njegov rod na prosvijetljenje hrvatskog naroda, — uložimo i mi sve sile na kulturno i socialno podi- gnuće našeg naroda. Pavlinović je bio pravi apoštol hrvatske misli u Dalmaciji. Oživo- tvorenju toga ideala posvetio je sve za sebe. Sve svoje sposobnosti posvetio je na oltar domovine. Nikakva domoljubna akcija nije se poduzela, a da nije bio tu megju prvim i Pavlinović, U svim borbama on je muže- vno i ustrajno stupao naprijed, a u domo- ljublju ideal mu je bio: spoj svih hrvatskih zemalja. Bio je svećenik samo Bogu i do- movini. Zahtjevao je, da se vjera mora ja- vno naglašivati i isticati; a premda mu se u svem svojem radu zrcalila umjerenost i iskrenost, ipak snikim nije htio rada ni kompromisa, ko bi direktno ili indirektno PRAVA CRVENA HRVATSKA vat. Izabrasmo ga nek i nama buće uzo- rom u svojem žarkom rodoljublju i čvrstoj vjeri. Nek nam prednjači i pokazuje put ko- jim treba da i mi idemo i na njem ustra- jemo do pobjede. »Zavjerimo se i mi dru- govi, da ćemo slijediti Dn. Mihine ideale, da ćemo njegovim žarom ljubiti vjeru i do- movinu e da čim prije svane ono bujno, željno, zlaćano sunce slobode, da u znaku križa osvane sunce sreće nad mukotrpnom patnicom Hrvatskom«. Govornik bude na- gragjen burnim odobravanjem uz oduševljeno klicanje Dn. Mihu. Iza njega popne se na govornicu senior »Pavlinovića« abs. theol. V. Brajević. I on je govorio divno, oduševlienjem i zanosom, kakav se rijetko vidi. Poslije ovog krasnog govora riječ uze Slovenac cand. iuris. M. Natlačen. Osobitim zanimanjem bio je saslušan njegov govor, u kojem nam je crtao razvitak njihovog kat. gjačkog pokreta. U početku su bili slabi, nemoćni a sada broje do 200 odvje- tnika, liječnika, profesora i t. d., sainih se- niora njihovih kat. akad. društava. Govor je bio popraćen iskrenim simpatijama prama bratu Slovencu. Na to društvo »Preporod« | ispjeva »Prosvjetom slobodi«. Sada je tek/ slijedio onaj očekivani i svečani momenat. Otkriće spomen-ploče. Nastane grobna tišina. Svi duhovi su bili u nekom tajinstvenom uznemirenju; a sva- čije oči koncentrirane, uperene prama mra- mornoj ploči, sa koje je imao do jedan čas pasti zastor. U takvom sveopćem odušev- ljenju stupi na govornicu presjednik »Pa- vlinovića«, koji megju ostalim ovako pro- govori: Hrvati! I primaknu se čas, uajsvečaniji akt cijele ove svečanosti. S njekom tjesko- bom, sve većom duševnom uzrujanošću išće- kivamo to, ne znajući da li ćemo doći do alema u kruni današnje slave. I taj se mo- menat primaknu. Još par časaka i pasti će koprena sa ploče, pasti će koprena, simbol historične duševne mrene, koja je priječila kroz decenije i vijekove Hrvate, da ne pro- gledaju, da ne vide što se za njom krije, da ne uvide e je iza nje putokaz radu, ploča, koja sadržaje čitav program našega naroda. Nek nestane dakle te preprijeke, nek blago svijetlo božje okupa u žarkim svojim zrakama stvarnu uspomenu na vele- bnog pokojnika. Ne':a dakle naš dični Dn. Mi- lan izvoli povući koprenu, koja zastire ploču. Uz svečano pjevanje »Lijepe naše« pada koprena i pokaže se lijepa spomen-ploča sa natpisom: U OVOJ SE KUĆI RODIO DNE 28. SIJEČNJA 1831. DON MIHO PAVLINOVIĆ APOŠTOL HRVATSKE MISLI U DALMACIJI. HRV. KAT. AKAD. PROS. DRUŠTVO »PAVLINOVIĆ« UGLEDAJUĆI SE U NJEGOV RAD DNE 21. SRPNJA 1910. P. Iza pročitanog natpisa, presjednik nastavi svoj lijepi govor a nakon njega još jednom se društvu »Pavlinović« zahvali vIč. Dn. M. Pavlinović i u svom govoru preda ploču svim Podgoranima da mu je čuvaju, ko zenicu oka svoga. Na koncu »Preporod« otpjeva »Slovenac i Hrvat« i tako veličan- stveno svrši i ovaj svečani čin. Narod vas razdragan, veseo krene u povorci svojoj kući, a gjaštvo otigje u dvoranu »Seljačkog društva« da drži svoju godišnju skupštinu. Lijepo su tekle sve tačke dnevnog reda, a osobito je uspio referat druga Poduje: Za- daća »Pavlinovića« u narodu. Na ovoj se skupštini stvorilo mnogo zgodnih zaklju- čaka o praktičnom ostvarenju ciljeva dru- štva, na koje se žalibože ne mogu radi pro- stora na dulje osvrnuti. (Svršiće se). P. N. Gospodine! Eto smo stupili u drugu polovinu godine a mnoga gospoda predbroj- nici nijesu nam isplatili predbrojbu još ni za prošastu godinu. Umoljamo najtoplije svu tu Gospodu, da nam izvole čim prije isplatiti koliko du- guju, jer listom ne možemo nikako naprijed, pošto je izdavanje skopča- no sa velikijem troškom. Vijesti iz naroda. (Ispravak). Molim to uredništvo,'da na te- melju $$. 19 i 22 zakona o štampi dade uvrstiti u Pravoj Crvenoj Hrvatskoj slijedeći Ispravak: U br, 286 »Prave Crvene Hrvat- ske« od 13 augusta t, g. na drugoj strani, u prvom stupcu a u rubrici »Vijesti iz na- roda« pod noticom Iz »Sugjurgja na Šipa- napadao ili zapostavljao njegovo vjersko jedočenje. Bio je uzor-katolik, uzor-Hr- »bičević i društvo, koji su se uz nu« (Postalia) navedeno je, da krivinom listonoše, koji je pak potpisani Koporčić Stijepo, list »Prava Crvena Hrvatska« koja dolazi u Luku od Šipana u subotu po po- dne, stigne u Sugjuragi stoprv u četvrtak, te po tom list od Luke do Sugjurgja da pu- tuje pet dana, bar i to da isti listonoša zna upravljati pisma i novine na zanimanike i po djeci ispod pet godina. To ne odgova- ra istini, jer potpisani kao listonoša dijeli u selima Polju, Trajgi, Sutuliji i Sugjurgju čeliri puta sedmično i to u negjelju, utorak, četvrtak i u subotu i tako list »Pravu Cr- venu Hrvatsku« razdijelim u negjelju. Ta- kogjer nije istina da potpisani upravlja pi- sma i novine po djeci ispod pet godina, jer on poštu u ovim selima nosi na kuću za- nimanika. U mjesta zvana Voinovo Selo, Zabrgje, Odžak, Budimdol, Pakljena i Za Križem, koji spadaju odlomku Sugjurgja re- dovita pisma i novine, po propisu nemaju se nosit na kuće, nego stranke uslijed po- ruke dogju prihvatiti, ili naznače kod po- štanskog ureda gdje da im se ostave. — Luka od Šipana, dne 16/8. 1910. — Sa po- štovanjem : Stijepo Koporčić, seoski listo- noša. : Op. Ur.: laia riječ g. dopisnik. iz Dola + od Stona. (Ustoličenje župnika). U nedjelju dne 21 ov. mj. župa je Zaton-Doli općine Stona slavila rijetku svečanost: ustoličenje župnika mnogopoštovanog Dn. P. Lubova. U tu je svrhu u župnoj matici bila u 9 '/2 sati jutra svečana služba božja, uz prisustvo gospo- de biskupskog odaslanika Dn. Nika vit. Bun- tjelića, vladinog povjerenika Arriga Nikolić, općinskog predstavnika i t. d. Crkva je bila. svečano okićena, dupkom puna naroda., Prije sv. mise biskupski je odaslanik Mno- gopošt. dekan Dn. Niko vit. Buntjelić oba- vio kanoničko ustoličenje i predao župniku odnosne znakove, štolu, prsten, ritual i cr- kovne ključe. Nakon službe božje uputi se, povorka pod barjacima put župničkog sta- na u Dolima, gdje je novi župnik bio pri-| pravio svojim gostima svečani banket. U, času zdravica prvi nazdravi vladin povjere- | nik gosp. Nikolić. Kićenim govorom živo ocrta sve faze i odgovornosti pune župničke | službe. Jedina utjeha i cio ponos je župni- ka, kad može, da vidi kako je barem nje- | gov naporni rad urodio dobrim uspjehom na kulturnom i ekonomskom polju svoje | župe. Svršio je govor zdravicom Njegovoj Svetosti Ocu Papi, želeći svaku sreću sve- čaru. Na to svečar uzvrati ganulljivim govo- rom, te izjavi, da mu je uvijek pri srcu ležao odgoj svojih župljana u vjerskom i patriot- skom duhu. Dajuć oduška svojoj lojalnosti nazdravlja Njegovom Veličanstvu Caru i Kra- lju Franju Josipu I. Trokratni živio Njego- vom Veličanstvu zaori dvoranom. Uz ostale prijateljske zdravice treba napomenuti i one lijepe narodne predstavnika pojedinih se- oskih odlomaka župe. Tako se je društvo veselilo, dok nije nadošao čas odlaska. Dru- štvo se prijateljski oprosti, a mnogopošto- vani župnik isprati na čelu brojnog naroda gospodu biskupskog odaslanika, vladinog povjerenika i ost. do župne crkve, gdje se rastadoše. Iz Veloluke. (Odgovor »Slobodi«). »Sloboda« od 8 o. mj. donaša dopis iz Veloluke o proslavi školskog barjaka. Nema vrijednosti da se na nj osvrnemo a još manje stvar »razbi- strimo«, ali pošto naši dopisnici toliku vri- jednost u nj polažu i odgovor napeto oče- kuju, rado ćemo ih poslužiti. Mili nam se bar njihova izjava da »stvar nije toliko važna, a da ju se u javnost iz- naša«, a mislim da ni uredniku »Slobode« ne služe na čast onakovi dopisi, a još ma- nje »visokoučeni«, »nerazdruživi« dopisni- ci. Nije njima do proslave školskog barja- ka, kojega ipak uzeše kao lični čin — jer se »kao napredni« za ovakove i slične sve- čanosti ne zanimaju — a niti do prisustvo- vanja stanovitih, već je njima »bolest srca« na zaslužnog starinu župnika M. P. Don Iva Depola, uvjereni da nijesu dorasli cije- niti njegovu dobrohotnost i kršćansku lju- bav. Ne straši se on »političke žrtve«, a niti mu dostojanstvo donaša baviti se onako- vim dopisnicima, dočim bi se oni baš mo- rali i strašiti i sramiti ovakovih dopisa. Ne u zaslužnom župniku, jer su morali iznijeti bar koju tu »staru« osvetu, nego u našim dopisnicima »Slobode« i njima sli- čnima odrazuje se svugdje i uvijek promi- šljena osveta, a to im najbolje pokazuje i njihov posljednji čin u mjestu. Dok dopisnici tvrde da, osim presjedni- ka »čija mogućnost nije isključena da je zastupao kao župnik, mijedan drugi član nije bio prisutan proslavi«, jer »ostali čla- novi mjes. š. v. nijesu bili obaviješteni« — a bilo je prisutno "cijelo mjes. š. v., osim dvojice koji bili odsutni iz mjesta — na koncu pozivlju presjednika »da izjavi zašto je tako postupao prema jednome članu, i to Ivanu Vučetiću, koji bio odsutan iz mjesta. God. Vi. Čudne li im dosljednosti i istine! Drugom prigodom, nek se malo bolje zanesu (!) za stvar, i bolje će im narukvica proći! Završujući, poručujemo našim dopisnici- ma, da su veloluškom Općinom uvijek »ko- mandirali« svijesni velolučani, premda b smo im harni bili, kad bi iznijeli imena tih tobože »korčulanskih pravaša«. — Uz po- zdrav, do prve prigode! Iz Korčule. (Skladnost »srba« »dubrovčana«). Dne 20 ov. mj. u 9'/> sati kada je stigao brzi parobrod »Godčlo« Ungarskog Hrvatskog društva, bilo je na obali mnogo naroda, jer je imao odlaziti naš Hrvatski Soko sa Op- ćinskom Glazbom na sokolski slet župe Hr- voje u Spljetu. Na vidiku parobroda opa- zismo, gdje sa parobroda bacaju vatromete. Narod pitaše, što to može biti, kad se uto doznalo, da je na parobrodu Dubrovački Hrv. Soko, koji takogjer polazi u Spljet, te da pozdravlja pri ulazu u Korčulu. Prije nego je parobrod pristao uz obalu, mjesna glazba pozdravi polazaike udarajući jednu koračnicu, a nakon iste sa parobroda glazba pozdravi grad sa sokolskom koračnicom. Većina prisutnog naroda propitivaše se, ko- ja je to glazba na parobrodu, valjda hrvat- ska, kad na veliko iznenagjenje opazismo sokole »Dušana Silnoga«, tada smo na ža- lost bili uvjereni, da je to srpska glazba. Stoga bješe sasvim hladno pričekani, osim nekoliko djaka »naprednjaka« i od jednoga staroga ovdje nastanjena Dubrovčanina, koji ne znamo zašto, derao se u sve glase: «Ži- vio Dušan Silni«, tako da od napornog vi- kanja »Dušanu Silnomu« glas mu je izmu- kao, da skoro više nije mogao niti riječi prozboriti. Na poklike ovoga naravno da su i sa s parobroda odvraćali poklicima: megju kojim je jedan dubrovački glazbar dva pu- ta s parobroda zavikao: »Doli fukara po- povska!«, a taj glazbar bijaše prama nami, koji smo bili na obali. Tada mu odvratismo: »Baš lijepe li srpske uljudnosti! Da si na obali drukčije bi smo s tobom obračunali«, na što opet nekolicina naših odvrati: »Ži- wjeli saveznici Forza e Coraggio«. Ovo iz- našamo da se vidi dokle dopire srpska »skladnost« i koliko su drski da se što sli- čna usugjuju u jednom hrvatskom gradu, ali naravno po slivničku: sa parobroda, jer da je stupio na obalu bili bi ga naučili skladnosti. Ali mi vaše »srbe« poznamo, j ako iz daljega, pa im se toliko ne čudimo koliko Hrvatskom Sokolu, koji s takovom vrstom čeljadi ide rame uz rame. Zar još imaju malo iskustva, pa ine poznaju »Du- šana Silnoga« i njegove privrženike? Bra- ćo Sokolovi, prenite se i otjerajte ih od sebe, ako sami sebi dobra želite! To vam poručuju — Hrvati Korčulani. Iz Mula kod Kotora. (Proslava 100-godišnjice bl. Milostisla- va). Kako je bilo već u ovom listu javljeno, na 10. Januara ov. g. navršila se je 100- godišnjica prenosa tijela bl. Milostislava (Gracije) iz Mletaka u njegovo rodno mje- sto Muo kod Kotora. Rodoljubri Muljani, zbog nepovoljnog vremena, odlučiše da na 3. i 4. Septembra ov. god. što svečanije proslave ovaj radosni god prenosa tijela svog milog sumještanina, slave i dike svog hrvatskog roda, pa se je za tu proslavu sastao maročiti odbor te odredio raspored svečanosti kako slijedi: Dne 2. Septembra, u 7 sati u večer naviještenje svečanosti sla- vljenjem zvona i pucanjem iz mužara. Dne 3. Septembra, prije podne, u 6 sati tiha sv. Misa; tako isto i u 8 sati, a u 10 sati sve- čana sv. Misa, preko koje će pjevati Hrvat- sko Pjev. Društvo »Zvonimir« iz Mula. Po- slije podne u 5 sati svečana večernja, pro- povijed te blagoslov sa presv. Svetotajstvom. U večer rasvjeta na obali i pucanje iz mu- žara. Dne 4. u 5 sati u jutro pucanje iz mužara i slavljenje zvona. Od 6-8 redaju se tihe sv. Mise. U 8 sati »Hrvatska bo- keljska glezba« obilazi cijelim mjestom. U 9 sati svečano otkriće novog srebrnog kovčega Blaženikova, uz prigodni govor presv. i prep. Frana vit. Uccellina, biskupa kotorskog. Zatim pjesan u čast bl. Gracije, uz pucanje mužara, slavljenje zvona i svi- ranje glazbe. Po tom svečana pontifikalna sv. Misa. Poslije podne u 4 sata propovi- jed, iza koje procesija sa sv. Moćima Bla- ženikovih, uz pratnju članova »Bokeške Mornarice«, za tim blagoslov sa presv. Sve- totajstvom. U večer sviranje glazbe, rasvjeta crkve i cijelog mjesta, uz paljenje umjetnih vatara. Oba dana proslave vijati će se hr- vatske zastave doli pred crkvom i po cije- lom Mulu, Evo lijepe prigode, ko može, da pogje ovom prigodom u hrvatski Muo kod Kotora, da vidi lijepu i rijetku svečanost: proslavu katoličku i hrvatsku, što je na di- ku rodoljubnim Muljanima. Bilo u dobri čas !