Br. 290. PRAIA CRVENA KRMATSM U DUBROVNIKU, 10. Septembra 1910. Cijena je listu sa donašanjem u kuća ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto polugodište. Dvije velevažne izjave. Narodna je stranka sklopila savez sa demokratskom strankom, i dopušti- la je da Dr. Smodlaka otigje u Beč, kako zastupnik najvažnijeg kotara u pokrajini; glavni su faktori u upravi to aplausom odobrili, i mjesni su di- sidenti samostalne organizacije opet stupili u stranku. Pobjeda, slavlje ši- rom pokrajine, tako su računali oni koji ili očito ili šumovlake pristaju uz naprednjake; ali su se prevarili. U nji- hovoj su sredini ustali mnogi koji ne odobravaju taj savez, a nadasve dva ugledna svećenika. Don Vice Medini jedan od naj u- glednijih svećenika naše biskupije, pr- vi je u »Danu« obrazložio svoj istup iz stranke; a kad je ustao »Nar. L.« da ga tobože pobija, odgovorio mu je na taj način, da se može koprcati i cijeli vijek, ali se izbaviti neće od do- kaza, koji se ne dadu pobiti ni uni- štiti. Te su izjave najbolja svjedodžba i slava Dn. Vici, koji je ukazao time da koliko je ko od Boga više darova primio, i više je na kulturnoj visini, ima pokornije i smjernije hvaliti i dvo- riti Onomu, kog štuje kako Gospeda- ra i Boga svoga. Moćan je i snažan Dn. Vicin glas, a najviša je utjeha svim pravim kršćanima vigjeti ga spra- vna i lagana vojevati za vjeru svetu, za svaki kršćanski napredak i dobro u milom svom narodu, bilo koje vje- re, na temelju vjerskih i ćudorednih zakona, po Bogu čovječanstvu poda- renih. Tako se i hoće, Dn. Vice! Drugu je izjavu dao veleč. Dn. Fra- no Ivanišević, bez ikakve dvojbe prvak u pokrajini za ekonomski preporod i- ste, uvaženi trudbenik na kulturnom polju, širom pokrajine poznat i lju- bljen, zastupnik u Beču. U otvorenom svom pismu, on sam navagja razloge, koji su ga prisilili da istupi iz Hrvat- ske Stranke. PODLISTAK. Kolera nam je na vratima | Kako da se branimo. Mirisi, koji ne prijaju već škode »koleri- ferima« jesu: miris klora, fenične kiseline, luka, luka česna, kanfora, sumpora, taba- karije, (concia delle pelli) petrolja. Iskustvo je pokazalo, da »koleriferi« u najviše slu- čajeva nijesu se usudili pristupiti čeljadi, koja je živjela u ovakovim mirisima, ili ako su im se i približili, nijesu mogli razviti u njima svoju otrovnu moć. Kazao sam, da nije izvjesno, da li ovi mirisi ubijaju »kolerifere«. Moglo bi biti da o jakoj intezivnosti mirisa i o duljemu ili kraćemu vremenu, u komu su prisiljeni »mikrobi« da živu, ovisi njihov život ili izumre, već se nešto smete i opije da se potla — kada iščezne miris — opet oporavi. Na ovu moju problematičnu tvrdnju na- God. VI. — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 16 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništva. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Evo što piše: »Novi pravac u stranci počimlje sa kompromisom sklopljenim dne 23 li- pnja sa demokratskom strankom u Spli- tu. Na predgovorima mjestnoga odbo- ra 1., 16. i 23. svibnja u Splitu ja sam prisustvovao i sudjelovao raspra- vam. Kazao sam otvoreno što mislim o tom kompromisu. Na sjednici 16. svibnja najavio sam istup iz stranke, ako li se s druge strane ne dade ga- rancija za ugled svećenstva i očuvanje katoličkih ustanova. Predsjedatelj Dr. Mihaljević, koji je uz odbor sedmori- ce vodio pregovore sa drugom stran- kom, zamolio me je, da formalne izja- ve o istupu još ne dajem, dok ne vi- dim, kako će se stvari razviti. On me je uvjeravao da napadaj demokrata na svećenstvo, koji i on isti osugjuje, sma- tra kao stranački manevar, dok je bi- la izborna borba a pošto je sa kom- promisom isključena borba, on je si- guran da će napadaji prestati. Ta izja- va u istinu me je sustegla. Na 23 li- pnja imao je upravni odbor odobriti kompromis. Radi parlamentarnog za- sjedanja nisam mogao doći iz Beča. Upravio sam na predsjednika viteza Dubokovića list, u kojemu obrazložio moje stanovište, u protivnom slučaju javio, da neću dalje moći ostati u stran- ci. On mi je ljubezno odvratio dne 25/6. i odnosnom mojem listu ovo pi- sao: « »Njegov sadržaj mene se je neugo- »dno dojmio, jer me obuzima misao, »da bi naša stranka mogla brzo pre- »trpiti jedan gubitak Vašim istupom. »I kad ne bih htio vjerovati izjavam »Dra. Mihaljevića i Trumbića, koji su »na sastanku uvjeravali, da će napadaji »sa strane demokrata na svećenstvo »kao stališ prestati, moje je čvrsto u- »vjerenje, da će Dr. Smodlaka umjere- »reniji biti sada kada je nami bliži. »Veseli me, što mi javljate, da se za »sada ne ćete na nikakav korak odlu- »čiti, već da će te počekati za viditi, »kako će se stvari razvijati u našoj i »demokratskoj stranci, a nadam se, da »ne ćete imati povoda istupu, što ja »iskreno želim«. Ja sam u istinu počekao, gledo sam »kako se stvari razvijaju u našoj i de- Moglo bi biti što slično sa »koleriferima«. Bilo to za sada, kako bilo, i ako mirisi gore naveđeni ne usmrćuju »kolerifere«, oni će im priječiti, iliti će ih odbijati, da ne prionu k čeljadetu, koje je oboružano takovim mirisima. Dobro je za to: 14. Uza se nositi takove raskužujuće mi- rise. Često prati ruke u karbolnoj rastopini. Mazati usta, ruke, ili lukom česnom ili pe- troljom, gutati u maloj mjeri česna ili sum- pora ili papra. Ovo se naročito ima prepo- ručiti bolničarima, koji dvore bolesnike. 13. Može se preporučiti i umjereno piće alkohola. Kažem umjereno piće, a ne drugo. Pošto nije izvjesno, da mirisi ubijaju ili samo odbijaju »mikrobe« ima se osobita pažnja posvetiti onim sredstvima, koji si- gurno usmrćuju »kolerifere«; jer dokle god »koleriferi« ostanu živi, pa bili, gdje bili, uvijek je pogibeij, da oni okuže zdravo čeljade. Ovdje iznosimo neki slučaj. U Carigradu neki redovnik otvori jedan sanduk, u komu su bili predmeti, što su pripadali nekomu bolesniku, koji je mnogo godina prije bio umro od kolere. Taj redovnik odmah do- bije koleru i umre, 8. Kako dase opremo ,koleriferu“ kada mokratskoj stranci«. Dočekao sam evo, da u demokratskim organima nastavlja se napadanjem na svećenički stališ kao i prije, a ljudi iz naše stranke pozdra- vljiju izbor Dra. Smodlake veseljem saveznika i istomišljenika. Dosta je pro- čitati brzojavku Dra. P. Čingrije i P. Tripala, koji slave Smodlaku ne kao kompromisnog kandidata ili novog mi- roljubivog saveznika, već kao pobje- dnika »crnačke tmine i spletaka na- tražnjaštva«. Ko ovo ne razumi kamo clja? — »Crnci su već od prije ko- pali oči Dru. Alačeviću, a tmine« je već prije hotio raspršati Dr. Macchie- do u saboru prigoćom školskoga pi- tanja. Sva ova gospoda: Čingrija, Tri- p4lo, Macchiedo i Alačević jesu čla- novi upravnoga odbora hrvatske na- rodne stranke. Kad se znade da i još nekoji drugi članovi ovako misle i pi- šu bilo bi odveć naivno nazvati ove pojave »osamljenim slučajem« pojedi- noga člana, ja to smatram »intonaci- jom« ili novim pravcem stranke. Uza sve ovakovo raspoloženje u stranci pra- ma svećenstvu, ako nadodamo, da je narodna stranka omogućila izbor pred- sjednika one stranke, koja se je u svojem programu istovjetovala sa sli- čnom strankom u Banovini okolo »Po- kreta« (V. Slobodu 1909 br. 15. 15/1V) a to znači rastavu crkve od države, to znači, van sa vjeronaukom iz škole, doli sa nerazriješivosti ženidbe, onda ko može zdrav pri pameti i pomisliti, da je svećeniku katoličke crkve i ča- soim više ostati u stranci. Ne radi se ovdje o lokalnom izoliranom slučaju abstinencije ili kompromisa, druga je po srijedi. Dr. Mihaljević javno je na- glasio: ovo je prvi korak fuziji. Po- što demokratska stranka nije opozvala ni jednog slova, opozvala od svog programa niti ustegla jedan članak u isanju proti svećeničkom stališu, tim Kovalška narodna stranka kao drugi kompaciscent sada pri kompromisu a kašnje pri fuziji uzimlje na se veliku odgovornost za sve posljedice koje iz toga slijede u redovima njezinih čla- nova. Prva je posljedica da će iz svo- jih redova izgubiti sve svećenstvo, a drugo da će ozlovoljiti i članove ne svećenike, koji se ne stide svoga ime- na kršćanskoga i koji hoće da poštu- bjelkasta, kao juha od granariza iliti saplu- nare, mi u sebi imađemo koleru. U ovomu slučaju možemo se služiti o- vim ljekarijama: 1. Iskustvo je dokazalo, da »citratum ferri« uspješno je djelovalo protiv kolere. — Za vrijeme kolere g. 1855. upotrebljavala se ova ljekarija izvrsnim uspjehom. Dr. Guglielmi ovom ljekarijom od 60 bo- lesnika spasavao je 55. Dr. Camassa od 150 bolesnika spasio 145. Dr. Valente g. 1865. spasio gotovo sva- koga bolesnika. Dr. Planteri 5 je liječio i svi su ozdravili. God. 1866. Dri. Le Piane, Bruns, Tucci, Gallucci, Fera, služili su se solfatom gvo- žgja i svakoga bolesnika ozdravili, koji se htio tim služiti bez oklijevanja. U Belsitu od 38 napadnutih od kolere, ozdravilo je 36 sa »solfatum ferri«. Liječi se ovako: svaku uru dade se po- piti bolesniku '!/a grama »citrati ferri« u vodi, dokle ne svrši bolest. Ako je bolest jaka, dade se piti svako po sata; ako je u naj jačem stadiju, svaki četvrt sata. Farmacisti mogli bi držati prepravljene kartine: Sulfatum ferri centigr. 10; Calomelano . 2; Pulvis Dower 2. Solfat gvožgja valja da bude puritficiran, ne onaj, kakav bude u prometu. . 2, Druga je ljekarija protiv koleri aksen- cij. Iznosim pismo čitavo, što je žuraal »La Francols« publikovao 11/XIl, 1883., a pi- ju crkvene ustanove. Kako iz svega ovoga proističe, upre li se malo dublj okom. ovdje se ne radi o kakovom stranačkom hiru ili prkosu, ovdje je pitanje o interesima vjere, o stožernim ustanovam katoličke crkve, o višim i- dealima Krstova nauka, od kojih mi svećenici a s nama svi svijestni vjerni- ci pod nikakav uvjet, za ljubav nikakve [stranke nećemo i ne smijemo se odreći». Nećemo tim da kažemo, da je sve gnjilo u hrvatskoj stranci, dapače ispo- vijedamo sami da tamo ima dosta u- glednih i pridobrih konservativaca; ali rijet bi da ih je zavela napredna stru- ja. a oni se pridružili, cijenimo, na- mjerom da se mne ide prem daleko; biće im namjere čestite i svete, nu za- boravili su onu talijansku poslovicu : chi va coi lupi impara ad ur- lare. Političke senzacije i sramote. Zagreb, 30. kolovoza 1910. U bezbožnom organu koalicije — »Po- kretu«, čitali smo članak pod naslovom: »Politika temperamenta« (br. 181.). Misli- mo, da je to jedini ozbiljan i trijezmen čla- nak, što ga je, u t&ku ove godine, objelo- danio (svakako neobičan učen i pošten u- vodničar) u rečenome listu. Nastala je takova bura prosvjeda i ogor- čenja u kući pokretaša, da će se jedva sti- šati moći, i kad ih Dr. Tomašić bude »mi- lostivo« jednoć pozvao na prijateljski do- ručak. I sam g. Supilo, koji je, do nedavna, znao onako drastično upravo, sipati objede protivu ličnosti grofa Khuena i bana Dra. Tomašića; a koji je i onako, bez oduška, sramotno klevetao političare stranke prava i »furtimaše« (kršćano-socijale), nazivajući ih zlotvorima i neprijateljima domovine, što su, u potonje vrijeme, "podupirali čisto— hrvatsku politiku režima baruna Raucha; ko- ji se je hvalisao, da on nikada neće imati ništa zajedničkoga sa najvećim dušmanima Hrvatske (Tomašićem i Khuenom); — evo, napokon doživili smo, velimo, bruku i sra- motu, da g. Supilo danas najrevnije poha- gja banske dvore i da čuči, po čitave sa- tove, u predsoblju onoga, koji je, po nje- govom uvjerenju, drsko i izdajnički krnjio sao ga je Janin apost. provikar u Sadec-u. »Tražite od mene način, kojim sam se ja služio u liječenju kolere. Ne govorim o drugoj već o azijskoj koleri. Kolera se je amo pojavljala od časa do časa. Bolesnik bi u par časaka bio gotovo shrvan. Oči bi mu upale, bilo bi se zaustavljalo, vrhovi uda bili kao mraz studeni. Bio bi nemi- ran, mučilo bi ga bljuvanje, grčevi, proli- jevanje. U ovakovim slučajima služio sam se aksencijom. '!) Davao sam bolesniku piti pune čašice. Čekao bi koji minut da vi- dim čuje li se kucanje bila. Opet bi dao drugu, treću i t, d. čašicu da pije. Bilo je slučajeva, da su neki popili do sedam ča- šica, dokle bi im se povratila toplina i o- sjetilo bilo kucati. Reakcija je bila gotovo istodobno i ozdravljenje. Neki su ozdravili nakon uru, neki nakon dvije, neki u jedan dan. \J jednomu mjestu liječio sam tako 75 bolesnika, ođ tih su ozdravili 73 a dva umrla. Jedan je umro, jer nije htio piti, a drugi jer pošto je bio već ozdravio, prejeo se, pa opet obolio. Ja sam bio odsutan i nijesam mogao ga na vrijeme zateći, a drugi nijesu imali eksencije, da mu ga dadu piti. U Soctrang-u istim sam lijekom liječio sedam francuskih vojnika, šest sam spasio, sedmoga nijesam mogao, jer kada sam k njemu došao, već je bio na smrti. U Sudec-u oboljela je bila od kolere je- dna redovnica. Od jednom je popila veliku ?) Aksoncij kve se može nabaviti u apotekama, već aksencije, jaki alkohol, koji se običajno pije s vodom, na- ročito u Francuskoj. razumije ne tinturu aksencija, ka- jaka i sramotio prava Hrvatske; a još su veću sablaznost doživili Hrvati, što njegovi (Su- pila) vajni drugovi, pouzđanici i najtjesniji jednomišljenici politički; oni baš oko »Po- kreta«, — oštro osugjivaju takovu njegovu nečuvenu pokornost. Upravo oni, njega sumljiče i optužuju u br. 189., naime, da je postao, ništa manje, nego »powjerljivi dostavljač«, što bi inače značilo kao uhoda, bana Tomašića; a ovako doslovce: »... U »antichambru. — Bogovska scena! Ko bi »očekivao od žestokog radikala, koji hoće da »okupi pod svoju zastavu sve nezadovolj- »nike.... On! — Kada se jučer ban opro- »slio od deputacije bivših zastupnika, koja »ga je kao kraljevskog komesara odpratila »do banskih dvora, pošao je jedan od bso- »ših narodnih zastupnika s deputacijom iz- »bornika iz svoga izbornog kotara do bana. »Dok je jedan činovnik otišao k banu, da »deputaciju prijavi, stupio je »bivši« narodni »zastupnik [u banovo predsoblje, gdje je »već našao .... Supila !!! — Što radi Su- »pilo, iza raspusta sabora, u banovom an- »tichambru?! Zar ban Tomašić i opet tre- »ba »informacije« o članovima hrvatsko- »srpske koalicije ?!« — Ovakove političko-etičko-moralne senza- cije postale su, rek bi, osobito obilježje ne- kidašnjih pobratima veleizdajničkog procesa! Čitajući narod ovakove objede, ne može inače misliti i suditi, nego li, da u Hrvat- skoj imade političara, koji niti iz daleka nijesu dostojni njegova povjerenja, te, da imade sijaset političara, koji jedva čekaju zgodan čas, da opterećuju prijatelje svoje veleizdajničkim i buntovničkim zločinom! | takove propale duše, i takovi degenerisani karakteri hoće još uvjeriti naš narod, da su prvaci stranke prava i furtimašsi (kršćano- socijali), služili kao tobož uhode Rauchu i Aerenthalu. Risum teneatis, prijatelji moj i?! Dok nekadašnji pobratimi, riječkom »di- vu« ruše, upravo na nečuven način, lični ugled i dostojanstvo u narodu, ljudi, što se ono kupe oko osiječke »Narodne Obra- ne«, neprestano političko-moralno hrane svoje jednomišljenike, saopćivanjem i izna- šanjem čudnih zakulisnih političkih zago- netaka, te i neće, na sve pretnje »Pokreta« i »Srbobrana«, da od toga odustanu nikako. Na još veće ivnenagjenje i sramotu Hrvat- ske, — »Pokret« (br. 189) optužuje slavon- ske prvake, gg. Švrljugu i Dra. Neumanna, da su se prodali banu Tomašiću; jer, da su obojica spremni pomoći mu pri stvara čašu aksencija, premda u svom životu nije nikada pila alkohola. Čaša aksencija činila je, da joj odmah prestane bljuvanje u 10 sati u jutro bila je oboljela, a u večer je bila zdrava. Ja sam do tri puta imao koleru. Prvi me je put napala lijavica i bljuvanje. Nakon dvije tri evakuacije, ja sam bio uništen. Popio sam u 10 minuta /s litra aksencija, zaspao sam, okolo ponoći probudio sam se i bio sam zdrav. Drugi i treći put imao sam lijavicu. Popio sam dvije čašice aksen- cija i dvije konjaka sa vrućim tč i bio sam zdrav. Kušao sam liječiti konjakom, našao sam, da nema krjeposti kao što ima aksencija. U opće svako jako piće izazivlje reakciju. Ako bolesnik odbije piće, on je izgubljen. Kada se popije aksencij prije reakcije ne škodi. Ipak ne valja davati preveć odjednom, jer bi mogla nastati reakcija preveć jaka. Valja davati na male čašice, tada ide do- bro. Valja paziti na kucanje bila. Ako bila stane kucati, može opet prestati, a to znači da aksencij, što se je popio nije dostatan; valja nastaviti. Kada nastane reakcija bole- snika muči glavobolja; može mu se polo- žiti na glavu platno umočeno u vodu i ocat. Bude bolesnika, koji neće da piju eksne- cija, već pitaju vode, jer ćute žegju i žaru želudcu. Ne valja im dati vode, pogorša im stanje i umru. Ako bolesnika bude mučila iza reakcije može mu se dati bjelanac jaja istučen u vodi, i to će odmah ugasiti žegju«.