Br. 304

NA CAREM

U DUBROVNIKU, 17. Decembra 1910.

 

Cljena je listu se donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; ma
za dnozemstvo godišnje K. 9 — 6.

se vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

1 Četvrt godine  surazmjerno;

polugodište.

Ibis redibis.

Neodlučno, neizvjesno ponašanje go-
spode od koalicije već je izazvalo pri-
lično negodovanje i u onim krugovi-
ma i novinama, gdje je do danas ko-
alicija slavila kako »najrodoljubnija«,
»najpožrtvovnija« stranka u Hrvatskoj.
Na odurne i brutalne napadaje ma-
džarskog zastupnika Barthe; na izazivne
izraze ministra presjednika Kuena; na
očiti zahtjev većine da se pošto zašto
zapriječe hrvatski govori: na pristajanje
istoga saborskog presjednika da pravo
govoriti hrvatski suži do skrajnih gra-
nica, zastupnici su se Hrvati zadovo-
ljili oblogom mlake vode, protestovali
su, i na tome je sve dospjelo. Mješte
skočiti kako lavovi, mješte rasplamćeti
ponosom  satrvenoga naroda, mješte
otstupiti iz Pešte i zaći u narod, te mu
pričati jade i nevolje narodne stvari:
oni ostaše tamo da pokušaju i dalje
»sreću« pregovora i prikrpljivanja e da
bi tvrdokrvne madžare ome&šali. A
razlog je svemu tomu, jer oni ne za-
govaraju probitke kukavnog naroda,
nego jedino korist i dobro svoje stran-
ke, oni hoće da se dočepaju vlade,
pak kolikogod skupo zapalo narodnu
kožu. | zato prijete jednom rukom kan-
džijom, a drugu ruku pružaju na lju-
bazno bratimljenje. Po tome izlazi ima
već mjeseca da je postupanje koalicije
pusti ibis redibis.

Istim se načinom vladaju i sa banom
Tomašićem. Dok ga od sebe odbijaju,
upotrebljuju srestva i načine, kako ne-
bi posve propao tankoviti most pribli-
ženju i dogovoru. A ipak, treba pri-
znati, ban je uskočio sa obe noge u
njihovo kolo, postignuo je za njih mno-
go toga što će vremenom skupo pla-
titi hrvatski narod i žrtvovao je Ara-
nitzkia, učinio je da se pomiluju oni
koji su još stenjali pod sumnjom ve-
leizdaje; dospio je da se stavi na ras-
pravu željezničarska pragmatika, obe-
ćao je još mnogo toga, što se zna, (a
što se ne zna?); al' jednu im stvar nije
pogodio, a to je da pozove njihove

PODLISTAK.

Haraktori u Manzonijevim
(29) nVjerenicima““,
Prot. W. baron Ljubibratić.

Notar mu megjutim šaptao za legjima:
»U pamet, sinko; pazite na svoje poštenje«.
U to opazi Renco trojicu gdje dolaze uspa-
ljena lica, i gdje viču o nekoj peći, o ss-
krivenom kruhu i brašnu, o pravici. Tada
poče kašljucati, ali na taki način, da je zna-
čilo sasvim drugo nego nazebu. Ona tro-
jica pogledaju povorku i ustave se; s njima
se zaustaviše i drugi, koji su dolazili, a oni,

Piižiš: 23
pripiti
e g ž
piikgh

iliti
siješisi

; Es

 

NMM

God. VI.

 

 

 

 

 

kaponje uza se na vladu; a to je je-
dini pravi uzrok, jer se koalicija otimlje
i blagom banovom pozivu odvraća pri-
lično okosito. Ta, nevoljni se je ban
toliko istrčao, da je zamolio presjednika
koalicije Tuškana, e bi ovu okupio i
da je ban glavom spravan doći i sva
razjašnjenja dati, te gledati da se do-
gje do dogovora i do poslovanja sa-
bora. Spomenuo je sve što je postigao
po želji koalicije, i izjavio je da je spra-
van i o daljnim nje zahtjevima ras-
pravljati, koji bi bili u interesu Hrvat-
ske. A ipak ga koalicionaši odbijaju!

Sva je prilika da će se sabor oku-
piti, jer ako se neće ex-lex stanje ta-
mo, treba da se ovih dana po ustavu
izaberu novi zastupnici ili delegirci u
Peštu, te da se vladi dade indemnitet,
dok se proračun redovito i zakonito
po saboru odobri.

A koalicija čini se gluhom svemu
tomu i traži saveznike, kako bi mogla,
ako sabor zaista bude pozvan, tajne
svoje namisli izvršiti. Bacila je zato o-
ko na pravaše i na našu stranku, i na-
stoji da se dogje do nekog dogovora
radi radnoga programa u saboru. Predlo-
žila je, dakle, da te stranke izaberu
svoje povjerenike na konferenciju, u
kojoj da se vijeća o pitanjima, koja
stoje u svezi s narednim posredovanjem
sabora. A kad bi se postigao spora-
zum, onda koalicija misli takogjer pri-
matati i seljačku stranku, i osječku
grupu na konačni dogovor.

Naši čestiti zastupnici u Zagrebu, ka-
ko su i do danas dolazili u susret ma
bilo komu, kad se je radilo od na-
rodnog dobra, pak i ako su za tu po-
žrtvovnost tisuću gorkih čaša ispili, i
u ovoj su se zgodi odazvali te (su i-
zabrali gg. Dre. Horvata i Milobara da
se upušte u dogovore. Eto tim su i
po stoti put dokazali, da im je u duši
samo i jedino narodno dobro, da sim
je salus patriae suprem lex. | ako se
možda ništa ne postigne, što ne vje-
rujemo, postignut će se ipak dva velika
dobra: prvo da će se dokazati nese-
bičnost i pripravnost naših zastupnika;

daju, pak traže, pak mole da im se ostavi
slobodan put. Ali vidjevši, da im se zlo
piše, pušte Renca, umješaju se u svjetinu
i pobjegoše. Notar je želio to isto učiniti,
ali mu ne bijuše moguće radi onog nesre-
tnog crnog plašta. Jadnik, sav drhčući i
blijed, na sto je načina gledao, da se učini
kao stranac, koji slučajno prolazeći, našao
se u onoj stisci, »kao slamka u ledu«, Su-
kobivši se lice u lice s nekim, koji ga je
uprto i mrko gledao, napravi usta na 3
smjeh, i nekako ga bedasto upita: »
je bilo?«

»Gavrane«, odvrati mu upitani, »Gavrane,
gavrane« zaori sa svih strana. Vici se pri-
druži guranje, tako da u malo časa, nešto
svojim nogama, nešto tugjim laktima, nagje
se van one stiske.

Tako ovaj nesretni kriminalni notar u 0-
vom poslu doživljuje poraz za porazom, po-

na svaki na-

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA,
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

a drugo da će doći u doticaj sa Mi-
linom strankom, što bi moglo dovestit
barem do takove sloge, e bi se obez-
bjedili narodni probitci. Prava bi pak
bila sreća kad bi se sreli. Nek sad vi-
de izvjesni listovi, koliko su hudo po-
stupali klevetajući dobre i sdušne ro-
doljube.

 

Naučimo se po Trstu!

G. I. F. Lupis, zastupnik i trgovac,
koji nam je više puta, a bez uzroka —
jer napokon slobodan je svaki politički
misliti kako hoće — izrazio svoju ne-
simpatiju, u »Nar. L.« napisao je list,
kog ne možemo s manjega a da ne
pohvalimo, kako hvalimo takogjer nje-
govo narodno pregnuće i u drugim
stvarima, pak mu bili simpatični ili ne.
Znamo svi i ćutimo svi na svojoj ke-
si, koliko je Trst udesan za našu po-
krajinu, jer nam nameće cijene koje
on hoće, prodaje nam pošto hoće a
još nam kako za porugu, narivava tu-
gji jezik, i ubraja nas u svoju raju.

Isti g. Lupis dobro i pametno veli;

Još od g. 1902 pokrenuta je vladina na-
mjera da uvede kumulativnu vozarinu u
službi prometa iz unutrašnjosti sa Dalmaci-
jom. Proti ovoj vladinoj namjeri tršćanska
trgovačka komora *izjavljivala se sustopice
gg. 1902, 1907 i 1908, a sam barun Econo-
mo, kano pomorski izaslanik na carevinsko
industrijsko vijeće, izjavio se pred istim pro-
tivnim takovoj mjeri, kano neprovedivoj i
štetnoj.

To svestoji uizvješću podtajnika Mosche-
ni o spomenutoj sjednici.

Izvješće pokraj toga obiluje sa stotinu još
razloga, zašto rečena mjera ne bi smjela biti
provedena. Dok priznaje, da bi uvedenje ku-
mulativne vozarine išlo za tim, da umanji
troškove prometa, izjavljuje mu se protivnim
iz razloga interesa tršćanske pijace i jer za
isto Dalmacija nije pripravna i jer ga neće.

U stvari je u istinu to: danas dok dalma-
tinski trgovac primi robu iz unutrašnjosti,
mora plaćati posebnu vozarinu željeznicom.
troškove iskrcavanja iz željeznice, prenosa do
na parobrod, trošak ukrcavanja i onda vo-
zarine po moru. Posrednici kod te manipu-
lacije su bezbrojni tršćanski opremači (spe-
dizioneri), za koje se tršćanska komora tako
energično — prikriveno, a da ih i ne spo-

tom poslu ne bi niko mogao bolje igrati
ulogu svjedoka od nekog njegovog prija-
telja Tonija. Tonijo je pravi tip seljaka,
lukav, okretan, prepreden, obdaren onim
nekim zdravim razumom, što u životu mno-
go puta više koristi od cijelog znanja sa-
kupljenog iz knjiga. Dobar, plemenita srca,
ipak ne zna čuvati novce, tako da se je
zadužio kod župnika; k tomu rado pohagja
krčmu, tako da krčmar o njemu veli, da je
dobar, drag, veseljak, samo da je šteta, što

to (ima malo novaca, jer bi ih inače sve osla-

vio u krčmi.

Književnik i učenjak Don Ferante, to je
osoba, koja nema nikakova posla s dogo-
giajima, što se pripovijedaju u romanu, ako
se izuzme pismo, te je na molbu svoje su-
pruge sastavio za kardinala i njoj dao da
prepiše, preporučivši joj u velike pravopis.
Ovo bijaše jedna od mnogih stvari, koje
je bio u svoje doba naučio, a jedna od
malo ih, u kojima je kod kuće zapovije-
dao. Premda u romanu ne igra nikakovu
ulogu, ipak njegova kratka pojava svraća
na sebe pažnju oprezna čitatelja. Zaista je
pisac ovoj slici učena čovjeka posvetio dugi
i marljivi rad, e da tačno pokaže, što je sve
u ono doba znao čovjek učen i enciklope-
dičan, a s druge strane u kakove ogromne
pogreške upadaše znanje, koje se je još

U Vjerenicima bi se bila osjetila znatna

 

Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništva. — -a|
zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po 21

netrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku.

a koji se više pata tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. a

 

minje — zauzimlje. Reforma bi išla za tim
da se plaća jedinstvena vozarina od mjesta
pošiljanja do mjesta primanja, pri čem bi
otpali toliki nameti opremača i roba bi brže
putovala.

Stvar je ovo od velike važnosti za Dal.
maciju, a koju moraju bezodvlačno uzeti u
ruke naše trgovačke komore: zadarska, spljet-
ska i dubrovačka. Stvar u prvom redu za-
nima Dalmaciju; da li su kumulativne vo-
zarine štetne ili koristne za nas, te moraju
proučiti i izjaviti se naše trgovačke komore.
A da je stvar doista od velike važnosti,
svjedoči energična akcija što je vodi tršćan-
ska komora ne svakako za nas niti za naš
interes. Radi zaposlenosti meni je nemoguće
posebice upozoriti zanimane faktore, pak to
činim ovim putem živom preporukom na
naše novinstvo, da se ovim predinetom po-
zabavi, a naše komore da poduzmu shodne
korake da zaštite naše interese.

Stvar je po sebi jasna, koliko bi jefti-
nija i pravednija za nas bila kumula-
tivna vozarina, i mi odobravamo što
piše g. Lupis i želimo da svi zanima-
ni trgovci i obrtnici upru preko trgo-
vačkih svojih komora, kako bi se prakti-
čna i toliko korisna vladina namjera
izvršila i mi se oslobodili tutorstva i
prkosa Tršćanske place, koja se je ka-
ko najbolja pijavica do sitina nasrkala
naše krvi, i pozobala naših novaca!

 

Novo po svijetu
Ostavka austr. ministarstva.

Ministar-presjednik barun Bienerth pre-
dao je kralju na 11. ov. mj. ostavku cije-
loga kabineta. Kralj je ostavku primio ovim
pismom: »Dragi barune Bienerthu! U rije-
šenju molbe, što ste mi je predali, odluču-
jem, da u milost uvažim ostavku Moga za-
jedničkog ministarstva za u carevinskom
vijeću zastupane kraljevine i zeilje, Do o-
brazovanja novog ministarstva imate Vi i
svi članovi dosadašnjeg kabineta nastaviti
svojim uredovanjem. — Beč, 11/12, 1910.
— Frano Josip m. p. Bienerth m. pr.« —
Tršćanski namjesnik knez Hohenlohe brzo-
javno je za tijem bio pozvan u Beč, pak
se misli, da bi njemu mogao biti povjeren
sustav novog ministarstva.

Trgovački ugovor s Crnom-Gorom.

Napokon je došlo do sporazuma izmegju
vlada o trgovačkom ugovoru Austiije i Crne-
Gore. Po njemu biće dozvoljen uvoz slo-

praznina, da nije pjesnik, pošto je predsta-
vio i orisao sve društvene slojeve, poku-
šao da dade potpunu i istinitu sliku o sta-
nju znanosti u ono vrijeme, što mu je naj-
sjajnije uspjelo u osobi Don Feranta.

"

* #

Ne manje originalan je i tip gospogje
Prasede, Don Ferantove žene. Ona bijaše
stara plemenita gospogja, žena veoma sklona
da čini dobra: najdostojniji zanat, kojim se
čovjek može baviti, ali koji može škoditi,
kao i svaki drugi zanat. Da činiš dobro,
valja ga poznavati; a poznati ga možemo
jedino svojim razborom, svojim idejama.
Ideje su pak svakojake. Gospogja se pak
Prasede s idejama vladala kao i s prijate-
ljima: imala ih je malo, ali im je bila ve-
oma privržena. Izmegju ono malo bilo ih
je dosta krivih, a te joj nijesu bile manje
mile, Dogagjalo se dakle često, da je za
dobro držala ono, što u istinu me bijaše

|dobro, ili se služila sredstvima, kojim se

moglo postići protivno, ili napokon držala
za dopušteno ona, što ne bijahu nipošto,
misleći nekako u magli, da ko čini više
nego mu je dužnost, može činiti i više nego
bi smio po pravu. Po tom se je dogagjalo
takogjer, da nije vidjela, što je u stvari, ili
da je vidjela, čega nije bilo.

Seoski krojač, u čiju gostoljubivu kuću
.|ugje Lučija, pošto je bila oslobougjena od
Innominata, bijaše čestiti čovjek, prava sli-

 

bodan od carine u Boku Kotorsku za 20.000
živog blaga i 1000 metr. centi suhog mesa.
Vojničke konferencije.

Ovogodišnje vojničke konferencije u Beču
počele su na 14. o. m. pod presjedanjem
Njeg. Veličanstva. Konferencijama prisustvuju:
prijestolonašljednik nadvojvoda Franjo Fer-
dinand, ratni ministar gen. pješ. barun Scha-
naich, austrijski ministar domobranstva pod-
maršal Georgi, ugarski ministar domobran-
stva podmaršal Hazai; vrh. vojni nadzorni-
ci: gen. pješ. nadvojvoda Friedrich, gen.
konjan. nadvojvoda Eugen, gen. konjan.
barun Klobučar, gen. pješ. barun Varešanin,
gen. topn. Potiorek, gen. pješ. Frank, vrh.
nadzornik konjaništva gen. pješ. Bruderman
i vrh nadzornik topništva gen. topn. nad-
vojvoda Leopold Salvator.

Komadanje Ruske Poljske.

Iz Petrograda se javlja: Ne može biti
sumnje, da će ruska duma zaključiti odtrgnu-
će helmske gubernije od kraljevstva polj-
skog. U ime poljačkih poslanika uložio je
protiv predloga protest poslanik Dvmsza,
u kom se poziva na bečki kongres i organ-
ski statut. Predlog je primljen s ogradom,
da se nova gubernija helmska ne će podvrći
generalnom guvernerstvu Kijeva. Nova gu-
beruija imala bi započeti svoj život na 1,
januara 1913.

Turski prijestolonašljednik u Rimu.

Turski prijestolonašljednik Jusuf Izedin
pohodit će u proljeću nekoje evropske pri-
jestolnice, prisustvovat će krunjenji engleško-
ga kralja, a za tim će se uputiti u Italiju
gdje će prisustvovati otkriću spomenika
Viktoru Emanuelu.

Ministri pronevjeritelji,

U Sofiji vodi se proces protiv sedam
stambulovističkih ministara radi pronevjere- _
nja državnog imeika, u iznosu od preko
milijun rubalja. Prema izjavi ministra Ma-
linova, biti će sudbeni protokol o istrazi u
toj aferi predložen sobranju najkasnije do
25. o. mj, na što će ga sobranje uzeti u
pretres. Za raspravu u tom pitanju, nakon
koje će se zaključiti, koji se ministri izru-
čiti imadu sudu, uzeto je u izgled 10 sjed-
nica.

Odgovor zaštitnih sila na tursku notu.

Iz Carigrada javljaju, da je Porta primi-
mila pismeni odgovor od zaštitnih sila na
njezinu posljednju notu, kojom je protesto-
vala protiv zaključaka kritske komore. U
odgovoru se veli, da Porta dobro znade, da
zaštitne sile priznavaju suverenska prava

ka poštenjaka. Premda zaslužba od njego-
vog zanata i prihod od nešto zemalja, što
posjedovaše, ne bijaše velik, ipak, prište-
divši prošastih godina štogod, bijaše jedan
od imućnijih ljudi u selu. Znao je čitati,
a bijaše više pula i pročitao Legendarij sve-
taca, te neke druge pučke knjige, tako da
su ga u onom kraju svi držali za mudra i
učena čovjeka. Ovakovu je pohvalu redo-
vito čedno odbijao, samo bi rekao, da je
pogrešio zvanje, te se kajao, što nije, mje-
šte toliko drugih, pošao na nauke. Budući
prisutan, kada je župnik umolio njegovu
ženu da pogje po Luciju u /nnominatovu
kulu, ne samo što je to odobrio, već bi je
bio i ponukao, da je bilo od potrebe, Kada
se služba božja dovršila, bijaše sjaj, navala
svijeta, a osobito kardinalova propovijed
uziujala su njegovu dušu, te se kući vra-
ćao s velikim iščekivanjem, s nestrpljivom
željom da doznađe, kako je stvar uspjela
i da vidi spašenu onu nesretnicu.

“
..

Naravna a i sasvim uspjela je slika onog
trgovca, koji se na putu iz Milana u Ber-
gamo svraća u krčmu u Gorgonzoli, da
večera i prenoći. Tu se nalazi i Renco, koji
bijaše ušao, da štogod zagrize i onda od-
mah nastavi put do milaneške granice.
U krčmi bijaše i nekoliko mjesnih bespo-
slica, koji su živo raspravljali o velikim
novostima prošloga dana iz Milana, te pu-