Br. 305

AM Uf

U DUBROVNIKU, 24. Decembra 1910.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

1 Četvrt godine  šurazmjerno; za inozemstvo
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
polugodište.

NEM I

 

God. VI.

NMM

 

 

godišnje K. 9 — Ko
je predbrojen | za došasto

 

BOŽIĆ.

U našem je narodu to najljepši, naj-
slavniji, najmiliji dan: to od vajkada
kažu naši i u pjesmi i u prostom slo-
gu: taj se dan svi mirbože. svi ljube,
svi u čast Spasiteljevu dragovoljno ne-
što pregore a da vide, pak bilo i naj
gorega neprijatelja taj dan sretna i za-
dovoljna. »Zao ti Božić došao!«, to
je grozna kletva očajne duše.

I našoj miloj Hrvatskoj gdje dogje
veseo, a opet gdje žalostan Božić, ka-
ko i svakomu umrlome stvoru. Pre-
kolani je bio sretan, jer se je Herceg-
Bosna anektirala; lani prilično žalostan ;
a kakav će biti ove godine? Hoće li
nam navjestiti bolje, sretnije dane? Ho-
će li presušiti obilato vrelo gorkih su-
za s ugnjetivanja i radi madžarskog
samosilja ?

Ako svi znaci ne varaju, ovaj bi
nam Božić imao ipak navjestiti bolju,
sretniju dojduću god'nu; jer prije sve-
ga, da se našalimo, do godine nema
repatice; ali ostaviv šalu na stranu,
jer se ipak naša stvar i ako sporo i-
pak postepeno pomiče.

Umni i vrli naš zastupnik i rodoljub
preč. Perić napisao je u »Vaterlandu«
čeoni članak, kojim pobija gramzljive
madžarske hotnje na Herceg-Bosnu,
pak po »N. J.« kaže što slijedi:

»Ako ne varaju znaci« — veli na-
rodni zastupnik Perić — »u koje ra-
čunam i nervozni nemir magjarske go-
spode pri pretresanju bosanskoga pi-
tanja, onda izgleda, da mjerodavni kru-
govi monarhijini više nikako nijesu
voljni, da magjarskom plemenu jedno-
strano povlagjuju. Mjerodavni krugo-
vi se, izgleda, sve više sprijateljuju sa
hrvatskom mišlju; sve više se ističe
naprijed uvjerenje, da bi hrvatska dr-
žava, — koja je sazdana u okviru
habsburške monarhije, a koja je s o-
vom u tijesnoj državopravnoj svezi, —
bila pravi bedem protiv opasnosti, što

|
PODLISTAK. -

LIRIKA,
Porivi .. . Il, knjiga pjesama
Rudolfa Franjina Magjera.

U ne baš priručnom formatu ali urešeno
vinjetama mladih darovitih slikara, izašle su
ove pjesme u drugom popunjenom izdanju,
punom tople poezije,  '

Moj svijet — Idejali — i — Pjesne ra-
slične — razdjelci su ove zbirke,

R. F. Magjer je veoma plodni naš literat
mu neki i zamijeraju hiperprodukciju,

da mu ubija napredak i usavršavanje
književnoj njivi, poput težaka, koji puno
hoće da uradi, pa ne doteče, da išta ure-

nazovimo je, hiperprodukcija, ne bi ipak
njego

i
i
Hi

i
:

i
il

:
$si

sE€

 

monarhiji prijete s juga, i da bi ona
olakšala mirno sregjenje balkanskih pri-
lika. Hrvati su potpuno svijesni one
odgovornosti, koju bi time primili na
sebe prema monarhiji«.

Stvarne velike nade u to ne može-
mo postavljati ; nu neprocjenivo je do-
bro ako su se mjerodavni krugovi o-
svjedočili da je pravedno ono što Hr-
vati traže: a ne možemo dvojiti da je
tako jer je preč. Perić kako političar
veoma obziran i suspregnut.

To u našoj poli; a i u drugoj poli
rijet bi da su se počeli osvješćivati
svi, da neće nigda za nigda Madžar-
skom na kraj, jer ona ne zna baratati
nego kangjijom i korbačem, i već je
ustrpljenje narodno do kraja iscrplje-
no. Javili smo u prošlom broju, kiko
su se sabrali na dogovor izaslanici
glavnih skupina u saboru, kazali smo
da se je tijem probio led, i kad se
mnenja budu izinijenila i čula se sva-
čija, lako da se dogje do sporazuma,
te se poruši kineški zid, koji luči stran-
ku jednu od druge, tako da u svemu
i po svemu svaka radi o sebi.

Nakon toliko godina nerada, vrlu-
danja, a nadasve neustavne vladavine,
sabor ako lje želi svojem narodu do-
bra<treba: da pregile na rad, na ozbi-
ljan ustrajan rad, da se nevolje od na-
roda otklone i učini ono što je neop-
hodno potrebito da se ispliva; ugle-
dna naša stranka, kad je na sve pro-
mislila spravna je uprijeti svim silama
e bi se narodna kola makla iz gliba ;
sebe i svoj je ponos prinijela na ol-
tar domovine, ali abarana od toliko
iznenagjenja, misli oprezno i polagano
postupati na labavo tlo pregovaranja,
a ima posve pravo, jer koalicija amo
diže silnu viku na bana, a tamo upu-
šta se š njime u dogovore i sad, kad
je svaki pokušaj već nepriličan. Zato
odobravamo što kažu naši junački za-
stupnici u »Hrv. Pravu« u broju 4522

U ovoj zbirci ima vrlo lijepih pjesama,
koje se odlikuju toplom i plemenitom liri-
kom. Magjer pjeva vrlo lako, a gdje mu je
srce, tu mu je i pjesma. Nema u njega u-
kočenosti, nema afektacije ni natezanja, već
mu pjesme spontano niču iz duše osijetljive
i plemenite, prožete žarkim rodoljubnim
ćustvom. Na grudima se prirode oplodile a
obasja ih svjetlo sa vedrog neba umjetnosti.
Pa ako i posegne gdjekad da oponaša formu
i dikciju kojeg našeg književnog individu-
aliteta kao na pr., u nekojim pjesmama,
nujnost Nikolićeve lirike — zato ipak ne
zaslužuje anatemu našeg književnog olimpa.
Pa recimo iskreno, nijesu li i oni naši knji-
ževnici, koji su kod nas uveli nešto nova,
pozajmili s dvora? Nije li Mihovil Nikolić
našao u Lamartinu svog uzora? Neće bit
u Magjerovim pjesmama ni bijelog crnila
ni crnog bijelila, kako bi kazao naš Jovan
Hranilović — bit će učenik stare škole, ali

go-|se ipak mnoge njegove pjesme doimlju um:

i srca. Već bi dandanas puno značilo, što
daleko od sumornosti i cinizma, otvara
svoje vedro obzorje zdravih principa oba-
sjanih od svjetla uzvišenih ideala.

Prva je pjesma kao motto cijeloj sbirci,
Arnoldova pjesma, koja vrijedi da je u ci-
jelini iznesemo: — Ja ne pjevam, da ugo-
dim svijetu — niti pjevam da nakupim zlata

— već ja pjevam da ublažim sjetu — sa|golj
prostote ljudi što me hvata. Stog ne marim |

da I' me itko sluša — niti da li povlagjuje
mi se — ja tek hoću, da se moja duša —
pjesmom digne u nebeske vise, Tuj u moru

|svjezdanijeh zraka — okupa se čisto nalik

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 13 fiš&,,
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE

 

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

(77): Ako ona (naša stranka) ko-
mu u pomoć priskoči, morat će
od toga biti nesumljivih dobiti
i stečevina po hrvatsku stvar,
po hrvatski narod. Inače s njom
nema razgovora, što cijenimo da će i bit.

I baš je tako: le želeći našim ugle-
dnim spobornicima kroz Božić dobar
uspjeh, čestitamo im odvažno i patrio-
tično nastojanje i pregnuće, a narod
im zahvalno odvratio podvostručenim
povjerenjem. Čestitamo i našim milim
predbrojnicima : sretno vam došao
Božić! Pratio vas u zdravlju na mno-
go ljeta!

 

Pak čemu se tužite?

Primamo sve za živu istinu bez pri-
govora, šro pripovijeda »Nar. List« o
izboru u delegacije. Ugovor je bio, da
će se u 6 godina izabrati jedan pra-
vaš, jedan »srbin«, i četiri od narodne
stranke.

Oni su narodne stranke već bili, kad
je došao red na pravaškog de-
legata zastupnik Perić je ustu-
pio svoje mjesto zastupniku
Biankini, lani je bio Baljak, a
ove godine je dolazio red na
hrvatsku stranku.

Kako se zaa, naši su se odijelili od
narodnjaka, a već smo obrazložili da
su to morali učiniti; zato neimavši ni-
kakove obveze, samostalno su glaso-
vali i za delegata i za zamjenika. Slu-
čajno bili tamo četiri, i amo četiri; pr-
vi nosili Tresića i Biankinia, drugi Du-
libića i Ivaniševića. Trebalo je da sre-
ća odluči, i kako je uvijek ćorava, o-
dlučila je za narodnjake. Pak ovi spo-
čitavaju našim s neiskrenosti i strasti!
A zašto nijesu, pitamo, bili skladni
kako i preč. Perić, te u ime sloge i
ljubavi prepuštili pravaša delegata ? Pak
se još smijedu tužiti!

— —eptido —

čedu... pa kad sidje — iznova je jaka:
snosit za čas tu zemaljsku bijedu. Evo ovo
je program i Magjerove vile. On je tomu
i dosljedan ili bolje to je niknulo i uvrije-
žilo se u njemu samomu. U pjesmi traži
okrepe i zadovoljstva i kad noć sune, kad
umine vreva danja, u njoj nalazi slatkog
pokoja. — Kraj mene stupa druga — ži-
vota vrelog puna — o ti si prijo moja —
ljubavi slatka kruna (Lirika), A ta pjesma,
topla i nježna pjesma, nalazi nepomućenog
veselja u sreći obiteljskog života. Njoj je
posvećen prvi dio ove 'sbirke: — Moj svi
jet — taj mali njegov svijet srca i »gu-
guta«. Rekoh guguta, jer ovu zgodnu riječ
s golubinjeg gnijezda, Magjer osobito voli
u pjesmam obiteljskog gnijezda, zato ju
i spominje na više mjesta. Od šesnaest pje-
sama ovog razdijelka, najviše mi se svi-
djaju — Večer — i — Slavici. Ima ih koje
su mogle i izostati, Opaža se u kojem stihu
hromost ritma kao u pjesmi — Studeni —
(treća strofa, stih treći): -- Sto dragaju kad
ljubavi usnice piju drhtave, —- Vidi se, da
gdjegdje fali ultima lima, koja treba da iz-
gladi hrapavosti, a rek bi da Magjer tu du-
žnost kadikad zanemari. U istoj pjesmi ima
na svrsi izražaj, koji ne odgovara značenju
glagolja — drijemati — Sanak vječni gdje
se drijemlje. Drijemati je intrazitivan gla-
te znači: san me hvata, ali nikad ne
označuje stanje spavanja.

U drugom dijelu: — Ideali — pjesme su
patriotičnih akcenata, te u njima dava odu-
ška svom rodoljubnom osijećanju, posve-

 

ćojuć ih raznim pobornicima rada i pre.

 

 

Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za |

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
neirankirani ne primaju se. — Plativo I utužijivo u Dubrovnika. I

 

Za priznanje:nauka na hrvatskom univerzitetu.

Javna skupština.

U nedjelju u jutro obdržala se je u Bon-
dinom kazalištu najavljena javna skupština,
sazvana od mjesnih sveučilištaraca bez razli-
ke stranaka, za priznanje nauka svršenih na
zagrebačkom sveučilištu. Bila je dosta do-
bro posjećena. Koliko megju sazivačima to-
liko i u gragjanstvu opažala se je živa za-
uzetnost, opća jednodušnost i zanimanje.

Na 10 ura otvori skupštinu pravnik Karlo
Desković, pozdravivši načelnika Dra. Pera
Čingriju, koji je svojim posjetom počastio ovu
skupštinu, a za tim pozdravi prisutne novinare
(bila su zastupana sva tri mjesna lista) prepo-
ručivši im e bi se što uspješnije zauzeli za
njihov opravdani zahtjev, unaprijed im zahva-
livši, Po tome predlaže za presjednika Dr. M.
Čingriju, za podpresjednike Dra. Ugja Ve-
neti i Mata Šišića, a za zapisničare Josipa
Morawetza, Gjura Stipetza i Vlada Mari-
novića, pravnike. Ovi zauzeše svoja mjesta,
a na to progovori

Dr. Melko Čingrija: pozdravlja skupštinu
i želi joj dobar uspjeh, zahvaljuje omladini
na ovom patriotičnom pothvatu, a osobito
se veseli, gdje vidi sakupljene sve stranke |
u radu na korist otadžbine; a za tim dodaje,
da se od kulturnog sveučilišnog pitanja iz-
vrglo u političko, te nam se krati polaga-
nje državnih i strogih ispita ma materinjem
jeziku, premda nam naš temeljni zakon ipak
to dopušta. Na koncu veli, da će detaljnije
o samoj stvari progovoriti.

Karlo Desković, pravnik, tumači što je
reciprocitet, a onda kaže da je prije austrij-
ska vlada imala donekle nekog razloga, go-
voreći, da se u Zagrebu ne uči ono, što i
u ovoj drugoj poli monarkije, ali sada da
i ovaj razlog pada, jer je naukovna osnova
potpuno izjednačena sa onom cislajtanije.
Obara neke tendencijozne glasine, koje zlo-
namjerno neki šire. Nabraja za tim mnoge
profesore sveučilišta, poimence prot. Šilovi-
ća, Dra. Kriškovića, Dra. Čupovića, Dra.
Spevca, Dra. Milobara, Dra. Rorauera, Dra.
Polića i ostale, koji su na glasu stručnjaci.
Svršava da je ovo pitanje ne samo sveuči-
lištaraca, već cijeloga naroda. Presjednik
daje riječ

Dru. Miloradu Medini: pozdravlja skup-
štinu u ime hrvatske stranke. Potanko crta
borbu 60.tih godina protiv talijanaštva. Po-

 

 

guuća. Te pjesme s rodoljubne žice najljepše ,
su i najuspjelije u cijeloj sbirci. Refleksivna
pjesma — Legenda — u kojoj je u kratkoj
a jezgrovitoj alegoričnoj slici otisnuo sud-
binu roda hrvatskoga, cijenim, da je jedna
od najljepših u ovom dijelu, sa svoje kon-
cepcije i slikovitosti. Lijepa je i pjesma —
Sv. Ćiril i Metod — u kojoj slavi ova dva.
slavenska Dioskura, da završi u epilogu,
nadom boljih i sretmijih dana. U pjesmi — |
Strossmayer — tuži za slavnim Vlad kom,
a u drugim opet, karakteriše nekoje ple-
menite trudbenike. U trećem dijelu — Pje-'
sne različne — ima dvanaest pjesama ra- |
zličitog sadržaja. Trebala je prva — Za
svitanja — malo više pažnje na srokove:
— Mraku — svaku — zabruje — caruje —
gora — zora — a tako nevaljallh opaža se
u još gdjekojoj pjesmi. U tom dijelu lijepa
je pjesma — Priča — u kom ostavljena lira
plače za pjesnikom. Rekoh, da je Magjer |
pjesnik vedrih dana, jak i snažan, da se
supiostavi masrtaju zdvojnostli, kad ga jad
hoće da obvlada. On se pouzdava u Nebo,
koje sve može dati: — U tom život teče —
u toj suznoj doli — i za sobom nosi —
radosti i boli — pa kada je više — crnih...
crnih dana: — ne mislite, da su — lica
zaplakana = — maha pustim bolim.... ne!
jer: ja se molim — Pjesma — Mir vama —
hramlje u ritmu i na jednom mjestu u sro-
ku. Završuje ova zbirka s pjesmom — Što
si došla?! — Lijepa je ova pjesmica, koja
tjera uspomenu te bi3 mu'[hćela pomntiti
slatki pokoj u nekom gnijezd :, gdje dijeli

 

 

što se je — nastavlja dalje — sretno uspjelo
s pučkim školama, prešlo se je ina gimna-
zije, te su i ove poslije odulje borbe po-
hrvaćene. Kruna tog cijelog nastojanja, mo-
ralo bi da bude hrvatsko sveučilište. To je
— nastavlja — zahtjev jednog lcijelog na-
roda. Spominje Bogišića i |Budmani, koji
su se morali potucati po svijetu, e da za-
služe komad kruha, la sve zaslugom naše
vlade.

Dalmacija ne traži za se sveučilište, nego
za cijeli naš narod. Spominje kako su na-
rodni zastupnici već više puta energično
zahtijevali riješenje ovog našeg vitalnog pi-
tanja. Svršava da će omladina bit poduprta
od svih naših političkih stranaka. Presjednik
daje riječ

Dru. Ugju Veneti: Radi se o pitanju opće
narodnom, gdje je po srijedi čast i dosto-
janstvo narodno. Za to je tu i njemu, pra-
vašu, mjesto. Kao takav pozdravlja ovu
skupštinu. Kaže, da u ovoj zemlji ima za-
kona, koji govore o ravnopravnosti naroda,
ali faktično su narodi razdijeljeni u privi-
legovane i zapostavljene. Takovi smo i mi,
koji smo tu, da poreze plaćamo, vojsku slu-
žimo, pravde malo, a nepravde mnogo vi-
dimo. Nepravda je i to velika, sramota za
današnje vrijeme što ne možemo svršavati
svoje nauke na jeziku materinjem na hr-
vatskom univerzitetu u hrvatskom Zagrebu.
Spominje borbu rutenskih djaka i upore-
giuje borbu talijansku s našom. Preporuča
bolje shvaćanje za kulturno jedinstvo hrvat-
skog naroda javnoj štampi i zastupstvu i
energičnije zauzimanje, jer se u Austriji sa
samim interpelacijama i rezolucijama ništa
ne postiže. Vlada se je u Zagrebu još za
Raucha izjavila spremnom doći u susret beč- “
koj vladi, ali iz Beča još nije došao jedan _
formalni predlog u Zagreb, da kažu što ho-
će. Neće da udovolje jednomu zahtjevu pra-
vice. Ta iz Zagreba se ne vraćaju ni veliki
izdajnici ni anarkisti, nego hrvatski patrijoti,
koji ljube svoj narod i zemlju, a rese ih
lojalna čuvstva prema svom vladaru. Obi-
stinjenje glasa iz Beča, da će nam dati pra-
viti 2. i 3. ispit u Zadru, pa da bi ti ispiti
u Zagrebu i naknadni u Beču otpali, bio
bi opet jedan udarac u narodnom pogledu,
opet jedno poniženje, Svrha bi bila još nas
više otugjiti od Zagreba. Na takovim »kon-

što sam kazao: Knjiga se odlikuje toplom
i plemenitom lirikom, fantazijom punom
nježnosti i blagog mira. On je pjesnik ve-
drih i nepomućenih dana u atmosferi pu-
noj ubitačne vlage, nervoznosti i cinizma.
Jesu li sve pjesme formom i pjesničkom
dikcijom dotjerane? Nijesu. Mi bi pjesniku
preporučili malo više pomnje i ustrpljenja.
Prijatelji zdrave poezije, pozdraviće uza sve
to zbirku Magjerovih pjesama kao tihi la-
hor, koji razblažuje dušu. — Ante Anić.

iša

»MODNI SVIJET“
sa književnim prilogom »Zora«.

Naša je domovina poplavljena s tugjin-
skim modnim listovima, Ovu tugjinsku po-
plavu podržavaju hrvatske žene. Češkinje i
Slovenke imaju svoje modne listove, jer
im patrijotsko ćuvstvo ne dopušta, da se
na njihovim stolovima koče listovi njihovih
narodnih dušmana. Hrvatice je do sada i-
spričavalo, što nijesu imale hrvatski modni
list. I tomu će se zlu sada doskočiti, Po-
duzetni kojižar Jaroslav Merkait u Kopriv-
nici, koji je više godina bio uposlen u
stranom svijetu u knjižarama, koje se bave
izdavanjem modnih listova, izdavati će od
nove godine hrvatski »Modni Svijet« pre-
ma uzoru bečkih i berlinskih modnih li-
stova.

List će se štampati u Zagrebu, uregjivati
će ga jedna od najvrsnijih učiteljica žen-

 

sreću sa svojim mališima. Ponavljam ono

skih stručnih škola, i kako smo se uvjerili