Br. | Bros. U DUBROWNIKU, 15. Oktobra 1910. PRAVA CRVENA KRNATSKA. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto polugodište. Sabor zasijeda. Dubrovnik, 14/X. 1910. U malo da se nijesmo zarekli i re- kli »sabor radi«. Ali na žalost, tu je cijeli zadnji niz godina, koji nam ne može pokazati nikakva dobroga re- zultata saborisanja, koji nam ne može pokazati nikakva uspjeha. Ko je kriv? Zanago mi ne; ne stranka prava! Sabor zasijeda, to još ne znači mno- go. Hoćemo reći: mirno zasijeda; op- strukcije nema, jer je etička njena sila pobijedila. Ribičić nije više narodni zastupnik kraja, koji ga nije izabrao ! On se odrekao; to je dobro i učinio. Nije mogao podnijeti moralnu odgo- vornost opstrukcije. Stvarno je dakle ona uspjela. Moralni je uspjeh i veći; većini se pokazalo, da su prošla ona za nju zlatna vremena grubog nasilja. Na žalost u nas evo činjenice u ma- lo vremena po drugi put svjedoče, kako je ova samostalna kompetenci- ja sabora za verifikaciju napadnutih mandata vrlo pogibeljna. Ona napa- stuje većinu na svakojake zlorabe, da izbore svojih zastupnika ovjerovi — docet casus Ribičić — a prema pro- tivnicima rigorozno — docet casus Vu- ković — postupa. Zato nema čuda, što su se u sred parlamenta podizali glasovi, da se ova funkcija saboru di- gne i prenese na jedno sa svijem ga- rancijama nepristranosti uregjeno po- sebno sudište, odnosno na vrhovno ili upravno sudište. Takav je jedan predlog bio iznio u svoje doba grof Coronini u bečkom parlamentu ; bio mu je odbiven. U Francuskoj o ovoj stvari drukčije Cl&menceau misli. Zastupajuć stanovi- šte, da većina raprezentuje narod, za- ključuje dalje — u čemu se mi ne mo- žemo š njime složiti — da ona stoji nad pravom, da je legibus solu- ta, te da pitanje verifikacije odlučuje prema političkom, a ne pravnom gle- dištu. Svaki od nas ćuti, kako je ovo PODLISTAK. Harakteri u Manzonijevim (23) pVjerenicima““, Prof. W. baron Ljubibratić, Premda ljute boli razdiru njezino srce, ipak iz njezinih usta ne izlaze tužbe i ja- dikovanja, ipak ne više protiv svojih krv- nika. Kako samo krotko moli i zaklinje Ni- bija uspomenom njegove majke, žene i kćeri, da je pusti ići svojim putem: »Za ljubav božju i blažene Djevice, pustite me da igjem! Što sam vam ja zla učinila? Ja sam bijedan stvor, koji vam nije ništa uči- nio. Ono što ste vi meni učinili, od srca vam praštam, i za vas ću moliti Boga. Ako i vi imate kćer, ženu, majku, promislite, što bi trpjele, da se nalaze u ovom stanju. Spomenite se, da svi moramo umrijeti, da ćete jednom željeti, da vam se Bog smi- o a A tek kako ponizno govori /nnomi- : »O gospodine! ja ne mislim ništa! co mogu jadnica misliti, nego da mi se božju pustite me da idem! Nije uharno čo- vjeku, koji jednom mora MOŠNJE muči jedno bijedno stvorenje .... Zašto me vi mučite?.... Kose cl ća se živo a moliti... O ste se ga- God. VI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata 1 oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. -a| zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 ma Sa a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. zadnje tumačenje tiransko, a ne demo- kratsko, ili bolje demagoško-tiransko. Sa tumačenjem ovakovim slaže se i danas stranka dalmatinskijeh klika, koja je postupala do sada prema svojim interesima, a ne po Bogu i pravici. Druga je važna stvar: jedno prazno prisjedničko mjesto u zemaljskom od- boru. Zastupnik se Radić radi bolesti odrekao. Ko će biti izabran? Hoće li se ispuniti jedanput nada profesura Me- dini, urednika »Crvene Hrvatske«? Ali opet ima i drugo pitanje: Ne traži li pravica, da i manjina bude za- stupana u tomu upravnomu tijelu zem- lje ? Ne bi li to bilo u interesu reda, kontrole i općeg povjerenja? Ne bi li još sa strane većine bilo i politički mu- dro, da to mjesto manjini prepuste. Jer ako je zemaljski odbor pomoćnik sabora od prilike, kako što je u Švaj- carskoj savezno vijeće narodnoj skup- štini, to neka bude i po svomu sa- stavu odgovarao njemu. Nego zaludu je gluhu pripjevati i danas govoriti »hrvatskoj« stranici o pravici! To su bile dvije stvari — Ribičiće- va i Radićeva odreka — o kojima su naše novine malo više progovorile. Za- to smo se ćutjeli i mi dužni, a da se na njih osvrnemo. Sabor dakle zasijeda mirno. Mi ne želimo više, nego zahtijevamo, da radi, da radi pučki i hrvatski. Neka ozbiljno i snažno podigne svoj glas već jednom; neka traži, da nam dadu, što nas ide. Neka se da neuku škola, da sazna, što su naši mudraci pisali i govorili, neka se da put putniku, liječnik bole- snomu. Nek nam se močvare šuše, goleti zašumljuju, potoci uregjuju. Nek se našoj mladosti ne pravt neprilika više svoje najviše nauke svršiti na je- ziku materinjem, u 'našoj prijestolnici, hrvatskom Zagrebu. Neka nam se o- tvore željeznički puti, koji vode u bijeli svijet, da u nas trgovina procvjeta, a naše luke se podignu. svršiti.... Ja ću moliti Boga, da vas očuva od svakoga zla.... Vidim, da imate dobro srce, da imate milosrgja prama meni ja- dnici. Kad biste vi htjeli, mogli bi ste me uplašiti više nego iko drugi, mogli bi ste mi zadati smrt; a nasuprot ste mi.... nekako oblakšali srce. Bog će vam naplatiti. Dovr- šite djelo milosrgja, oslobodite me, oslobo- dite«. Ove riječi tako jako.djeluju na srce onoga čovjeka, da joj odvraća, i ne zna- jući možda što govori: »Sutra ćemo se u jutro opet vigjeti,.... megjutim ne bojte se, počinite«. Tako govori /nnominalo, svla- dan od Lucijine poniznosti i krotkosti, koji bi naprotiv bio želio, da je kći jednoga od onih silnika, koji ga prognaše, jednog od onih što su mu željeli smrt, da se nasladi njezinim jaukanjem i previjanjem. Kad se Anjeza sastala s Lucijom, pošto se zagrliše i izljubiše, htjede od kćeri do- i|znati sve njezine zgode i nezgode, o ko- jima bijaše doduše nešto čula, ali ih nije mogla shvatiti, jer ispripovjegjene onako bez ikakve sveze. Nego i Luciji samoj nije bilo sve jasno; svakako što je znala i mo- ih MANA, to stade majci sve žalosti pri- čati. Dok je kćer govorila, Anjeza bi kli cala: »Ah crna dušo! Ah pakleni stvore! Obećavanja je više puno i suviše. Osnova nam više o ekonomnom pri- dizanju ne treba; nama treba faktičnog | rada za ovu zemlju i narod. Ali je jedno od svega najvažnije, šlo nema- mo tražiti ni od Nijemaca ni od Mad- žara, nego pozivajući se na probu- gjenu svijest hrvatskoga naroda od hr- vatskoga kralja, a to je: sloboda i je- dinstvol Republika u Portugalskoj. Prevratni elementi svaki dan to vi- še rastu širom svijeta, i ne treba biti prorok ni prorokov sin a da se predvi- gja grozne nevolje i nesreće, koje će zadesiti staru Europu od tijeh nesretni- ka u ne dalekoj budućnosti. Francuska kako je u revoluciji prednjačila, tako je i nakon groznog poraza po nijem- cima podigla zastavu na kojoj je na- pisano: potpuna sloboda od svakog i svačesa, potpuno jediastvo u svemu i svačemu, potpuno uništenje svakog po- četka i reda: očito bezumlje, koje će narode unesrećiti, te će se osvijestiti nakon groznih trzaja. Vlade i vladari postali su neodlučni, mlohavi, pristra- šeni, u mnogočemu da do nekle za- ustave bujicu pogagjali i pogagjaju ti- jem razvratnicima, i dočekali su da im se je bojati noža ili kakovog paklje- nog stroja, ili prevrata u vojsci, a da ih nestane ili bijegom ili okrutnom smrti. Silni car ruski strepi zatočen, a i svi ostali treba da se opkole silnom zaštitom i da se sdana na dan boje od kakove nenadne. Od cara Njema- čkog do kralja Crne-Gore, jeli ijedan dvor, jeli ijedna okrunjena glava, a da može kazati da spokojno žive. Još su svijem u pameti krvave tragedije u Ca- rigradu, u Beogradu, grozni pokušaji na Španjolskog kralja i na druge vla- de do prekolanjskog pokušaja na Ce- tinju. Prevratni talasi rastu postepeno sve u više, sve u širje i uspješno raz- koji bijaše gori od mnicga, a sada je sve- tac.... Da samo znate, što znači patitil« Ove proste, ali svete riječi, prožete jakim osjećajem teške boli, moraju djelovati i na srce onoga čitatelja, koji inače prezire svaku vjersku okrepu. Da je to Manzoni postigao, to je jedna od najvećih njegovih zasluga. Kad je Anjeza, dobivši od /nnominata lijepu svotu novaca, stala sa Lucijom go- voriti o budućnosti Rencovoj i kako će naj- bolje upotrijebiti tu lijepu svoticu, odluči Lucija očitovati majci svoj zavjet, tim više što taj razgovor imaše za dugo vremena biti posljednjim, pošto se morala od nje rastaviti, da pogje stanovati kod gospogje | Prasede, koja se bijaše kardinalu ponudila, da će je uzeti k sebi. Čuvši Anjeza za taj zavjet svoje kćeri, ostane začugjena i smu- ćena, Htjela se rasrditi na kćer, ali joj se to činilo, kao da se hoće protiviti nebu, tim više što joj je Lucija stala opet najživ- ljim bojama opisivati onu noć, onako dugu i crnu, i oslobogjenje onako nenadno. Majka morađe dati pravo kćeri, što jč tako ura- dila, ali se nije mogla zadržati, da je upita, što će jadni Renco reći? Na te se riječi Lu- + (cija prene i vikne: »Ah, red je, da ja više ne mislim na toga jadnika. Vidi se, da nam nije bilo sugjeno .... Vidite, kao da je Bog htio, da nas drži daleko jedno od drugoga. A ko zna... ? Al ne, ne; On će ga bit o- ;|čuvao od svake pogibelji, stoke valjuju sve pregrade, koje je vjera i crkva bila posadila u narodima, dok su još poštovali onu znamenitu: dajte Bogu što je Božije, a kralju kraljevo: ali su vlade nastojale taj stožer oslabiti, one su se pouzdale u policiju, koju su učinili ustanovom internacionalnom, ali se je ova ukazala slabom, nedoraslom, nemogućom, jer je zlo zahvatilo ne sa- mo tobože prosvijetljene staleže nego šire mase naroda i stoga se dogagja sve ono što gledamo pravijem užasom. Sijale su vjetar a požele oluju. Tako se je dogodilo i u Portugalskoj. Tamo je vladao Braganza dom, nasljednici Don Pedrosa, koji je bio otpremljen iz Brazila. Nema dvije godine da su prevratnici hajdučki ubili staroga kra- lja, ubili mu sina prestolonaslijednika, a ranili sadašnjega kralja Manuela, koji je posve mlad i neiskušan u strahu i trepetu zasio na krvavo prijestolje o- ca svoga. Od onda nezadovoljstvo sve je raslo i prošle sedmice došlo do pre- vrata, do strašne i krvave borbe, u ko- joj je poginulo na tisuće ljudi, zapla- kalo tisuću obitelji, i sam kralj ,pobje- gao, te se proglasila republika. Stano- vita štampa, koja je podigla toliko vike kad je Ferrer bio ustrijeljen, na ove grozote ne ustaje, ne viče, jer je zadojena onijem duhom, koji ljubi pre- vrat, koji bi i svijet isprekovratio, sa- mo da dogje vrha onoj ustanovi, koja brani i čuva narode, koja će ih tješiti u nevolji, a kad segne do skrajne gra- nice opet će ih osvijestiti i oživljeti. A da je tako, najbolje se vidi po iskazu presjednika Teofila Braga, koji je odmah najavio da će vlada povestiti potpunu rastavu izmegju crkve i države, ukinuti vjeronauk, uvestiti slobodne škole i sve ono ostalo što već postoji ima koje godište u Francuskoj. | tako se oganj širi sve to više, pak će zadesiti i druge zemlje i narode. Prva je na udarcu Španjolska, koja je već zaputila stazom, te će ju dovestiti na ono stanje, u ko- moći, prvo, moleći se Bogu za svoju ne- voljnu kćer, pak.... treba ipak da onaj kukavac to znade. Mislite se vi za to, uči- nite mi to milosrgje, .... Kada doznate, gdje je, činite da mu pišu, nagjite kojega čovjeka... da mu piše kako je to bilo, gdje sam se našla, kako sam trpjela, i da je Bog tako htio, i da umiri srce, i da ja ne mogu nikada biti ničija. I neka mu li- jepim načinom dade razumjeti stvar, neka mu protumači kako sam se obećala, kako sam se baš zavjetovala. Kada čuje, da sam se obećala Djevici... uvijek se on bojao Boga. A vi, netom dobijete koji glas o njemu, pišite mi, javite imi, da je zdrav; pak.... nemojte mi javiti ništa više, Anjeza sva ganuta obeća kćeri, da će u- činiti po njezinoj volji, na što Lucija na- stavi: »Htjela bih vam još nešto reći, Onaj bijednik, da nije imao nesreću misliti na mene, ne bi mu se bilo dogodilo, što mu se dogodilo. On je po svijetu; prekinuli su mu put, kojim se bio uputio, odnijeli su mu njegovo imanje, ono što je bio pri- štedio, jadan, znate za što... A u vas to- liko movaca!... Kad nam je Bog poslao toliko blaga, a onoga jadnika vi ste baš smatrali kao svojega .. .. da baš kao sina, deder | podijelite s njim, jer nas Bog neće|kako zaista zapustiti, Tražite uzdanu priliku, i pošljite mu ih; Bog zna, koliko će mu tre- bovati«. Ove nježne riječi i plemeniti sa- vjeti najbolje pokazuju, kako je duboko bila ukorijenjena u njezinoj duši ideja samopri- jegora i čuvstvo ljubavi. iz ovih njezinih riječi izbija s jednakom silom stara ljubav , jem se danas Portugalska nalazi, pak će takovo zlo i dalje koraknuti. | na Balkanu očito se vidi, da prevlagjuje struja, koja bi htjela uvestiti republi- kansku vladavinu, a protjerati razne di- nastije, koje na istome vladaju, nadasve u Crnoj-Gori, u Srbiji, u Bugarskoj, u Grčkoj, naravno za danas su još želje, ali ne u daleko te se želje mo- gu ostvariti, i tako zlo postati posve neuklonjivo. Do nas nije da ga uklo- nimo, a oni te su na to pozvani neka dobro otvore oči, jer kad se organi- zam rastroji nije ga već moguće po- praviti ili izliječiti. Mase su već manje ili više svuda raspaljene, ne treba ne- go iskra da u neukrotivi požar bukne i sve raznese i uništi. Zagrebačko pismo. (12/X.) Kraj toliko ih, opet jedan udarac, jedno poniženje, jedna nepravica za kralje- vinu Hrvatsku. Krivi su joj dakako njeni vlastiti sinovi, krivi su joj Tomašići, Cha- vraci, kojekakvi Wilderi i Pribičevići, koje- kakvi, što u ime Hrvatske viču, a za nju ne ćute. Sitni ljudi idu za sitnim svrhama, a otadžbina i narod im je široka i debela kabanica, da š njom pokriju svoje nedi- čne svrhe. Pa zato je li sva ova vika radi izbora delegacija, koju stanoviti listovi di- žu, sve drugo, nego ozbiljna i iskrena. Pe- peo u oči narodu i ništa više. Neka se sa- mo gospoda ne prave naivnim, kao da ne vide, da ovo nije nego posljedica rezolu- cijonaške politike i njihove peštanske de- klaracije, gdje proglasuju pripadnost naše otadžbine Ugarskoj. Madžari dakle odabraše ne obzirući se na predlog kluba hrvatskih zastupnika u Pešti hrvatske delegate. To je proti svakoj parlamentarnoj pristojnosti; običaj je, da vlastiti klub ih predloži, kao što predlažu svuda klubovi razne članove dđbora. Obi- čaji u ustavnom životu pak igraju veliku ulogu, poštuju se kao zakon. Ali što ćeš to Madžarima govoriti, kad oni hoće, da komu učine krivo? Oni se pozivlju na 6 41 hrvatsko-ugarske nagodbe, gdje se ka- že, da izmegju hrvatskih zastupnika bira četvoricu zastupnička kuća a velikaška je- dnogau, pa dosta; ne možeš im reći, da im i duboka bol, da se nje mora odreći za uvijek, Vidi se da je Renco tako duboko usagjen u njezinom srcu, da ga neće tako lako odatle istisnuti niti volja, niti molitve, Druga je muka čekaše u kući gospogje Prasede, kamo se bijaše zaklonila. Rencova slika ne puštaše u miru Luciju; na svaki njezin pokušaj da je otjera od sebe, poka- zivaše joj se jasnija i turobnija. Radila je neumorno, tražila da se sva zaboravi u svo- jem radu, i netom bi joj se prikazala Ren- cova slika, ona bi izrekla ili zapjevala koju molitvu, te bijaše naučila na pamet. Ali to je slabo pomagalo. Jeli Lucija mislila o majci, nehotice bi joj misli pošle na Renca; jeli motrila o svojoj budućnosti, morala je i protiv svoje volje misliti na Renca. Nego, i ako nije bilo nade, da će joj poći za ru- kom ne misliti na njega, ipak je nešto po- stigla, da je manje mislila i ne onako in- tensivno, kako joj je to srce željelo. Bila napinjući sa svoje strane sve sile da joj ga izbije iz«srca, ne bijaše našla boljega na- čina, nego joj često ž