Br. 208. U DBUBROWVNIKU, 5. Novembra 1910. FRANA CRVEN MAMNTSK Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjerno; za dnozemstoo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto polugodište. ta. o osu o 33 SIN o aa. Si IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik PRANO SCHICK. tata SDA MARA LSAŽNANRJESeaAid EEA SESAR God. Vi. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Ploma dopisi Uredništon. — z| zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 pata po retku. a koji se yiše puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefratikirani ne primaju se. — Plativo i ntužijivo u Dubrovniku. i 1 Po kreševu. Naglasili smo još prije izbora, da će se na našu stranku u Banovini dići i kuka i motika, jer je jedina stranka koja ište pravo dobro, pravu slobodu, pravu sreću miloj Hrvatskoj, jer je je- dina stranka, koja ne priznaje hege- moniju ni iz Beča ni iz Pešte, koja hoće da okreše ljute čampre madža- rima, koji su ih duboko usjekli u me- so našeg naroda, pak gledaju i rade da dopru do srca, kako bi našoj do- movini nestalo života, te bi postala prosta ropkinja, služavka priklonita ma- džarskom šovinizmu, u jednu riječ pro- sta pokrajina madžar-orszaga. Sve su stranke manje ili više nesmetano mo- gle vršiti svoje ustavno i neustavno ždrijebanje, jedino se našoj smetalo i svakim srestvom ometalo da se dopre do one snage, do onoga jeka, do ko- jeg bi za stavno bila došla, da je iole malo više slobode i poduzetnosti bi- lo. Dobro za to veli »Hrv. Pravo« u broju od 29 listopada: »Moramo sa iskrenim sažaljenjem ustanoviti, da je i jedan dio svećen- stva, zadahnut nerazložnom mržnjom prema predstavnicima ujedinjene stran- ke prava, doprinesao mnogo, što re- zultat sadašnjih izbora nije pravašku hrvatsku misao tako unapredio, kako bi to odgovaralo važnosti sadašnjega političkoga momenta. To je velika rak- rana našega javnoga života. Sablazni i smutnje, osobnosti i nadmudrivanja, laži i klevete, ocrnjivanja i podmita- nja, izvraćanja i prećerivanja — ta sredstva niske demagogije morala bi jednoć već izgubiti svoju moć u na- šoj domovini, barem kod onih ljudi, koji ozbiljno shvaćaju javnu borbu i rad za svetinje hrvatskoga naroda. O- va nećudoredna sredstva najviše su po- mogla protivnicima hrvatske stvari. O- va sredstva su posijala nepovjerenje i PODLISTAK. Harakteri u Manzonijevim (26) »nVjerenicima““, Prof. W. baron Ljubibratić. Prošlo je vrijeme, kad je jedan lopov sa svojim b&ravima, mogao tjerati ljude u oča- janje: došlo je vrijeme da se ljudi gledaju lice u lice.... a pravicu ću učiniti ja«. Iz ovih riječi takogjer izbija sav žar nje- gove ljubavi. Duboko je morao osjećati lju- bav Renco, kada je usprkos svojim religi- joznim načelima mogao doći do ovakovih misli. Ali i druge vrline rese dušu ovoga va- ljanoga mladića. izlazeći iz Milana vidi kod gradskih vrata dvije žene, gdje su na zemlji ležale, jednu vremešnu a jednu mlaqgju s djetetom, koje pošto je sasnulo jednu i drugu sisu, stalo mržnju megju borcima za poštenu, sve- tu uzvišenu stvar«. Kad se sve to uvaži, otskače po se- bi, kako naša stranka ne gubi terena nego je dapače postavila tvrdu podlo- gu novoj pobjedi, ako se dogje, ka- kova je sva prilika do novih izbora; jer trudno ako ne i nemoguće da se do kraja sporazume Tomašić i koalici- ja, a takogjer je nemoguće da se sre- tnu naša stranka i milinovci, koji su bili svojski svuda poduprti od prista- ša naše strake, a gdjegod su mogli i- pak su nastojali potkopati jamu našim kandidatima. Razmjerje stranaka je ovo: Hrvatsko-srpska koalicija 35. Vladi- dina stranka 18. Naša stranka 15. Mi- linovci 9. Seljačka stranka 9. Srpski radikali 1, i Supilo izvan stranaka. Bit će i utoka, četiri proti predlo- ženicima Tomašića, dva proti našijem (Homotarić i Kumičić) jedan proti Mi- linovcima. Kad bi otpalo nekoliko zastupnika iz koalicije, od onih za kojim čezne ban, koji nijesu kompromitovani, niti se ističu, i ikad bi seljačka stranka i milinovci pristali uz vladu, uz viriliste bi lasno se moglo dogoditi da se To- mašić domogne do većine i da sa- bor kako tako posluje, ali ako ova kombinacija ne uspije, onda će se za stavno doći do novih izbora, do no- vih smutnja, do novih kušnja u naro- du, koji je prilično već ozlovoljen sa svim ovim borbama i nevoljama, koje ga bacaju svaki dan to više .u naza- dak, i ne dadu mu mira ni oduška. Sva krivnja za to pada na koaliciju, koja je bila u stanju i u moći da o- žive Hrvatska, a koja se je ukazala baš prekomjerno servilna i dopustila Madžarskoj mnogo toga što nijesu do- puštali ni okorjeli madžaroni. U svemu tome metežu, utakmici i podloj raboti, naša se stranka drži ju- nački, ostaje u punoj snazi, a pokazala dav na onu stranu, vidi ne daleko na te- rasi jedne osamljene kućice jednu jadnu ženu sa hrdom dječice oko nje, koja ga nastane zvati i mahne mu rukom. On tr- kne onamo, pak kad je bio blizu, reče mu žena: »Ah mladiću, za ljubav vaših bije- dnih mrtvih, učinite mi milosrgje, pogjite i javite komegsaru, da su nas ovdje zabo- ravili. Zatvoriše nas u kući kao sumnjive, jer mi je muž umro; začavlaše nam vrata, kako vidite; od jučer u jutro nije niko do- šao da nam donese jesti, Kroz cijelo to vri- jeme nije još banula koja kršćanska duša, da mi učini to milosrgje, a ovi jadni crvići umiru od glada«. Na te se riječi sjeti Renco da ima u džepu dva komada kruha, i prem- da bijaše slomljen i od pretrpljene bolesti i od umora i od glada, ipak poviče ženi, da mu sa prozora pusti kakvu košaricu, u koju da postavi taj kruh. I kad je učinio to djelo milosrgja, nastavi svoj put. — Kad je iz prikrajka vidio onaj tako žalosni pri- zor nesretne majke, te postavlja ua mrtva- čka kola svoju kćerku, sav potresen zavapi: »Ah Bože, usliši je, uzmi je k sebi, nju i njezino dijete: dosta su trpjeli! dosta su trpjelil« U.Milanu se Renco našao upleten u o- noj buni, kada je narod na svu silu za- htijevao i pitao kruha. Dok su se plijenile peći, pljačkalo i palilo, nije bio na čistome je na mnogim izborništvima da je jaka, da je stranka, kojoj bez dvojbe pripa- da budućnost. Evo imena naših perjanica, koje će svojski i muževno nastojati na dobro naše domovine, kako i do sada: Zagreb: lil.: F. Hrustić (novi); Pe- rušić: Stipe Vučetić (novi); Senj; Dra- go Vlahović; Slunj: Mato Polić (novi) ; Klanjec: Dr. V. Homotarić (novi); No- vi Marof: Dr. A. Horvat; Križevci: Fr. Novak; Nova Gradiška: Dr. S. Pomper (novi); Vilićselo: | Zatluka; Brod; Dr. V. Prebeg (novi); Križ: Dr. Josip Frank; Biškupec: Juraj Tomac; Sv. Ivan Žabno: Dr. F. Milobar (no- vi); Zlatar: Dr. Tomo Kumičić (novi) ; Garčin: Dragutin Hrvoj (novi). Mi pouzdano upiremo naše oči, di- vimo se njihovoj muževnoj borbi, te im iz duše kličemo: uspjeli, prodrli i živjeli! nim pokrajinama pobrinuli da im meso do- gje ćak iz Argentine i tako će cijema ili se stalna održati, ili po svoj prilici i smanjiti, dočim je u nas poskupila, a na ovomu o- stati neće, i tako zadnji i siromašniji slo- jevi neće moći kupovati uz visoke cijene najbolju, najzdraviju jedinu uharnu hranu, koja u sebi sadržaje i jestivo i začinu. Pri- lika jest, da će napokon naša vlada sklo- piti trgovački ugovor sa Srbijom i Crnom- gorom, ali će proteći još vremena, jer se ti dogovori razvlače i traju ma dugo; a pak kad bi baš i to se slučilo, bojimo se bili nam velike koristi donijelo, jer ako je na- mi u Dubrovniku zlo, nije ni mesarima la- sno, što ističemo, jer uz mamete, plaća- ju prem skupo kirije na dućanima, u ko- jim meso prodavaju. Općina naša što zna- mo zato se ne miče, svak se tuži, a ona ka da ne čuje! Istina je, ona ne može do- skočiti, dok su granice zatvorene, dok je skupoća svukud zavladala, to ne može, ni- ti se od nje traži, ali ako ne limože na i- zravni način, mogla bi lijepo na neizravni način. Mi smo još jedan put predložili, da općina pomože gragjanima s tijem što bi Skupoća mesa. Radi skupoće svi se tuže, listovi, stran- ke, narodi; isto je ministarstvo zabrinuto; sakupljaju se vijeća, raspravlja se, ali ba- rem do sada od svega se ne vidi još ika- kove koristi. Za kruh nekako vlada dolazi u susret, jer dopušta da ugje u pokrajinu odregjena kolikoća žita, i zato ta prva iz- megju hrana i ako je prilično skupa, ipak se još dade podnositi, te ostane li na sada- šnjoj cijeni siromašni će slojevi barem imati zalogaj da ne skapaju od gladi, baš od gladi, jer godina je izdala kako rijetko do danas, a porezi i prirezi su skočili do ne- snosne mjere. Ali čovjek ne može da žive o samom kruhu, a poznato je svakome, da je meso najbolje srestvo, najbolja hrana, po kojoj može čovjek da nadoplati ono što gubi bilo fizičnom, bilo moralnom snagom, jedini način da se bolesnik oporavi, a zdrav uzdrži u snazi, hranu neophodno nuždnu nadasve sad kad nas zaokružuje nemila bo- lest iz daleka, kako okrutna zmija, koja sve to više sužuje svoje zavoje, dok, ne dao dobri Bog, ne obuhvati, ljuto ne upe- kne. Koliko god agrarci sa svoje sebično- sti bili protivni, ipak su se u Beču i u o- urličući da ga hoće u rukama živa ili mr- tva tada se našem Rencu uzmuti sva krv. Megjutim bijaše svjetina navalila na kuću nesretnoga vikara, te se činilo da će brzo i provaliti unutra. Dok neki kopali zid, ku- šali izvaditi opeke i napraviti prozor, do- skoči megju njima jedan starac, te razro- gačivši dva upala rasplamčena oka, vikaše, da nosi mlat, konop i četiri velika čavla, eda pribije vikara ma jedno krilo svojih vrata, netom ga ubiju. Zgrožen od tih ri- ječi, i od pogleda tolikih drugih lica, koja su te riječi povlagjivali, ohrabljen videći druge, koji su isto kao i on osjećali grozu rad tog prijedloga, zaviče Renco: »O nipo- što! sramota! hoćemo li ukrasti zanat krv- niku? Ubiti kršteno čeljade? Kako će nam Bog dati kruha, kad činimo takovih okru- tnosti? Poslat će nam gromove, a ne kruba!« I ove bi riječi bio Renco skupo platio, da nije drugi prizor odvratio od njega pozor- nost svjetine, Kad je od uzrujane svje! čuo, da je veliki kančilir Ferer poštenjak, da je sni- žio cijenu kruhu, dapače da će odvesti u tamnicu vikara, odmah se Renco izjavi za njega. S mjesta mu htjede poći u susret, što ne bijaše baš lako. Ipak snažnim svo- jim preima i laktima prokrči sebi put i do- u prvi red, baš napored kočije. Pošto nekoliko trenutaka milo gledao onoga dostojanstvenoga starca, malko smućena od | lopovi : oživljena od nade, da će iz smnrt- straha izbaviti jadnoga vikara, odluči Fereru i ne ostaviti ga, cilj. Tako s postigne svoj se i na »Ribarnici« sagradila nekoliko dućana, u onom kutu i prostoru koje ostaje izme- gju vrata od »Ponte« do ugla kuda se ide put »Porporele«; trošak ne bi bio velik, dućani bi se mogli unajmiti za priličnu svo- tu, koja cijenimo da bi bila mnogo i mnogo manja od najma koje plaćaju mesari sada- šnjim vlasnicima, i tako bi bilo moguće da cijena mesu bude dosta jeftinija nego li pred nekoliko mjeseca, jer mesari ne bi plaćali niti trećinu od dosadanjeg najma. Na ovo se navraćamo, jer zabrinuto gledamo u bu- dućnost, kad će, pogje li skupoća naprijed, meso biti povlastica samo bogatijeh i mo- gućijeh; a da se ostali dave krumpirom i kašom. Uhvamo da neće ovaj glas ostati glas vapijućega u pustinji, jer ako ikomu .Opći- ni ima biti prva i glavna briga da narod bude provigjen dobrom, jeftinom i zdravom hranom, a svak zna da je meso najglavni- je. Kaže se u povjesti da je Ljudevit XIV, rekao, da,bi bio sretan kad bi znao, da svaki i najsiromašniji kmet ima za obrok kokoš, ali naše želje ne idu tako daleko, ne- go bi se zadovoljile sa oskudnim komadi- ćem mesa. Kažemo oskudnim, jer napokon kad si platio to nevoljno kilo mesa, digni kosti, digni priložak, što ti ostaje da 2a- ložiš! on pridruži onima, koji su nastavljali da pred kočijom učine malo mjesta. Zadovoljan s uspjehom onoga dana, a još više što se nije,prolilo krvi, kako je razuzdana svjetina s prva htjela, Renco se nije mogao uzdržati da na koncu ne reče i on svoju: »Moje je slabo mnijenje, da se nepravice ne čine samo s kruhom. Pošto se je danas jasno vidjelo, kad se viče, da se postigne što je pravedno, treba tako nasta- viti, dok se ne stane na kraj svim drugim lopovštinama, i dok svijet ne buđe išao malo više po kršćansku. Zar nije istina, da ima šaka tirjanina, koji rade baš obratno od deset zapovijedi, i traže mirnu čeljad, da joj učine svako zlo, pa opet imaju uvi- jek pravo? Dapače kad učine koju krupniju, dižu još više glavu, tako da se čini kao da se još imaju zašto naplatiti... A što je gore, postoje naredbe, tiskane, da ih ka- zne: i to ne naredbe bez smisla, već sa- stavljene tako dobro, da mi ne bismo mo- gli ništa boljega pomisliti. Tu su huncuta- rije jasno imenovane, baš kako se doga- gjaju, i za svaku lijepa kazna.... Pogjite sada kazati dokturima, piscima i farizejima, neka gledaju da vam se učini pravo, kako pove, da se poštenom čovjeku pjeva naredba, slušat će vas kao papa lo-| Nadamo se, da će Općina nešto poduzeti, i od svoje strane učiniti e bi nezadovoljstvo i tužbe u gragjanstvu prestole, barem na način, kog mi predlažemo, a kad ne bi, što nikako ne vjerujemo, onda trebalo bi da se gragjani dogovore i da nešto poduzmu, jer već se sad uz ovu skupoću čini memo- gućnim velikoj većini da se uzdrži tom zdra- vom hranom, a kad bi još dalje meso po- |skupljelo, bilo bi nemoguće ogromaoj ma- si da ga kupuje. Ovo smo napisali u naj boljoj namjeri, željom da sugtagjanima bu- de što lakše kupovati svakdanju branu, ko- madić mesa. Vijesti iz naroda. 1z Cavtata. (Na odgovor »Dubrovniku« i njegovoj bratiji). Izgleda da se »Dubrownik« još nije rastrijeznio od dugoga sna kad onako bun- ca u svojem br. 74 o Hrvatima uCaytatu i o hrvatskom društvu »Zori«, te .ne vidi ne- go 5—6 Hrvata i smutljivaca, koji bi tobož htjeli vući za nos njegovu braću u Cavtatu. Neka nam oprosti »Dubrovnik«, ali su ga njegova »braća« i ovog puta grdno masa. - marila, tako da ono što je napisao o Hrva- tima u Cavtatu i o hrvatskom drištvu »Zo- ri« nijesu nego zgoljne neistine, a ma baš sve neistine. Trudno je dakako na prvi mah ovo povjerovati čovjeku slabo upućena, ali nas, koji vrlo dobro poznajemo »Đubrovni- kovu« »braću«, osobito poslije onako za- mjernih ispada Dra. Kulišića, nije iznenadi- la onako glupa i nmeistinita pisanija »Du- brovnika«, »Dubrovnik« može biti uvjeren, da se na njegovu pisaniju nebi ni obazreli, kad bi i drugovdje bile poznate Cavtajske prilike i kad bi i drugovdje bila poznata zla i pre- vrtljiva ćud ovdašnjih »srpskih« perjanica, nu radi neupućenih moramo mu ipak nešto otporučiti : Pisanje dopisnika »Prave Crvene Hrvat: ske« nije izazvalo njegovu »braću« a istina je, da su česta zadirkivanja »Dubrovnikova« dopisnika i onoga »Crvene Hrvatske« -iza- zvale nas, nu i kad bi to bila istina, opet s naše strane nebi bio nikakav grijeh, već onih, koji nas na to prisiliše sa svojim ne- dozvoljenim činima, Mi znamo, .da . »Du- brovniku« i njegovoj »braći« smeta i post- majstor i čuvar od tamnica i svi Hrvati što ih je Bog dao, ali jesmo |li mi krivi de im osobito za ono što se dogagja vani, da neće više pustiti da svijet igje ovako, i da će on naći svemu lijeka. Pa i njima, kada izdavaju naredbe, mora biti milo da ih se sluša; ta sramota je za .njihovo-ime, da bude samo nadgrobno pismo. Ako pak u- silnici neće da prignu glavu, već hoće da luduju, tu smo mi, da mu pomognemo, kako se uradilo danas. Ne kažem, de on mora ići naokolo kočijom, te pohvatati sve lopove, usilnike i tirjane, htjela bi se zato Nojeva korablja. Valja da on naredi komu ide, i ne samo u Milanu, nego posvuda, da postupaju kako naredbe propisuju; valja da lijepo zametne istragu protiv svih onih, koji su počinili onakova nedjela; i gdje stoji tamnica, tamnica; gdje galija, galija; i meka kaže načelnicima da vrše svoju du- žnost, ako ne, van s njima, a na njihovo mjesto neka stavi bolje; pak, kako velim, i mi ćemo mu biti pri ruci, A dokturima neka naredi, da prislušaju siromahe i.go- vore ,na obranu pravice i rezloga«. Renco zahtijeva obilnost, kruha i pravice, te je.sa- svim zadovoljan, što nije bilo krvi. .Qvo