Br. 291.

ponašanje stranaka naše srpsko-hrvatske koa-
licije, predstavlja i iznaša na vidjelo tako-
vih intrigantnih i niskih stvari i odnošaja,
koje inače, velimo, nebi pošteni inostrani
političari, niti vjerovati htjeli i mogli.

* #

One tvrdnje, što ih, od izvjesna vremena,
iznose protivu bana Tomašića, »Srbobran«,
vrijegjaju ne samo bansku čast, kao takovu,
već i osobito vrijegjaju Hrvatsku. Ako je
ono sve istinito, što spomenuti veliko-
srbijanski list na teretu bana, nanizava i
glagolja, kada su Hrvati obvezani nagoniti
veliko-srbijanske političare »Srbobrana«, ne-
ka oni sve potanko dokažu te, tobož, ta-
mne točke rada bana Tomašića na propast
Hrvatske. Kad su se već našli u nesretnoj
našoj Hrvatskoj zemlji političari, koji idu
za tim, da osramote pred svijetom bansku
čast, odnosno hrvatskoga bana, tada svaki
iskreni hrvatski rodoljub mora zahtjevati
neka se i kazni ono, što graniči veleizdaj-
stvom prema Hrvatskoj ili pako one ele-
mente, što zavaravaju narod sa izjavama,
koje sumnjiče one i onu visoku čast Hrvat-
ske, koja ne može biti nikako osumnjičena
i nekažnjeno stoga ostati, ako samo doti-
čna izvješća nijesu osnovana na nepobitnim
dokazima. Ako je ban Dr. Tomašić doista
izdajnik otačbine naše, te, ako je on krvni
dušmanin naroda i  krvnitelj historično-
političkih prava Hrvatske, tada mora ga i
narodna kazna stignuti; ali, ako to nije moći
dokazati, tada su sjegurno veći zločinci i
veći krivci oni političari, što se ono kupe
oko »Srbobrana«, a koji su inače ožigo-
sani, kao veliki griješnici i neprijatelji hr-
vatske samostalnosti.

Mi smo uvjerenja, da je ban Rauch bio
slab državnik; bio je državnik i čovjek, koji
nije znao, na žalost, stvoriti sebi podlogu
političku, već je sa svojom neodlučnošću
dopuštao, da se »amormalni i perversni €-
lementi« koalicije, kao što ih je nazvao
Dr. Tomašić, sve više i više šire u narodu
političku razvratnost i samovolju; ako je
Rauch bio preslabi političar i državnik, to
opet danas Hrvati ne mogu više podnositi
da im ban Tomašić, kao Rauchov nasljed-
nik kmji prava domovine u korist veliko-
magjarske ideje, recte magjarskog šovini-
zma i imperijalizma. S toga upravo nastala
je skrajna potreba i nameće se, kao ono
najpreča dužnost, opozicijonalnim našim
strankama, da, kad su se već jednoč sto-
pile "titi složile u jaku političko-stranačku
cjelinu, da odmjere i Magja:ima i veliko-
srbima i svima ostalim dušmanima i huli-
teljima Hrvatske, kao što su oni i zaslužili.

*
*#

Neočekivana je vijest, što ju donose »Hr-
vatske Novosti« (br. 545.), pa i druge no-
vine, naime, da su se pokretaši već posve
odrekli svoga posebnoga političkoga stano-
višta, te da su voljni pružiti pokorničku
ruku banu Tomašiću; jer da im je ovaj o-
bećao povišicu peštanskih štipendija, na
oble 12.000 kruna godišnje. Ova je vijest
izazvala danas neopisivu senzaciju u Za-
grebu; a koliko se činila ova vijest nevje-
rojatnom upravo; mi, koji inače lično, da-
pače intimno poznavamo neke matadore,
pardon »divske lavove« srpsko-hrvatske ko-
alicije, možemo potvrditi, da će Dr. Toma-
šić sjajno u tome i uspjeti, bude li samo
od grofa Khuena ovakovu nagradu izvoje-
vao za naših 40 graničara!...

Čitatelje ovog časnog lista možda će iz-
nenaditi i što više, zbuniti ova vijest, nu
mi, koji u Zagrebu živemo, znademo, kako
se jeftino stvaraju žrtve političke, pa i »ve-
liki« narodni otačbenici i »slavni« politi-
čari u Hrvatskoj!... Naravno, listovi fuzi-
joniranih  opozicijonalnih stranaka, već će
se poskrbiti, da se i o ovom zagonetnom
novom političkom sramnom dogogjaju, do-
vede istina na čistac, od koje se doduše,
što se nas tiče, već unaprijed nadamo sla-
bom dojmu i uspjehu u narodu. — Što
ćemo, deder, kad mi, zagrebčani, još se ni-
jesmo sjetili, da podignemo naš urnebesni
glas protivu sramote, koja našu divnu pri-
jestolnicu ponizava u očima civilizovana
svijeta, naime, da primoramo »gradske o-
čeve«, neka već jednoč odstrane ploču koja
glasi, da jedan od najudobnijih naših tr:
gova, nosi ime grofa Khuena-Hedervary-a,
koji ne znađemo, da prosudimo ono, što
nam je ostavio u amanet slavni zagrebački
kanonik Juraj Batkay, još g. 1652., u svo-
joj knjizi pod naslovom: »Memoriae regum
et banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavo-
niae«, već sve mukom podnosimo i kuka-
vički trpimo, tada i nije nikako čudo, da
nijesmo u stanju dokazati
veliko-srbima u Hrvatskoj, kako se neda-
jemo izrabljivati, varati, vrijegjati, gaziti i
jarmiti. Ali što ćemo, naši su pokretaši sa-
mo junaci, kad su pri čašici vina, a sinje
su kukavice, kad im je ustati protivu bun-
tovnim i veleizdajničkim namjerama preko-

 

_ PRAVA CRVENA HRVATSKA

Danas u Hrvatskoj znade zavladati ogor- | trpjela. Baš to su oni, kojima je zazoran

čenje i začugjenje, ako javno i neustrašivo | složan rad Hrvata a mirne duše danas gle-

ustane čelični i pošteni kakav patriota, na|daju kako u Kotoru »Lega« radi, velikosrp-
obranu katoličkih svetinja i našeg veleza-|stvo napreduje, a Hrvati... drijemaju, ili
služnog svećenstva; ali neće, da nas obu-|se megjusobno bore.

zme ogorčenje i začugjenje, kad čitam

grdne pokretaške ekspektoracije protivu pa-
triota stranke prava, koji junački brane Hr-

vatsku od hrvatskih i srpskih magjarona !

o
Iz Mravinca kod Slanoga.

(Pir). U nedjelju na 11. o. mj. u Mravin-

cu udala se je najmlagja kćer g. M. lvano-

Mi se znademo svagjati, klevetati i glo-|vića, ggjica. Katica Ivanović, za bogatog i

žiti izmegju sebe, te se i grdno cijepam

olodličnog trgovca u Trstu g. Mata Kuzma-

u stranke i strančice, kao da mam svima |nića rogi. u Rogoznici kod Omiša. U Slano-

nije Hrvatska jedna domovina i majka, ka

o|mu iz jutra 17 osedlanih konja čekalo je sva-

da nijesmo jedne krvi, istog plemena i roda; |tove, koji su stigli sa posebnim svečano iski-
ne, mi smo slabi i podjarmljeni, što nije- | ćenim parobrodom poljičke plovitbe »Knez«.
smo složni i što napadamo one naše po-|Vjenčanje je obavio vič. g. dum _ Antun

litičare i patriote, a koje bi nam trebal

o|Jasprica a kumovahu vluč. g. Dr. Mimica,

duboko poštovati i slijediti, u svemu i sva- | liječnik, i ugledni trgovac g. Bekavac. Lije-

čemu ! Dr. Kalnik.

po je bilo gledati iza vjenčanja poredane

 

Vijesti iz naroda.

Iz Lisca kod Stona.
(Škola, putevi, voda). Eto napokon i

svatove, nevjeste i mladoženje, gdje na ko-
njima uz jeku pušaka kreću put Mravinca.
U počast mladencima za vrijeme gozbe i
cijelo poslije podne igralo je kolo, pjevale
se narodne popjevke i kada god su svatovi
u | prolazili, nazdravice iznosile. Slano im je

nas škole, koja će do malo dana biti goto- | impozantan oproštaj priredilo. Općina je
va. Stalni smo, da će ove godine započeti | izvjesila zastave i neprestanom jekom mašku-

i poučavanje, a to stavljamo na srce star

i- [la pozdravljala goste i mlađence. Načelnik

joj vlasti. I u našem primorju, hvala Bogu, |g. Marko Jelić i ostala gospoda slanjska
osnivaju se škole, i ako kasno. Do koga sa gospogjicama uz srdačne čestitke otpra-
je to bilo, da smo ostali toliko nazad, ne tiše mile goste, a ovi sa ugodnom uspome-

ćemo sada ispitivati. Starije vlasti, a osobi- nom u srcu zahvalivši na svemu, ostaviše
ove krajeve, pozdravljajući rupcima i spušta-
njem zastave Općinu i narod.

to općine imale bi se zauzeti, da u svakom
većem selu bude škola. U ovoj župi ima
180 obitelji, a škola tek sada! Seljani su
obično neuki, a dosta je i presuda, pa ako
nema ko će ih uputiti, posavjetovati, nikad
naprijed. Najvole onu: pleti kotac, ko i o-
tac, pa kako bilo da bilo. — Hoće se ve-
lika, da ih opameti. Tomu se pako nije ni
čuditi, jer ko što ne zna to i ne želi. Da-
kle hoće se škole, hoće se prosvjete! —
S putima smo, amo još gore. Nema deset
metara puta u redu. Visoka se nije za nas
pobrinula. A i kako će? Niko ne moli, ni-
ko ne pita, a ona ko da spava. Neka ka-
pliica bila je kapnula, ali u što se je ika-
ko upotrebila? Općina niti je o tome oba-
vijestila glavara, niti se propitala, kako bi
se taj novac upotrebio. Nego pošalje dva
čovjeka, da načine komad puta, pa bilo ka-
ko bilo, samo, da se novac potroši. To je
sve. Eto pitali smo u vlade, da nam barem
načini put do škole. Nadamo se, da ćemo
biti uslišani, jer nijesmo ni mi u Africi ne-
go u Dalmaciji, za koju se je Visoka ne-
što pobrinula. Ne vjerujemo, da će nama
biti maćeha. Idemo, da vidimo! — Voda!
To je prvo za svako živo mjesto. A kako
smo mi u tomu? Čatrnja malo. Pitkih vo-

(Hrvatska Bokeljska Glazba u Baru).
Na osobiti poziv crnogorske vlade naša
»Hrvatska Bokeljska Glazba« učestvovala
je svečanostima u Crnoj-Gori, svečanom pri-
godom 50-godišnjice vladanja Ni. Vel. kra-
lja Nikole I. i proglašenja Crne-Gore kra-
ljevinom. Moramo naglasiti, da tom prigo-
dom ni kao Hrvati ni kao pravaši nijesmo
zatomili svoja ćustva u slobodnoj Crnoj-
Gori, već smo ih očitovali kao u sred Za-
greba i da smo se strogo držali svog pra-
vaškog starčevićanskog programa. S pohva-
lom moramo naglasiti, da nam je vlada slo-
bodne Crne-Gore dala u tom potpunu slo-
bodu, tako da je u slobodnoj Crnoj-Gori
možda za prvi put odlijegala kroz brda i
doline Starčevićeva koračnica, uz »Lijepa

Dne 10. kolovoza krenula je naša »H.
B. G.« put Bara Lloydovim parobrodom,
i iskrcavši se zasvirasmo »Prava hrvatska
omladino«. Štaponoša je koracao pred njom,
okićen hrvatskom zastavom.  Najsrdačnije
bijasmo dočekani od barske Općine, obla-

da našlo bi se, ali treba i to urediti. Za-|snog upravitelja gosp. Nika Tatar, kr. šefa
molili smo i za to vladu, da nam priskoči |finan. J. Plamenac, oblasnog tajnika g. D.
u pomoć. Jet u sušno doba zlo i naopako.| Jovanovića i cijelog gragjanstva. Tog dana
Treba da narod dangubi i muči se. S po-|na 7 sati po podne otsvirasmo birani pro-
moću, ma bilo s koje strane, moglo bi se | gram pred dvorom N. V. nasljednika Da-
i tomu doskočiti. Ovo smo malo redaka|nila u Toplici, po izričitoj njegovoj želji,
napisali u dobroj namjeri, da vide viši, ka- | koji se je udostojao najljepše nam zahvaliti

ko i mi živemo, pa da nam pomognu.
Iz Kotora.

(Zlobne laži. Živa istina: »Lega« radi,
srpstvo napreduje, a Hrvati drijemoju).

Pod naslovom »zlobne laži« pobija dop
snik u br. 73. »Nar. Lista« meki talijanski
tršćanski list, koji da je nešta neistinita iz-
vijestio o kotorskom načelniku. On vrlo u-
zrujano osugjuje (što je i opravdano) to
lažno pisanje o njegovom vogji, ali ne na-
zrijeva nepravdu na sve one zlobne laži
što ih tiska »Nar. List« o kotorskim prava-
šima, skoro u svakom broju. Daleko bi išli
kad bi takove laži iz »Nar. Lista« bilježili,
ali ćemo napomenuti one najnovije pod no-
ticom »Stanovište pravaša i duhovitost pol.
komisara« kao i noticu u istom broju >N.
L.«: »Pravaši i trobojnica«. Dopisniku »N.
L.« nije po ćudi što je svečanost na Mulu
sjajno uspjela, te se obara na izletnike, da
su pri polasku »provocirali« »slogu«, dok
je u stvari da nije bilo drugih poklika izim:
»Živjeli Muljani«, »Živio hrvatski Muo!«
dapače je bio započeo provocirati jedan »sr-
bin«, koji je bio odmah ušutkan. (Neće se
bit onaj izletnik sjetio, da je na Mulu bio
poznati A. M., te je klicao: »Živio hrvatski
Muo«! Zar je i on dakle »provocirao« ? !)
Pa gdje su one izmišljotine koje tiska »Nar.
L.«, da pravaši »podižu Legu«?! Kad bi o-
dnosni dopisnik »Nar. L.« ikoliko držao do
ugleda istog »Nar. L.«, nebi mu slao sli-
čnih izmišljotina i nebi napadao naše su-
mišljenike na »temelju« prostih laži, već
bi ih dapače poštovanjem imao spominjati,
jer se dan-danas jedini za hrvatstvo bore.

koli za sviranje, toli za prisustvo prigodom
rijetkog slavlja u Crnoj-Gori.

Dne 21 kolovoza na jahti »Rumia«, gdje
je bio i nasljednik N. V. Danilo, pozdravi-
smo dolazak bugarskog cara N. V. Ferdi-

g nanda s bugarskom i crnogorskom himnom,

po želji N. V. nasljednika Danila, što je
uzbudilo u prisutnim veliko oduševljenje.
— Tog dana bio je diner u čast bugarskog
cara, preko kojeg je glazba otsvirala bira-
ni program: »Faust«, »Graničari«, »Wilim

Dne 22. prisustvovasmo dolasku talijan-
skog kraljevskog para. Takvog slavlja Bar
još nije vidio; okićen kao mlada nevjesta,
cvijećem, sagovima, zastavama: okupilo se
sve, da vidi svoju Jelenu, diku svoju, po-
slije svoga gospodara. Izvanredni je to bio
trenutak, kad je svaka žilica u Berjanima
od radosti igrala i veselje raslo do vrhun-
ca, koje je svirka naše glazbe milopojnim
glasovima začinjala. Nakon kratkog vreme-
na kraljevski talijanski par s N. V. na-
sljednikom Danilom krene put Cetinja. —
Kad se je mrak uhvatio, po želji barske
Općine otsvirasmo birani program samih
hrvatskih komada, u Starom Baru, na opće
zadovoljstvo i frenetično odobravanje. Op-
ćina barska a na čelu joj presjednik gosp.
Niko Debelja srdačno nam se je tome odu-

Dne 23. na 6 s. po podne bijaše konce-
rat »Hrv. Bok. Glazbe« u Pristanu, kojega
je ona vještački izvela na potpuno zado-

Dne 24. pozdravivši oblastnu upravu u

Ta kud će te više kada se je do toga do-|Baru, uz veliko oduševljenje naroda, povra-
šlo, da kada koji naši uskliknu »živio hr-|tismo se u Kotor. —

vatski Muo« odmah se to od. nekih posr-

Dne 31. po naročitoj želji N. V. nasljedni-

bica proglašuje ništa manje nego »provo- ka Danila, glazba je ponovno otišla u Bar,
kacijom«, ali da uskliknu »živio srpski Muo«|da prisustvuje dolasku ruskog brodovlja,
tada nebi bila provokacija već — domoljubna | kojemu na večer u čast otsvirasmo birani

dužnost! Kamo sreće da neki iz »slogaške« | progra
laži,

kovačnice nijesu bili kovači zlobnih

mebi možda danas hrvatstvo bokeljsko bilo
|rascijepkano, niti naša narodna stvar toliko | koračnicu »Sokol«.

m hrvatskih komada. Uz silno odu-
[ševljenje prisutnih, a osobito N. V. naslje-
dnika Danila morasmo više puta ponoviti

 

 

Naša »Hrv. Bokelj. Glazba«, koja se u
Baru zvala samo »Hrvatska Glazba«, najsr-
dačnije, najoduševljenije i najotmenije bila
je primljena. N. V. nasljednik Danilo na
osobiti je način zahvalio prisutnom upravi-
telju glazbe gosp. Maksu Lui na požrtvov-
nu bratsku susretljivost dolaskom »Hrvat-
ske glazbe« kao što i na izvrsnom svi-
ranju, te je pohvalio učitelja gosp. I. Baga-
tella i glazbare.

Na 6. rujna crnogorska vlada po svom
izaslaniku najsrđačnije je zahvalila upravi-
teljstvu naše »Hrvatske Bokeljske Glazbe«
u Kotoru.

Naši glazbari ponijeli su najljepšu uspo-
menu iz Bara, kao što su je i ostavili — a
istodobno su pokazali svojim napadačima,
da im hrvatstvo i slavenska uzajamnost ni-
je puka riječ.

Politički pregled.

Njemačko-češki pregovori. Kako iz Be-
ča javljaju, ondješnji krugovi su osvjedo-
čeni, da pregovori za njemačko-češke kon-
ferencije pružaju vrlo malo nade, da će ti
pregovori dovršiti povolinim rezultatom. Ni-
ko se ne nada, da će doći do sporazuma
i da će češki sabor moći uspješno djelovati.
Svaka stranka zauzimlje svoje suprotno sta-
novište.

Engleška misija u Beču. U subotu je
prispjela u Beč specijalna engleška misija
za notifikaciju promjene na prijestolju, pod
vostvom lorda Rosebery-a. Bila je dočeka-
na od engleškog poslanika, te je povedena
u dvor.

Odnošaji izmegju Italije i Austro-U-

arske. U subotu se obdržavalo u Rimu
ministarsko vijeće, na kojem je min. vanjskih
poslova Di San Giuliano govorio o sastanku
sa Aehrenthalom. O tom je izdan ovaj ko-
munikej: Ministar Di San Giuliano naglasio
je svoje zadovolistvo radi srdačnog dočeka
cara i kralja Franje Josipa i ministra Ae-
hrenthala, uikojem su zadovoljstvu i svimi-
nistri učestvovali. Ministarsko vijeće je u-
vjereno, da ovi iskazi doprinašaju utvrgje-
nju prijateljskih odnošaja izmegju Austro-
Ugarske i Italije, i da će iskrenost megju-
sobnih odnošaja izbrisati sva megjusobna
nepovjerenja. U ovom smislu poradio je i
grof Aehrenthal, kad je sva iole spoma pi-
tanja uzeo, da pretresa točku po točku, dok
je s druge strane konstatirano, da takvih
spornih pitanja niti nema. S obe strane is-
taknuta je tendencija, da će se nastojati u
svim ovim slučajevima incidenata, u koji-
ma ne utječe ni jedna ni druga vlada, otu-
piti im oštrinu. Glede vojničkih incidenata
na granici utanačen je posebni sporazum,
tako da će oba diplomatska kabineta odu-
zeti ovim sporovima njihovu cštrinu. Tvr-
di se, da će Aehrenthal uzvratiti Di San Gi-
ulianu posjet u Italiji. Kada, to se još ne
javlja.

Amnestija u Crnoj Gori. Novosadski
»Branik« donosi: Crna Gora ima svega 154
osugjenika: 65 sa veleizdaje, a ostalih 89.
Potpuno je pomilovano 29 osugjenika radi
veleizdaje, megju kojima su Gjurović, Ce-
rovih, Gjulafić, Ljepava, Milović, Pantović,
Radifković, Kontić, Daković i Rajković; na-
dalje pomilovana su 2 politička osugjenika
i 23 ostala. Djelomično je pomilovano 8
osugjenika radi veleizdaje, a 7 ostalih. O-
sim ovih pomilovani su i svi veleizdajnici
emigranti, osim Todora Božovića, Jovana
Gjonovića, Nikole Mitrovića i Sime Šobajića.

Pripojenje novopazarskog sandžaka Cr-
noj Gori. Govori se i piše, da će Crna Go-
ra u najkraćem vremenu pripojiti novopa-
zarski sandžak i da su na to pristale zani-
mane vlasti.

Srbija traži novaca. Beogradske »Ve-
černje Novosti« javljaju, da srbijanska vla-
da namjerava podignuti u Parizu tečajem
ove godine novih 100 milijuna zajma, u
svrhu da popuni oboružanje vojske, izgra-
di neke željezničke pruge i pokrije deficit
u proračunu.

Srbijanski kralj Petar u Beču? Beograd-
ska »Politika« tvrdi, da sastanku kralja Pe-
tra i kralja Franje Josipa 1. ne stoji više
ništa na putu, i da će »kralj Petar prema
tome, još ove jeseni učiniti službeni posjet
bečkom dvoru«.

U ovo ćemo vjerovati stoprv kada čuje-
mo, da je kralj Petar u istinu bio od Ni.
Veličanstva primljen.

F eška obrana. Bivši fran-
cuski ministar ratne mornarice Lavesan i
zrazuje se odlučno protiv akcije nekih ofi-
cira i parlamentaraca, da Francuska svoje
velike oklopnjače pošalje sa sjevera u Sre-

dozemno more. On kaže, da je engleška|

eskadra sa sadašnjom francuskom flotom
za Sredozemno more dovoljno jaka, napro-
tiv, da se mora držati snaga udruženih fran-
cuskih i engleških pomorskih sila na sje-

 

God. Vi.

veru protiv Njemačke, jer odanle prijeti o
pasnost rata.

Nemiri u Maćedoniji. Javljaju iz Solu-
na: Uslijed umorstva turskih familija kod
Novičana, što su ih počinili Bugari, nasta-
la je megju muslimanima silna uzbugje-
nost. Spremaju se progonstva protiv Buga-
ra. Nad Kavčanama i okolicom proglašeno je
opsadno stanje.

 

Narodno zdravlje
Moderna Terapia

Mješte ulja od rićine propisana je
od mnogobrojnih liječnika, osobito kod
dugih bolesti i ležaja, naravna Franc-
Josef-gorka voda. Klinička iskustva po-
tvrgjuju, da ova čista naravna mine-
ralna voda djeluje dobro i kod onih
slučajeva gdje druga čistujuća sredstva
ne pomažu, i to sa malim obrokom
bez da prouzrokuje razdraženje. Za-
htijevajte kod ljekarnika, drogarija ili
kod prodavaoca mineralnih voda izri-
čito Franc-Josef-gorku vodu; gdje je
ne ima, obratite se direktno na Upra-
vno Opravništvo »Franz-Josei« izvora
u Budimpešti.

 

Domaće vijesti.

Prodiranje Magjara u Hrvat.
sku. Pod Tomašićevom vladom Magjari
vrlo žurno prodiru u Hrvatsku, pa im uno-
sna i krasna imanja što jeftinije prodavaju,
naravno na posredovanja poznatih »rodo-
ljuba«. Opet su ovo dana preko Budimpe-
štanske banke kupili bogato imanje Mosla-
vinu za četiri milijuna kruna, koje je bilo
vlasništvo belgijskog konsula u Beču, Do-
reta, te će podijeliti imanje megju magjar-
ske koloniste. I ova je prodaja po običaju
sasvim tajno provedena! Osim posrbica na-
dasve će »sibobranovce« ovo veseliti, koji
na poznati način nastoje, kako će se što
viši broj Hrvata iseljivati a što više Magja-
ra (kada u tom broju ne može Srba) do-
seljivati !

Hrv. Soko u Kaštelima javlja nam,
da će na 18. ov. mj. svečano blagosoviti
svoju društvenu zastavu, uz korporativno
prisustvovanje cijele Krešimirove župe.

Kako klasificiraju u grčko-
istočnim školama? U Osijeku do-
šlo na upis u gimnaziju jedno rišćanče, ko-
je je pohodilo grčko-istočnu konfesijonalnu
školu. Na svjedodžbi je imalo napisano :
srpski jezik — dobro; hrvatski jezik — vr-
lo dobro. — Ovo je dakako moguće samo
na »srpskoj« konfesijonalnoj školi!

Turci sele, sele! Sarajevska »Mu-
slimanska Sloga« donaša: »Organ bos.-herc.
»Srba«, veseli se, da muslimani bježe, da ih
je nestalo iz Crne Gore i Srbije, pa kliče
od veselja, da će ih i iz Bosne brzo nesta-
ti. To motivira našom »slabošću«, misleći
time prikriti (onaj silni teror ubijanja i po-
krštavanja muslimana u srpskim pokrajina-
ma, koji su ih prisilili, da bježe kud bilo
i da potraže zaštitu. Što se pak raduje da
će nas nestati i iz Bosne, primjećujemo na
to, da ne vlada našom domovinom onaj, u
kojeg su se uzdali, da će istrijebiti Turke
i naseliti srbijanske torbaše«.

(Eto dakle kako »Srbi« rade u Herceg-
Bosni, a u Hrvatskoj nastoje, kako će se
što više Magjara doseljivati !)

Za dobavu mesa iz Argenti-
me. Bečka je vlada odlučila odaslati u Ar-
gentinu povjerenstvo, koje ima da prouči
pitanje o uvozu argentinskog mesa.

latupaju iz ,,hrv. stranke“?
Čitamo u »Riečkom Glasniku«:

»Doznajemo iz pouzdana izvora, da će
doskora najaviti svoj istup iz »hrvatske stran-
ke« dalmatinski narodni zastupnici Dri. Iv-
čević, Trumbić i Tomaseo, te pristupiti me-
gju pravaše. | tako ove utvare — kako pra-
vaši nazivaju »hrvatsku stranku« — malo po
malo nestaje. Nama je drago, da se pravaški
redovi množe ....«

Za krojačke obrtnike i radni«
ke. G. Josip Pest, vlasnik modnog salona
i ovi. krojačke škole u Zagrebu, izradio je
jedno opsežno djelo za muške krojače. Knji-
ga je u obliku školskog atlasa, sa 106 stra-
n& i 193 slike. Cijena joj je za učenike K
20 —, za druge K 30.—. Može se obročno
nabaviti. Sadržaje sva odijela sa«slikama i
sa točnim tumačenjem. Opisano je sve kratko
i razgovjetno, tako, da iz nje može čak i
onaj naučiti, koji I nije bog zna kako očitan.
Naručuje se kod g. J. Pest, Jelačićev trg,
19, Zagreb.