Br. 293. za sve te Srbe, Radićevce, Milinovce, koa- licijonaše, Tomašićevce mi pravaši. Svi su složni proti nama. Naša patrijotska stran- ka, koja po narodu propovijeda velika i plemenita načela slobode i jedinstva hrvat- skog naroda, trn im je u oku. Žalosni organ Mile Starčevića, komu za- darska »Hrvatska Kruna« otvoreno pravi reklamu, predvodi to kolo pakosnih kleve- tnika. Ali neka ih, neka grde i kleveću, hr- vatski će narod reći na izborima jasno i glasno, da je s nama, da je za nauku neu- mrlog nam učitelja, Antuna Starčevića. Pro- tivnicima će pomoći samo izborna Khue- nova geometrija, Srbi i nasilja javnih or- gana. Mi pravaši možemo se nadati svaka- ko, da ćemo se iz izbora ojačani, a ne o- slabljeni povratit. Za izbornu agitaciju služi koaliciji i kuć- na nesuglasica izmegju nje i bana Toma- šića. Sad su izbori na domaku, pa stare narodne varalice misle, da je po svaki na- čin bolje i korisnije stupiti pred narod kao nekakva opozicija, nego li vladina stranka. Stari poznati manevri! Ta i pod svojom narodnom vladom, kad su sve u rukama imali, zvali su se bili za dugo vremena »opozicijom«. U Hrvatskoj može dakle biti opozicija, koja je na vladi! Bili su skalupili Pokretaši i Tuškanovci nekakav zajednički program, koji dakako još nije definitivno prihvaćen. | neće ni bi- ti do izbora, a poslije izbora će doći drugi »guvermentalni«, jer će to u ime peštan- skih štipendija tražiti »viši interesi« hrvat- skog naroda. Tomašić mu je bio prigovo- rio, da taj program ima trialističku boju, a na nedjeljnoj skupštini u Osijeku dodao je, da u nj nijesu uzeli pitanje pragmatike. Želja »svijetloga« bana je: jedna jaka guvermentalna stranka sa podesnim pro- gramom za to. U toj stranci ne bi smjelo biti mjesta Pribičeviću, jer se nediplomatski ponio prama »svijetlomu«. Hoće li je ima- ti? Sigurno, materijala amo ne fali. Svi će se naći skupa, kojima je do džepa i trbu- ha, koji ne ljube Hrvatsku, kako što je mi pravaši ljubimo. Strah od nas će ih držati sve skupa! P. Eto smo u drugoj polovici go- dine a mnoga gospoda predbroj- nici nijesu nam isplatili predbrojbu još ni za prošastu godinu. Umoljamo najtoplije svu tu Gospodu, da nam ' izvole čim prije isplatiti koliko du- guju, jer listom ne možemo nikako naprijed, pošto je izdavanje skopča- no sa velikijem troškom. . . 3 Vijesti iz naroda. iz Trstenoga. (Cijena mesu). Ovamošnji mesari, koji i ako neimadu troškova kao gradski, ipak su držali visoke cijene mesu, a više puta bi meso bilo sasvim lošo. Oni su umjeli pro- davati govedinu po 1:40 kg., a više puta i prednju stranu pod istu cijenu. Ovome je doskočio mladi trgovac g. Niko Banovac Nikov iz Mrčeva, jer ima nekoliko vremena da je on snizio cijenu na Kr. 1:12 i 1:20 po kilogramu, a nabavlja izvrsna goveda. Dužnost je svakoga, da potpomogne ovoga čovjeka: kupovajući meso kod njega. Ako sada i ostali mesari snize cijenu, svaki će MO siodiinii koonc, sluoiji sponu SApRAK, a goapoia SINN sa Niša od poznate klike), taksirao je sva se kod njega, jer da njega nije bilo i da- nas bi smo plaćali klgr. govedine po Kr. 1:40 zadnje i prednje strane. (Prepirka radi paše na dalm.-herc. gra- nici). Dne 12. pr. mj. na dalm.-herc. gra- nici poviše Gromače pošlo nekoliko pastira po običaju na pašu u Oskorušni Do i Ja- bukovi D6. Kad iznenada dogju dva herce- govačka oružnika i osam Šćeničana. Oru- žnici upitaše naše seljake za ime, odakle su i ko ih je na pašu poslao. Gromačani im odvrate, da su po običaju došli u do- puštenu pašu. Za tijem ih uhvate oružnici i postave u red, otmu im nožiće, što svaki seljanin iz običaja za pasom nosi i trojicu uapsiše, Za tijem zaviču oružnici hercegov- cima: da odđagnaju marvu Gromačana iz Dalmatinskog zemljišta preko granice 1 kim. daleko, te sakupe u dolinu. Onda izaberu 20 najboljih koza koje skupa sa uapšenim odvedoše prama Šćenici, a mlagji pastiri ostadoše plačući za uapšenim i za zaplije- njenim blagom. — Svak se čudi na ovakav postupak hercegovačkih oružnika. Hoće li se jednom prestati ovako postu: pati sa dalmatinskim seljacima, a bez ika- kova uzroka? Pričaju, da je otrag 30 go- dina po prilici, bivalo sličnih sukoba radi paše, te da su meki seljaci glavom platili. Prije nego se štogod slična dogodi, nuždno je da se uspostavi malo reda, jer ako se bude ovako popuštalo bojati se je da će hercegovci malo po malo zalaziti i u raša dalmatinska selija, te će nam još u našoj kući prijetiti. Jer mjesto gdje su gori spo- menuti pastiri bili na paši, jest od pamti- vijeka zajednička paša koli hercegovaca toli dalmatinaca. Molimo i naše zastupnike, da se zauzmu za naše seljaštvo, te da se već jednom ovo pitanje sasvim uredi. Iz Cavtata. (Dvije-tri »Srbinu« i njegovim na raz- mišljanje . ..) Mučali smo, trpjeli smo, mi- sleći da će u njekim ljudima prevladati hla- dan razbor; nijesmo htjeli javljati jedne ri- ječce o njihovom nedičnom postupanju pra- ma Hrvatima, jer bi još rekli da ih iza- zivljemo, ali naše ustrpljenje prešlo je granice. Ako igdje, to se u Cavtatu pokušala to- liko puta sloga sa »Srbima«. Hrvati su u svemu bili popustljivi i preko mjere. Ali kad bi ih Hrvati podigli, oni na njihovim legjima orahe tuci. Hrvati su im bili »stranci«, a svaki dotepanac koji je mutio, ali samo čisto srpstvo širio, bio im je »genij«. Ne |smeta da ih je i za nos vodio pod »trum- betom« kao ono Ild Bogdanov. | Da se postigne u imjestu sloga, da žive- Imo barem u primirju, te da malo a malo | izglade se opreke i utišaju u nekim politi- |čke strasli, neki Hrvati dadoše inicijativu, |da se ustroji mjesna muzika bez boje. Sku- pilo se prilično novaca, ali aa prvoj sje- dnici »Srbi« htjedoše svoju Upravu, a Hr- vati da budu pokorne sluge. Naši se oda- lečiše, oni dobaviše učitelja, koji će odni- jeti lijepe uspomene.... i većim dijelom | hrvatskim parama ustrojiše srpsku »Cavtaj- sku muziku«. Cijelu smutnju, iza kulisa, priredio je Dr. Frano Kulišić, koji je amo došao ima nekoliko vremena da uregjuje |Bogišićevu biblioteku, pa mješte da se bavi svojim poslom, za koji je masno plaćen, on truje, meće smutnje i hoće da i more i gore srpskim duhom dišu. I vidite ga gdje do 10 ura jutra sjedi zamišljen pred kafanom i sanjari o Dušanovu carstvu..., o dobivenim košaricama.... A biblioteka će se urediti do nekoliko godina, glavno je da se ništa skoro ne radi, a potežu ma- sne dnevnice. Mi upozorujemo na ovo go- znade, pa ipak pušta. Još je htio da famo- zno »Bratstvo« pretvori u »Srpski dom«, ali mu nije uspjelo. Nu to je za nas spo- |vorku, koja se je nastavila nakon toga što PRAVA CRVENA HRVATSKA redno. Svakako, nek pusti Hrvate u miru, jer inače znat će da nas ima i da se nje- govih spletaka ne bojimo! Vidjet ćemo da- kle dokle ćeš, a na biljezi ti stoje — MHr- vati. Iz Orašca. (Mjeste hvaliti oni napadaju općinu!) C. k. Poglavarstvo u Dubrovniku naredilo je ovoj Općini, uslijed pogibelji od kolere, da se pobrine i nagje kuću, u koju bi se u slučaju kolere smjestili okuženici. Općina se je odmah odazvala, te odredila i prepravila potrebno. Ali nekoji ili zbog osobne mržnje prama g. načelniku ili zbog neukosti, ustali protiv općine i bune narod, jer da to »ne treba«, da je sve općina učinila iz svoje inicijative, i da će se s tijem »upropastiti siromaha«! Neka odnosni buntovnici paze dobro što govore, jer se ovijem odredbama radi na dobro svega pučanstva ove općine. Neka dotični, koji valjda ni pojma nemaju o pašasnim bolestima, prvo se upute što Iz Kaštela. (Blagoslov sokolskog barjaka). Hrvatski Soko u Kaštelima, koji je nepravedno pro- ganjan od Saveza Hrvatskih Sokolaša u Za- grebu, davao je 18. pr. mj. svoju četvrtu javnu vježbu skopčanu sa sletom Župe Kre- šimirove i sa posvetom krasnog sokolskog barjaka, kojeg su našem Sokolu darovale kaštelanske krasotice. Kako je amošnja opći- na već okolo 3 godine u oštrom sukobu sa većinom pučanstva, to je pokušala da omete ovu samo-hrvatsku slavu. Izjavila je na po-|$u One; a ako im je do zlobe i vlastitih novni upit poglavarstva u Spljetu, da ona | !"teresa, neka ne misle da nema onijeh, koji »nemože uzeti garanciju za mir«, a nato je |8* brine za opće dobro. Ako još čujemo pi dva dana pred slavu ista bila zabranjena, a | kakve klevete i izmišljotine prot općini, s uslijed intervencije nekolicine zadarskih za.|Jeti ćemo imena, neka ih se i na dalje u- stupnika, namjesništvo je ipak dozvolilo. | POzna | Koliko je istinita bila tvrdnja poznate pobar tek! Imademo zdrav želudac, nikakva općine, najboije dokazuje to, što se cijelim ki ni nikakve želudačne boli nemamo, otka- danom mje sa ulici pokazao jedan oružnik, | qg upotrebljavamo Fellerove probavne Rhabarber nego ih je tridesetak stalo do potrebe Pr€- | pilule sa m.: »Elsapilule“. Kažemo Vam iz isku- pravljeno u općini, valjda da nju čuvaju! U stva, pokušajte ih samo i vidjet će te: one ure- ako slava dozvoljena " zadnji čas, ipak pre- | gjuju stolicu i potpomažu probava. 6 kutija franko ko noći sve bje okićeno, izgragjene tribune, |K 4. — dobiva se samo kod ljekarnika Fellera napravljen praviljon za posvetu, cijela Ka-', Stubici. Elsaplatz br. 264 (Hrvatska). štela, pretvorena od stotine marnih ljudi, od subote na nedjelju u pravi perivoj. Okitila se Kaštela sa gustim redom hrvatskih tro- boja, da je divota bilo gledati. Najprije isče- kana je bila od naše čete glazba iz Lukšića vrlog društva »Biranj«, onda pjevačko dru- štvo »Preporod« iz Vranjica, pa Hrvatski Sokolovi sa svojim zastavama: Vodice, Ti- jesno, Murter, Betina i onda svi sa sokol- skom našom glazbom na čelu započeše po- Novo po svijetu Česko-njemačko izmirenje. U bečkim političkim krugovima širi se kraljeva izjava, što ju je rekao barunu Bie- nerthu, kada je čuo za česko-njemački spo- razum. Vladar je izrazio ponajprije svoje zadovoljstvo nad sporazumom, pa je rekao, da se zbilja začudio, da je došlo tako br- zo do povoljnoga izmirenja u Pragu. To opravdava nadu, da će doći konačno do riješenja narodnoga pitanja u Českoj. | pri- jestolonasljednik izrazio se je prigodom ve- čere, priregjene u počast njemačkomu ca- ru, prema nekim českim koalircima, da je sloga obih stranaka u Pragu povoljan znak za dalnji razvoj akcije za sporazum. Promjene u austrijskom kabinetu. Kako iz Beča javljaju, nastati će velike promjene u kabinetu: Ministri Bienerth i su prispjeli Hrvatski Sokolovi Šibenika i Mandaline, te Šibenski dobrovoljni vatrogasci i Šibenska Glazba. Iz'Spljeta je došao i o- dio pomladka Kaštelanskog Sokola predvo- gjen od F. Ž. Donadini-a. Burno je bio pozdravljen župski starješina Dr. Krstelj, a onda se je na njegov zahtjev išlo pozdraviti Općinu, gdje je šibenska glazba otsvirala »Lijepu našu«. Općina u svom prkosu nije htjela niti da izvjesi barjak; ali ipak okolo podne iza kako uvidi pogriješku, izvjesi barjak, što je izazvalo općenitu veselost. Barjaku su kumovali ggja. Vilma Katali- nić i Dr. Krstelj, obojica se sjetiše bogatim da1om Sokola, a kaštelanke su još darovale jednu lijepu vrpcu. Kumi je nakon blago- slova predao brat Radunić u ime čete kra- snu kitu cvijeća. Barjaktar brat Jelinić, pri- mio je od starješine brata Damjana Kata- linića barjak i sa odvažnim riječima obećao čuvati ga kao najsvetiju stvar. Za tijem išla je povorka Štafilićom, Novim i Starim na vježbalište, gdje je župan držao smotru, a nakon toga razišli se na kratko vrijeme, da se skupa nagjemo na zajedničkom banketu. Bilo je okolo 800 osoba na objedu, dok od gjer Georgi za domobranstvo, a Stirgkh za nastavu; ministar za trgovinu biće iz kr- šćansko-socijalne stranke, Witek za želje- znice; Skarda će biti ministar za Česku, njemački Urban. Ban u Budimpešti. Ban je Dr. Tomašić u utorak pregovarao u Budimpešti sa ministrom-presjednikom grofom Khuenom, a u srijedu povratio se je u Zagreb. Odgogjeno saborisanje. U utorak je bio otvoren sabor u Budim- napokon, preko mjere umorena i oslabljena, [u srcu kao neka neočekivana nada. Opet! pruži utrnuta uda, izvali se, ili padne pro-| uzme čislo, i stane opet moliti ružarije; ka- tegnuta, te ostane nekoliko u nekome stanju ko je molitva izlazila iz drhtavih usana, ta- što je sličilo pravome snu. Ali se na jedan ko je u srcu ćutila, gdje joj raste neogra- put probudi, kao na neki unutarnji glas, te, ničeno pouzdanje. Kad od jednom šune joj domaćih nije ih moglo radi mnoštva gosti- lju prisustvovati niti petnaestorica, nego po- hrliše kući da založe, a onda u trku natrag [da slušaju rodoljubne zdravice. Govorili su Dr. Krstelj, starješina Damjan Katalinić, Vla- dimir Kulić, Antun Vuletić, presjednik »Pre- poroda« veleč. Ganza, Gajo Radunić, Pavao (Roca, Donadini i ost., prekidani sa pokli- |cima i urnebesnim odobravanjem. Nakon toga na vježbalištu se već počelo kupiti na- [roda sa svih strana. Općina je svojim pri- pešti pak odgogjen do polovice ovog mj. Služba jednogodišnjih dobrovoljaca. Tečajem rasprava o reformi vojnoga za- kona izrazili su se, kako javlja »Budap. orr.«, svi mjerodavni faktori, da bi se uz- držala institucija jednogodišnjih dobrovo- ljaca, samo se može oteščati primanje oni- ma, koji su svršili privatne tečajeve. Služba jednogodišnjih dobrovoljaca uzdržat će se bilo, ne bilo uvedeno dvogodišnje službo- vanje kod vojske. Austrijski oficir u japanskoj vojsci. Dovršeni su pregovori izmegju austrijske i japanske vlade glede primitka jednoga austrijskog časnika u japansku vojsku, koji ima proučiti uregjenje i bojne metode ja- panske vojske. Odabran je major Leiba, koji je prije polaska bio primljen od Njeg. Veličanstva. stašama zabranila posjet, a prkosni »Soko« kog od svojih, koji bi prisustvovao, da plati globu! Na vježbalištu je bilo okolo 5000 (ljudi, glava do glave. Megjutijem dogjoše izletnici iz Spljeta, koji bjehu burno pozdra- vljeni. Vježbalo se na opće zadovoljstvo, koli proste vježbe Sokola toli podmladka. Najveću buru pljeska pobrao je šibenski ženski podmladak i šibensko-mandalinski banderij. Takogjer pohvalno izvrši skupine Hardtl ostaju za unutrašnje poslove, tako- | oćuti potrebu da opet zadobije svoje misli, da pozna gdje je, kako i zašto. Napne uši na neki zvuk: bijaše sporo i promuklo hr- kanje starice; rastvori oči i vidi slabu svjetlost, gdje se izmjenice pokazuje i iščezava: bi- jaše stijerij svjetiljke, koji, prije nego će se ugasiti, bacaše drhtavo svijetlo, te bi ga od- mah, tako rekuć, provukao natrag, kao što dolaze i odlaze valovi s obale: a ono svi- jetlo, bježeći od okolnih stvari, prije nego bi im podao jasan oblik i boju, prikazivaše oku samo neku susljednu mješaniju. Nego nedavni utisci, prikazavši joj se opet u pa- meti, pomogoše joj da razabere, ono što joj je ćutilima bilo nejasno. Jadnica, pro- budivši se, pripozna svoju tamnicu; na je- dan put spopadoše sve uspomene onoga strašnoga dana, sve strahote budućnosti ; o- naj isti novi mir iza tolikog nemira, ona vrst odmora, ona zapuštenost, u kojoj je ostaviše, podavaše joj neki novi strah; i spo- pade je tolika tuga, da je zaželjela smrt. Ali u tome se času sjeti, da je mogla barem moliti, i ujedno s tom misli porodi joj se \u pamet neka nova misao: da će njezina | molitva biti milija i prije uslišana, ako u (svojoj tuzi, prikaže kakovu žrtvu. Spomene se onoga, što joj bijaše najmilije, ili što joj bijaše bilo najmilije, jer u onom času, nje- zin duh ne mogaše osjećati drugog čuvstva nego sirah, ni začeti druge želje nego oslo- bogjenje; spomene se toga i odmah odluči da to prikaže kao žrtvu. Digne se, te pane na koljena, i držeći sklopljene na prsima ruke, iz kojih usijaše čislo, digne lice i oči prama nebu i reče: »O presveta Djevice ! Ti, kojoj sam se toliko puta preporučila, koja si me toliko puta utješila, Ti, koja si pretrpjela toliko muka, a sada si toliko sla- vna, i tolika si čudesa učinila za jadne pa- tnike, pomozi me! Daj da izigjem iz ove pogibelji, daj da se spasim i povratim svo- joj majci, o majko Božja; i zavjetujem Tebi moje djevičanstvo; i odričem se za uvijek onog moga jadnika, da ne budem nikada ničija nego Tvoja«. (Slijedi). Put kralja Petra u Rim i Beč. Službeno iz Beograda javljaju, da će srp- ski kralj Petar svršetkom ovoga mjeseca posjetiti italijanski kraljevski dvor u Rimu, a po tome da će otići u Beč da posjeti na- |šega kralja. Ali je kralja Petra strah osta- viti Beograd dok ne ukloni princa Gjorgja, jer za vrijeme njegove odsutnosti da bi on mogao potaknuti i dovestiti do zamršaja pitanje o naslijestvu, stoga da mora Gjor- gje otići u inozemstvo dok se kralj Petar ne povrati. Srpski učitelji izagnani iz Skoplja. Svi srpski učitelji nastanjeni u Skoplju i Solunu biti će za uvijek izagnani, radi srbijanske propagande i nemira, koje ondje sprovagjaju. Borbe na srpsko-turskoj granici. Iz Beograda javljaju, da su odjeli srpske vojske zaposjeli srpsko-tursku granicu, radi haračenja raznih narodnih banda po obli- žnjim selima. naš Soko. Poslije vježaba razvije se na o- bali animirana šeinja uz svirku triju glazba te uz bacanje vatrometa. Rastanak sa gostima bio je nešto srda- čnoga, nešto uprav dirljivoga. Najprvo ot- putova parobrod »Nada« sa Šibenčanima i onim iz Mandaline, Ko da opiše veselje, kojim bješe braća pozdravljeni! U jednu ri- ječ klicanju ni kraja ni konca. Za ovima putuje parobrod »Tomaseo« sa braćom iz Vodica, Betine, Tijesnoga i Murtera, te pa- robrod »Sokol« sa našim komšijama iz Vra- njica, a napokon otputuje i parobrod »Knez« sa Spjećanima. Svi bijahu bratski pozdravlje- ni. Sa obale otigje povorka da još jednom obigje sela i otprati Lušičku Glazbu, koja nam u ovoj prigodi dala baš bratski ruku. Gosti iz Trogira i Gornjokaštelani razigjoše se ko pješke, ko kolima. Ova hrvatska proslava svršila je, ali u zaborav nikada neće ići, jer njome kaštelan- ski Sokoli dobiše nove snage za svoju pra- vednu borbu. — Sokolaš. God. VI. Put kralja Nikole u Beograd. Isčekuje se posjet crnogorskoga kralja Nikole u Beogradu, jer da je u tu svrhu srpski poslanik Petković s Cetinja otišao u Beograd, gdje ga je kralj Petar primio u audijenciju. Vojne konvencije na Balkanu. Atenski dopisnik »Timesa« javlja, da on može dokazati, kako je rumunjski ministar vanjskih poslova Bratianu nazad malo dana rekao talijanskom poslaniku u Bukareštu: »U slučaju konflikta izmegju Turske i Bu- garske odmali će Rumunjska svu svoju voj- sku postaviti na bugarsku granicu, da učini Turskoj piijateljsku uslugu«. »Times« uz ovo javlja, da će po svoj prilici Bugarska i Grčka sklopiti vojnu konvenciju kao pro- tutežu rumunjsko-turskoj konvenciji. Za ovo su osobito sofijski vladini krugovi. Ruska časnička deputacija u Beču. Ruska tjelesna gardijska Sexholmska pu- kovnija slavila je ovo dana 200-godišnji jubilej svoga opstanka, a pošto je Ni. Vel. naš kralj vlasnik iste, stoga će koncem o- vog mjeseca poći u Beč časničko rusko o- daslanstvo, da našem kralju izruči svoje čestitke. Zajam Turske. Carigradski listovi javljaju, da su nekoje švajcarske i francuske banke ponudile Porti zajam od 11 milijuna funti, uz mnogo po- voljnije uvjete nego li su bili-sa zajmom u Francuskoj. — Da se pak turska vlada iz- bavi iz novčanih neprilika, odlučili su Dri- nopoljski činovnici raspisati subskripciju, i da će svaki potpisati po 1 pfund. Kad bi svaki musliman slijedio njihov primjer, mo- glo bi se sakupiti do 30 milijuna pfundi. Kolera. Pronio se bio glas, da ima i u Opuzenu kolere. Bogu hvala, to nije bilo istina. Ali isto nam nije daleko: U Vukovaru u Hr- vatskoj do sada su dvojica umrli od azi- jatske kolere: kočijaš Imbro Knežek i Eva Valeri od 31 godinu, supruga listonoše. U Dalju je obolio jedan seljak pod simpto- mima kolere. Dalj je u neposrednoj blizini Vukovara, a leži uz Dunav, pa se drži da su oboljeli stoga što su pili vodu iz Du- nava, jer da je sav Dunav zaražen. — U nedjelju su se u Beču opet razboljele tri osobe, a u Budimpešti sedam osoba od azijatske kolere, od kojih su dvojica umrla. Najviše hara u Mohaču, u Ugarskoj, gdje se svakdano prijavljuju novi slučajevi i smrti. U Paksu u Ugarskoj oboljela je je- dna žena, a u Ostrogonu tri osobe, jer da su pile vodu iz Dunava. Najstrožije se nad- zire dunavska komunikacija izmegju Ugar- ske iz Beča. | u Brnu je umro jedan ra- dnik od azijatske kolere. — U Turskoj je dosta ih oboljelo i umrlo, ali u Rusiji stra- šno hara. — Najnovije su vijesti, da su o- pet u Budimpešti tri nova slučaja, a u Mo- hačn četiri, — U Pulji opet je nekoliko novih slučajeva. — Po najnovijim vijestima razabiremo, da u Italiji pada a u Magjar- skoj sve to više se rasprostranjuje. — Prek- jučer je stigla vijest iz Osijeka, da se je i ondje razbolio jedan radnik pod znako- vima azijatske kolere, ali da još nije lije- _ čnički utvrgjeno; ovaj je radnik stigao iz Ugarske, U Vukovaru je i treći slučaj kole- re: na nekom Varadiu. — Zadnje vijesti i ovo javljaju: u srijedu i u četvrtak opet je u Budimpešti konstatovano 39 slučajeva, od kojih je 16 umrlo; u Mohaču opet 7 novih slučajeva. Razdor u socijalno-demokratskoj stranci. Ovogodišnji kongres u Kopenhagenu je osudio svaki nacijonalni karakter u stranci, koji se stao pojavljivati u našoj monarhiji kod Čeha. Posljedica toga je bila, da se česki socijaliste tomu nijesu pokorili, pa zato danas u Austriji imamo česku socijalno- demokratsku stranku i njemačku. Česi su se bojali za svoj prestiž u svom narodu. Dakako, našim socijalistima to nije stalo! Mi smo sretan narod, jer u nas ne samo, što socijalisti neće da budu nacijonalni, Hr- vati, nego su uprav antinacijonalni. Drugi je razdor izbio u Njemačkoj na zboru u Magdeburgu. Tu je revolucijonarna orto- doksija se izjavila proti zastupnicima ba- denskim, pristašama parlamentarizma, što su glasovali za bugdet. Tako sad imamo i u Njemačkoj dvije socijalno-demokratske stranke, ortodoksnu i revizijonističku. Or- todoksna je za sada jača, ali po statistici se vidi, da je ova revizijonistička struja u zadnje doba znatno ojačala, — (U Magjarskoj pak osim kolere pojavio se je i tifus; u Aradu je okolo 30 oboljelih). »Theokritove Idylle“, preveo na hrvatski jezik prot. J. V. Pe- rić. Naba kod ,Hrvatske u Zadre, ljena S. Re