Br. 304 NA CAREM U DUBROVNIKU, 17. Decembra 1910. Cljena je listu se donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; ma za dnozemstvo godišnje K. 9 — 6. se vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto 1 Četvrt godine surazmjerno; polugodište. Ibis redibis. Neodlučno, neizvjesno ponašanje go- spode od koalicije već je izazvalo pri- lično negodovanje i u onim krugovi- ma i novinama, gdje je do danas ko- alicija slavila kako »najrodoljubnija«, »najpožrtvovnija« stranka u Hrvatskoj. Na odurne i brutalne napadaje ma- džarskog zastupnika Barthe; na izazivne izraze ministra presjednika Kuena; na očiti zahtjev većine da se pošto zašto zapriječe hrvatski govori: na pristajanje istoga saborskog presjednika da pravo govoriti hrvatski suži do skrajnih gra- nica, zastupnici su se Hrvati zadovo- ljili oblogom mlake vode, protestovali su, i na tome je sve dospjelo. Mješte skočiti kako lavovi, mješte rasplamćeti ponosom satrvenoga naroda, mješte otstupiti iz Pešte i zaći u narod, te mu pričati jade i nevolje narodne stvari: oni ostaše tamo da pokušaju i dalje »sreću« pregovora i prikrpljivanja e da bi tvrdokrvne madžare ome&šali. A razlog je svemu tomu, jer oni ne za- govaraju probitke kukavnog naroda, nego jedino korist i dobro svoje stran- ke, oni hoće da se dočepaju vlade, pak kolikogod skupo zapalo narodnu kožu. | zato prijete jednom rukom kan- džijom, a drugu ruku pružaju na lju- bazno bratimljenje. Po tome izlazi ima već mjeseca da je postupanje koalicije pusti ibis redibis. Istim se načinom vladaju i sa banom Tomašićem. Dok ga od sebe odbijaju, upotrebljuju srestva i načine, kako ne- bi posve propao tankoviti most pribli- ženju i dogovoru. A ipak, treba pri- znati, ban je uskočio sa obe noge u njihovo kolo, postignuo je za njih mno- go toga što će vremenom skupo pla- titi hrvatski narod i žrtvovao je Ara- nitzkia, učinio je da se pomiluju oni koji su još stenjali pod sumnjom ve- leizdaje; dospio je da se stavi na ras- pravu željezničarska pragmatika, obe- ćao je još mnogo toga, što se zna, (a što se ne zna?); al' jednu im stvar nije pogodio, a to je da pozove njihove PODLISTAK. Haraktori u Manzonijevim (29) nVjerenicima““, Prot. W. baron Ljubibratić. Notar mu megjutim šaptao za legjima: »U pamet, sinko; pazite na svoje poštenje«. U to opazi Renco trojicu gdje dolaze uspa- ljena lica, i gdje viču o nekoj peći, o ss- krivenom kruhu i brašnu, o pravici. Tada poče kašljucati, ali na taki način, da je zna- čilo sasvim drugo nego nazebu. Ona tro- jica pogledaju povorku i ustave se; s njima se zaustaviše i drugi, koji su dolazili, a oni, Piižiš: 23 pripiti e g ž piikgh iliti siješisi ; Es NMM God. VI. kaponje uza se na vladu; a to je je- dini pravi uzrok, jer se koalicija otimlje i blagom banovom pozivu odvraća pri- lično okosito. Ta, nevoljni se je ban toliko istrčao, da je zamolio presjednika koalicije Tuškana, e bi ovu okupio i da je ban glavom spravan doći i sva razjašnjenja dati, te gledati da se do- gje do dogovora i do poslovanja sa- bora. Spomenuo je sve što je postigao po želji koalicije, i izjavio je da je spra- van i o daljnim nje zahtjevima ras- pravljati, koji bi bili u interesu Hrvat- ske. A ipak ga koalicionaši odbijaju! Sva je prilika da će se sabor oku- piti, jer ako se neće ex-lex stanje ta- mo, treba da se ovih dana po ustavu izaberu novi zastupnici ili delegirci u Peštu, te da se vladi dade indemnitet, dok se proračun redovito i zakonito po saboru odobri. A koalicija čini se gluhom svemu tomu i traži saveznike, kako bi mogla, ako sabor zaista bude pozvan, tajne svoje namisli izvršiti. Bacila je zato o- ko na pravaše i na našu stranku, i na- stoji da se dogje do nekog dogovora radi radnoga programa u saboru. Predlo- žila je, dakle, da te stranke izaberu svoje povjerenike na konferenciju, u kojoj da se vijeća o pitanjima, koja stoje u svezi s narednim posredovanjem sabora. A kad bi se postigao spora- zum, onda koalicija misli takogjer pri- matati i seljačku stranku, i osječku grupu na konačni dogovor. Naši čestiti zastupnici u Zagrebu, ka- ko su i do danas dolazili u susret ma bilo komu, kad se je radilo od na- rodnog dobra, pak i ako su za tu po- žrtvovnost tisuću gorkih čaša ispili, i u ovoj su se zgodi odazvali te (su i- zabrali gg. Dre. Horvata i Milobara da se upušte u dogovore. Eto tim su i po stoti put dokazali, da im je u duši samo i jedino narodno dobro, da sim je salus patriae suprem lex. | ako se možda ništa ne postigne, što ne vje- rujemo, postignut će se ipak dva velika dobra: prvo da će se dokazati nese- bičnost i pripravnost naših zastupnika; daju, pak traže, pak mole da im se ostavi slobodan put. Ali vidjevši, da im se zlo piše, pušte Renca, umješaju se u svjetinu i pobjegoše. Notar je želio to isto učiniti, ali mu ne bijuše moguće radi onog nesre- tnog crnog plašta. Jadnik, sav drhčući i blijed, na sto je načina gledao, da se učini kao stranac, koji slučajno prolazeći, našao se u onoj stisci, »kao slamka u ledu«, Su- kobivši se lice u lice s nekim, koji ga je uprto i mrko gledao, napravi usta na 3 smjeh, i nekako ga bedasto upita: » je bilo?« »Gavrane«, odvrati mu upitani, »Gavrane, gavrane« zaori sa svih strana. Vici se pri- druži guranje, tako da u malo časa, nešto svojim nogama, nešto tugjim laktima, nagje se van one stiske. Tako ovaj nesretni kriminalni notar u 0- vom poslu doživljuje poraz za porazom, po- na svaki na- IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA, Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. a drugo da će doći u doticaj sa Mi- linom strankom, što bi moglo dovestit barem do takove sloge, e bi se obez- bjedili narodni probitci. Prava bi pak bila sreća kad bi se sreli. Nek sad vi- de izvjesni listovi, koliko su hudo po- stupali klevetajući dobre i sdušne ro- doljube. Naučimo se po Trstu! G. I. F. Lupis, zastupnik i trgovac, koji nam je više puta, a bez uzroka — jer napokon slobodan je svaki politički misliti kako hoće — izrazio svoju ne- simpatiju, u »Nar. L.« napisao je list, kog ne možemo s manjega a da ne pohvalimo, kako hvalimo takogjer nje- govo narodno pregnuće i u drugim stvarima, pak mu bili simpatični ili ne. Znamo svi i ćutimo svi na svojoj ke- si, koliko je Trst udesan za našu po- krajinu, jer nam nameće cijene koje on hoće, prodaje nam pošto hoće a još nam kako za porugu, narivava tu- gji jezik, i ubraja nas u svoju raju. Isti g. Lupis dobro i pametno veli; Još od g. 1902 pokrenuta je vladina na- mjera da uvede kumulativnu vozarinu u službi prometa iz unutrašnjosti sa Dalmaci- jom. Proti ovoj vladinoj namjeri tršćanska trgovačka komora *izjavljivala se sustopice gg. 1902, 1907 i 1908, a sam barun Econo- mo, kano pomorski izaslanik na carevinsko industrijsko vijeće, izjavio se pred istim pro- tivnim takovoj mjeri, kano neprovedivoj i štetnoj. To svestoji uizvješću podtajnika Mosche- ni o spomenutoj sjednici. Izvješće pokraj toga obiluje sa stotinu još razloga, zašto rečena mjera ne bi smjela biti provedena. Dok priznaje, da bi uvedenje ku- mulativne vozarine išlo za tim, da umanji troškove prometa, izjavljuje mu se protivnim iz razloga interesa tršćanske pijace i jer za isto Dalmacija nije pripravna i jer ga neće. U stvari je u istinu to: danas dok dalma- tinski trgovac primi robu iz unutrašnjosti, mora plaćati posebnu vozarinu željeznicom. troškove iskrcavanja iz željeznice, prenosa do na parobrod, trošak ukrcavanja i onda vo- zarine po moru. Posrednici kod te manipu- lacije su bezbrojni tršćanski opremači (spe- dizioneri), za koje se tršćanska komora tako energično — prikriveno, a da ih i ne spo- tom poslu ne bi niko mogao bolje igrati ulogu svjedoka od nekog njegovog prija- telja Tonija. Tonijo je pravi tip seljaka, lukav, okretan, prepreden, obdaren onim nekim zdravim razumom, što u životu mno- go puta više koristi od cijelog znanja sa- kupljenog iz knjiga. Dobar, plemenita srca, ipak ne zna čuvati novce, tako da se je zadužio kod župnika; k tomu rado pohagja krčmu, tako da krčmar o njemu veli, da je dobar, drag, veseljak, samo da je šteta, što to (ima malo novaca, jer bi ih inače sve osla- vio u krčmi. Književnik i učenjak Don Ferante, to je osoba, koja nema nikakova posla s dogo- giajima, što se pripovijedaju u romanu, ako se izuzme pismo, te je na molbu svoje su- pruge sastavio za kardinala i njoj dao da prepiše, preporučivši joj u velike pravopis. Ovo bijaše jedna od mnogih stvari, koje je bio u svoje doba naučio, a jedna od malo ih, u kojima je kod kuće zapovije- dao. Premda u romanu ne igra nikakovu ulogu, ipak njegova kratka pojava svraća na sebe pažnju oprezna čitatelja. Zaista je pisac ovoj slici učena čovjeka posvetio dugi i marljivi rad, e da tačno pokaže, što je sve u ono doba znao čovjek učen i enciklope- dičan, a s druge strane u kakove ogromne pogreške upadaše znanje, koje se je još U Vjerenicima bi se bila osjetila znatna Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništva. — -a| zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po 21 netrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. a koji se više pata tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. a minje — zauzimlje. Reforma bi išla za tim da se plaća jedinstvena vozarina od mjesta pošiljanja do mjesta primanja, pri čem bi otpali toliki nameti opremača i roba bi brže putovala. Stvar je ovo od velike važnosti za Dal. maciju, a koju moraju bezodvlačno uzeti u ruke naše trgovačke komore: zadarska, spljet- ska i dubrovačka. Stvar u prvom redu za- nima Dalmaciju; da li su kumulativne vo- zarine štetne ili koristne za nas, te moraju proučiti i izjaviti se naše trgovačke komore. A da je stvar doista od velike važnosti, svjedoči energična akcija što je vodi tršćan- ska komora ne svakako za nas niti za naš interes. Radi zaposlenosti meni je nemoguće posebice upozoriti zanimane faktore, pak to činim ovim putem živom preporukom na naše novinstvo, da se ovim predinetom po- zabavi, a naše komore da poduzmu shodne korake da zaštite naše interese. Stvar je po sebi jasna, koliko bi jefti- nija i pravednija za nas bila kumula- tivna vozarina, i mi odobravamo što piše g. Lupis i želimo da svi zanima- ni trgovci i obrtnici upru preko trgo- vačkih svojih komora, kako bi se prakti- čna i toliko korisna vladina namjera izvršila i mi se oslobodili tutorstva i prkosa Tršćanske place, koja se je ka- ko najbolja pijavica do sitina nasrkala naše krvi, i pozobala naših novaca! Novo po svijetu Ostavka austr. ministarstva. Ministar-presjednik barun Bienerth pre- dao je kralju na 11. ov. mj. ostavku cije- loga kabineta. Kralj je ostavku primio ovim pismom: »Dragi barune Bienerthu! U rije- šenju molbe, što ste mi je predali, odluču- jem, da u milost uvažim ostavku Moga za- jedničkog ministarstva za u carevinskom vijeću zastupane kraljevine i zeilje, Do o- brazovanja novog ministarstva imate Vi i svi članovi dosadašnjeg kabineta nastaviti svojim uredovanjem. — Beč, 11/12, 1910. — Frano Josip m. p. Bienerth m. pr.« — Tršćanski namjesnik knez Hohenlohe brzo- javno je za tijem bio pozvan u Beč, pak se misli, da bi njemu mogao biti povjeren sustav novog ministarstva. Trgovački ugovor s Crnom-Gorom. Napokon je došlo do sporazuma izmegju vlada o trgovačkom ugovoru Austiije i Crne- Gore. Po njemu biće dozvoljen uvoz slo- praznina, da nije pjesnik, pošto je predsta- vio i orisao sve društvene slojeve, poku- šao da dade potpunu i istinitu sliku o sta- nju znanosti u ono vrijeme, što mu je naj- sjajnije uspjelo u osobi Don Feranta. " * # Ne manje originalan je i tip gospogje Prasede, Don Ferantove žene. Ona bijaše stara plemenita gospogja, žena veoma sklona da čini dobra: najdostojniji zanat, kojim se čovjek može baviti, ali koji može škoditi, kao i svaki drugi zanat. Da činiš dobro, valja ga poznavati; a poznati ga možemo jedino svojim razborom, svojim idejama. Ideje su pak svakojake. Gospogja se pak Prasede s idejama vladala kao i s prijate- ljima: imala ih je malo, ali im je bila ve- oma privržena. Izmegju ono malo bilo ih je dosta krivih, a te joj nijesu bile manje mile, Dogagjalo se dakle često, da je za dobro držala ono, što u istinu me bijaše |dobro, ili se služila sredstvima, kojim se moglo postići protivno, ili napokon držala za dopušteno ona, što ne bijahu nipošto, misleći nekako u magli, da ko čini više nego mu je dužnost, može činiti i više nego bi smio po pravu. Po tom se je dogagjalo takogjer, da nije vidjela, što je u stvari, ili da je vidjela, čega nije bilo. Seoski krojač, u čiju gostoljubivu kuću .|ugje Lučija, pošto je bila oslobougjena od Innominata, bijaše čestiti čovjek, prava sli- bodan od carine u Boku Kotorsku za 20.000 živog blaga i 1000 metr. centi suhog mesa. Vojničke konferencije. Ovogodišnje vojničke konferencije u Beču počele su na 14. o. m. pod presjedanjem Njeg. Veličanstva. Konferencijama prisustvuju: prijestolonašljednik nadvojvoda Franjo Fer- dinand, ratni ministar gen. pješ. barun Scha- naich, austrijski ministar domobranstva pod- maršal Georgi, ugarski ministar domobran- stva podmaršal Hazai; vrh. vojni nadzorni- ci: gen. pješ. nadvojvoda Friedrich, gen. konjan. nadvojvoda Eugen, gen. konjan. barun Klobučar, gen. pješ. barun Varešanin, gen. topn. Potiorek, gen. pješ. Frank, vrh. nadzornik konjaništva gen. pješ. Bruderman i vrh nadzornik topništva gen. topn. nad- vojvoda Leopold Salvator. Komadanje Ruske Poljske. Iz Petrograda se javlja: Ne može biti sumnje, da će ruska duma zaključiti odtrgnu- će helmske gubernije od kraljevstva polj- skog. U ime poljačkih poslanika uložio je protiv predloga protest poslanik Dvmsza, u kom se poziva na bečki kongres i organ- ski statut. Predlog je primljen s ogradom, da se nova gubernija helmska ne će podvrći generalnom guvernerstvu Kijeva. Nova gu- beruija imala bi započeti svoj život na 1, januara 1913. Turski prijestolonašljednik u Rimu. Turski prijestolonašljednik Jusuf Izedin pohodit će u proljeću nekoje evropske pri- jestolnice, prisustvovat će krunjenji engleško- ga kralja, a za tim će se uputiti u Italiju gdje će prisustvovati otkriću spomenika Viktoru Emanuelu. Ministri pronevjeritelji, U Sofiji vodi se proces protiv sedam stambulovističkih ministara radi pronevjere- _ nja državnog imeika, u iznosu od preko milijun rubalja. Prema izjavi ministra Ma- linova, biti će sudbeni protokol o istrazi u toj aferi predložen sobranju najkasnije do 25. o. mj, na što će ga sobranje uzeti u pretres. Za raspravu u tom pitanju, nakon koje će se zaključiti, koji se ministri izru- čiti imadu sudu, uzeto je u izgled 10 sjed- nica. Odgovor zaštitnih sila na tursku notu. Iz Carigrada javljaju, da je Porta primi- mila pismeni odgovor od zaštitnih sila na njezinu posljednju notu, kojom je protesto- vala protiv zaključaka kritske komore. U odgovoru se veli, da Porta dobro znade, da zaštitne sile priznavaju suverenska prava ka poštenjaka. Premda zaslužba od njego- vog zanata i prihod od nešto zemalja, što posjedovaše, ne bijaše velik, ipak, prište- divši prošastih godina štogod, bijaše jedan od imućnijih ljudi u selu. Znao je čitati, a bijaše više pula i pročitao Legendarij sve- taca, te neke druge pučke knjige, tako da su ga u onom kraju svi držali za mudra i učena čovjeka. Ovakovu je pohvalu redo- vito čedno odbijao, samo bi rekao, da je pogrešio zvanje, te se kajao, što nije, mje- šte toliko drugih, pošao na nauke. Budući prisutan, kada je župnik umolio njegovu ženu da pogje po Luciju u /nnominatovu kulu, ne samo što je to odobrio, već bi je bio i ponukao, da je bilo od potrebe, Kada se služba božja dovršila, bijaše sjaj, navala svijeta, a osobito kardinalova propovijed uziujala su njegovu dušu, te se kući vra- ćao s velikim iščekivanjem, s nestrpljivom željom da doznađe, kako je stvar uspjela i da vidi spašenu onu nesretnicu. “ .. Naravna a i sasvim uspjela je slika onog trgovca, koji se na putu iz Milana u Ber- gamo svraća u krčmu u Gorgonzoli, da večera i prenoći. Tu se nalazi i Renco, koji bijaše ušao, da štogod zagrize i onda od- mah nastavi put do milaneške granice. U krčmi bijaše i nekoliko mjesnih bespo- slica, koji su živo raspravljali o velikim novostima prošloga dana iz Milana, te pu-