PRAVA CRVENI HRVATSKA U DUBROVNIKU, 31. Decembra 1910. Cljena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po | četvrt godine surazmjemno; za [inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Našim pretplatnicima. Vami i jedino vami, mili naši, ima- mo zahvaliti, ako se je naš pravaški list pokrenuo, očeličio se u borbi, i eto odolijeva uz svakojaka napastova- nja, i koraca slavodobitno uz našu Ma- ticu stranke u Zagrebu, uz glavni naš organ, slijedeći vijerno njegove stope, pod barjakom slavnoga i neumrloga onoga velikana, koji je prvi skočio da osvijesti narod, e će biti moćan i sre- tan, kad bude posve svoj. Bratski i lju- bezno se gledamo s našim pravašima u našoj pokrajini, i od tog se puta odalečiti nećemo. A ako je živa istina, ko što i jest, da ste vi nam, mili pretplatnici, i kri- la i snaga, i uputa i jedino pouzda- nje naše, iz svega srca čestitamo vam sutrašnju novu godinu, koja kako vas je zaskočila jedre i zdrave, čestite i vesele, tako neka vas sprati kroz sve godišnje mjesece do nove godine; a kako vas, tako i sve mile vaše u- kućane, djecu i svojtu. To je naš i- skreni vapaj, to je živa naša želja, a nadamo se od dobroga i milostivoga Boga e će uslišati naše molbe, i vas obasuti osim željenog zdravlja i sa mnogo milosti i duševnih i tjelesnih, na dobro vaše i mile nam domaje! 1911. I ako su prilike i Evropi i drugov- dje ove godine, koja je istekla, bile prilično mutne i nesregjene, i ako je repatica prilično prašine uzvitlala, ipak je eto godina svršila bez velikih jada. U Boga se vapi, da nas oslobodi od kuge, glada i rata: rata i krvi nije bilo, ali glada uz neizmjernu skupoću, i kuge ili kolere bilo je po svijetu, a velika je i neprocijenjiva sreća da u nas nije ni zavirila, a nadamo se da nas neće cvijeliti ni godine koja nastaje. Nero- dica će se očutjeti, . nadasve kroz zi- PODLISTAK. sži i Don Rua. Danas kad je očita hajka na crkovnjake, a da im se ne spoznaju zasluge, barem onim, koji zaista su dostojni, donašamo što piše ugledna talijanska rivista »Natura ed Arte« kuće Vallardi u Milanu, pod gornjim naslovom u broju 11 godine XIX od 1. Maja o. g. na listu 770: Sa smrti don Miha Rue, vrhovnog ravna- telja Salezianaca, nasljednika Don Boscova djela, nestala je najglavnija ličnost nastav- nika i muža velikih podhvata u Piemontu. Ne vjerovao, što no se kaže, ni u palicu, ipak ne možeš, da se ne odkriješ sektar- cem, zanijekaš li veličinu njegovog djela i osobite vanredne njegove zasluge e bi se talijanština u tugjini proširila preko stoti- ma i stotina zavođa rasijanih po svemu svijetu, gdje se mora učiti talijanski, i gdje talijanski izseljenici nalaze zarade i potpore. Ste ga strane talijanci imaju prosuditi i di- viti mu se. Kako Te bijaše pokornik, skroman, |m JA i Ito :i God. Vi. godišnje K. 9 — Ko mne mjesece, nu ipak neko bolje neko ore i to će moći izdržati, a da niko ne skapa od gladi. Godina koja ide, opet nam se pri- kazuje kako crna oblačina, koja prijeti trijeskovima, tučom i poplavi, i to u dva smisla: U prvom jer u istoku ne daleko od nas vri i ključa, a već ima dva stoljeća da je iz istoka sjevnula udesna zublja, koja je više požara i u više navrata uspirila. Mladi su turci iskazali se još nesposobniji nego stari turci da uvedu red i poredak na Bal- kanu i u istoku, te dočim su stari turci pritezali ali i popuštali kad bi se usko- mešala raja, mlado-turci hoće da raju na silu upokore, digav im oružje, go- neći ih na svakojake terete i nevolje, i odkidajući u ime ustava, sve povla- stice, koje je tužna raja čuvala i bra- nila istom ljubomornosti, kojom i vla- stitu glavu. Na takovo surovo nasilje podigao se silni otpor, dapače prava buna, a kad je oružana sila doskočila prostim neizvježbanim četama, eto je nastala bijeganija u Bugarsku, u Srbiju, u Crnu-Goru, eto su se ponovno po- javile oružane čete, eto na Kreti hoće slobodu i sajedinjenje sa Grčkom, eto se i Bugarska i Crna-Gora miče. | dr- zovite pogranične turske straže nasrču, kivne rađi bjegunaca na države, koje ih štite, te je ovih dana bilo krvi u Kodri na granici crnogorskoj, i kod Molikova u Bugarskoj. No ipak s te strane rijet bi i sva je prilika da će se sve urediti po nastojanju velikih sila, i da neće doći do rata, a i ako dogje da će biti o glavu onijeh, koji ga za- podjenu, jer se velike sile boje rata, kako ljute zmije. S te strane dakle mo- žemo se razložito nadati, da će proći i nova godina u miru bez velikog pro- lijevanja krvi. U drugom pak smijeru, i to veoma ozbiljnije prijeti miru i dobrostanju u Evropi veliko komešanje razvratnika. se hrane, zaklonjeno je Uodgojeno preko dvijesta hiljada osoba. Omalovažiti ili pobijati vjerski duh koji je kvasac njegovog djela, a istodobno hva- liti zasluge radi propagande talijanštine u inozemstvu, te je primiti učinke bez uz- roka ili bedastoća. Samo duh požrtvovnosti i samozataje po vjeri može takova što ura- diti. : Protiviti se tomu, jest protiviti se istini. Don Boskovo dakle djelo i njegovog na- sljednika Don Rue uzmimo ga kakav jest, kako djelo čovječnosti i vanredni primjer udruženja što se diči talijanski genij, kojim se ponosi Piemont, koji je ltaliji i svijetu podario ove znamenite nadarene osnivače. Don Boskova kuća, priposto utemeljena god. 1845 u predgragju Valdoceo, gdje on čedni seoski pop bijaše okupio oko sebe nekoliko zapuštene djece, da ih izbavi zla i mesreće, u ne puna tri dijela vijeka, stade svijetska moć, uz osnivački njegov geniji, koji je upravljao do g. 1895, a pak uz onoj Don Rue koji je ravnao sve do sad. Danas kuće Salezianaca u svijetu do- sižu broj broj 377 : a zavod Marije Po- moćnice za ženske, odregjen za misije, utemeljen i upravljen od Don Boska i Don Rue, i od malo godina neođvisan, broji 234 zavoda. Preko 5000 salezianaca posluju u tim kućama, a preko 200,000 se odgajala. Viši dio tih kuća su u Americi i izvan Evrope. U svim se talijanski uči i ma nji- ma leprša talijanska zastava. Ismegju tisuća listova, što bi mu stigli prigodom kakove | |svečanosti, Don Rua bi osobitim ushitom | IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PAŠA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Svaki čas eto postoje štrajkovi, najni- žih slojeva proti posjedu, bogastvu i vlasti, i srestva su ponajviše nasilna i razbojnička, a ta rana ne jenjava, nego raste očigledno, i eto je zahvatila i bolje slojeve, podregjene činovnike i vojnike. Ide li tako naprijed, lasno da se dogje do prevrata, do ratova gra- gjanskih, do pokolja, što bi moglo biti gore nego i najgori izvanjski rat. A ta trzavica lomi ne samo Evropu nego i Ameriku, i istu Aziju, nadasve Kitaj i Indiju. Naravno, nije se toliko ra- sprostranila e bi se moglo rijeti da će ste strane biti nevoljna godina, koja nastaje, no bi ipak javna štampa imala ustajati složna da žigoše takove poku- šaje, koji potkopavaju narodne temelje, a pridonašaju gragjanstvu mnogo tro- šaka i gubitka, a napokon mogu do- vestit do nemile provalije, jer se o- paža da lakše plane narod nego slama, i netom se je počelo u jednom kraju isti se čas rasprostrani i ponovi i u drugim stranama. Bilo bi svakako za željeti da godina koja ide i tome smijeru donese veliku blagodat, da se razboru priuče svi narodni slojevi, oni|' koji imadu da izdašnije dadu, kako bi vlade mogle doskočiti i nevolji radni- štva i siromaštva, a nadasve težaštva, a oni koji primaju od vlade da ištu poboljšanje svog stanja umjerenim i zakonitim načinom, a napokon koji primaju toliko te mogu živjeti, da su- zbijaju luksus i neprestane preko- mjerne zabave, a da ne zapanu u du- gove i tako uskrate miloj svojoj djeci oskudni svakdanji zalogaj. A jer jedino Onaj odizgara može sve osvijestiti, a nadasve nadahnuti pojedine i mase da se prilagode i ustrpljenstvu i siroma- štvu i nevolji, a da se ne laćaju raz- vratnih srestava, molimo Ga svi da tu svijetu blagodat udijeli, a nadasve milo- mu našemu hrvatskom narodu, kog ti- šte i ekonomske i državopravne nevolje. primio i odvratio onim, koji bi stigli iz ino- zemstva a bili bi pisani talijanski. Dante Alighieri dakle treba da u Sale- ziancima ugleda najuglednije i najzaslužnije svoje pomagače u inozemstvu. Da imamo pojam ogromnog djelovanja i propagande talijanštine po Saleziancima, dosta je naglasiti u kratko, kako su izložili na Milanskoj izložbi g. 1907, gdje su za- služili prvu nagradu, djelo svoje propagan- de. To: 1. Uči, odgaja, pripomaže bijednijem u prosvjetljenim narodima. 2. Daje misija i stvara naselbine izme- gju divljaka. 3. Potpomaže izseljenicima i odgaja in djecu. « 4. Daje zarade talijancima izseljenicima. To se djelo nadasve u inozemstvu vrši u zanatlijskim školama, odkle izagju valja- po-|ni majstori, u naselbinam i poljodjelskim školama po svemu svijetu, nadasve u Ar- gentini u Čile, gdje su uveli lozu, u Ko- lumbii gdje su ustrojili zavode za gubavce, u Patagoniji gdje su sazidali triestak na- selbina sa raznim zavodima i dopokon .. observatorij; u Brasilu u udruženim Drža- vama, dakle po svoj Americi, gdje izdavaju dva lista: »I\ Cristoforo Colombo« u Roza- riju; »L' Italiano in America : u Njujorku. Jednakom revnosti propaganda raste u Turskoj, u Egiptu, u Palestini; gdje prvi zadobiše slobodu da viju narodni barjak na svojim kućama; u Aziji u Capetovoru ća|i u zapadnoj Africi. A u Evropi u Švajcar skoj, u Loreni u Belgiji, na Malti, gdje: Don Boskova i Don Ruina zasluga bi pri- | Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništeu. -a| zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 sirevi a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. | + Dr. Josip Zafiron. U zadnjem smo listu samo naspomenuli smrt, jer je list već bio gotov, a danas će mo spomenuti, a cijenimo da smo iz har- nosti to dužni, plemenito nastojanje pokoj- nika baš u Dubrovniku, kako bi se Hrvati sreli i opet rame uz rame radili na dobro narodno. On je više puta tom namjerom dolazio amo, govorio i jednim i drugim, nastojao da se opriječnosti izglade, da se nagje vez ljubavi, požrtvovnosti; i mi najbolje možemo svjedočiti koliko je radio i nasto- jao! Nije uspio, istina je; ali namjera mu je bila sveta i čestita, a nastojanje skroz rodoljubno: nije uspio, ali neka narod zna, da mi pravaši dubrovački harno spominje- mo njegovo ime, da zahvalno klanjamo se njegovom grobu, te priznavajući mu ova lijepa svojstva i kreposti, koje su mu od svakoga hvaljene i priznate, nadodajemo vi- jencu narodne zahvalnosti i ovaj cvijetak, da mu resi rodnu grudu, gdje mu tijelo po- čiva; a isprosimo od Boga onaj mir, onu ljubav, koju je uvijek kako malo ko, zago- varao i nastojao ucijepiti u duše svoje bra- će dalmatinskih Hrvata. Pokoj mu! Novo po svijetu Položaj u Austriji. Pregovori izmegju Čeha i Nijemaca za- počet će odmah 'za nove godine, a u nji- ma će sudjelovali sve česke stranke uklju- čivši i češke radikalce. Ovo sudjelovanje českih stranaka osigurano je, kako iz Bača javljaju, jer da su vogje obiju narodnih ta- bora još prije Božića dobili obavijest, da je vlada zaključila sazvati česki sabor još prije sastanka carevinskoga vijeća. Uslijed povoljnog raspoloženja drži se, da će polu- čeni već sporazum u mnogim pitanjima bi- ti prihvaćen i u plenumu. Austro-Ugarska i Srbija. Iz Beograda javljaju, da je u konferenciji srpskih delegata i grofa Forgacha postignut sporazum u pitanju konsularnom, .ostavin- skom, sudbenom i u pitanju izručivanja o- krivljenika. Neposredno predstoji definitivni zaključak ugovora. Rusija i Austro-Ugarska. U diplomatskim krugovima uvjerava se, da se s Njemačke strane nastoji oko toga, znata tim što MNamjesnik je okrstio dvije ulice: Don Rua street i Don Bosco street, A u Torinu gdje se toliko djelo osnovalo niti dvije uličice ne nose dično im ime! Prava istina da nitko nije prorok u domo- vini svojoj. Niti prestaje na to revnovanje Don Rue za talijansku propagandu u ino- zemlje. Ovijeh zadnijeh godina, zaokupljen brigom za iseljenike, htjede da Salezianci ne samo potpomagaju iseljenike nastanjene po svijetu, nego i one koji se tek iseljuju, te je zato stvorio osobiti odbor u Torinu. Istodobno pruži pomoćnicu ruku društvu »Italica gens«, te u samoj Americi utemelji u tri mjeseca 34 ureda za radnike talijan- ske. To je u glavnome veliko svjetsko po- duzeće, kojim ravnaše muž rogjen dne 9. Lipnja 1837, i umrlog na 6 prošloga u Torinu. A dosta je da se vidi kakav je div bio. Njegova smrt prijavljena bude odmah svim krugovima Savojske kuće, a da se zna, ko- liko je ljubavi uživao Don Miho Rua, iz- gledni svećenik, dobri i neprljekorni gragja- nin, dosta bijaše po smrti otić k crkvici Sale- .|zianaca u ulici Cottolengo. Tisuće su i ti- suće žalosni hodočastili, poklonit se po- kojniku u kapelici, i svi, svi iz srca opla- kivali su muža, koji nigda nije znao što znači mržnja ; nego je vazda i svud dije- lio milosti. Računa se da u onaj dan naj- manje 40.000 osoba pregjoše pred lijesom, sustajući da zadnji put vide osukano blije- do lice, koje je ipak izrazivalo čuvstvo mira, vedrine. stigoše brzojavi i sažalni li- Bezbrojni stovi Središnjoj kući. I poglav Torina, po. kako bi došlo đo prijateljskih odnošaja iz megju Austro-Ugarske i Rusije. S time je u savezu i put austro-ugarskog poslanika u Petrogradu grofa Berchtolda u Berlin. Glasa se, da je već izmegju Berlina i Lon- dona došlo do sporazuma u političkim pi- tanjima, ili da taj sporazum predstoji. Turska povlači čete iz Novog Pazara? Ovih dana su počeli stizati iz Novog Pa- zara glasovi, da Turska iz cijelog sandžaka povlači svoju vojsku na jug. Razumije se, da su se na osnovu tih glasova počele da prave najraznovrsnije kombinacije. Pomi- šljalo se čak i na to, da Turska to čini po nekakvom sporazumu sa Austro-Ugarskom. (Megjutim sve je to netočno. Turska zaista povlači čete ali ih odmah zamjenjuje dru- gim, u kojima su najvećim dijelom mlagji vojnici i rekruti.) Bugari i Grci protiv Turske. Iz Soluna javljaju, da pregovori izmegju macedonskih Bugara i Grka sve više na- preduju. Obje će stranke crkveno i školsko pitanje dobrovoljno dokrajčiti. Uz to se pronosi, da će obje narodnosti organizirati zajedničku banditsku akciju. Rumuni plaćaju Turskoj 1,750.000 fr. Po vijestima iz Carigrada, pitanje musli- manskih zemljišta u Dobruči svršilo se po- godbom, da Rumunjska isplati Porti odšte- tu u iznosu od 1,750.000 franaka. Pitanje Krete. Kako iz Atene javljaju, u dvorskim i vla- dinim krugovima drži se isključenim, da bi za guvernera Krete mogao biti opet namje- šten koji grčki princ. Kralj je izjavio mini- stru presjedniku Venizelosu, da u interesu Grčke i Krete ne će ni pod koji uvjet pri- stati na ovakovo imenovanje. — Stižu pak vijesti iz Carigrada, da je Porta naredila turskim poklisarima, da upozore zaštitne vlasti otoka Krete na pogibeljni položaj Mu- hamedanaca na otoku i na namjeru Kreća- na, da nabave veliku množinu oružja. Po- klisarima je naloženo, da zatraže od zašti- tnih vlasti. da budu primijenjene sve po- trebne mjere za zaštićenje života i dobra Muhamedanaca na otoku Kreti. Engleško-Arapski sukob. Povodom potiskivanja i zabranjivanja tr- govine oružja sa Persijom pojaviše se u naredbi ministra predsjednika Luzzatti, ode osobno da upravitelju Don Filipu Ri- naldi izruči sažaljenje vlade zbog Don Rui- ne smrti, čigovo zauzimanje na dobro iz- seljenika u velike Vlada cijenijaše, i radi talijanske naobrazbe, i radi zanatlijskih ško- la za njihove sinove. Naredni broj »Bollettino Salesiano« (koji izazi u 9 jezika) donijeti će ove riječi, koje je Don Rua pri smrti upravio svojim po- magačima saleziancima 380,000 na broju, u svemu svijetu: Recite mojim pomagačima, da sam im haran. Znam da se mole za me, a i ja va- pim za sve pomagače i pomagačice i od- nosne zavode; što se tiče mog zdravlja, ja sam se Bogu predao; bude li mu milo u|ozdraviti me, zavjetujem se već sad da ću svu svoju snagu prosvetiti, dok me Bog uz- živi, na dobro mladeži, kako sam i do sa- da nastojao, i na sva milosrdna djela koja su nam zajednička. A ako me Bog sebi za- zove, obvezujem se da ću slijediti moliti za svijeh i u drugom vijeku. Tako nestane, spokojno, muž, koji je cijeli život samo dobra činio. -— Preveli smo kako stoji, i ako znamo da iša. TERI ES ća KOlKOCE Od najmanje 50 kvintala. KONE E.