Br. 292. ponizavaju i svoje lično dostojanstvo i ono Hrvatske domovine, Da, osim rečene patri- otske stranke, odnosno njezinih organa (»Hrv. Pravo«, »Hrvatstvo« i »Hrv. Novosti«), što sa ogorčenjem danomice prosvjeduju i naj- strožije osugjuju ovakovo bezobrazno titra- nje, mahnitanje i zločinačko ponašanje po- litičara koalicije i novo-skovanih hrvatskih ljutih magjara, — miko živ, velimo, da bi se junački odlučio i digao na noge, da u- čestvuje u borbi i prosvjedu. — Ozlovoljiše narod i pristaše Dra. Mile Starčevića, što neprestano, u današnjim nesnošljivim poli- tičkim prilikama u Hrvatskoj, propuštaju ujediniti njihov prosvjedujući glas, te, da- pače, oni padaju u sve veće nehajstvo pre- ma izdajnicima Hrvatske, a istodobno be- zočno grme i sve to smijelije nišane na prvake fuzionisane stranke prava. A da je ponašanje Milinovaca (oni, što se kupe oko »Hrvatske Slobode«) u ovom doista sudbo- nosnom času za najstrožije osugjivanje, da- pače, da oni postavljaju najveći prekršaj dužnosti sprama Hrvatske, dokaz je, što i oni, ako i indirektno, potpomažu i doprina- šaju, da dušmani domovine, t. j. novo-sko- vani magjaroni i koalicijonaši, time još smi- jelije rasturivaju i šire svoja otrovna poli- tička načela. Današnji je politički položaj Hrvatske, svakako strašan ; grozne su stvari, što ih na posvemašnju propast Hrvatske u- žasno počinjavaju sami degenerisani hrvat- ski političari! — Uzalud riječki »div«, — g. Supilo — neprestano brije jezikom i le- prši maštom, da u svoj »Riečki N. List« (br. 219) opravda veleizđajničke poslijedice riječke rezolucije i zadarskog pakta od god. 1905. i 1906.; jer je svak iole zdrav pri pameti danas u Hrvatskoj svestrano u- vjeren, da rad domaćih političkih propalica, koalicijonaških varalica i izjelica, plod onih kobnih ugovora i odnosnih spletaka .... # »Hrvatske Novosti«, br. 555., u svome uvodniku ovako tvrde: » ... Dvoličnost sla- »vosrba (koalicije) nije se još nikad do sa- »da tako ispoljila kao baš tim novim pro- »gramom, kojim misle i opet zaluditi narod, »a sebi osjegurati mandate i peštanske šti- »pendije, pa možda zagrijati i samoga To- »mašića«. — I zbilja, nova stranka »ujedi- njene srpsko-hrvatske koalicije«, već se stala javljati preko svojih kandidata za predsto- jeće izbore za sabor. Nekoji u posebnim predizbornim javnim agitacijama i proglasi- ma razlažu, kako će usrećiti Hrvatsku, ako ih ponovno povjerenje naroda pošalje u Sa- bor. Poštovani ti kandidati razmeću se baš junačkim frazama, budeći u mnarođu naj- različitije osjećaje, a svakako osjećaje ne- opisiva razočaranja i nepovjerenja; grade se čak najlojalnijim, te obećavaju mnogo, upravo i ono, što nijesu kadri nikada dje- lom izvesti; jer misle, ko više nudi i ko okretnije vara narod, tomu će se prije otvo- riti vrata hrvatske sabornice. Junaštvu svojih pristaša kanlidata, naravno, sve u šesnaest, sekundiraju i organi stranke: »Pokret« i »Srbobran«, naviješčujući pravim proročan- stvenim duhom, da će za godinu dvije ne- stati fuzijonirane pravaške stranke (»franko- furtimaša«), te, da će njihova famozna stran- još danas zahtijevaju, za moći stupiti u sta- | nje mira sa honorarom aktiviteta, on u nor- malnim prilikama ne može da izdrži. O ra- zlici u avancementu izmegju ljekarnika i liječnika nema niti govora. Liječnik mora radi njegovih napornijih nauka imati na- predniji avancement; njemu mora biti osje- gurano postignuće bolje Charge kroz krat- ko vrijeme. Neprestani pak odnošaj liječni- ka i ljekarnika veže ih slučajno sasma bli- zu. Vidi se, da jedan liječnik daleko više od polovice svog službovanja nosi štabsku čast (Stabscharge) dok činovnici ljekarne ovu čast istom u zadnjoj šestini svog služ- bovanja mogu da postignu. Nu usprkos o- vim pogodnostima i štand vojničkih liječni- ka trpi na avancementu. Niti ovim uspore- dom nije ništa postignuto. Brži avanceme- nat vojničkih liječnika daleko je prije do- zvoljen, pak i grupe vojničkih činovnika, koji niti iz daleka nemadu one naobrazbe, koju imadu ljekarnici, imadu daleko bolji avancement. Avancement u zadnjim godi- nama pokazuje najbolju istinu. Recimo n. pr. Rechnungskontrolbeamte, koji se popu- njuju od vojničkih podoficira, dogju do IX razr. sa po prilici 14 godina, a Registratur- ni činovnici (od podoficira) sa 13 do 13% godina — dok akademski naobraženi lje- karnici ostaju u ovome razr, čina 18 do 19 godina! Jedna je velika rijetkost, ako je (ljekar- nik) Medikamentenverwalter, ako nije pre- koračio 50.tu godinn života. Obično dobije ovaj razr. čina (VIll.) iza navršene 50te go- dine života. A jer se obično uzima 60.ta godina života, kao odlazak u mir, ostaju najviše 6 godina jednog okruglo 36 godi- šnjeg službovanja, kadno činovnici ljekar- ne, slobodni od dnevnijeh briga, mogu da stupe u mir, Naprotiv svaki državni činov- | ka, stranka svakako sastavljena hrvatskih renegata i crnih špekulanata, — dovesti na- rod u pravu »obećanu zemlju«; a baš o- nako i po onom poznatom sistemu »pakti- ranja i ogavna puzanja« pred grofom Khu- enom i bahatim banom Tomašićem. Mi nebi na priječac ovdje kazati znali, koliko u Hrvatskoj, Slavoniji i Srijemu i- made još pristaša te novo-skalupljene ko- alicijonaške stranke, koji bi doista shvatiti mogli ono, što oni za pravo hoće da posti- gnu, koliko u opće i samih kandidata, koji točno i svestrano razumije doseg njezinih pustih fraza. Program te nove koalicijonaške stranke nikako ne zove narod na polje čisto-hrvatskoga ustavnoga rada, već ga odvodi na polje apsolutne negacije hrvatske samostalnosti, a to je svakako značajan po- ziv, upravljen pučanstvu, koje je jedva o- čekivalo, da i njega može sunce ustavne hrvatske slobode i neodvisnosti ogrijati. Po programu te novo-koalicijonaške uje- dinjene stranke imalo bi pučanstvo prosvje- dovati, proti uzakonjenomu državnomu pravu i rađu, kao i proti svemu, što je s njima ikako u svezi, imao bi čitav naš narod i- grati od prilike onakovu ulogu, kakovu vrše oni neki političari u Českoj, Sloveniji i u Dalmaciji, koji niječe čak i samo hrvatsko državno naše pravo za ljubav oživotvorenja veliko-srbijanske ideje i odnosnog programa na Balkanu i na jugu naše monarkije. Dosugjujući Hrvatima onakovu ulogu, no- vo-skalupljena koalicijonaška stranka poziva narod na temelju takova programa, da bira njezine kandidate za budući hrvatski Sabor. A da opet nebi u Beču posumnjali, da su ciljevi te stranke i danas još prevratni, u- vjeravaju i stranku i ozbiljniji pojedini nje- zini kandidati, da su oni sveudilj vijerni i odani Dinastiji; jer da će u buduće pokorno stajati na temelju dualistične državopravne eksistencije monarkije. O njezinoj lojalnosti mi već znamo, kako u Beču mjerodavni najviši faktori misle i sude; no ova je isto tako kratkovidna i nepouzdana, kao što je kratkovidan i nepouzdan njezin hrvatski pa- triotizam. Da poluči ono, za čim ide, koalicijonaška stranka morala bi razviti i prevrnuti sve što danas opstoji u Hrvatskoj; ona se mora dakle poslužiti prevratnim srestvima, bez ko- jih nebi inače nikad mogla dospjeti kakovom pozitivnom cilju, onome potajnome, da spre- mi ili utre zemljište za buduće eventualne veliko-srbijanske pothvate, dvaju srbijanskih kraljevina (Srbije i Crnegore) na štetu bu- dućnosti ujedinjene Hrvatske kraljevine, pa i same dinastije. Kad bi pako novo-koali- cijonaška stranka ostala pasivna kod idućih izbora, bila bi, naravno, eo ipso, beskoristna i posve mrtva, ter ne bi imala ni piike »a- kademičke« vrijednosti načela, koja propo- vijeda tolikom odvažnošću i tolikom bukom, recte, da je njoj poglavita svrha obezbijediti sve državo-pravne povlastice u korist budu- ćnosti ujedinjenja srpsko-hrvatskoga naroda, a posve nezavisno od austro-ugarske mo- narkije. Ako Hrvati ovako razmotre program no- vo-skalupljene koalicijonaške stranke, ne Imogu uzanj podnipošto pristati, ne mogu nik u Austriji bez sveučilištne naobrazbe može da postigne VIII. razr. čina kroz 24 godine službe. Uzmimo sada slobodu civilnih pharma- ceuta, njihovu nevezanost, bolji honorar o- sobito u mlagjoj dobi, mnoge mogućnosti, sne i ideje mladosti, da jednom 'postane samosvojni — to će za sjegurno na njega više djelovati, i više će se zato zauzimati, nego li za srebrno-zlatni portepee i zvijez- do-rozette. Ne treba se čuditi, da većina vojničkih ljekarnika [osobito, ako nema- ju nikakove nade, da postanu vlasnici ci- vilne ljekarne), nema nikakove srčanosti da se prčne i da si boljitak pribavi. Stand vojničkih ljekarnika po zakonu naravi, po- punjuje se vrijednim silama samo iz bo- gatstva civilnih kolega. Godine 1899 projektirano povišenje štan- da za 30 činovnika, na žalost do danas ni- je učinjeno; dapače po normalnome štan- du fali 10 mjesta, premda rad neprestano raste. Poboljšano je financijalno stanje svim vojničkim kategorijama, a za ljekarnike se niko ne briga. Samo poboljšanje u štabskoj časti sa u- manjenjem stanja u nižijem razr. čina mo- glo bi poboljšati stanje vojničkih ljekarni- ka, priskrbiti im vrijedne sile, a zanos za službom u velike povećati. Kraće vrijeme čekanja u nižim razredima čina bio bi ta- kogjer jedan djelomični nadopunjak, za po- stignuće a bez troška vojsci darovano te- hničko znanje i razumijevanje. Jedna pak ovakova promjena stoji nova- ca, a to je jedna rijetkost — osobito ako se radi o jednoj instituciji — uslijed koje se često misli na bolest — brigu — koja je tako slabo popularna (!) kao ljekarna i ljekarnik. PRAVA CRVENA HRVATSKA se Hrvati vezati uz propagandu i načela, kojih se oživotvorenje ne može niti poku- šati bez veleizdajničkih pothvata i izdajstva prama Hrvatskoj, kao i nepreglednih žrtava. Govoreć o načelima, ne mislimo načelo dr- žavne samostalnosti Hrvatske, jer toga ko- alicijonaši nijesu nikada niti gojili, a niti zastupali, već mislimo u opće načelo prošlo- sti i političke budućnosti, na kojem upravo stoji poštovana koalicijonaška nova stranka. Jer ona nije samo u državopravnom već gotovo u svakom drugom pogledu stupila u oprijeku sa današnjom Hrvatskom. Jedna- kom infamnom odlučnošću ono pobija či- tavi političko-narodni pokret, kao što i in- telektualni razvoj našega naroda. | ovu novu ujedinjenu koalicijonašku stranku rodilo je načelo megacije hrvatskog prava, koje do sada ona dosljedno i provodila sa Srbima u svakoj grani kulturnoga i državnoga ži- vota, ne radeći nigdje ništa dobra i korisna, a prosvjedujući i grdeći piljarskom jeziči- nom, proti svemu, što je stranka prava ra- dila i radi sada u zajednici sa »furtimašima« (kršćano-socijalima). — Ako iole stoji, da se mnoge rane Hrvat- ske mogu samo iscijeliti pomoću ustavne borbe protivu grubome nasrtaju Magjara, a_u potraživanju pravde kod zakonitog ustavnog svoga Kralja, — onda nikako ne razumije- mo, kako se može danas u Hrvatskoj naći ma i jedan čovjek, da pristane uz načelu stranke, koja ga nikada ne može dovesti na ustavan i državopravni put, u interesu do- movine; stranke, koja vojuje proti načela hrvatske samostalnosti, u okviru ove monar- kije; a inače u povjesti jedino prokušanom načelu. Razumijemo ipak, da može mnogo- ga zaslijepiti i opsjenuti, osobito takove, koji ne osjećajući nikakve odgovornosti i o- danosti prama Hrvatskoj, imaju sica, da griješe i da postavljaju najperfidnija i naj- veća zlodjela na račun svoga naroda, a u izravnu korist Magjara i veliko-srba.... Doista novo-skovana koalicijonačka stran- ka spada u historički muzej, što više nje- zini prvaci u Lepoglavsku kaznionu, a ni- ošto na političko i ustavno polje naroda. Mi bi ju mogli samo tada razumjeti, kad bi ona bila radikalna u čisto-hrvatskomu smislu, te, kad bi u kulturnom i državnom životu naroda zagovarala slobodoumniji hr- vatski pravac i življe djelovanje razvila ne- go ga zagovaraju i razvijaju postojeće hr- vatske pravaške ujedinjene stranke (»franko- furtimaška«). No, ova se uklanja svakoga pozitivnoga djelovanja u čisto-hrvatskom smislu, kao ono što se vrag uklanja tamja- na; ona sve naše historičko-političke steče- vine, sve naše čisto-hrvatske kulturne usta- nove, označuje, kao ništetnim; ona sve vi- gjenije političke muževe proglašuje prodanim mješinama ; ona ne pozna muževnosti, zna- čajnosti, ni znanosti izvan sebe i svojega kruga. Stranka, koja onako apstrahira od čitavoga stanja svoga naroda i svoje domo- vine, ne može mu biti nigdje i onako ko- risna; a i sami njezin nekadašnji stvoritelj g. Supilo u svome »R. N. Listu« ovako izjavljuje: ».. . Mi ćemo sada imati jednu »odulju perijodu zbrke, u kojoj će sistem »tim uspješnije moći raditi, čim će se ljudi »novoga kursa (koalicije) u Banovini sa »gore-opisanom taktikom nuditi sistemu (br. »220); pa nastavlja: »... da se ljudi, koji »su u javni položaj došli na temelju jedne »politike, koju sada niječe i krivo interpre- »tiraju, udru glavom o zid, k sebi dogju, »osvijeste se i uvide, kamo su otišli. Borci »za oslobogjenje i emancipaciju našega na- »roda hrvatskoga i srpskoga ne mogu da »budu upregnuti u kola dosadašnjeg siste- »ma ni paktima, ni koalicijama boljim ili »gorim«. (Br. 219). — Ovakova stranka, ža- libože, ne može narodu koristiti niti kao opozicija protiva režima grofa Khuena i bana Tomašića; svaka razborita kritika gleda da popravi ono, proti čemu vojuje; no novo- skalupljena koalicijonaška stranka drži sva prava Hrvatske i sve nosioce njezine ne- popravljivim, kao što klevetnički kažu njezini prvaci u svojim listovima. Za stranku, koja goji ovakove infamne nazore, bilo bi najuputnije, da niti ne stu- pa na političko poprište, da se kloni hr- vatskoga naroda, pa i borbe protiva bana Tomašića, a naročito protiva pravaške fu- zionirane stranke, koja da je, po riječima koalicijonaških listova, svuda okužila narod, već da ona čuva čistoću (?!) svojih veliko- srbijanskih načela, koju bi doista doticaj sa franko-furtimašima mogao oskvrnuti ; »diffi- cile est, satirum non scribere!.... Ona je sada, nakon zloglasne blamaže sa »paktom« u Pešti, po gotovo neumjesna u Hrvatskoj; Hrvatska treba čeličnih i značajnih političkih radnika, a nipošto frgovaca, mešetara i podlih udvorica političkih . . . treba muževa, koji žele djelotvorno pomagati narodu, a ne treba pustih fraza kojekakovih političkih re- negata i propalica, uz koje naš narod i na- "i dalje ostaje gol, prevaren i gladan. O ovom bi morali razmišljati i oni hrvatski rodoljubi u provinciji, koji postavljaju kandidata anti- hrvatske i bezbožne novo-skovane koalicijo- naške stranke, pa i sami vaši dalmatinski pseudo-liberali, što se ono kupe oko »Slo- bode«, »Crvene Hrvatske«, »Narod. Lista« i »Dubrovnika«! Dr. Kalnik, Vijesti iz naroda. Iz Hercegnovoga kod Kotora. *) (Drzovitost »Srba« i »Dušan Silni« iz Dubrovnika). Po običaju i ove godine gr- čko-istočnjaci proslaviše Gospojičin dan (Ve- liku Gospu). Ovoga puta prisustvovao je i »Dušan Silni« iz Dubrovnika. Jedno dva- desetak Dušanovaca ili kako ih u Kotoru zovu »Čizmari« sa nekoliko djece i ženskadi- je... pod vodstvom Dr. F. Kulišića iz Cavtata a predvogjeni od »Cavtajske Glazbe«; pri- spješe s parobrodom »Mljet«, na kojemu je bila srpska zastava. Lošo su ih pričekali jedno 15 učenika »Srba« i Hrvata-»naprnja- ka« sa dvojicom poznatih »talijanaša«, pod vodstvom »velikog srbina« M. K. rečenog »Trlja-prlja«. Krenuše odmah put Savine da učestvuju korporativno litiji grčko-istočnjaka. To se zna, da većina od tih izletnika jesu »dobri« katolici, kako poslije doznasmo. Na- kon odmora izvršili su »Dušanovci« svoje vježbe, što, po općem sudu, bijahu ispod svake kritike. Njima je bila svrha da poka- žu svoju »ljubav« prama nama Hrvatima, kako se je i dogodilo na njihovom odlasku odavle, kada se raspališe usijane glave na- dobudne »srpčadi«, koja s obale i s paro- broda počme klicati: »Živjela srpska Boka, živjeli Srbi svi i svuda, doli Hrvati, živio srpski Dubrovnik«, i t. d. Shvatljivo je, da nijesu mogli te uvrijede i neistine pretrpjeti, pa su im odvratili, da lažu, što govore o Boci i o Dubrovniku. Zviždanja nije im manjkalo i klicanja, da idu »doma«. Kape- tan parobroda sjetio se je šta se može do- goditi, te je odmah otputovao put »srpskog« Cavtata i Dubrovnika. Na uvrijedljive izra- ze: »Doli Hrvatil« naša »naprnjačka« omla- dina šutjela je i pokunila je glave kao po- livene kokoši, te nije reagirala; uvjerila bo se je, da naši »srbi« prigodom njihovih proslava, zabava i drugih prigoda neće da znadu za Hrvate, nego samo da ih Hrvati- izrodi pomagaju na zator vjere i hrvatstva. »Cavtajska Glazba«, koja je, kako čujemo, pomagana u Cavtatu i od nekoliko Hrvata, nije niti jedan komad hrvatski svirala u i- me »sloge«, pa ovo neka bude na ravnanje Hrvatima u Cavtatu i Konavlima, da je i unaprijed »pomagaju« svojim novcima, a našem »značajnom« patriotu A. M. u Do- broti na znanje! — Nekoliko Hrvatd. (*) Slučajno izostalo iz prošlog broja, pa molimo gg. dopisnike, da izvine. Ur.) Iz Kotora. (Razbojnički napadaj u Cavtatu). Do čega može doći fanatizovana masa srpstvom, neka ovaj dogogjaj ilustrira, što se nazad uekoliko dana dogodio u Cavtatu. 16-go- dišnji mladić, g. Zvonimir Baica, rodom o- dovle, pošao je preko Hercegnovoga u Cav- tat da posjeti svog prijatelja, ali budući da je imao na prsima znak sa likom Starčevi- ćevim, to nekim Cavtaćanima nije bilo milo vidjeti, pa nastojaše, da Baici silom, ako ne mogu milom dignuti taj znak sa prsiju. Prolazeći Baica u večer po obali cavtajskoj, čuo je, da nekoji »nadobudni srbi« razgo- varaju se o Starčeviću, i valjda o tušu, što ga primiše dan prije prigodom povratka iz Savine. Zaustavi se jedno 60 koračaja dalje od »srbakovića«, tada se digne s mjesta neki Andrija Miljan, »srb«, te pristupi k Baici, pa ga zapita: »Što si se zausta- vio ?« a Baica mu odgovori, da mu je slobodno zaustavljat se na javnoj obali. Onda ga Miljan zamlati pljuskom a ostali (20) skočiše, da ga uhvate i tuku, sa svim on nije reagirao. Sreća da je tu bilo naroda i oružnika, bio bi Baica i još neki Hrvati onu večer zlo prošli. Hvala našim sumišlje- nicima u Cavtatu, koji su odmah doznali za prijetnje »slivničkih junaka«, pa su bili pripravni da naše brane. U Cavtatu kola glas, da je i ovo priredio poznati Dr. F. Kulišić, koji ima nekoliko mjeseca da bio poslan »urediti« biblioteku Bogišiće- vu i probuditi Cavtaćane od »srpskog« mr- tvila, pa je njegova zasluga posrbljenje sa- dašnje »Cavtajske Glazbe«, i širiti srpstvo onamo, pak će poslije na našim gimnazija- ma! Čujemo, da je ovih dana otac Baice tu- žio sudu, pa ćemo čekat kako će sve ovo svršit. — Kotorani. (Od nazad nekoliko vremena znamo za dosta toga u Cavtatu, kako onamošnji neki »Srbi« rade i t. d. čali, nadajući se da će se opametiti. Ur) God. VI. Politički pregled. Putovanje grofa Aehrenthala u Italiju. »Politische Korrespondenz« potvrgjuje vijest »Tribune«, da će ministar vanjskih posala grof Aehrenthal uzvratiti još koncem ovoga mjeseca posjet ministru San Giulianu, i to u Turinu. Grof će Aehrenthal biti u Racco- nigi-u na 1. oktobra primljen od talijanskog kralja u audijenciju, te će mu tom prilikom predati vlastoručno pismo kralja Franje Josipa Dolazak cara Vilima u Beč. Cara Vili- ma dočekaše na kolodvoru prijestolonašlje- dnik Franjo Ferdinand, mnogi nadvojvode, diplomate i ini odličnici. Općinstvo je vla- daru priredilo burne ovacije, U 9 sati do- šao je kralj Franjo Josip, koji se s carem po- ljubio. Za tijem su se odvezli u Schonbrunn. Pod zapovjedništvom samoga kralja čitava je pak bečka posada defilirala pred njemač- kim carem. Crnogorski kralj u Petrogradu. Iz Pe- trograda javljaju, da će prvom polovicom dećembra stići u Petrograd crnogorski kralj Nikola, da se zahvali ruskome caru za o- sobitu pažnju, kojom ga je počastio prigo- dom proglašenja kneževine Crne Gore kra- ljevinom. Turska. Sa upućene rumunjske strane oprovrgava se vijest »Matina« o zaključku tursko-rumunjskoga vojnog ugovora, koji bi bio naperen proti Bugarskoj. Jedino stoji, da Rumunjska nastoji, da dogje do tih pri- jateljskih odnošaja izmegju nje i Turske. — Početkom oktobra obdržavat će se velike vojne vježbe u području drugoga jedren- skoga zbora. Kako javljaju novine, bit će kod tih vojnih vježaba osim 39 linijskih bataljuna, u svemu 80 bataljuna; prisustvo- vat će im vojni pitomci, a i sam sultan. Niz prozor je često puta bačen novac koji se plati za perje od postelje i za gotove postelje, ako se čovjek ne obrati na pravi izvor. Uprav kod kupnje perja za postelje mora se biti oso- bito oprezan i obratiti se na tvrtku prvog reda. Preporučamo za to tvrtku na daleko poznatu S. Benisch u Deschenitz Br. 1113 u Českoj, koja uslijed svoje strogo poštene i jeftine poslužbe pruža sve što je moguće da zadovolji kupca. (Vidi oglas). Domaće vijesti. Kako Srbi misle o Hrvatima u Dalmaciji. Frano Supilo uhvatio se u koštac sa Svetozarom Pribičevićem, i sada on u svome »Novom Listu« iznosi sve, što zna o ovom kaponji »Srpske samostalne stranke«. Nas zanima mišljenje Svet. Pri- bičevića — ili bolje samostalaca — o dal- matinskim Hrvatima. Supilo doslovce piše: »Glede Hrvata pako Svetozar Pribičević je uvjeren, da je Hrvate u Dalmaciji stvorila anstrijska vlada sa ko- tarskim poglavarima, ili kako on kaže sa »kotarskim predstojnicima«. Mi smo mu na sate i sate dokazivali, da to nije tako; da u Dalmaciji najzadnji čobanin osjeća hrvat- ski, a on (koji Dalmacije nije ni vidio, o- sim što je jednom par sati bio u Zadru) je uvjeren, da su to umjetno i po nalogu vlade radili »kotarski predstojnici«! Ako njemu u Dalmaciji, kolijevci hrvatstva, gdje na svakom koraku susrećete spomenike neg- dašnje hrvatske slobode, Hrvata nema — da gdje mu ih onda ima? Ovo iznesosmo, kao dokaz, da bi za narodnu stvar puno bolje bilo, kad bi Pribičević o tome držao jezik za zubima, jer sa svojim izazivanjem izazivlje na konstatiranje nekih pojava, oko kojih bi svi morali požrtvovno raditi, da ih odstranjujemo«. Ovo neka je u raboš onim zaslijepljenim dalmatinskim Hrvatima, koji su u svoje vrijeme slali brzojavne pozdrave Pribičeviću i sličnim! Znajte Vi — svi dalmatinski Hrvati — Vas je stvorila »austrijska politika . . .«: to Vam poručuju »Srbi« samostalci i Svetozar Pribičević ! Dvije nove Družbine škole. U ponedjeljak bile su u Puli svečanim nači- nom otvorene dvije nove hrvatske škole, marom i zaslugom naše Družbe »sv. Ćirila je|i Metoda«. Željezničko vijeće za Dalma. olju. Sutra će se obdržavati u Spljetu (konstituirajuća sjednica željezničkog vijeća za iju. lredentisti kod vojničkih vje- žaba u lotel. Neki dan su prigodom