Br. 305 AM Uf U DUBROVNIKU, 24. Decembra 1910. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 Četvrt godine šurazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. NEM I God. VI. NMM godišnje K. 9 — Ko je predbrojen | za došasto BOŽIĆ. U našem je narodu to najljepši, naj- slavniji, najmiliji dan: to od vajkada kažu naši i u pjesmi i u prostom slo- gu: taj se dan svi mirbože. svi ljube, svi u čast Spasiteljevu dragovoljno ne- što pregore a da vide, pak bilo i naj gorega neprijatelja taj dan sretna i za- dovoljna. »Zao ti Božić došao!«, to je grozna kletva očajne duše. I našoj miloj Hrvatskoj gdje dogje veseo, a opet gdje žalostan Božić, ka- ko i svakomu umrlome stvoru. Pre- kolani je bio sretan, jer se je Herceg- Bosna anektirala; lani prilično žalostan ; a kakav će biti ove godine? Hoće li nam navjestiti bolje, sretnije dane? Ho- će li presušiti obilato vrelo gorkih su- za s ugnjetivanja i radi madžarskog samosilja ? Ako svi znaci ne varaju, ovaj bi nam Božić imao ipak navjestiti bolju, sretniju dojduću god'nu; jer prije sve- ga, da se našalimo, do godine nema repatice; ali ostaviv šalu na stranu, jer se ipak naša stvar i ako sporo i- pak postepeno pomiče. Umni i vrli naš zastupnik i rodoljub preč. Perić napisao je u »Vaterlandu« čeoni članak, kojim pobija gramzljive madžarske hotnje na Herceg-Bosnu, pak po »N. J.« kaže što slijedi: »Ako ne varaju znaci« — veli na- rodni zastupnik Perić — »u koje ra- čunam i nervozni nemir magjarske go- spode pri pretresanju bosanskoga pi- tanja, onda izgleda, da mjerodavni kru- govi monarhijini više nikako nijesu voljni, da magjarskom plemenu jedno- strano povlagjuju. Mjerodavni krugo- vi se, izgleda, sve više sprijateljuju sa hrvatskom mišlju; sve više se ističe naprijed uvjerenje, da bi hrvatska dr- žava, — koja je sazdana u okviru habsburške monarhije, a koja je s o- vom u tijesnoj državopravnoj svezi, — bila pravi bedem protiv opasnosti, što | PODLISTAK. - LIRIKA, Porivi .. . Il, knjiga pjesama Rudolfa Franjina Magjera. U ne baš priručnom formatu ali urešeno vinjetama mladih darovitih slikara, izašle su ove pjesme u drugom popunjenom izdanju, punom tople poezije, ' Moj svijet — Idejali — i — Pjesne ra- slične — razdjelci su ove zbirke, R. F. Magjer je veoma plodni naš literat mu neki i zamijeraju hiperprodukciju, da mu ubija napredak i usavršavanje književnoj njivi, poput težaka, koji puno hoće da uradi, pa ne doteče, da išta ure- nazovimo je, hiperprodukcija, ne bi ipak njego i i Hi i : i il : $si sE€ monarhiji prijete s juga, i da bi ona olakšala mirno sregjenje balkanskih pri- lika. Hrvati su potpuno svijesni one odgovornosti, koju bi time primili na sebe prema monarhiji«. Stvarne velike nade u to ne može- mo postavljati ; nu neprocjenivo je do- bro ako su se mjerodavni krugovi o- svjedočili da je pravedno ono što Hr- vati traže: a ne možemo dvojiti da je tako jer je preč. Perić kako političar veoma obziran i suspregnut. To u našoj poli; a i u drugoj poli rijet bi da su se počeli osvješćivati svi, da neće nigda za nigda Madžar- skom na kraj, jer ona ne zna baratati nego kangjijom i korbačem, i već je ustrpljenje narodno do kraja iscrplje- no. Javili smo u prošlom broju, kiko su se sabrali na dogovor izaslanici glavnih skupina u saboru, kazali smo da se je tijem probio led, i kad se mnenja budu izinijenila i čula se sva- čija, lako da se dogje do sporazuma, te se poruši kineški zid, koji luči stran- ku jednu od druge, tako da u svemu i po svemu svaka radi o sebi. Nakon toliko godina nerada, vrlu- danja, a nadasve neustavne vladavine, sabor ako lje želi svojem narodu do- bra<treba: da pregile na rad, na ozbi- ljan ustrajan rad, da se nevolje od na- roda otklone i učini ono što je neop- hodno potrebito da se ispliva; ugle- dna naša stranka, kad je na sve pro- mislila spravna je uprijeti svim silama e bi se narodna kola makla iz gliba ; sebe i svoj je ponos prinijela na ol- tar domovine, ali abarana od toliko iznenagjenja, misli oprezno i polagano postupati na labavo tlo pregovaranja, a ima posve pravo, jer koalicija amo diže silnu viku na bana, a tamo upu- šta se š njime u dogovore i sad, kad je svaki pokušaj već nepriličan. Zato odobravamo što kažu naši junački za- stupnici u »Hrv. Pravu« u broju 4522 U ovoj zbirci ima vrlo lijepih pjesama, koje se odlikuju toplom i plemenitom liri- kom. Magjer pjeva vrlo lako, a gdje mu je srce, tu mu je i pjesma. Nema u njega u- kočenosti, nema afektacije ni natezanja, već mu pjesme spontano niču iz duše osijetljive i plemenite, prožete žarkim rodoljubnim ćustvom. Na grudima se prirode oplodile a obasja ih svjetlo sa vedrog neba umjetnosti. Pa ako i posegne gdjekad da oponaša formu i dikciju kojeg našeg književnog individu- aliteta kao na pr., u nekojim pjesmama, nujnost Nikolićeve lirike — zato ipak ne zaslužuje anatemu našeg književnog olimpa. Pa recimo iskreno, nijesu li i oni naši knji- ževnici, koji su kod nas uveli nešto nova, pozajmili s dvora? Nije li Mihovil Nikolić našao u Lamartinu svog uzora? Neće bit u Magjerovim pjesmama ni bijelog crnila ni crnog bijelila, kako bi kazao naš Jovan Hranilović — bit će učenik stare škole, ali go-|se ipak mnoge njegove pjesme doimlju um: i srca. Već bi dandanas puno značilo, što daleko od sumornosti i cinizma, otvara svoje vedro obzorje zdravih principa oba- sjanih od svjetla uzvišenih ideala. Prva je pjesma kao motto cijeloj sbirci, Arnoldova pjesma, koja vrijedi da je u ci- jelini iznesemo: — Ja ne pjevam, da ugo- dim svijetu — niti pjevam da nakupim zlata — već ja pjevam da ublažim sjetu — sa|golj prostote ljudi što me hvata. Stog ne marim | da I' me itko sluša — niti da li povlagjuje mi se — ja tek hoću, da se moja duša — pjesmom digne u nebeske vise, Tuj u moru |svjezdanijeh zraka — okupa se čisto nalik IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 13 fiš&,, Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. (77): Ako ona (naša stranka) ko- mu u pomoć priskoči, morat će od toga biti nesumljivih dobiti i stečevina po hrvatsku stvar, po hrvatski narod. Inače s njom nema razgovora, što cijenimo da će i bit. I baš je tako: le želeći našim ugle- dnim spobornicima kroz Božić dobar uspjeh, čestitamo im odvažno i patrio- tično nastojanje i pregnuće, a narod im zahvalno odvratio podvostručenim povjerenjem. Čestitamo i našim milim predbrojnicima : sretno vam došao Božić! Pratio vas u zdravlju na mno- go ljeta! Pak čemu se tužite? Primamo sve za živu istinu bez pri- govora, šro pripovijeda »Nar. List« o izboru u delegacije. Ugovor je bio, da će se u 6 godina izabrati jedan pra- vaš, jedan »srbin«, i četiri od narodne stranke. Oni su narodne stranke već bili, kad je došao red na pravaškog de- legata zastupnik Perić je ustu- pio svoje mjesto zastupniku Biankini, lani je bio Baljak, a ove godine je dolazio red na hrvatsku stranku. Kako se zaa, naši su se odijelili od narodnjaka, a već smo obrazložili da su to morali učiniti; zato neimavši ni- kakove obveze, samostalno su glaso- vali i za delegata i za zamjenika. Slu- čajno bili tamo četiri, i amo četiri; pr- vi nosili Tresića i Biankinia, drugi Du- libića i Ivaniševića. Trebalo je da sre- ća odluči, i kako je uvijek ćorava, o- dlučila je za narodnjake. Pak ovi spo- čitavaju našim s neiskrenosti i strasti! A zašto nijesu, pitamo, bili skladni kako i preč. Perić, te u ime sloge i ljubavi prepuštili pravaša delegata ? Pak se još smijedu tužiti! — —eptido — čedu... pa kad sidje — iznova je jaka: snosit za čas tu zemaljsku bijedu. Evo ovo je program i Magjerove vile. On je tomu i dosljedan ili bolje to je niknulo i uvrije- žilo se u njemu samomu. U pjesmi traži okrepe i zadovoljstva i kad noć sune, kad umine vreva danja, u njoj nalazi slatkog pokoja. — Kraj mene stupa druga — ži- vota vrelog puna — o ti si prijo moja — ljubavi slatka kruna (Lirika), A ta pjesma, topla i nježna pjesma, nalazi nepomućenog veselja u sreći obiteljskog života. Njoj je posvećen prvi dio ove 'sbirke: — Moj svi jet — taj mali njegov svijet srca i »gu- guta«. Rekoh guguta, jer ovu zgodnu riječ s golubinjeg gnijezda, Magjer osobito voli u pjesmam obiteljskog gnijezda, zato ju i spominje na više mjesta. Od šesnaest pje- sama ovog razdijelka, najviše mi se svi- djaju — Večer — i — Slavici. Ima ih koje su mogle i izostati, Opaža se u kojem stihu hromost ritma kao u pjesmi — Studeni — (treća strofa, stih treći): -- Sto dragaju kad ljubavi usnice piju drhtave, —- Vidi se, da gdjegdje fali ultima lima, koja treba da iz- gladi hrapavosti, a rek bi da Magjer tu du- žnost kadikad zanemari. U istoj pjesmi ima na svrsi izražaj, koji ne odgovara značenju glagolja — drijemati — Sanak vječni gdje se drijemlje. Drijemati je intrazitivan gla- te znači: san me hvata, ali nikad ne označuje stanje spavanja. U drugom dijelu: — Ideali — pjesme su patriotičnih akcenata, te u njima dava odu- ška svom rodoljubnom osijećanju, posve- ćojuć ih raznim pobornicima rada i pre. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za | zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi neirankirani ne primaju se. — Plativo I utužijivo u Dubrovnika. I Za priznanje:nauka na hrvatskom univerzitetu. Javna skupština. U nedjelju u jutro obdržala se je u Bon- dinom kazalištu najavljena javna skupština, sazvana od mjesnih sveučilištaraca bez razli- ke stranaka, za priznanje nauka svršenih na zagrebačkom sveučilištu. Bila je dosta do- bro posjećena. Koliko megju sazivačima to- liko i u gragjanstvu opažala se je živa za- uzetnost, opća jednodušnost i zanimanje. Na 10 ura otvori skupštinu pravnik Karlo Desković, pozdravivši načelnika Dra. Pera Čingriju, koji je svojim posjetom počastio ovu skupštinu, a za tim pozdravi prisutne novinare (bila su zastupana sva tri mjesna lista) prepo- ručivši im e bi se što uspješnije zauzeli za njihov opravdani zahtjev, unaprijed im zahva- livši, Po tome predlaže za presjednika Dr. M. Čingriju, za podpresjednike Dra. Ugja Ve- neti i Mata Šišića, a za zapisničare Josipa Morawetza, Gjura Stipetza i Vlada Mari- novića, pravnike. Ovi zauzeše svoja mjesta, a na to progovori Dr. Melko Čingrija: pozdravlja skupštinu i želi joj dobar uspjeh, zahvaljuje omladini na ovom patriotičnom pothvatu, a osobito se veseli, gdje vidi sakupljene sve stranke | u radu na korist otadžbine; a za tim dodaje, da se od kulturnog sveučilišnog pitanja iz- vrglo u političko, te nam se krati polaga- nje državnih i strogih ispita ma materinjem jeziku, premda nam naš temeljni zakon ipak to dopušta. Na koncu veli, da će detaljnije o samoj stvari progovoriti. Karlo Desković, pravnik, tumači što je reciprocitet, a onda kaže da je prije austrij- ska vlada imala donekle nekog razloga, go- voreći, da se u Zagrebu ne uči ono, što i u ovoj drugoj poli monarkije, ali sada da i ovaj razlog pada, jer je naukovna osnova potpuno izjednačena sa onom cislajtanije. Obara neke tendencijozne glasine, koje zlo- namjerno neki šire. Nabraja za tim mnoge profesore sveučilišta, poimence prot. Šilovi- ća, Dra. Kriškovića, Dra. Čupovića, Dra. Spevca, Dra. Milobara, Dra. Rorauera, Dra. Polića i ostale, koji su na glasu stručnjaci. Svršava da je ovo pitanje ne samo sveuči- lištaraca, već cijeloga naroda. Presjednik daje riječ Dru. Miloradu Medini: pozdravlja skup- štinu u ime hrvatske stranke. Potanko crta borbu 60.tih godina protiv talijanaštva. Po- guuća. Te pjesme s rodoljubne žice najljepše , su i najuspjelije u cijeloj sbirci. Refleksivna pjesma — Legenda — u kojoj je u kratkoj a jezgrovitoj alegoričnoj slici otisnuo sud- binu roda hrvatskoga, cijenim, da je jedna od najljepših u ovom dijelu, sa svoje kon- cepcije i slikovitosti. Lijepa je i pjesma — Sv. Ćiril i Metod — u kojoj slavi ova dva. slavenska Dioskura, da završi u epilogu, nadom boljih i sretmijih dana. U pjesmi — | Strossmayer — tuži za slavnim Vlad kom, a u drugim opet, karakteriše nekoje ple- menite trudbenike. U trećem dijelu — Pje-' sne različne — ima dvanaest pjesama ra- | zličitog sadržaja. Trebala je prva — Za svitanja — malo više pažnje na srokove: — Mraku — svaku — zabruje — caruje — gora — zora — a tako nevaljallh opaža se u još gdjekojoj pjesmi. U tom dijelu lijepa je pjesma — Priča — u kom ostavljena lira plače za pjesnikom. Rekoh, da je Magjer | pjesnik vedrih dana, jak i snažan, da se supiostavi masrtaju zdvojnostli, kad ga jad hoće da obvlada. On se pouzdava u Nebo, koje sve može dati: — U tom život teče — u toj suznoj doli — i za sobom nosi — radosti i boli — pa kada je više — crnih... crnih dana: — ne mislite, da su — lica zaplakana = — maha pustim bolim.... ne! jer: ja se molim — Pjesma — Mir vama — hramlje u ritmu i na jednom mjestu u sro- ku. Završuje ova zbirka s pjesmom — Što si došla?! — Lijepa je ova pjesmica, koja tjera uspomenu te bi3 mu'[hćela pomntiti slatki pokoj u nekom gnijezd :, gdje dijeli što se je — nastavlja dalje — sretno uspjelo s pučkim školama, prešlo se je ina gimna- zije, te su i ove poslije odulje borbe po- hrvaćene. Kruna tog cijelog nastojanja, mo- ralo bi da bude hrvatsko sveučilište. To je — nastavlja — zahtjev jednog lcijelog na- roda. Spominje Bogišića i |Budmani, koji su se morali potucati po svijetu, e da za- služe komad kruha, la sve zaslugom naše vlade. Dalmacija ne traži za se sveučilište, nego za cijeli naš narod. Spominje kako su na- rodni zastupnici već više puta energično zahtijevali riješenje ovog našeg vitalnog pi- tanja. Svršava da će omladina bit poduprta od svih naših političkih stranaka. Presjednik daje riječ Dru. Ugju Veneti: Radi se o pitanju opće narodnom, gdje je po srijedi čast i dosto- janstvo narodno. Za to je tu i njemu, pra- vašu, mjesto. Kao takav pozdravlja ovu skupštinu. Kaže, da u ovoj zemlji ima za- kona, koji govore o ravnopravnosti naroda, ali faktično su narodi razdijeljeni u privi- legovane i zapostavljene. Takovi smo i mi, koji smo tu, da poreze plaćamo, vojsku slu- žimo, pravde malo, a nepravde mnogo vi- dimo. Nepravda je i to velika, sramota za današnje vrijeme što ne možemo svršavati svoje nauke na jeziku materinjem na hr- vatskom univerzitetu u hrvatskom Zagrebu. Spominje borbu rutenskih djaka i upore- giuje borbu talijansku s našom. Preporuča bolje shvaćanje za kulturno jedinstvo hrvat- skog naroda javnoj štampi i zastupstvu i energičnije zauzimanje, jer se u Austriji sa samim interpelacijama i rezolucijama ništa ne postiže. Vlada se je u Zagrebu još za Raucha izjavila spremnom doći u susret beč- “ koj vladi, ali iz Beča još nije došao jedan _ formalni predlog u Zagreb, da kažu što ho- će. Neće da udovolje jednomu zahtjevu pra- vice. Ta iz Zagreba se ne vraćaju ni veliki izdajnici ni anarkisti, nego hrvatski patrijoti, koji ljube svoj narod i zemlju, a rese ih lojalna čuvstva prema svom vladaru. Obi- stinjenje glasa iz Beča, da će nam dati pra- viti 2. i 3. ispit u Zadru, pa da bi ti ispiti u Zagrebu i naknadni u Beču otpali, bio bi opet jedan udarac u narodnom pogledu, opet jedno poniženje, Svrha bi bila još nas više otugjiti od Zagreba. Na takovim »kon- što sam kazao: Knjiga se odlikuje toplom i plemenitom lirikom, fantazijom punom nježnosti i blagog mira. On je pjesnik ve- drih i nepomućenih dana u atmosferi pu- noj ubitačne vlage, nervoznosti i cinizma. Jesu li sve pjesme formom i pjesničkom dikcijom dotjerane? Nijesu. Mi bi pjesniku preporučili malo više pomnje i ustrpljenja. Prijatelji zdrave poezije, pozdraviće uza sve to zbirku Magjerovih pjesama kao tihi la- hor, koji razblažuje dušu. — Ante Anić. iša »MODNI SVIJET“ sa književnim prilogom »Zora«. Naša je domovina poplavljena s tugjin- skim modnim listovima, Ovu tugjinsku po- plavu podržavaju hrvatske žene. Češkinje i Slovenke imaju svoje modne listove, jer im patrijotsko ćuvstvo ne dopušta, da se na njihovim stolovima koče listovi njihovih narodnih dušmana. Hrvatice je do sada i- spričavalo, što nijesu imale hrvatski modni list. I tomu će se zlu sada doskočiti, Po- duzetni kojižar Jaroslav Merkait u Kopriv- nici, koji je više godina bio uposlen u stranom svijetu u knjižarama, koje se bave izdavanjem modnih listova, izdavati će od nove godine hrvatski »Modni Svijet« pre- ma uzoru bečkih i berlinskih modnih li- stova. List će se štampati u Zagrebu, uregjivati će ga jedna od najvrsnijih učiteljica žen- sreću sa svojim mališima. Ponavljam ono skih stručnih škola, i kako smo se uvjerili