sz RTL JA TO: ari TT ATE ri MEA EO OGI DOG SETER SE SOA i >. ODA ZA ga rana Br. 289 ovu pjesmicu na pozdrav: I Iz dubrave, sokolovi vrli, Polećeli ste do našega gaja, Da se bratac bratom grli, Da mu jade, svoju radost baja. u. S čvrste hridi iz hrvatskog gnijezda Iz te tvrgje — »Zadruge« nam mile Koja sjaje kano sjajna zvijezda I sakuplja sve radničke sile. I. Dobro došli! zadrugari naši, Ti srčiko čistoga hrvatstva, Tu su misli, ideali Vaši, Tu lozinka hrvatskoga bratstva. IV. Amaneti skupljaju Vas stari Zadoji Vas Hrvatica Vila, U grudi Vam krv hrvatska žari, A krije Vas ta troboja mila. V. Dobro došli — glas je Stonjskog žala, Što se diže iz hrvatske grudi, , Te popraćen od tog morskog vala, Trista želja u duši nam budi. VI. Da ste sretno na tlo ovo stali ! Raširenih primamo Vas ruku, Na zagrljaj bratski ste nam pali, Kad nam srca zajednički tuku. Kad ju krasnoslovi, pruži kitu g. Vicku Rakigjiji, koji je predvodio društva, i koji se srdačno zahvali ruci i jabuci, a za njime g. Niko Caput iz srca kako on zna rastlu- mači silnoj množiji naroda, kako u bratskom zagrljaju, u spoznanju i u ljubavi hoćemo da usrećimo našu milu domovinu Hrvatsku, kojoj smo svi odani dušom i tijelom. Urne- besno klicanje odpozdravi njegovoj zna- čajnoj besjedi, i svi razdragani ugjosmo u Ston, pozdravismo S. Vlaha našega, Opći- Me i Čitaonicu, predvogjeni svirajućom gla- zbom. Na teferiću. Podadosmo se veselom odmoru, pjevaniji, bratskom razgovoru, razgledanju grada i starina, a pri svemu nam bijahu predvodi- oci i mili tumači gospoda od odbora, koji su dokazali koliko visoko i mudro znadu vršiti dužnosti gostoprimstva. Njima svijem do vijeka hvala. Do vijeka hvala i Upravi one Čitaonice, koja nam je blagohotno |u- stupila prostorije, a nadasve dičnom Odbo- 18; Qi Sa PRAVNA AA BAŠE infi88T8; domaćici, koji su glavne naše u svojim dvo- rima baš gosposki pogostili. U velikom su veselju i ushićenosti prošle kako časak one četiri ure te smo tamo proboravili, a za- mjerno je i baš pohvaljivo da su prošle u najboljoj slozi, ljubavi, svesrdnosti, a da nije niti najmanji oblačić pomutio vedrinu, niti najmanja upadica smutila razdragana srca. Čast vam i slava, dični Stonjani, gdje opaziti. Ako se ona proguta živa, rasplodi 3e u našim crijevima, pa nam uzrokuje neku vrst kolere. Ako se ona kuha u vreloj vodi, pa se jede, ne škodi. Tako bi imalo biti sa »koleriferima«. Valja ih ognjem ili drugim kojim srestvom ubiti da oni nas ne ubiju. Šteta je, da ne znamo stalno u kako viso- koj temperaturi bakcili kolere mogu živjeti. Nije sigurno — bar za praktiku — što go- vori glasoviti Koch i njegov učenik Libbertz, da bakcili kolere ne trpe visoke tempera- ture, da izumiru i kod običajne tempera- ture, samo ako se puste za tri sata u suhu mjestu; jer imade slučajeva, da se je do- bila kolera dolazeći u doticaj sa okuženim predmetima i nakon godinu dana iza kako je prestala kolera. Mislim za to, da jako visoka temperatura i vatra najuspješnija su raskužujuća srestva. Raskužiti putnike ne bi teško bilo. U nji- ma, ako budu »koleriferi«, ili će se u nji- ma pomnožiti te pojaviti sintomi bolesti, tada će se s njim postupati kao s bolesnim; ili će njihovi sokovi trbušni uništiti »ko/e- rifere«, tada pogibelji više ne ima; ili će oni bar jedan dio »kolerifera« izbaciti žive a i tada može se prepriječiti širenje kolere, ako se budu izmetine raskužile, ili vatrom ili vapnenim mlijekom, to jest jedan dio živa klaka a četiri dijela vode, Ovdje samo napominjem živi klak, jer ga svukud ima i može se lako nabaviti. Nije tako lak posao raskužiti robu, onu naročito, koja se ne dade raskužiti toplinom, a da se ne uništi, kao što je n. pr, hrana i drugo slično. Zato, ako se neće zakrčiti put svakomu dodiru sa okuženim mjestima glede robe, mogu se uzeti ove mjere: 1. Ne primati nikakove hrane iz okuže- nih mjesta. 2. Pisma zatvoriti u posuđu u kojoj je brod temperatura najmanje 100% C. i tu ih dr- žati za meko vrijeme, Ako se ne može i- mati posuđa, tada otvoriti pismo, umočiti čuli i ne čuli, mi Vam to na čast pred svim svijetom spovijedamo, a neizmjerno bi nam milo bilo da vam možemo vratiti milo za drago. — Spušti se mrak, a da i osjetili nijesmo, ta stara je: u radosti lete danci kako obla- ci, a u nevolji nigda osvanuti. Naša je go izvršila svoj birani program pokraj itaonice, a Stonjani su povlagjivali g. u- čitelju i vrlim glazbarima. Odlazak. Cikne zvižduk sa parobroua, vatrometi se križaju po zraku, izletnici se okupljaju da se kući vraćaju. Uz svijetle bengale povor- ka ponovno pozdravi ubavi Ston, Čitaoni- cu i Općinu, i rodoljubni dom g. Mata Buška, pak uputi na parobrod. Sa palube g. Vlaho Fortunić na odlaz oslovi gg. Sto- njane, te se u ime svih izletnika srdačno zahvaii, jer su nas pričekali, prigrlili, po- gostili i počastili tako lijepo, tako bratski, tako divno, da nijedan govor, nijedna riječ nebi mogla sve do kraja iskazati. A da su njegove riječi tekle iz duše svih izletnika, najbolji su dokaz neprestani povici i klica- nje, kojim se svi izletnici isticahu doklegod nije parobrod otplovio. Daleko smo se bili odmakli, a još klicanje dičnih Stonja- na ne bijaše zamrlo, a netom ovo iz dale- čine zamukne, ugledni Broćani prihitiše i daleko nas njihovo klicanje pratilo po mor- skoj pučini. Hvala svima, po sto puta hva- la, i opet ne u daleko do vidova! To je živa želja, koja nam je u duši ostala. Put Dubrovnika. Tako vedra noć, morska tišina, blagi o- pajajući zrak, povjetarce, rasvjeta na paro- brodu, vatrometi i bengali, glasno napijanje i pjevanje, veseli razgovori svijeh nas za- okupi da smo se nauživali što nigda u naš život, nadasve pak s toga jer smo svi bili oduševljeni i razdragani s pričeka i gozbe, a evo oko nas od vala, koji se pomiče, do zvijezde, koja titra, kako da uzigraje od ve- selja. Neznaš zaista što je ugodnije ili dru- štvo na okupu, ili mila naša selija, gdje se po kućam svijetle svijeće; ili tiha ugodna noć, koja kako da duši progovara o vječnom blaženstvu. Doma smo! Progjosmo Petku, nagledasmo se s Boni- nova rasvjete, pojaviše se Ploče, i svi uzda- hom rekosmo: ah! brzo ti li je prošlo, eto smo doma! Uzalud smo žalili, parobrod je ušao u luku i nije bilo druge nego se iskr- cati. U najboljem redu, u vanrednom ushi- #——ig-- 98-4—2.% 1 smjvšu vltev prudu, Vipiutite svoje dične barjake, i svak se uputi svojoj kući. Jednu samu još da primjetim: od svih izleta kojim sam prisustvovao, nijedan nije bio ushićeniji, veseliji od ovoga kog smo učinili u dični, gostoljubivi Ston. Ži- vjeli Stonjani! Zahvala. Časnoj Gospodi članovima mjesne Hr- vatske Čitaonice, koji nam blagohotno ustu- ga u rastopinu klorova vapna, pročitati ga, spaliti ga, ruke svoje raskužiti. 3. Rublje umočiti za neko vrijeme u vrelu vodu; a bilo bi još bolje, kada bi se prije umočilo i nekoliko vremena držalo u kar- bolnoj kiselini. 4. Pošto bi putnici iz okuženih krajeva mogli imati i na sebi »kolerifere«, valjalo bi ih okupati u sumpornoj kupelji; ili ako toga ne ima, bar u moru. Ovo su dosta sigurna srestva, da se pre- priječi ulaz koleri. Kagjenja, koja se prakticiraju, nijesu vele sigurna. To bi moglo prepriječiti da se ne prilijepe »koleriferi« ondje, gdje se razvi- jaju neki mirisi, moglo bi ih možda nešto oslabiti — kao što naftalina zamantra vu- nenu grizlicu — leptiricu -—— ali da će mi- risi utamaniti »kolerijere« do sada bar nije sigurno. Pošto se radi o javnomu zdravlju, valja se uzdržati onoga, što je sigurnije. Ja mnogo držim do topline. Imade slu- čajeva da za vremena kolere, pošto se je pojavio u tomu kraju požar, kolera je ili malaksala ili od časa do časa prestala. 4. Kako da se čuvamo kolere, kada nam ugje u mjesto. Unatoč svim prekaucijama — ali da bih pravo imao kazati, imao bih ovako reći — radi slaba opreza i prekaucija,') kolera se 1) Hrv. Kruna“ u br. 86. pod rubrikom ,,Ko- Jera i naše vlasti“ piše: ,Prekjučer stigao je talijanski parobrod iz Jakina, koji je 24 sata prije pristao u više okuženih mjesta. Pošao mu je u susret lučki parobrod s kotarskim liječnikom te do Zadra bio je tobože raskužen. To je bila a raskuživanja, a ko piše na svoje je oči PRAVA CRVENA HRVATSKA piše prostorije Čitaonice prigodom juče- rašnjeg izleta, na uslužnosti i Jobroti na- jučtivije se zahvaljuje Ston, 29/8. 1910. Odbor. Spomen-ploča Dn. Mihu Pavlinoviću u Podgori. (Nastavak). u. Poslije svega ovoga u 1 sat po podne imali smo zajednički objed. Pod vedrim ne- bom, izmegju sjenatih stabala bilo je lijepo urešeno mjesto za objed. Oko stolova je poredalo se mnoštvo gostova, a tijekom objeda narod je neprestano iz obližnjih se- la nadolazio. Uz bratske i vesele razgovore zabavljao nas opet »Preporod« sa pjeva- njem; »Mosor« tamburicama i udaranje so- kolske fanfare. Prvi je nazdravio velč. župnik Ivanišević društvu »Pavlinović«, a zatim po redu svim društvima koja su došla, da iska- žu počast velikom lPavlinoviću. U ime »Pa- vlinovića« odvratio mu je novo izabrani presjednik stud. phil. Marin Katalinić. Za- tim je govorio stud. med. Ivan Sisarić. Iza njega uze riječ gosp. Mate Klarić, koji se u ime sokola i u ime svoje zahvali viIč. Iva- niševiću. Rodoljubna je dužnost bila ona koja je zahtjevala od njega da prisustvuje ovoj proslavi bez ikakve političke tendence. Bila je to dužnost svih Hrvata, koji su bili i pozvani, ali se na žalost nijesu odazvali. Eto Dn. Mihinih »štovatelja« kakovi su: — danas, kada se slavi uspomena jedino u počast Njegovu, od njih nema nijednoga ovdje. Govorio je dični Starosta, kao uvje- reni Hrvat i osvjedočeni katolik — kako je sam istaknuo i rekao: »Za ovo svoje uvje- renje, pripravan sam sve žrtvovati«. Iza ka- ko je izrekao još par lijepih riječi i misli, sakupljeni mu se zahvališe dugotrajnim ple- skanjem i odobravanjem. Abiturijent J. Po- duje nazdravio je sada vič. Dn. Milanu, a nakon njega hercegovac Baković svakog je zadivio svojim riječima. U ime »Preporo- da« zahvalio se njegov požrtvovni osnova- telj Dn. Bartol Ganza. Iza nazdravice samoj omladini od m. pošt. O. A. Cikojevića, koji obodri mlade ljude, da ustraju na putu isti- ne, ljubavi i pravice, držao je zaključno slovo canad. iuris. I. Jelavić, koji istakne či- njenicu, da su svi pokreti poduzeti od mia- dih ljudi uvijek uspjeli. — Eto vam mla- noa Gaia n Aruštvn nakalika akademičara što je polučio. | mi ćemo uspjeti, jer se borimo za Istinu, za Boga, za Krista, bori- mo se, da preporodimo hrvatski narod u duhu »Pavlinovića«! Na svrhu pozivlje pri- sutne, da krenu k Dn. Mijinu grobu, da mu vijencem iskažu zadnju počast. Na Sutliki. Iza po sata svi smo bili na groblju. »Ma- karski Soko« i »Streljačka četa« poredali prenese i u zdrava mjesta, koja su mnogo stotina kilometara odaljena od okuženih. Kako se je tada zdravu čuvati da je ne do- bije, kako li je gledati, da ju uguši? Sada je teži posao. lzolirati mjesto, pretrgnuti doticaj ili ga ograničiti izmegju pokrajine i pokrajine, mjesta i mjesta nije vele teško, ali to nije lako, kada se radi o istomu mje- stu. U jednomu te istomu mjestu svako go- tovo čeljade trebuje drugo da žive; posve se izolirati nije moguće. Kada bi kolera ušla, kada bi se pojavio koji slučaj bolesti, na prvomu mjestu ne treba se plašiti, valja je mirno odbiti. Strah u drugim slučajevima škodi nam a po go- tovo u slučaju kolere. Što su japanci uni- štili rusko ratno brodovlje pet godina na- zad, ne pripišujem japanskoj vrijednosti to- liko, koliko japanskoj hladnokrvnosti. Ne treba se plašiti kolere, niti se uzne- mirivati. Rekao sam; ona imade u našim rukama protiv sebe dosta jako oružje. Ta ipak hladnokrvnost valja da bude razborita. to jest valja da se služimo sredstvima, koja nam daje u ruke liječnička znanost: Valja: 1. Apsolutno osamiti bolesnika i one, koji su uza nj: prenijeti ih u posebna mjesta. 2. Pošto su »koleriferi« u izmetinama bo- lesnikovim valja na takove izmetine, (bile bljuvanje, bilo lijavica), dobro _ paziti. Valja ih raskužiti sa vapnenim mlijekom, A još bolje — kako sam kazao — visokom temperaturom — ognjem. Zakopati ih u tnici dolaze i prolaze, na štacijama ili u hote- lima ostavljaju svoje izmetine, koje mogu biti i okužene. Pa se kaže, da su putnici pod liječnič- kom pažnjom, kao da liječnik može od časa do časa saznati, što putnika pogleda u lice, ili mu stavi koji upit, da li je u njemu bakcil ,kolerifer“ ili nije. Valja više držati do javnoga zdravlja nego do hirovitih klatarenja nekih besposlica, koji o- bilaze svijetom; više do javnoga zdravlja nego do materijalne koristi, jer ljudski život nije pod- činjen trgovini | prometu već trgovina ljudst;omu | životu. se u dvoredove, a vas narod zamukne. Dru- štvo »Pavlinović« postavi se tik do groba, a njegov presjednik izreče prvi nadgrobni govor. Donosimo vijenac cvijeća — dovrši — donosimo ga na poklon svećeniku Pavli- noviću, donosimo ga našem Dn. Miji. Ve- likanu našemu klikni, o dični zbore, trokra- tni slava! — Slava, slava, slava odijekne muklim grobljem, a svačije grudi se napu- ne nekim nutarnjim strahom, tugom, koja se kud i kamo poveća iza govora bogoslo- va Gjura Vilovića, koji je kroz drhtava mu usta prodirao iz njegovog žalosnog srca. Mnoga su lica 'natapale suze... ili blijedi potezi. — Vijenac, kojeg je resila hrvatska troboja bio je sada postavljen na grob na- šeg uzora, sa natpisom: Rodoljubu svećeni- ku — društvo »Pavlinović«. Na koncu pročita vič. Dn. M. Pavlinović prigodnu pjesmu od Podgoranina franje- vačkog bogoslova Letice. Uz pjevanje na- rodne himne bi dovršen i ovaj svečani čin. — Prije nego li će nastupiti čas rastanka, stupi djevojčica od krvi Pavlinovića presje- dniku istog društva, poda mu kitu cvijeća uz nekoliko ganutljivih riječi. Ovaj se zahvali još jedom Podgoranima i njihovom dičnom župniku te završi: Do vidova! Napokon e- vo žalosnog časa rastanka. Rastanak od onih milih Primoraca, koji nas tako lijepo počastiše mora da i on opet budi u našim srcima tužna čuvstva. Vas narod se nalazio na obali, mlade Podgorke pozdravljaju nas koliko im grlo nosi. Klicanju, mahanju ru- baca, pucanjem mužara ni kraja ni konca.... Živjeli dični Podgorani, pokazali ste, da ste dostojni svojeg velikana ! Do malo vremena eto nas opet U Makarskoj. Divna li i ovaj put dočeka! Cijelokupno gragjanstvo počastilo nas svojim dočekom na obali. Uz pjevanje, klicanje i pucanje parobrod pristane, a prečasni Don Miho Pavlinović — dekan, kanonik — pozdravi nas i zaželi dobrodošlicu u ime cijeloga gra- da Makarske, na čem mu se zahvali pre- sjednik društva »Pavlinović«. Odavle u po- vorci krenemo u stolnu crkvu, da prisustvu- jemo svečanom blagoslovu sa Presvetim. U crkvi nas još većma oduševi, pobudi na ustrajnost presvijetli makarski biskup. Nje- gove su se riječi duboko ucijepile u naša srca, uvijek ćemo se njih sjećati. — Na svrhu svega megju borjem u »Gojiću« bio je pri- regjen sjajni komers uz prisustvovanje ve- likog broja gostova. Presjedao mu je preč. Dan Mija Pavlinović. a kao počasni pre. sjednik slovenac drug M. Nailačen. Još jednom smo imali prigode slušati zanosne nazdravice druga Jelavića i Natlačena. Posli- je nazdravice Istranina akademičara Defora, ustade gosp. M. Klarić i megju ostalim u- \pozori nas na nedolične izazive i pogrde | spljetskih naprednjaka. Bijedni, sažaljujmo \ih! To je moderno — napredno! Pokazali su i ovaj put plod njihove nauke, pokazali su |obični »nivoau« svoje kulture. Nu pustimo ljame, koje ne mogu komunicirati nikako- vim kanalima. Ovo se može raditi dakako na selu, ali u gradovima, gdje zahodi po- jedinih kuća komuniciraju izmegju sebe, valja se latiti drugih prekaucija. Na mje- stima gdje odušuju zahodi valja paliti va- tru. Zahode zatvorene dobro držati, u njih lijevati karbolne rastopine, vrele vode. 3. Muhe su — kazao sam — raznašači bolesti. Pošto muhe ne možemo sve uta- maniti, valja od njih kriti one okužene stvari; od njih kriti hranu, kojom se hranimo, da nam ne bi tu položile klicu bolesti. To se može postići, ako se na prozore i na vrata lazareta, gdje su bolesnici, postave fine mrežice, da muhe iz vana ne bi mogle pristupiti bolesnim; ako se u ku- hinjama, gdje se spravlja hrana, bude mre- žicama branila hrana od napadaja muha. 4. Izmetine iz zdrava čeljadeta ne valja o- staviti na otvorenu, kako se to dogagja na selu, valja pokriti zemljom. 5. Gnusobu, smrad valja iz kuća i okolo kuća odalečiti, jer kada bi tu slučajno do- spjeli »koleriferi« dulje bi se vremena odr- žali na životu pa odatle mogli bi preći na zdravo čeljade pa ga okužiti. 6. Vlažna mjesta za isti razlog valja va- trom sušiti, 7. Treba umjereno živjeti u hrani i piću. Neka se ima na pameti, da kolera neće ni- koga napasti, ili ga neće akutno napasti, već tada kada joj se dade povoda. 8. Hraniti se zdravom hranom, po mo- ćnosti hranom, koja je vrela na ogaju. uvati se nekuhane hrane, kao n. pr. voća, masla, sira; ovakova hrana mogla bi la'o na sebi imati »kolerifere« i ako ne dolaze iz okužene kuće. Čuvati se teško probav- ljive hrane, ovakova hrana poremetila bi normalnost naših trbušnih sokova, pa u slučaju da bi dobili u tomu stanju »ko/eri- fera«, ovaj bi se lašnje mogao u nama ra- sploditi. God. VI, ih, još bolje ignorirajmo ih kao što i dičn Podgorani, kada su ih bunili proti nama, i sada opet Makarani, jer samo su se njihovi povici čuli. Komers se završi žarkim riječi- ma Presv. Carića, koje je na omladinu o- pet upravio. — Uz pucanje roketa, uz ve- lebnu manifestaciju bio je i zadnji pozdrav s Makarskom. Današnje slavlje, ovaj dan ostati će ne- izbrišiv u našoj duši.... Prisutnik. P. N. Gospodine! Eto smo stupili u drugu polovinu godine a mnoga gospoda predbroj- nici nijesu nam isplatili predbrojbu još ni za prošastu godinu. Umoljamo najtoplije svu tu Gospodu, da nam izvole čim prije isplatiti koliko du- guju, jer listom ne možemo nikako naprijed, pošto je izdavanje skopča- no sa velikijem troškom. Vijesti iz naroda. Iz Orašca. (Ovogodišnja ljetina). | ako je grad ove godine skoro svu ljetinu odnio u obližnjim selima, ali se Orašac u tome ne može po- tužiti. Grožgja ima da Bog pomože, a u_ne- kim mjestima ima sasvim lijepog, boljeg nego prošaste godine. — Maslina će biti sasvim malo, jer se već i sada suše i od- padaju, a na nekijem mjestima neće biti ni malo masline. Iz Trstenoga. (Naredba radi sigurnosti policijske o- dredbe o vožnji automobila i bicikla). Na- zad ne vele vremena pisalo se je u ovom listu o neopreznosti s automobilima, ali potre- ba je da se o istome još jednom progovori par riječi. Usprkos našemu pisanju nikakve koristi, jer automobili kroz Trsteno i obli- žnja selija jure takovom brzinom, da je strahota i gledati. U Trstenomu, u Orašcu i u Majkovima na državnoj se cesti nalazi škola. Što se hoće, da u času kad djeca izlaze iz škole najuri automobil? Što se može dogoditi? Eto je i neki dan jedan automobil jurio sa svom brzinom kroz se- lo. — U Listu Državnih Zakona od */, 1910 br. 81 izašla je naredba, koja se izdaje radi sigurnosti policijske naredbe o vožnji motorskih vozila (automobila a vozo- va i motorskih bicikla [kotača]). Ova je naredba izdana i razaslana %% 1910, a stu- pila je u krepost '/s t. g. Megju ostalim u- pao nam je u oko $ 46 istog zakona, ko- ji doslovce veli: »U zatvorenim mjestima ne smije brzina biti nipošto veća od 15 kilometara na sat (brzina lakih brzih kola). Izvan zatvorenih mjesta ne smije brzina vožnje nadmašiti 45 kilometara na sat. Ni- 9. Često raskuživati svoje ruke, naročito prije jela. To se može učiniti u karbolnoj rastopini, ili ako se takove ne ima, u mor- skoj vodi. 10. Valja piti zdravu vodu, čuvati se vode iz rijeka, iz zdenaca kod kojih pralje pro- lijevaju gausnu vodu i bude tu si *ća, gnusobe. 11. Pralje sumljivo rublje, prije nego ga operu, imadu zakišati u vrelu vodu za » eko vrijeme, pa ga tek tada prati. Uvijek svoje ruke raskuživati, kako sam kazo gore. 12. Rublje okuženo valja raskužiti u kar- bolnoj kiselini i u vreloj vodi. — Bila je nastala jaka znanstvena prepirka izmegju Kocha i Pasteura, kako da se raskuž oku- ženo rublje. Koch je htio da ga spali, Pa- steur da ga se uzavri u vodi. Spaliti ga najsigurnije. 13. Čuvati se valja prehlade, nastojati da nam bude normalno isparivanje na e kože. Dobro je nositi na svomu trbuhu komad tanahna vunena platna. * Iskustvom je konstatovano da nekim ži- votinjicama škode neki akutni mirisi. Čini se, da mikrobima koleriferima škode neki mirisi. Doktori Fera i Le Piane tvrde, da kolera nije nikada ušla u tvornice, gdje su se radili sumporni preparati. To isto tvrdi i Viol, U Marsilji — kaže on — kada je zadnji put bijesnila kolera, kvartijer cijeli, gdje se je radilo okolo sumpora, bio je po- štegjen. Mogao je to biti slučaj, ali ako se pomisli da nije nijedan kvartijer u Marsilji kolera poštedila, već nekoga manje, nekoga više pohodila, ne dade se vjerovati, da je taj jedini kvartijer slučajno bio poštegjen. Vjerojatnije je reći, da je tomu uzrok bio. sumpor ili miris sumporni, koji je odbijao »kolerifere« da se prilijepe radnicima toga kvartijera. (Svršiće se).