Br, 299. PRAVA CRVENA HRVATSKA __ God. Vi. :

prednjaštvo ništa izgubilo, nego naprotiv
dosta u javnosti dobilo, tako me ni najno-
vija izjava rečene stranke ne može za nju
zagrijati.«

Njegove riječi potvrgjuju i jasno rasvi-
jetljuju ispadi našega načelnika gosp. D.ra
Pera Čingrije, koji u bojazni da ne izgubi
pustu slavu gorljivog liberalca, u saboru
je uveo ispovijedaonicu i još što šta da
pogodi svojim strijelicama svećenstvo. Neka
g. Pero bude uvjeren, da kler nije nigda
zlorabio svete stvari, i da zato odbija od
sebe te prigovore, koji niti su stvarni niti
istiniti, a neka se slobodno razmeće svo-
jim liberalstvom, ali mu kler neće na lijepak.

Krvnici dalmatinskog težaka.
Čitamo u »Hrvatskoj Državi«: Nevjerojatnih
škandala počinila je u zadnjem saborskom
zasjedanju narodna stranka. Jedan od tih
pasti će, narode, ove godine po tvojim le-
gjim, da mi disati nećeš moći ispod nje-
gova pritiska. Za 13% povišen je ove go-
dine zemaljski prirez. Usljed slabe ljetine,
kakva se odavna ne pamti, imali su naši
narodni zastupnici sve moguće poduzeti,
da ti bilo čim ove godine pomognu — a
oni obratno. Novim te prirezom opteretili!
Devetnaest zastupnika narodne stranke gla-
sovalo je za povišenje. Uzaludna je bila
uprav grčevita borba tvojih jedinih iskrenih
prijatelja pravaških zastupnika. Njih sedam
nije bilo u stanju, da ih nadvlada. Pravaši
su zahtjevali, da se ukinu toliki nepotrebni
troškovi i da su ih poslušali znate na ko-
liko bi spao. zemaljski prirez? Od 67 na
54%. Ukinite trošak od 20.000 Kr. što se
daje za nekakove gradnje »Hotela« — go-
vorili su pravaši, ali uzalud. Ne povisujte
trošak za bolnice na novih 70.000 Kr., nego
uvedite red u bolnicama, pa tad ne samo,
da neće trebati povišivati, nego umanjivati
troškove — al uzalud. Ne dajte željeznič-
komu vijeću 15.000 Kr. koje će pojesti pla-
ćeni demokratski poslovogje — ne kupujte
za 13.000 Kr. nepotrebni stroj za tučenje
škalje, nego pustite, da na tom težak što
rukam zaradi — ukinite za ovu godinu pri-
pomoć Odborovoj biblioteci — uvedite red
u mahodištima, pa neće ni za to trebat tro-
šit 100.000 Kr. i t. d. Sve su ovo pravaški
zastupnici opravdano predlagali, da se u-
kine i time tebi težače, pomogne — al u-
zalud: većina je ostala pri svome. Hoteli,
biblioteke, željeznička vijeća, nepotrebne
mašine, neuregjena nahodišla ... sve je to
prešnije bilo zastupnicim narodne stranke
od tebe!

 

Eto smo na svršetku godine a
mnoga gospoda predbrojnici nijesu
nam isplatili predbrojbu. Umoljamo
najtoplije svu tu Gospodu, da nam
izvole čim prije isplatiti koliko du-
guju, jer listom ne možemo nikako
naprijed, pošto je izdavanje skopča-
no sa velikijem troškom.

 

Vijesti iz naroda.

Iz Orašca.

(25-godišnjica učiteljevanja). Na 3. ov.
mj. navršio je 25 godina službe vrijedni i
zaslužni g. Vicko Svilokos, nadučitelj u O-
rašcu. Ovaj je god proslavio tiho, u krugu
svoje obitelji, u prisustvu nekolicine svojih
prijatelja. Prve dvije godine učiteljevao je
u Šipanu i u Slanomu, dočim 23 nepreki-
dne godine već su da služi u Orašcu, što
je dokazom njegove blage i mirne ćudi, Mo-

Perpetuvu ima jednu tajnu, kojom će je
tako privući i zabezeknuti, da će ona za-
boraviti i na župnika i na dobivenu zapo-
vijed da oštro pazi ko ulazi u kuću. Tada
ćemo se uvjeriti, da je Anjeza prava maj-
storica u lukavosti i prevejanosti. Ali o tome
imamo još drugih primjera. Na ponovni za-
htjev kardinala Borromeo, da ispripovjedi,
kako je stvar tekla sa župnikom, Anjeza se
nagje u velikoj neprilici, jer je morala go-
voriti o dogagjaju, u kojem je i sama i-
grala neku ulogu, a koju nije nikako htjela
da kaže, osobito onakoj uglednoj osobi.
Nagje ipak način da ga skalupi, otrgnuvši
komadić: pripovjedi o ugovorenom vjenča-
nju, o Don Abondijevoj uskrati, ne izostavi
niti izluku starješina, koju on bijaše naveo,
te skoči jednim mahom na Don Rodrigov
pokušaj da ugrabi Luciju. Da svojim rije-
čima podade osobitu važnost i nekako, ba-
rem u svojoj duši opravda pokušanu prije-
varu, završi: »Da nam je gospodin župnik
kazao stvar, te odmah vjenčao moje
mlade, mi bismo bili otišli odmah,

|že se bez pretjeranosti kazati, da je uzor

nastavnika, pravi uzgajatelj i dobar otac,
Zanešen za radom, često i preopterećen po-
slom, ali ipak hoće, da tačno vrši dužnosti
svoga zvanja, kome se je od mladih godi-
na posvetio.

Svakome je iskreni prijatelj te je i za to
opće ljubljen. Želimo, da ga Bog u potpu-
nom zdravlju skupa sa njegovom obitelji
poživi još za dugi niz godina. Živio gospar
Vice !

(Oskudica prodaje biljega). Prostrana Op-
ćina Zaton od 13 odlomaka nema ni u je-
dnom selu prodaju biljega. U opsegu ove
općine ima mnogo ureda: Općina, 6 župni-
čkih ureda, 4 poštarska ureda, 5 škola, žan-
darska postaja, odio financijske straže, neke
zadruge i ost., te svi ovi trebaju često bi-
ljega. Napose pak župnički uredi i Općina
koji su često u neprilici radi oskudice bi-
ljega. Prošle je godine jedan trgovac u O-
rašcu upravio molbu ma financijsku vlast
za dozvolu prodaje biljega, pak još nema
riješenja! Molba valjda negdje leži na stolu.
Pošto se svakdano sve to veća potreba po-
kazuje prodaje biljega, moli -se nadležna fi-
nancijska vlast, da izvoli riješiti i udovo-
ljiti molbi !

Iz Čilipa.

(Dvije »Crvenoj«) Gospodi oko »Crve-
ne« sigurno je još u pameti dolazak nji-
hova štopa sa don Jurom na čelu u Čilipe,
kad onako govore o pravaškom generalnom
štopu, što je bio amo na Svisvete. Možemo
ih uvjeriti, da je bilo isto onako mnoštvo
naroda i još više, samo što je to bila ve-
lebna manifestacija pravaške misli, a kad
su oni bili, osuda narodna slavosrpskoj po-
litici. Mogli su poslati njihova perjanicu
Kocelja da ih bolje izvijesti.

Cijelo selo Močići sa svojim glavarom i-
zišlo je na »Tabelu«, te je pozdravilo pra-
vaške zastupnike klicanjem i gruvanjem iz
maškula.

Doček je bio veličanstven, a još bi veli-
čanstveniji bio da se znalo prije za njihov
dolazak. Nije se pucalo po naredbi zaslu-
pnika Skurića, niti je samo selo Čilipi pri-
sustvovalo, već cijele Konavle po svojim i-
zaslanicima iz svih sela, najuglednijih lju-
di u Konavlima. Narod je priredio doček i
pucanje, te je narodno veselje uzveličala i
glazba društva »Zore«. Zar bi »Crvena« vo-
ljela da je amo bila »srpska cavtajska glaz-
ba»? Njome je nekako ugodno što su glaz-
bu »Zore« srpska deriščad onako »skladno«
pričekala. Razumijemo, š čim bi se srami-
la, s tim se diči. Drago nam je, da je »Cr-
vena« u ovom iskrena, da nam je kazala
koga ona voli i s kim se bratimi.

Istina je, da je Dr. Dulibić kazao narodu
ko je kriv povišenju prireza i to baš ove
godine, kad je godina izdala. I mi kažemo:
to je uradila »Hrvatska stranka«, a pravaši
su se proti povišenju prireza borili. To je
zastupnik Dulibić bio dužan da kaže i hvala
mu što je narod upozorio kakovi su oci
domovine i koliko za narod mare.

Svečanost je u Čilipima ispala sjajno;
pravaška je misao u narodu još dublji ko-
rijen uhvatila, te je za uvijek pokopana po-
litika gospar& oko »Crvene«. Ako vi go-
spodo oko »Crvene« i mijenjate boje na
licu, kao ono kad ste u Čilipima bili, mi
vam nijesmo krivi. Imali ste biti s naro-
dom i za narod. Perditio tua Utvaro ex te!

Zanimiw je u današnjem broju našeg
lista oglas sreće Samuela Hecksčhera senr.
u Hamburgu. Ova je kuća svojom tačnom
i potankom isplatom ovdje i u okolici do-
bivenih iznosa stekla tako dobar glas, da
mi svakoga na njezin današnji oglas već
na ovom mjestu upozorujemo.

reče: »Bog platio tome gospodinu, a Vaša
presvijetlost neka mu izvoli mnogo i mnogo
zahvaliti, | nemojte nikomu kazati, jer je
ovo neko mjesto .... Oprostite, vidite; znam
dobro, da jedan kao Vi neće brbljati o tim
stvarima; ali,... vi me razumijete«, Misli-
mo, da sa ovoliko lukave opreznosti još
niko ne bijaše govorio kardinalu, ali smo
uvjereni, da se kardinal na ove proste ri-
ječi nije uvrijedio, već da im se radovao
više nego onim licumjerskim uzdisajima
svojega župnika Don Abondija. | ovome
nije Anjeza ispripovjedala stvar potanko,
kako se dogodila, jer se je bojala brblja-
vog jezika župnika, komu je i onako dosta
u grijeh upisivala. Ali buduć prisiljena da
kod njega razmijeni po koji škud, osta-
vljala bi mu uvijek štogod, da dade koje-
mu siromahu. I u tome je bila lukava, Mi
ne nalazimo nigdje, da je upitala župnika,
je li novac ostavljeni upotrijebio po njezi-
noj odluci, ali ne nalazimo nigdje napisano,
da je župnik ostavljeni sitniš razdijelio me-
gju siromahe, Poznavajući Don Abondijev
egoizam, mi smo uvjereni, da je on za sebe
pridržao sitniš, kao da je on najveći siro-

mah u selu, Sjegurni smo, da je tako mi-|

slila i Anjeza, koja ne tražeći od župnika
računa, bijaše stalna, da on neće o njezi-

 

nom novcu nikome govoriti, da ne bude

 

Novo po svijetu

Vijesti iz Beča.

Nj. Veličanstvo naš kralj upravio je ba-
runu Gautschu ručno pismo prilikom 25-
godišnjice, kad je bar. Gautsch bio za pr-
vi put pozvan kano ministar bogoštovlja i
nastave, pa mu izjavljuje svoje priznanje i
zahvalnost radi njegova javnog rada. —
Ovo dana prispjeli su u Beč madžarski mi-
nistri, da prisustvuju plenarnim sjednicama
delegacija. — U subotu su u bečkoj dvor-
skoj župskoj crkvi bile opće zadušnice za
vojnike, kojima su prisustvovali Nj. Velič.
kralj, nadvojvode: Petar Ferdinand, Leo-
pold Salvator, Frano Salvator, Karlo Stje-
pan, Eugen, Karlo Albrecht i Rainer, te mi-
nistri rata i domobranstva i ost.

Francuska proti Austro-Ugarskoj.

Francuska javnost ne može se nikako
primiriti, da je Turskoj pošlo za rukom
njen zajam isposlovati i bez francuske po-
moći i da su kod tog osim njemačkih nov-
čanih zavoda sudjelovali još i austrijski.
Francuska štampa širi radi toga kojekakve
nemoguće vijesti o dunavskoj monarhiji.
Tako je prije nekoliko dana javio »Temps«,
da je Austro-Ugarska sklopila tajan savez
s Turskom. Berlinski diplomatski krugovi
tvrde, da Francuzi kane na taj način po-
buditi nepovjerenje u Petrogradu i Sofiji
proti Beču. Iz Berlina javljaju, da će im se
te nade i želje potpuno izjaloviti uslijed
pravilnog držanja bečkog kabineta.

Rumunjska i trojni savez.

Javljaju iz Beča, da se je prigodom ne-
davnog pohoda rumunjskog ministra izvanj-
skih posala u Beču uglavila izmegju vlasti
trojnog saveza i Rumunjske konvencija, ko-
ja je istovjetna savezničkom ugovoru.

Bugarska politika.

Iz Sofije se javlja: U nastavljenoj debati
o adresi izjavio je u sjednici sobranja mi-
nistar-presjednik Malinov, da je izvanjska
politika Bugarske uvijek bila nacijonalna,
a ne narodnosno šovinistička. Velike uspje-
he, što ih je zemlja postigla: ujedinjenje
obiju Bugarskih i proglašenje neodvisnosti,
valja zahvaliti osobito vojnoj snazi zemlje.
Vlada želi iskrenu politiku s Turskom i ho-
će da se sva viseća pitanja riješe u duhu
posvemašnje obostrane iskrenosti. Izmegju
Bugarske i Turske je nužno trajno i čvrsto
prijateljstvo, jer obje zemlje imaju zajedni-
čke nacijonalne i gospodarske interese. S
Rumunjskom i Srbijom postoje prijateljski
odnosi. Tursko-Ruimunjska konvencija ne
opstoji za Bugarsku vladu. Konačno je Ma-
linov izjavio, da će se sazvati velika naro-
dna skupština, da se u sklad dovede tekst
ustavnih zakona s pozicijom Bugarske kao
neodvisne kraljevine.

Iz crnogorskog dvora.

S Cetinja se javlja, da će kralj Nikola
na proljeće posjetiti evropske dvorove, i to
najprije bečki i petrogradski dvor.

K sastanku vladara u Postdamniu.

»Novoje Vremja« piše u povodu sastan-
ka ruskoga cara Nikole s njemačkim carem
u Postdamu: »Kod sastanka vladara nijesu
se izmijenile zdravice, To je dokaz, da se
ni u čem nijesu promijenili njemačko-ruski
odnosi. Oni su ostali isto tako besprije-
korni, kako su bili. Najnepomirljiviji pro-
tivnici  rusko-njemačkoga prijateljstva ne
mogu u sastanku vladara u Postdamu naći
dokaza za predmnijevanje, da su se pogor-
šali odnosi izmegju obiju država. Ova se

prinugjen razdijeliti ono malo para od svake
škude po Anjezinoj odluci i volji.

Ali čuvstvo, koje gotovo gospodari u A-
njezinoj duši, to je žarka, iskrena ljubav
za svoju kćer, koju je htjela vidjeti sretnu.
Njezina je želja bila da u rodnom mjestu
ostavi svoje kosti, ali pošto je sudbina i-
nače htjela, bila je pripravna da krene sa
svojom djecom pa makar na kraj svijeta,
tako je ona govorila. Njezina je materinski
ljubav postavljena na najteže kušnje; naj-
veće pogibelji zatekoše njezinu kćer, baš
kada bijahu odijeljene jedna od druge, tako
da je nije mogla ni tješiti ni hrabriti, Jedna
od najnježnijih, od najljepših stranica u či-
tavoj knjizi, to je razgovor izmegju majke
i kćeri, kad je ova sretno izmakla poslje-
dnjemu pokušaju Don Rodriga, da je do-
bije u svoje ruke. Baš kad se je majka po
drugi put imala rastaviti od svoje kćeri,
kojoj gospogja Prasede bijaše ponudila
svoju kuću, Anjeza sva blažena u licu i u-
jedno ispod glasa, kao da se boji, da ih
kogod sluša, poče govoriti o novcu, koji
joj bijaše poslao /nnominato, Ne videći kod
Lucije onu radost, kojoj se nadala, poče
dokazivati što se sve može učiniti tim nov-
cem. Ako se Rencu nije dogodila kakova

 

nesreća, zastalno će ga opet vidjeti, s njime
će i sa uvojom kćeri poći, kamo im drago,

činjenica može smatrati kao najdragocjenija
stečevina za sveopći mir, kojemu sada sa
svih strana prijeti pogibelj«.

Revolucijonarni pokret u Španjolskoj.

Iz Barcelone stižu vijesti, da su nemiri
vrlo ozbiljni, te da imadu revolucijonarni
karakter. Do 16.000 radnika makanili su sa
svojim ženama i djecom prirediti ogromnu
demonstrativnu povorku. Vlada je vrlo za-
brinuta, te je poduzela sve mjere, da tome
stane na put.

Pogranični sukobi.

U okolici Preveze došlo je do novih su-
koba izmegju grčkih i turskih pograničnih
četa. Tri su grčka vojnika ubivena, a više
je turskih vojnika ranjeno.

Dio vojske u Solunu i Monastiru, megju
njima 4 bataljuna prvog zbora, krenuše, da
progone grčke čete.

Na bosansko-turskoj granici izmegju Uv-
ca i Ruda došlo je do sukoba izmegju bo-
sanskih oružnika i turskih pograničnih stra-
žara. Sa obje strane se je pucalo; na na-
šoj strani nije niko ranjen. Do sukoba je
došlo po svoj prilici radi nepoznavanja gra-

 

 

 

nica. Istraga je povedena.
Srbija.

Stanje zdravlja prestolonašljednika Alek-
sandra bilo je povoljno, pa se opet nešto
pogoršalo. Javljaju, da će sa princesom Je-
lenom otići na oporavljenje u San Remo, a
da su povodom bolesti neki nedopušteni
ljubavni odnošaji sa nekom francuskinjom,
a nekoliko za tijem da je bio obolio i od
tifusa. — U srbijanskoj skupštini izmegju
zastupnika Agatanovića i Dragovića došlo
je do tučnjave, a kada su izašli na ulicu
opet se potukoše. — Opet je počinjeno je-
dno političko ubijstvo: u selu Ripnju blizu
Beograda ubili su presjednika opštine Iliju
Brankovića, mladoradikala. — »Beogradske
Novine« javljaju, da će ministar financija
predložiti skupštini zakonsku osnovu, ko-
jom traži izvanredni povjerljivi kredit od
360 hiljada dinara. A to je za srbijansku
propagandu u Turskoj. — Srbijanska je
vlada ukinula putne listove u saobraćaju
Srbije i Ugarske.

Osugjeni ubojice majora Mitrovića.

Skopljanski prizivni sud izrekao je pre-
sudu ubojicama crnogorskog emigranta, ma-
jora Nikole Mitrovića, koja glasi: Stavro
Maksimović, rodom iz Prištrine, osugjuje se
na smrt, na vješalima; Stevo Kotorčević,
koji je nagovorio Maksimovića da ubijstvo
izvrši, na 14 godina robije, a Todor Jova-
nović, u čijem je hotelu Mitrović u spava-
nju ubijen, na 3 godine tamnice. Ta je pre-
suda poslata na odobrenje vrhovnom sudi-
štu u Carigradu.

Portugalska republika.

Poslanici Amerike, Francuske, Njemačke,
Engleške, Italije i Španjolske uoblašteni su
od svojih vlada, da priznaju privremenu
portugalsku vladu. — Na Portugalskoj gra-
nici uapšeno je pet generala i petnaest dru-
gih oficira, koji su upleteni u komplot pro-
tiv portugalske vlade. Slijede dalnja uapšenja.

 

Dobar tek! Imademo zdrav želudac, nikakva
tištenja ni nikakve želudačne boli nemamo, otka-
da upotrebljavamo Fellerove probavne Rhabarber
pilule sa m.: ,Elsapilule“. Kažemo Vam iz isku-
stva, pokušajte ih samo i vidjet će te: one ure-
gjuju stolicu i potpomažu probava. 6 kutija franko
K 4. — dobiva se samo kod ljekarnika Fellera
u Stubici, Elsaplatz br. 264 (Hrvatska).

jer joj je zavičaj omrznuo radi one hulje
od Don Rodriga. Ono malo novaca, što
Renco bijaše prištedio i tolikom mukom
stavio na stranu, sve je to propalo. Ali je
za to Providnost poslala sreću preko /nno-
minata. Ona će gledati da doznade, gdje
boravi Renco i je li: još živ. Nagje li ga,
doći će po kćer u Milan i stvar će se na-
pokon urediti. Ali kad vidi da Lucija biva
sve tužnija, prekine svoj razgovor i reče:
»Što ti je? Zar ne misliš i ti ovako?« Na
to joj Lucija otkrije tajnu, da se je zavje-
tovala Djevici, i stoga da me može više
biti žena onome jadniku. Anjezu te riječi
začudiše i smutiše. Htjela se rasrditi na
kćer što je s njome mučala o tome, ali mi-
sao na ozbiljnost stvari uguši onu njezinu
zlovolju. Htjela joj je reći: što si uradila?
Ali joj se učini, da bi to bilo prepirat se
s nebom, koje je na tako čudnovati način
spasilo njezinu kćer. Htjela joj je dokazati,
da je zavjet učinjen u onakovim prilikama,
ne može vezati, ali joj dogje na pamet i
ovaj i onaj primjer, o kojem je ona više
puta čula pričati, koji je ona sama kćeri

pričala, o strašnim kaznama, koje su stigle |

prekršitelje kojega zavjeta. Ostavši malo
kao zablenuta reče; »A što ćeš sad?«
Slijedi).

 

Domaće vijesti.

Sabor Herceg-Bosne u Sarajevu
otvoren je od 7. ov, mj., a presjednikom
je imenovan Dr. Safvet beg Bašagić, rodom
iz Nevesinja.

Istarski Hrvati o kompromi-
su stalijanašima. Na javnoj skup-
štini Istarskih Hrvata u Pazinu jednodušno
je prihvaćen predlog, da se istarski hrvat-
ski zastupnici u buduće ne imaju upuštati
u nikakve kompromise sa talijanaškim za-
stupnicima Istre, u kojima nema iskrenosti
i koji idu jedinu za tijem, da bi im naš
narod vjekovječno služio i robovao.

Iz Dalmacije u Bosnu — italiji
janski i njemački! Financijsko rav-
nateljstvo u Zadru kad traži kakovo razja-
šnjenje kod kojeg financijskog ureda u
Herceg-Bosni, to obično čini na njemačkom
jeziku, kao i ovo dana u Banjaluku, a
spljetska financijska vlast na italijanskom
jeziku! Što ćemo još doživjeti! O aferi sa
bivšim namjesnikom Handelom koliko se
je govorilo i pisalo, a zar je ovo — go-
spodo zastupnici — »malenkost«?! Valjda
su ove stvari u Zadru »nepoznate« zadar-
skim listovima, kad šute?!

Nova visoka češka škola. U
Pragu je odbor, sastavljen od zastupnika,
sveuč. profesora i privatnih učenjaka, odlu-
čio kroz kratko vrijeme otvoriti visoku če-
šku školu za političku znanost.

O izborima vw Hrvatskoj piše bc-
čki »Fremdenblati« u oduljem članku, pa
veli, da se danas ne može još ništa reći,
da li je ban dobio ili izgubio u zadnjim
izborima. Na dalje kaže: »Koalicija nema
doduše apsolutne većine, ali nema ni ve-
ćine, koja bi bila proti koaliciji. Ne spora-
zumije li se ban s koalicijom, tad je postao
nemoguć ili ban ili koalicija. Ban nastoji
potisnuti u pozadinu državopravni mome-
nat i misli, da će mu to poći za rukom
sa sadašnjim saborom. To svakako neće
biti lak posao! Nu pošto je ta politika bila
nemoguća prvašnjim saborima, to je raspust
sabora i novi izbori potpuno opravdani bili«.

Nezahvalnost ili hezobrazluk.
Čitamo u sarajevskoj »Hrv. Zajednici«: O-
vijeh dana došao je jedan narodni zastu-
pnik, da zamoli kod vlade riješenje molbe
jednoga izbornika. Pošto g. savjetnik nebi
umio hrvatski niti pozdraviti, pošao mu je
narodni zastupnik u susret (da ne obija
pragova) i svršio razgovor njemački.

Još nije zastupnik gotovo izašao iz ure-
da, reče g. savjetnik svomu referentu: »Vi-
dite, kada treba, znadu gospoda njemački«.

Mi poručujemo g. savjetniku, da će mu
skoro trebati hrvatski, a on neće (nakon 24
godine) znati, pak će ići kao Hofrat ad ho-
nores u pensiju. Neka g. savjetnik sudi, ko
je glupiji, on ili Bošnjak?

Ovo neka služi gospodi narodnim zastu-
pnicima za primjer, kako imadu govoriti«.

Ogromna zaklada za češku
akademiju znanosti. Umr'o je na
2. ov. mj. u Pragu gragjevni savjetnik An-
tun Wiel. Pokojnik je ostavio u svojoj o-
poruci sav svoj imetak od preko milijun
kruna českoj akademiji cara Franje Josipa
za umjetnost, znanost i književnost.

Kolera. U utornik je službeno javlje-
no, da je Osijek »slobodan od kolere«, jer
kroz propisano vrijeme nije se pojavio ni-
jedan slučaj oboljenja, kad sjutri dan obo-
liše dvije osobe uz sumnjive simptome. Sa-
da javljaju, da su obojica umrla, i to od
azijatske kolere. — Eto se pojavila i u
Gracu: na 5. ov. mj. jedan je major iz
Pančove prošao preko Osijeka, na putu za
Grac, i netom je stigao. u Grac obolio je
od azijatske kolere, Majka mu i sestra, kod
kojih je otsio u Gracu, izolirane su, — Ja-
vili smo, kako kola glas, da se je i u Sa-
rajevu pojavila, pa još nijedan ondješnji
list, koje primamo, ne opovrgava a niti po-
tvrgjuje, što nas zabrinjuje. Zašto vladin
organ ne izjavi, što je na stvari? — Za-
dnje su vijesti, da je u Hrvatskoj i Slavo-
niji opet ništa manje nego osam novih slu-
čajeva kolere, a po tome se vidi da ne je-
njava nego se ta strašna pošast sve to vi-
še širi. Od ovih su umrli: u Osijeku dvo-
jica, u Bršadinu jedan a u Kamenici dvo-
jica, svi od azijatske kolere,

Nesreće. Jedan automobil tako je ju-
rio jednom ulicom u Trstu na 4. ov. mj.
da je prignječio jednog dječaka, koji je na
mjestu u groznim mukama dušu ispustio.
Dječak je naljegao iz jednog dvorišla, pa
šofer uslijed mahnitog jurenja nije mogao
da automobil brzo zaustavi. Pet osoba, ko-
je bijahu u automobilu, vidjevši nesreću,
umaknuše, a razjerena svjetina navali u-

 

darcima po šoferu; i da nije priskočila po-
licija i povela ga u zatvor, bila bi ga svje-
tina usmrtila. Hoće li i ovaj dogagjaj opa-
metiti automobiliste? — Ivanu Horvatu u