Br, 299. PRAVA CRVENA HRVATSKA __ God. Vi. : prednjaštvo ništa izgubilo, nego naprotiv dosta u javnosti dobilo, tako me ni najno- vija izjava rečene stranke ne može za nju zagrijati.« Njegove riječi potvrgjuju i jasno rasvi- jetljuju ispadi našega načelnika gosp. D.ra Pera Čingrije, koji u bojazni da ne izgubi pustu slavu gorljivog liberalca, u saboru je uveo ispovijedaonicu i još što šta da pogodi svojim strijelicama svećenstvo. Neka g. Pero bude uvjeren, da kler nije nigda zlorabio svete stvari, i da zato odbija od sebe te prigovore, koji niti su stvarni niti istiniti, a neka se slobodno razmeće svo- jim liberalstvom, ali mu kler neće na lijepak. Krvnici dalmatinskog težaka. Čitamo u »Hrvatskoj Državi«: Nevjerojatnih škandala počinila je u zadnjem saborskom zasjedanju narodna stranka. Jedan od tih pasti će, narode, ove godine po tvojim le- gjim, da mi disati nećeš moći ispod nje- gova pritiska. Za 13% povišen je ove go- dine zemaljski prirez. Usljed slabe ljetine, kakva se odavna ne pamti, imali su naši narodni zastupnici sve moguće poduzeti, da ti bilo čim ove godine pomognu — a oni obratno. Novim te prirezom opteretili! Devetnaest zastupnika narodne stranke gla- sovalo je za povišenje. Uzaludna je bila uprav grčevita borba tvojih jedinih iskrenih prijatelja pravaških zastupnika. Njih sedam nije bilo u stanju, da ih nadvlada. Pravaši su zahtjevali, da se ukinu toliki nepotrebni troškovi i da su ih poslušali znate na ko- liko bi spao. zemaljski prirez? Od 67 na 54%. Ukinite trošak od 20.000 Kr. što se daje za nekakove gradnje »Hotela« — go- vorili su pravaši, ali uzalud. Ne povisujte trošak za bolnice na novih 70.000 Kr., nego uvedite red u bolnicama, pa tad ne samo, da neće trebati povišivati, nego umanjivati troškove — al uzalud. Ne dajte željeznič- komu vijeću 15.000 Kr. koje će pojesti pla- ćeni demokratski poslovogje — ne kupujte za 13.000 Kr. nepotrebni stroj za tučenje škalje, nego pustite, da na tom težak što rukam zaradi — ukinite za ovu godinu pri- pomoć Odborovoj biblioteci — uvedite red u mahodištima, pa neće ni za to trebat tro- šit 100.000 Kr. i t. d. Sve su ovo pravaški zastupnici opravdano predlagali, da se u- kine i time tebi težače, pomogne — al u- zalud: većina je ostala pri svome. Hoteli, biblioteke, željeznička vijeća, nepotrebne mašine, neuregjena nahodišla ... sve je to prešnije bilo zastupnicim narodne stranke od tebe! Eto smo na svršetku godine a mnoga gospoda predbrojnici nijesu nam isplatili predbrojbu. Umoljamo najtoplije svu tu Gospodu, da nam izvole čim prije isplatiti koliko du- guju, jer listom ne možemo nikako naprijed, pošto je izdavanje skopča- no sa velikijem troškom. Vijesti iz naroda. Iz Orašca. (25-godišnjica učiteljevanja). Na 3. ov. mj. navršio je 25 godina službe vrijedni i zaslužni g. Vicko Svilokos, nadučitelj u O- rašcu. Ovaj je god proslavio tiho, u krugu svoje obitelji, u prisustvu nekolicine svojih prijatelja. Prve dvije godine učiteljevao je u Šipanu i u Slanomu, dočim 23 nepreki- dne godine već su da služi u Orašcu, što je dokazom njegove blage i mirne ćudi, Mo- Perpetuvu ima jednu tajnu, kojom će je tako privući i zabezeknuti, da će ona za- boraviti i na župnika i na dobivenu zapo- vijed da oštro pazi ko ulazi u kuću. Tada ćemo se uvjeriti, da je Anjeza prava maj- storica u lukavosti i prevejanosti. Ali o tome imamo još drugih primjera. Na ponovni za- htjev kardinala Borromeo, da ispripovjedi, kako je stvar tekla sa župnikom, Anjeza se nagje u velikoj neprilici, jer je morala go- voriti o dogagjaju, u kojem je i sama i- grala neku ulogu, a koju nije nikako htjela da kaže, osobito onakoj uglednoj osobi. Nagje ipak način da ga skalupi, otrgnuvši komadić: pripovjedi o ugovorenom vjenča- nju, o Don Abondijevoj uskrati, ne izostavi niti izluku starješina, koju on bijaše naveo, te skoči jednim mahom na Don Rodrigov pokušaj da ugrabi Luciju. Da svojim rije- čima podade osobitu važnost i nekako, ba- rem u svojoj duši opravda pokušanu prije- varu, završi: »Da nam je gospodin župnik kazao stvar, te odmah vjenčao moje mlade, mi bismo bili otišli odmah, |že se bez pretjeranosti kazati, da je uzor nastavnika, pravi uzgajatelj i dobar otac, Zanešen za radom, često i preopterećen po- slom, ali ipak hoće, da tačno vrši dužnosti svoga zvanja, kome se je od mladih godi- na posvetio. Svakome je iskreni prijatelj te je i za to opće ljubljen. Želimo, da ga Bog u potpu- nom zdravlju skupa sa njegovom obitelji poživi još za dugi niz godina. Živio gospar Vice ! (Oskudica prodaje biljega). Prostrana Op- ćina Zaton od 13 odlomaka nema ni u je- dnom selu prodaju biljega. U opsegu ove općine ima mnogo ureda: Općina, 6 župni- čkih ureda, 4 poštarska ureda, 5 škola, žan- darska postaja, odio financijske straže, neke zadruge i ost., te svi ovi trebaju često bi- ljega. Napose pak župnički uredi i Općina koji su često u neprilici radi oskudice bi- ljega. Prošle je godine jedan trgovac u O- rašcu upravio molbu ma financijsku vlast za dozvolu prodaje biljega, pak još nema riješenja! Molba valjda negdje leži na stolu. Pošto se svakdano sve to veća potreba po- kazuje prodaje biljega, moli -se nadležna fi- nancijska vlast, da izvoli riješiti i udovo- ljiti molbi ! Iz Čilipa. (Dvije »Crvenoj«) Gospodi oko »Crve- ne« sigurno je još u pameti dolazak nji- hova štopa sa don Jurom na čelu u Čilipe, kad onako govore o pravaškom generalnom štopu, što je bio amo na Svisvete. Možemo ih uvjeriti, da je bilo isto onako mnoštvo naroda i još više, samo što je to bila ve- lebna manifestacija pravaške misli, a kad su oni bili, osuda narodna slavosrpskoj po- litici. Mogli su poslati njihova perjanicu Kocelja da ih bolje izvijesti. Cijelo selo Močići sa svojim glavarom i- zišlo je na »Tabelu«, te je pozdravilo pra- vaške zastupnike klicanjem i gruvanjem iz maškula. Doček je bio veličanstven, a još bi veli- čanstveniji bio da se znalo prije za njihov dolazak. Nije se pucalo po naredbi zaslu- pnika Skurića, niti je samo selo Čilipi pri- sustvovalo, već cijele Konavle po svojim i- zaslanicima iz svih sela, najuglednijih lju- di u Konavlima. Narod je priredio doček i pucanje, te je narodno veselje uzveličala i glazba društva »Zore«. Zar bi »Crvena« vo- ljela da je amo bila »srpska cavtajska glaz- ba»? Njome je nekako ugodno što su glaz- bu »Zore« srpska deriščad onako »skladno« pričekala. Razumijemo, š čim bi se srami- la, s tim se diči. Drago nam je, da je »Cr- vena« u ovom iskrena, da nam je kazala koga ona voli i s kim se bratimi. Istina je, da je Dr. Dulibić kazao narodu ko je kriv povišenju prireza i to baš ove godine, kad je godina izdala. I mi kažemo: to je uradila »Hrvatska stranka«, a pravaši su se proti povišenju prireza borili. To je zastupnik Dulibić bio dužan da kaže i hvala mu što je narod upozorio kakovi su oci domovine i koliko za narod mare. Svečanost je u Čilipima ispala sjajno; pravaška je misao u narodu još dublji ko- rijen uhvatila, te je za uvijek pokopana po- litika gospar& oko »Crvene«. Ako vi go- spodo oko »Crvene« i mijenjate boje na licu, kao ono kad ste u Čilipima bili, mi vam nijesmo krivi. Imali ste biti s naro- dom i za narod. Perditio tua Utvaro ex te! Zanimiw je u današnjem broju našeg lista oglas sreće Samuela Hecksčhera senr. u Hamburgu. Ova je kuća svojom tačnom i potankom isplatom ovdje i u okolici do- bivenih iznosa stekla tako dobar glas, da mi svakoga na njezin današnji oglas već na ovom mjestu upozorujemo. reče: »Bog platio tome gospodinu, a Vaša presvijetlost neka mu izvoli mnogo i mnogo zahvaliti, | nemojte nikomu kazati, jer je ovo neko mjesto .... Oprostite, vidite; znam dobro, da jedan kao Vi neće brbljati o tim stvarima; ali,... vi me razumijete«, Misli- mo, da sa ovoliko lukave opreznosti još niko ne bijaše govorio kardinalu, ali smo uvjereni, da se kardinal na ove proste ri- ječi nije uvrijedio, već da im se radovao više nego onim licumjerskim uzdisajima svojega župnika Don Abondija. | ovome nije Anjeza ispripovjedala stvar potanko, kako se dogodila, jer se je bojala brblja- vog jezika župnika, komu je i onako dosta u grijeh upisivala. Ali buduć prisiljena da kod njega razmijeni po koji škud, osta- vljala bi mu uvijek štogod, da dade koje- mu siromahu. I u tome je bila lukava, Mi ne nalazimo nigdje, da je upitala župnika, je li novac ostavljeni upotrijebio po njezi- noj odluci, ali ne nalazimo nigdje napisano, da je župnik ostavljeni sitniš razdijelio me- gju siromahe, Poznavajući Don Abondijev egoizam, mi smo uvjereni, da je on za sebe pridržao sitniš, kao da je on najveći siro- mah u selu, Sjegurni smo, da je tako mi-| slila i Anjeza, koja ne tražeći od župnika računa, bijaše stalna, da on neće o njezi- nom novcu nikome govoriti, da ne bude Novo po svijetu Vijesti iz Beča. Nj. Veličanstvo naš kralj upravio je ba- runu Gautschu ručno pismo prilikom 25- godišnjice, kad je bar. Gautsch bio za pr- vi put pozvan kano ministar bogoštovlja i nastave, pa mu izjavljuje svoje priznanje i zahvalnost radi njegova javnog rada. — Ovo dana prispjeli su u Beč madžarski mi- nistri, da prisustvuju plenarnim sjednicama delegacija. — U subotu su u bečkoj dvor- skoj župskoj crkvi bile opće zadušnice za vojnike, kojima su prisustvovali Nj. Velič. kralj, nadvojvode: Petar Ferdinand, Leo- pold Salvator, Frano Salvator, Karlo Stje- pan, Eugen, Karlo Albrecht i Rainer, te mi- nistri rata i domobranstva i ost. Francuska proti Austro-Ugarskoj. Francuska javnost ne može se nikako primiriti, da je Turskoj pošlo za rukom njen zajam isposlovati i bez francuske po- moći i da su kod tog osim njemačkih nov- čanih zavoda sudjelovali još i austrijski. Francuska štampa širi radi toga kojekakve nemoguće vijesti o dunavskoj monarhiji. Tako je prije nekoliko dana javio »Temps«, da je Austro-Ugarska sklopila tajan savez s Turskom. Berlinski diplomatski krugovi tvrde, da Francuzi kane na taj način po- buditi nepovjerenje u Petrogradu i Sofiji proti Beču. Iz Berlina javljaju, da će im se te nade i želje potpuno izjaloviti uslijed pravilnog držanja bečkog kabineta. Rumunjska i trojni savez. Javljaju iz Beča, da se je prigodom ne- davnog pohoda rumunjskog ministra izvanj- skih posala u Beču uglavila izmegju vlasti trojnog saveza i Rumunjske konvencija, ko- ja je istovjetna savezničkom ugovoru. Bugarska politika. Iz Sofije se javlja: U nastavljenoj debati o adresi izjavio je u sjednici sobranja mi- nistar-presjednik Malinov, da je izvanjska politika Bugarske uvijek bila nacijonalna, a ne narodnosno šovinistička. Velike uspje- he, što ih je zemlja postigla: ujedinjenje obiju Bugarskih i proglašenje neodvisnosti, valja zahvaliti osobito vojnoj snazi zemlje. Vlada želi iskrenu politiku s Turskom i ho- će da se sva viseća pitanja riješe u duhu posvemašnje obostrane iskrenosti. Izmegju Bugarske i Turske je nužno trajno i čvrsto prijateljstvo, jer obje zemlje imaju zajedni- čke nacijonalne i gospodarske interese. S Rumunjskom i Srbijom postoje prijateljski odnosi. Tursko-Ruimunjska konvencija ne opstoji za Bugarsku vladu. Konačno je Ma- linov izjavio, da će se sazvati velika naro- dna skupština, da se u sklad dovede tekst ustavnih zakona s pozicijom Bugarske kao neodvisne kraljevine. Iz crnogorskog dvora. S Cetinja se javlja, da će kralj Nikola na proljeće posjetiti evropske dvorove, i to najprije bečki i petrogradski dvor. K sastanku vladara u Postdamniu. »Novoje Vremja« piše u povodu sastan- ka ruskoga cara Nikole s njemačkim carem u Postdamu: »Kod sastanka vladara nijesu se izmijenile zdravice, To je dokaz, da se ni u čem nijesu promijenili njemačko-ruski odnosi. Oni su ostali isto tako besprije- korni, kako su bili. Najnepomirljiviji pro- tivnici rusko-njemačkoga prijateljstva ne mogu u sastanku vladara u Postdamu naći dokaza za predmnijevanje, da su se pogor- šali odnosi izmegju obiju država. Ova se prinugjen razdijeliti ono malo para od svake škude po Anjezinoj odluci i volji. Ali čuvstvo, koje gotovo gospodari u A- njezinoj duši, to je žarka, iskrena ljubav za svoju kćer, koju je htjela vidjeti sretnu. Njezina je želja bila da u rodnom mjestu ostavi svoje kosti, ali pošto je sudbina i- nače htjela, bila je pripravna da krene sa svojom djecom pa makar na kraj svijeta, tako je ona govorila. Njezina je materinski ljubav postavljena na najteže kušnje; naj- veće pogibelji zatekoše njezinu kćer, baš kada bijahu odijeljene jedna od druge, tako da je nije mogla ni tješiti ni hrabriti, Jedna od najnježnijih, od najljepših stranica u či- tavoj knjizi, to je razgovor izmegju majke i kćeri, kad je ova sretno izmakla poslje- dnjemu pokušaju Don Rodriga, da je do- bije u svoje ruke. Baš kad se je majka po drugi put imala rastaviti od svoje kćeri, kojoj gospogja Prasede bijaše ponudila svoju kuću, Anjeza sva blažena u licu i u- jedno ispod glasa, kao da se boji, da ih kogod sluša, poče govoriti o novcu, koji joj bijaše poslao /nnominato, Ne videći kod Lucije onu radost, kojoj se nadala, poče dokazivati što se sve može učiniti tim nov- cem. Ako se Rencu nije dogodila kakova nesreća, zastalno će ga opet vidjeti, s njime će i sa uvojom kćeri poći, kamo im drago, činjenica može smatrati kao najdragocjenija stečevina za sveopći mir, kojemu sada sa svih strana prijeti pogibelj«. Revolucijonarni pokret u Španjolskoj. Iz Barcelone stižu vijesti, da su nemiri vrlo ozbiljni, te da imadu revolucijonarni karakter. Do 16.000 radnika makanili su sa svojim ženama i djecom prirediti ogromnu demonstrativnu povorku. Vlada je vrlo za- brinuta, te je poduzela sve mjere, da tome stane na put. Pogranični sukobi. U okolici Preveze došlo je do novih su- koba izmegju grčkih i turskih pograničnih četa. Tri su grčka vojnika ubivena, a više je turskih vojnika ranjeno. Dio vojske u Solunu i Monastiru, megju njima 4 bataljuna prvog zbora, krenuše, da progone grčke čete. Na bosansko-turskoj granici izmegju Uv- ca i Ruda došlo je do sukoba izmegju bo- sanskih oružnika i turskih pograničnih stra- žara. Sa obje strane se je pucalo; na na- šoj strani nije niko ranjen. Do sukoba je došlo po svoj prilici radi nepoznavanja gra- nica. Istraga je povedena. Srbija. Stanje zdravlja prestolonašljednika Alek- sandra bilo je povoljno, pa se opet nešto pogoršalo. Javljaju, da će sa princesom Je- lenom otići na oporavljenje u San Remo, a da su povodom bolesti neki nedopušteni ljubavni odnošaji sa nekom francuskinjom, a nekoliko za tijem da je bio obolio i od tifusa. — U srbijanskoj skupštini izmegju zastupnika Agatanovića i Dragovića došlo je do tučnjave, a kada su izašli na ulicu opet se potukoše. — Opet je počinjeno je- dno političko ubijstvo: u selu Ripnju blizu Beograda ubili su presjednika opštine Iliju Brankovića, mladoradikala. — »Beogradske Novine« javljaju, da će ministar financija predložiti skupštini zakonsku osnovu, ko- jom traži izvanredni povjerljivi kredit od 360 hiljada dinara. A to je za srbijansku propagandu u Turskoj. — Srbijanska je vlada ukinula putne listove u saobraćaju Srbije i Ugarske. Osugjeni ubojice majora Mitrovića. Skopljanski prizivni sud izrekao je pre- sudu ubojicama crnogorskog emigranta, ma- jora Nikole Mitrovića, koja glasi: Stavro Maksimović, rodom iz Prištrine, osugjuje se na smrt, na vješalima; Stevo Kotorčević, koji je nagovorio Maksimovića da ubijstvo izvrši, na 14 godina robije, a Todor Jova- nović, u čijem je hotelu Mitrović u spava- nju ubijen, na 3 godine tamnice. Ta je pre- suda poslata na odobrenje vrhovnom sudi- štu u Carigradu. Portugalska republika. Poslanici Amerike, Francuske, Njemačke, Engleške, Italije i Španjolske uoblašteni su od svojih vlada, da priznaju privremenu portugalsku vladu. — Na Portugalskoj gra- nici uapšeno je pet generala i petnaest dru- gih oficira, koji su upleteni u komplot pro- tiv portugalske vlade. Slijede dalnja uapšenja. Dobar tek! Imademo zdrav želudac, nikakva tištenja ni nikakve želudačne boli nemamo, otka- da upotrebljavamo Fellerove probavne Rhabarber pilule sa m.: ,Elsapilule“. Kažemo Vam iz isku- stva, pokušajte ih samo i vidjet će te: one ure- gjuju stolicu i potpomažu probava. 6 kutija franko K 4. — dobiva se samo kod ljekarnika Fellera u Stubici, Elsaplatz br. 264 (Hrvatska). jer joj je zavičaj omrznuo radi one hulje od Don Rodriga. Ono malo novaca, što Renco bijaše prištedio i tolikom mukom stavio na stranu, sve je to propalo. Ali je za to Providnost poslala sreću preko /nno- minata. Ona će gledati da doznade, gdje boravi Renco i je li: još živ. Nagje li ga, doći će po kćer u Milan i stvar će se na- pokon urediti. Ali kad vidi da Lucija biva sve tužnija, prekine svoj razgovor i reče: »Što ti je? Zar ne misliš i ti ovako?« Na to joj Lucija otkrije tajnu, da se je zavje- tovala Djevici, i stoga da me može više biti žena onome jadniku. Anjezu te riječi začudiše i smutiše. Htjela se rasrditi na kćer što je s njome mučala o tome, ali mi- sao na ozbiljnost stvari uguši onu njezinu zlovolju. Htjela joj je reći: što si uradila? Ali joj se učini, da bi to bilo prepirat se s nebom, koje je na tako čudnovati način spasilo njezinu kćer. Htjela joj je dokazati, da je zavjet učinjen u onakovim prilikama, ne može vezati, ali joj dogje na pamet i ovaj i onaj primjer, o kojem je ona više puta čula pričati, koji je ona sama kćeri pričala, o strašnim kaznama, koje su stigle | prekršitelje kojega zavjeta. Ostavši malo kao zablenuta reče; »A što ćeš sad?« Slijedi). Domaće vijesti. Sabor Herceg-Bosne u Sarajevu otvoren je od 7. ov, mj., a presjednikom je imenovan Dr. Safvet beg Bašagić, rodom iz Nevesinja. Istarski Hrvati o kompromi- su stalijanašima. Na javnoj skup- štini Istarskih Hrvata u Pazinu jednodušno je prihvaćen predlog, da se istarski hrvat- ski zastupnici u buduće ne imaju upuštati u nikakve kompromise sa talijanaškim za- stupnicima Istre, u kojima nema iskrenosti i koji idu jedinu za tijem, da bi im naš narod vjekovječno služio i robovao. Iz Dalmacije u Bosnu — italiji janski i njemački! Financijsko rav- nateljstvo u Zadru kad traži kakovo razja- šnjenje kod kojeg financijskog ureda u Herceg-Bosni, to obično čini na njemačkom jeziku, kao i ovo dana u Banjaluku, a spljetska financijska vlast na italijanskom jeziku! Što ćemo još doživjeti! O aferi sa bivšim namjesnikom Handelom koliko se je govorilo i pisalo, a zar je ovo — go- spodo zastupnici — »malenkost«?! Valjda su ove stvari u Zadru »nepoznate« zadar- skim listovima, kad šute?! Nova visoka češka škola. U Pragu je odbor, sastavljen od zastupnika, sveuč. profesora i privatnih učenjaka, odlu- čio kroz kratko vrijeme otvoriti visoku če- šku školu za političku znanost. O izborima vw Hrvatskoj piše bc- čki »Fremdenblati« u oduljem članku, pa veli, da se danas ne može još ništa reći, da li je ban dobio ili izgubio u zadnjim izborima. Na dalje kaže: »Koalicija nema doduše apsolutne većine, ali nema ni ve- ćine, koja bi bila proti koaliciji. Ne spora- zumije li se ban s koalicijom, tad je postao nemoguć ili ban ili koalicija. Ban nastoji potisnuti u pozadinu državopravni mome- nat i misli, da će mu to poći za rukom sa sadašnjim saborom. To svakako neće biti lak posao! Nu pošto je ta politika bila nemoguća prvašnjim saborima, to je raspust sabora i novi izbori potpuno opravdani bili«. Nezahvalnost ili hezobrazluk. Čitamo u sarajevskoj »Hrv. Zajednici«: O- vijeh dana došao je jedan narodni zastu- pnik, da zamoli kod vlade riješenje molbe jednoga izbornika. Pošto g. savjetnik nebi umio hrvatski niti pozdraviti, pošao mu je narodni zastupnik u susret (da ne obija pragova) i svršio razgovor njemački. Još nije zastupnik gotovo izašao iz ure- da, reče g. savjetnik svomu referentu: »Vi- dite, kada treba, znadu gospoda njemački«. Mi poručujemo g. savjetniku, da će mu skoro trebati hrvatski, a on neće (nakon 24 godine) znati, pak će ići kao Hofrat ad ho- nores u pensiju. Neka g. savjetnik sudi, ko je glupiji, on ili Bošnjak? Ovo neka služi gospodi narodnim zastu- pnicima za primjer, kako imadu govoriti«. Ogromna zaklada za češku akademiju znanosti. Umr'o je na 2. ov. mj. u Pragu gragjevni savjetnik An- tun Wiel. Pokojnik je ostavio u svojoj o- poruci sav svoj imetak od preko milijun kruna českoj akademiji cara Franje Josipa za umjetnost, znanost i književnost. Kolera. U utornik je službeno javlje- no, da je Osijek »slobodan od kolere«, jer kroz propisano vrijeme nije se pojavio ni- jedan slučaj oboljenja, kad sjutri dan obo- liše dvije osobe uz sumnjive simptome. Sa- da javljaju, da su obojica umrla, i to od azijatske kolere. — Eto se pojavila i u Gracu: na 5. ov. mj. jedan je major iz Pančove prošao preko Osijeka, na putu za Grac, i netom je stigao. u Grac obolio je od azijatske kolere, Majka mu i sestra, kod kojih je otsio u Gracu, izolirane su, — Ja- vili smo, kako kola glas, da se je i u Sa- rajevu pojavila, pa još nijedan ondješnji list, koje primamo, ne opovrgava a niti po- tvrgjuje, što nas zabrinjuje. Zašto vladin organ ne izjavi, što je na stvari? — Za- dnje su vijesti, da je u Hrvatskoj i Slavo- niji opet ništa manje nego osam novih slu- čajeva kolere, a po tome se vidi da ne je- njava nego se ta strašna pošast sve to vi- še širi. Od ovih su umrli: u Osijeku dvo- jica, u Bršadinu jedan a u Kamenici dvo- jica, svi od azijatske kolere, Nesreće. Jedan automobil tako je ju- rio jednom ulicom u Trstu na 4. ov. mj. da je prignječio jednog dječaka, koji je na mjestu u groznim mukama dušu ispustio. Dječak je naljegao iz jednog dvorišla, pa šofer uslijed mahnitog jurenja nije mogao da automobil brzo zaustavi. Pet osoba, ko- je bijahu u automobilu, vidjevši nesreću, umaknuše, a razjerena svjetina navali u- darcima po šoferu; i da nije priskočila po- licija i povela ga u zatvor, bila bi ga svje- tina usmrtila. Hoće li i ovaj dogagjaj opa- metiti automobiliste? — Ivanu Horvatu u