FRA GRVENA M polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuća ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 Četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata miue, smatra se da Je predbrojen i za došasto PET ad 03 olidagsi sišin ovižsinbow i ode! o1OQod Vl: sigob —— mm ».H6(1Q8s 9vogoi/i Bqei vjnjltet uni) 6194 Bi IOC RT M — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. zahvale i priopćena plaća se Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništou. | 30 para po petić retku. Za oglase 20 para poretku. a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Lislovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utažljivo u Dubrovniku. === AGRARNO PITANJE. U nas je to škakljivo pitanje ovo godište primirilo, kmeti su rado davali zemaljskim gospodarima njihovo i sve je prošlo u redu. Duboko je naše uvje- renje, da vrijeme samo po sebi donaša sobom, da se gospodari liše svojih go- spodskih povlastica i da sami kmeti postanu svoji na svome. Najbolji izgled za to imamo u našoj negda dubrova- čkoj državi, gdje otrag 100 godina mal da ne sve su zemlje bile vlasteoske, a danas jedva možeš izbrojiti nekolicinu tih gospodara, koji su sačuvali i uzdr- žali svoje imanje. To mora da bude tako, jer ko zemlju ne radi svojom sna- gom, ona mu ne može pružiti srestva da se izdrži, toli. više kad su porezi i prirezi tako teški da se jedva mogu snositi. Što se je amo dogodilo, slučiti će se i drugamo, kimet ako postojano, racionalno radi, ako zna prištediti i sa- brati nešto novca, on se brzo otrese od svog gospodara, a lijenčine naravno da to nigda postignuti neće, pak im se pružila otklegod bila izdašna pripo- moć. Ali ako je u nas jenjalo to pi- tanje, ono se je preko reda zaoštrilo u Herceg-Bosni, gdje je onomadne bi- lo i očitog otpora, te je trebala voj- ska da postavi red. Tamo su »srpski« zastupnici i Mandićevci podigli pi- tanje da se na silu primoraju aga i spahija da prodađu svoju gjedovinu, dočim su turski zastupnici i stranka ko- ju vodi presv. Šarić veoma razložito pri- hvatili zaključak, e se to ne izvrši na silu, nego da se prepusti dobroj volji aga i spahija da prodavaju, što i ko- liko, kako im se vidi. Da nam pred očima ne lebdi narodno dobro i pro- bitak mi bi smo se radovali jer su se muslimani raskrstili sa »srbima«; ali narodno je dobro vrhovno dobro i za- to se toj narodnoj nevolji ne možemo radovati. Zar nijesu, pitamo, muslimani naša krv, od naše gore list, naša braća? Pak zašto ih prisiliti da prodavaju svoja i- manja, svoje begluke ? Što bi se tim steklo? Da bi stotine tisuća ugledne i radišne naše braće otišli od nemila do nčedraga, isčezla netragom; a mješte njih došli bi u ogromnom broju tugji- ni, možda svakojaka čeljad s koca i s konopca, da nas narodno cvijele i još većma rascijepaju; pak bili i najbolji kako težaci, svakako bi bili tugji u- pljuvak, koji bi prije ili poslije otrovao naše narodno tijelo. Naša braća muslimani i za turskoga vakta znali su se ponositi svojim na- rodnim imenom, i turkuše su najviše imale posla s našim muslimanima da ih ukrote, i ako to nijesu nigda potpu- no postigle. A takijem rodoljubima zar da se danas zaviče, izidi iz ove zemlje, gdje su ti bili praoci i pragjedovi tvo- ji, hajde glavom bez obzira, predaj kr- vopijam tvoje imanje, i traži sebi nova selišta ! ? Ali, kako da čujemo prigovor: jest, gonimo age i spahije, ali ne da nam tugjin zasjeda, nego da se tužna raja, nevoljni Hrvat otkupi, pak prožive i unapredi se. Težak je taj prigovor, ali mu temelja nema. Prije svega razlog i pravica zahtjeva da se nikoga ne sili na prodaju vlaštita, sa očitom svojom štetom, pak, to donijelo kolikogod ko- risti trećemu, a osim toga, pitamo: zar' bi se baš kmetovi okoristili tom ku- povinom ? Bi neki, ali u veoma ogra- ničenom broju, a ogromna većina ili bi stekla nove age u bogatašima koji bi im novac pozajmili, ili bi postali robovi i sužnji kakove banke, koja bi omastila bradu, sisala im krv, vitljala šnjima i u narodnim pitanjima i u narodnim probitcima, kako što vjetar vitlja sa suhim lišćem sad kad sa sta- bla na snopove pada. Dobro veli naš narod: ko je dužan, taj je sužanj, a rem niko ne goni sa topraga svoga, ali kad bi bila vlasnicom dug bi ju pozobao. Nesreća bi velika bila za narod, kad bi većina u saboru Herceg-Bosne o- stala tvrda na svom stanovištu, te smo uvjereni da neće goniti stvar do kraja, nego da će prihititi pravedno stano- vište zastupnika muslimana, koje je da se uzakoni fakultativni otkup kmeto- va, jer ponavljamo, kako je drugovdje vrijeme tijekom učinilo svoju, tako bi se i anektiranim zemljama to dogodilo. Ragje neka ti gorljivi patrioti na- pute kmetove tamo, da rade racional- no, marljivo, svojski, da prištede sva- ku i najmanju paru, da se radnjom i štednjom dobro potkože, pak kad ne budu praznijeh ruku, kad će dobar dio kupovine imati u svom tobolcu, onda će se lasno otkupiti, te bude li im potrebnit zajam, moći će ga lasno sno- siti i u malo godiaa isplatiti, i tek će onda u Herceg-Bosni nestati agrarnoga pitanja, nu na veliku sreću zanimanih kmetova, i svega našega naroda. Do- čim prisilnim načinom očita bi bila pro- past ne samo aga nego i kmetova. . % Suk a % » Hrvatska - Država“. To je novo glasilo, organ za prosvjetno, gospodarsko i političko osvješćenje naroda. Prvi mu je broj osvanuo na 5. o. m. u Spljetu, te će redovito izlaziti svake subote. I ako smo u svemu siromašni, a novin- stvom i odviše bogati, ipak cijenimo da je novi list doskočio uprav jednoj prijekoj po- trebi; jer kako iza ovih neprestanih kiša iz zemlje izraste svakojaka travina, u dobrom dijelu nekorisna i škodna; tako su ima ne- koliko godina osvanule mnoge novine, ko- je se mogu usporediti sa štetnim i otrov- nim travurinama, i narodna je njiva od njih takovi bi bili svi tužni kmetovi, koji bi osim poreza i prireza imali plaćati prilične kamate i ostale pripadke. A kad bi godine izdale, što je kod nas postalo običajno, dug bi ponarasao, i tužna bi raja jedan dan osvanula da joj je imanje otišlo na bubanj, i da mo- ra seliti; jer dočim ju kako kmeta ba- tako rastrovana i prorovana, da se imadu čemu snebivati oni koji iz prikrajka gleda- ju i trijezmeno sude. Nasrtaji sve to više bijesni na vjeru i poredak, glavinjanje u po- litici, za ruglo naprednjačka prosvjeta, sla- bo gospodarsko stanje, vodi narod u očitu propast, nagoni ga na takovo rasulo, da se iz njega ili nigda ili posve kasno izdigne. Takav je običaj: danas niko ne može živjeti bez novinstva: obigji kuće, društva, kafane, gostione, svud ćeš naći na hrpe novina, i sva- koga gdje ih čita. A ono što stanovite novine kažu za stotine je'i stotine kd sveto pismo, ta- ko se dogagja da se javno mnijenje uz opake novine pokvari, kako se pokvari ukus u bo- lesniku. A jer lošijeh novina ima cijela ba- lica, neodvisni, nepartajični i nestrastveni list uprav je narodna blagodat, koji može više dobra učiniti, nego sva srestva druga skupa uzeta. Pročitali smo pomnjivo tek osvanuli list, i mi mu se iz duše radujemo, te ga sva- komu preporučamo. Obećaje branili najviše dobro, narodnu vjeru praotaca našijeh; jer kaže: »Parirati ćemo udarcima naših protivnika i na ustuk njihove slobodoumne nehrvalske propagan- de razvijati našu hrvatsku. A još to bolje priglaviva u člančiću: 74- ša internacionala na djelu, gdje veli: »Pi- tamo: koji je tako važan uzrok bio, da su slovenski i hrvatski liberalci ma jedanput, preko noći, bez da je javnost išta, ama i- šta opazila po narod od opstrukcije (one u Beču sa Slovencima) štetna, što ih je pri- sililo da su na opstrukciju graknuli? Jer su cijelu stvar imali zastupnici slovenske pučke stranke, koji su — kako oni reku — klerikalci — trebalo je stvar omesti, kleri- kalcima klip pod noge baciti — narodne svetinje žrtvovati jedino zato, da se njiho- vo oživotvorenje ne bude moglo pripisivati radu i zauzimanju »klerikalaca«. »Pozivljemo Dra. Tresića, da pobije, ako je u stanju ovo naše onako samo 'nabače- no otkriće, pa da se onda i mi malo op- širnije na sve to osvrnemo«. Osim. što će braniti taj amanet, pravaški je list, kako izobilja dokazuju spretni član- ci: Slovenija je i hrvatska državna ideja; temelji hrvatske državne ideje; slavlje hr- vatske državne ideje. Mi se od srca radujemo mladom našem drugaru, koji će mladenačkom snagom gu- liti korov sa narodne njive, koji će osvje- šćivati narod da ne nasjeda bilo sirenskim glasovima onijeh koji se razbacuju fraza- ma, bilo podmuklim glasovima koji bi htje- li pospavani i zamantrani narod uspavati dotle da se ili nigda ne probudi, ili ako li se probudi da izgleda kako izmoždeni i kr- žljavi starac. Gospoda su urednici vrsne narodne sile, budu li savjesno i duševno radili, steći će privrženost publike, a tim neizrecivo dobro narodu steći. Nemamo li dakle pravo, da se sveosve radujemo vrlomu drugu u novinstvu ? . .. Pabirci. Veleč. Dn. Vice Medini onom iskrenošću i značajem, kojim se odlikuje, objelodanio je u »Danu« izjavu »o najnovijoj izjavi ,hr vatske stranke“«, iz koje navodimo slijedeće: U sadašnjim znatno promijenjenim op- stojnostima cijenim da se je moglo od stranke očekivati nešto boljega, biva, da će se ona postaviti na kršćansko stanovište, tim više, što se je organ stranke već izja- vio bio, da stranka stoji na kršćanskom te- melju. Stranka mogla je imati pred očima izgled bivše »hrvatske stranke prava« Tu- škanove u Banovini, koja, u sličnim opstoj- nostima, da svećenstvo bude omogućeno u njoj opstati, bila je jednoglasno prihvatila zaključak da stoji, kako stranka, na kršćan- skom osnovu, da njezini pristaše miogu do- ista privatno imati vjersko uvjerenje koje ih volja, ali da nijedan njezin pristaša ne simije javno istupati proti vjeri naroda ni proti istitucijama, koje su s vjerom u svezi, a u slučaju da to učini, prestaje isti čas biti pristašom stranke. Praksa pokazuje, da u opće slabo tugi vjeru poštuje onaj, koji se svojom ne điči. Napram tome pri sastavljanju one izjave moralo je, po mome mišljenju, hrvatsku stranku rukovoditi načelo: »tugje poštuj a svojim se diči«. Oštrac izjave naperen je proti onim, koji izrabljuju vjeru u straričarske svrhe. Dobro, ja velim; ako takovih ima, teško će oni Bogu odgovarati. Nu, gdje su oni drugi, + koji su se kod nas nastavili da ruše vjeru, i potkovaju ugled crkve i svećenstva u na- rodu? Zar »hrv. stranci« mije poznato, da su takovi kod nas ustrojeni u sttanke,"da imaju svoje organizacije i svoje listove? Zar takovi ne griješe Bogu i narodu mnogo više, nego oni prvi? A ipak »hrvatska stran- ka« ne nalazi za njih ni samu jednu riječ osude! A zašto to? E, razlog pravi tih dvaju mjera, tog obzira i premučavanja i odviše je očit, da mi ga treba napominjati. S kompromisom su »naprednoj« stranci porasla krila tako jako, da je na njima nje- zin vogja poletio u Beč. Ona je postala »faktor, s kojim treba računati«, i to ne 10- liko rađi nje same, koliko radi nekih ele- menata u samoj »hrvatskoj stranci«, koji su naprednjacima uvijek na ruku bili tako, da su im i novcem i kupljenjem akcija po- mogli, kad su ustrajali svoju stranku i svoju tiskarnu u Banovini. Završujući velim, da kao što me je od »hrvatske stranke« od- bilo uvjerenje, da s kompromisom nije ma- PODLISTAK. Harakteri u Manzonijevim (27) »Vjerenicima“, Prot. W. baron Ljubibratić. Iz svega što je Renco kroz posljednje vrijeme doživio zna izvaditi mnoštvo mu- drih opomena i zdravih nauka. Pripovijeda- jući pri ognjištu svoje doživljaje, govori: »Naučio sam ne uplićati se u nikakovu bunu; naučio sam ne propovijedati na u- lici; naučio sam ne zaviriti duboko u čašu; naučio sam me držati u ruci klapalo od vrata, kada naokolo ima svijeta ugrijane glave; naučio sam ne privezati za nogu zvončić, prije nego sam pomislio, što se od toga može izleći«. Pošto bi on o tim stvarima na dugo raspravljao s Lucijom, oba bi se u tome sporazumjeli, da nesreće, do- duše, često dolaze, jer im čovjek daje po- voda; ali da i najopreznije i najpravednije ponašanje nije dosta da ih odaleči; a kada dogju, krivnjom ili bez krivnje, da je po- uzdanje u Boga ono, što ih ublažuje i čini korisnim za drugi bolji život, Ovaj zaključak, do koga dogje prosta če- ljad, smatrao je pisac tako važnim, da ga je odlučio postaviti kao sok cijele knjige. A to je bilo i pravedno. Knjiga je bila na- pisana za njih, valjalo je dakle da oni iz- govore posljednju riječ, koja u svojoj je- dnostavnosti sadržaje filozofiju, sjegurno pravilo života toliko za učenu kao i za ne- uku čeljad. ... Uz vjerenike ćemo odmak spomenuti i Anjezu, Lucijinu majku. Ostavši udovica s onom jedinicom kćeri, jedva je čekala čas da je vidi sdruženu s Rencom, koga bijaše zavolila kao vlastito dijete, Anjeza je pravi tip naših seljakinja, koje sa dobrotom srca, s iskrenosti osjećaja i sa strahom božjim spajaju dobar obrok iskustva, nježnosti, pri- sutnosti duha i okretnosti jezika, Nije u stanju da učini drugome nepravdu, ali te- ško podnaša, kad se nepravda njoj učini; ue može drugoga da uvrijedi, ali ne zabo- ravlja tako lako nanešene joj uvrede; zna mučati, ako je to baš potreba, ali opet u potrebi umije vješto okrutati jezikom, pa bilo to i u prisutnosti visokih i uglednih osoba. Misli da poznaje svijet, te da može drugima davati savjeta, uputa i opomena, ali mnogo se puta moru uvjeriti, da baš njezini savjeti ne odgovaraju realnim prili- kama. Njoj manjkaju one kršćanske vrline Lucije, ali je ipak uz sve svoje mane sim- patična ličnost, koja je u borbi za život ste- kla i iskustva i energije, I ako koji put ne oklijeva u izboru sredstva da dogje do ci- lju, mi joj ipak mnogo toga opraštamo, jer | premiti smo uvjereni da joj je pred očima samo jedna stvar: sreća svoje kćeri. U svim se nezgodama života pozivlje na svoje iskustvo, pomoću kojega se nada i- zići iz neprilika. Kad je Renco donio kući onu tužnu vijest, da Don Abondije iz straha od Don Rodriga neće da ih vjenča, kada je Anjeza od Lucije doznala, kako stoji stvar, reče im nakon malene stanke: »Ja sam se na svijet rodila prije vas, i nešto poznajem svijet. Ne valja se pak toliko strašiti, jer vrag nije crn, kako ga kažu. Nama se si- romasima čini stvar zamršenija, jer joj ne znademo naći kraja. Ali kadkad jedan sa- vjet, jedna mala riječ kojega čovjeka, koji je učio.... znam ja što hoću da rečem«. Nakon ovog uvoda dade Rencu savjet, da pogje u advokata Pletipravde i njemu da sve pripovjedi, a on da će ih izvaditi iz škripca. Naravno da mu prepominje, da po- nese sa sobom četiri lijepa kopuna, jer »ne valja nikada ići praznoruk u te gospode«. Kad je doktor Pletipravda otjerao Renca, a ovaj sav ljutit došao kući i mješte pozdrava rekao Anjezi, da ga je uputila na baš po- štena čovjeka, te ispripovjedio svoj razgo- vor sodvjetnikom, nije Anjeza htjela pri- znati, da je doktor učinio jednu lopovštinu, | već je stala dokazivati, da je njezin savjet bio ipak dobar, ali da Renco nije znao o- premiti stvar onako, »kako se morala o- | čini Dok je fra Kristofor boravio kod Don Rodriga i na sve načine kušao da ga skloni, eda prestane proganjati ono dvoje nedu- žnih vjerenika, Anjeza je u svojoj glavi mozgala drugu neku osnovu, pak kad joj se učini, da je \losta promozgala, reče: »Čujte djeco, budete li htjeti imati srca i okretnosti, koliko vam sada treba, budete li se uzdati u vašu majku, ja ću vas izva- diti iz te neprilike bolje, može biti, i brže nego fra Kristofor, i ako je onaki čovjek«. Zatim im stade potanko razlagati svoju o- snovu, a kad se je Lucija usudila da iz- razi i samu sumnju o uspjehu, odvrati ona nekako uvrijegjena: »Zar mislite, da u tri- deset godina, što sam proživjela na ovome svijetu, prije nego ste se vi rodili, nijesam ništa naučila?« Za nju je svako sredstvo dopušteno, ako vodi k cilju. Da se mnogo puta dolazi kod toga u sukob sa zakonom, to je njoj ja- sno, ali »zakon su skrojili oni, kako su htjeli, a mi bijeđni ne možemo sve razu- mjeti, A pak, koliko stvari.... Vidite, to vam je kao da ste vi koga kršćanina še- kom udarili. To nije u ređu; ali kad ste ga jedan put udarili, to mu ne može ni papa dignuti«. Ovim je htjela jasno odgovoriti na Rencov upit, kako može jedna stva, koja nije u ređu, biti dobra, pošto je u- An ok či ia jenje, za nju su svi, više ili manje, mahni ti suludasti. Kad se je Lučija, koja s majkom boravljaše već od nekoliko dana u samo- stanu u Monzi, pod zaštitom Gertrude, prvi put našla sama s njome, sva smućena pri- povjedi joj, u kakova se pitanja opatica o- bično s njome upuštala, Anjeza joj sa malo riječi razriješi tu tajnu. »Ne čudi se tome, kad upoznaš svijet koliko ja, vidjet ćeš, da su to stvari, kojima se nije čuditi. Gospoda, ko više ko manje, ko na jedan način ko na drugi, svi imaju svoju žicu ludosti. Valja ih pustiti govoriti, osobito kad se od njih ima potrebe; pokazati se, kao da ih se ozbiljno sluša, kao da govore što prave. dno.... Svi su taki... U ostalom, bu- deš li kćetce moja, živa, i dogodi li ti se, da još budeš imala posla s gospodom, čuti ćeš ih, čuti ćeš ih, čuti ćeš ih«. To svoje mnijenje zastupa i pred kardinalom, kad mu je na njegov zahtjev morala ispripovje- diti, s kojega je uzroka bila odigogjena svatba. »Valjalo bi da su svi popovi kao Vaše go- spodstvo, da su malko sa strane siromah 1