Br. 308. Trgovački ugovor sa Srbijom. Iz Budimpešte javljaju, da je zastupnička kuća prihvatila trgovački ugovor sa Srbi- jom i u detaljima. Položaj Rusije na istoku. General D. F. lIsajević držao je u petro- gradskom društvu »Ruskoje sobranje« pre- davanje o sadašnjem položaju Rusije na dalekom istoku. Predavač je megju inim saopćio, da će sa ruskim posjedom na da- lekom istoku biti ono, što je sa Korejom, ako Rusija ne sakupi sve svoje sile za u- čvršćenje svoga položaja na dalekom isto- ku. Japanci povećavaju svoje vojne snage neobičnom brzinom: njihova vojska broji sada 1,214.000 vojnika kod linije i 700.000 ljudi kod domobranaca, dakle blizu 2 mi- lijuna = dobro uvježbanih vojnika. Nakon petnaest do dvadeset godina imat će Japan 1.800.000 vojnika kod linije i 200.000 do 300.000 korejskih vojnika. Sada rade Ja- panci u sjevernoj Koreji grozničavom brzi; nom. Vojničke posade znatno se povećava- ju. Preko rijeke Jale načinjena su dva no- va mosta. Isto tako grade se nove ceste, na kojima je uveden i automobilni promet, isto tako uregjuje se više japanskih luka za brodarski promet. U slučaju rata može Japan u dva mjeseca bacit u Koreju 400,000 vojnika, a Rusija može na granicu Koreje za mjesec dana otpremiti najviše 200.000 vojnika. Tajni ugovor izmegju Rusije i Njemačke. Engleška diplomacija nije osobito obra- dovana nad uspostavom staroga srdačnoga odnošaja izmegju Petrograda i Berlina. U engleškom novinstvu to se i ne taji. Ono je započelo sustavno radit o tome da u Francuskoj pobudi nepovjerenje proti save- znici Rusiji. U tu svrhu počeli su u Lon- donu širiti vijest, da je izmegju Rusije i Njemačke sklopljen ugovor o razdijeljenju Kine izmegju Japana, Rusije i Njemačke. Englezi misle na taj način dvoje postići: _ Francusku hrustiti proti Njemačkoj, a Sa- vezne države proti Japanu. Ovo engleško pisanje pobudilo je takovu uzrujanost u Francuskoj, da je ruski ministar vanjskih poslova upravo prisiljen na oprovrgnuće. O tom se javlja ovo: Wolifov ured javlja iz Petrograda: Ministar izvanjskih poslova Sasonov izjavio je zastupniku »MNovoga Vremena« na upit o tobožnjem tajnom u- govoru, što ga je donesao jedan engleški list, da kod diplomacije nije običaj saopći- vati izvještaje o pregovorima, koji se još vode. Osim toga čini mu se suvišno, da se sada izrazuje o Potsdamskom ugovoru, jer bi morao opetovati samo ono, što je u listopadu kazao »Novomu Vremenu«. Kada bi megju vlastima došlo do sporazuma, to se ne bi tajilo, .već bi se u potpunom op- segu objavilo. — »Novoe Vremja« se nada, da će ove jednostavne riječi razbistriti u- mjetno stvorenu nejasnoću o rusko-njemač- kom odnošaju. Engleške novine o Rusko-Njemačkom sporazumu. Engleške novine donose otkrića o ugla- vljenim sporazumima izmegju Rusije i Nje- mačke, nakon susreta u Potsdamu. Tako »Times« javlja, da su se ove dvije države sporazumile glede persijskog pitanja, te da' je Rusija prihvatila neke sporne točke glede produljenja bagdadske željeznice, i spora- zumila se glede gradnje priključka do per-, gdje u vječnoj tmini žive sve žrtve paklene moći, što i tebe skrši do križa. — Kao Sotona 1 eto i ja Ti nugjam za napast kraljevstvo Svijeta, al' ne onog bogastva, ni uma, ni vlasti ni zlata, — već kraljestvo Jada! — Ko živjet hoće za vječnost nek' zagazi u blato to zemlje utopljene u suzama malenijeh. Zasukaj dakle rukave, ko i ja, pa razvodri, ražeži, pomozi jer znabudi: 1 jedina tajna je sreće, — pred kolibom vedrom sveti vočernji Mir! — — Ti si onaj glas?! — : kriknu patnik života i htjede zgrabiti ruku ma kojoj se rastvoriše usne _ Biva, orijene rano. 2 — Ja sam tek Joka! — dahne i umukne šapat s ruka odleti ko san, a“ o 155 160 mz a 170 175 sijsko-turske granice. »Daily News« javlja, da se rusko-njemački sporazum ne odnosi samo na persijski nego : na balkanski pro- blem. Isti list dodaje, da danas — nakon odlaska Izvolskoga — u Carskojem Selu prevladava njemački upliv. Pitanje crnogorskog prijestolonašljedstva. Poznato je, da je kod Crnogoraca oblju- bljeniji princ Mirko, nego li prijestolona- šljednik Danilo. Šta više i kralj Nikola je skloniji mlagjemu sinu, nego li starijemu, koji je u potpunom smislu aristokrata, dok je Mirko posve narodni čovjek. Za to se često pronose glasovi, da će se prijestolo- našljednik Danilo odreći svojih prava u ko- rist princa Mirka. Tako i sada berlinske no- vine donose istu vijest, tvrdeći, da će Da- nilo u skoro poći u Petiograd i tamo se zahvaliti na prijestolonašljedstvu. Kralj "Petar u Rimu. Rimska »Tribuna« priopćuje interview sa srpskim poslanikom Drom. Mihovilom Vui- ćem. On je izjavio, da je službeno utvr- gjen dan dolaska kralja Petra u Rim 15. Februara. Put je od prošle jeseni bio od- gogjen radi bolesti prijestolonašljednika A- leksandra. Srbi — reče Vuić — ne mogu bi“za neodvisnost. (Kralj će za tim poći u Nizzu, da vidi princa Aleksandra, a onda će prčslijediti'i u Pariz, u posjete presjedni- ku Fallieresu. Turska. Kako iz Soluna javljaju, ; mladoturski je odbor za jedinstvo i napredak zatražio od vlade, neka mu stavi na raspolaganje sto hiljada funti od pologa, što ih je bivši sul- tan Abdul.Hamid imao u njemačkoj držav- noj banci. Vlada je izjavila, da će odboru staviti na raspolaganje samo 30.000 funti. Ustav u Monaku. I gragjani male kneževine Monako, zna- menite po svojem Monte-Karlu, ' 'dobili su ustav: gragjani su nedavno demonstrirali, zahtijevajući ustav,ipa sežje knez?eto oda- zvao želji svojih podanika. (Državica Mo- nako u sve brojizstanovnika 19.121, a od ovih je pravih urogjenika;/'Monaka samo 1482,7ostali su doseljenici.) Narodna skup- ština“sastojat'će se od 21 člana, koji se biraju na temelju općeg prava glasa; skup- ština će se sastajati dva puta u godini na redovito zasjedanje, a svako će zasjedanje trajati 15 dana; može bit sazvana i na iz- vanredno zasjedanje. Stanovnici ipak nijesu zadovoljni, jer knezu pristoji pravo, da ra- spušta narodnu skupštinu i općinska vije- ća kad god hoće. Nj. preuzvišenost tajni savjetnik haron A- leksandar pl. Heyaiagen-Huene iz Petrograda pi- sao je iz vlastitog nagona slijedeće pismo dvor- skom ljekarniku Felleru: ,Primite najtopliju du- boko osjećanu hvalu za priposlanje Vašeg čudno- s pravog Feller-ovog fluida. Vrlo je dobar bio za moje noge, napetost i boli su mi prošli, | tako, da se mogu opet slobodno gibati. Ja ću sve | moguće učiniti, a da pravi Fellerov fluid sa mar- kom Elsafluid mojim znancim i liječnicima naj- toplije preporučujem«. Fellerov fluid sa markom »Elsafluid“ proizvodi dvorski ljekarnik E. V. Fel- ler u Stubici, Elsaplatz br. 264 (Zagorje), te se ovdje dobije 12, € dvostrukih ili 2 specialne | boce franko za 5 kruna. Čuje se mnogo prijatno- o mnogostranom djelovanju ovog starog po- | asdanog sredstva, koje, kako iz gornjeg pisma | vidimo, i u dalekom inozemstvu oduševljenih pri- vrženika imade. Na Olimpijskom Horebu tada, zbaci putnik s ramena grimizni plašt, pa bez koplja ni mača, 185 tek haljetkom mužika odjeven, Herakles novi, u Carstvo Tmine na mejdan paklenijeh sila sagje On sam 190 Sve to ko bljesak preleti dušom umornog Lava bijelog, Kad isti onaj Glas usred noći, al jači i bliži, opet ga zovnu na put, Na ramenu tad mu ne procvate više crljena, mistična ruža sred prebijele, dolećele ruke da mu pokaže, ima |' još staza gdje će da liječi, da vida, da tješi člj_ jad. Sad sAm je gledo sa brda izoranu zemlja, već spravnu za proljetni, uskršnji 195 200 205 zaboraviti talijansku pomoć u njihovoj bor-| im g310| PRAVA CRVENA HRVATSKA Vijesti iz naroda. Iz Korčule. (Kakovim se srestvima služe naši Utva- raši !) | u ovoj općini provela se je orga- nizacija »hrvatske stranke«. Na koji se je način ista provela za odlomke, to je već izneseno, ali kako se je ista provela za grad Korčulu, to je još znamenitije, te za- služuje, da se i šira publika o tom obavi- jesti. Naš je načelnik pozvao na skupštinu sve Hrvate (osim trojice) sa upisnim arkom, na čelu kojega je stajalo, da ko potpiše a- rak smatrat će se privrženikom stranke, pa i ne prisustvovao skupštini koju je pozivao za 18 dećembra 1910. Tu mu listinu ne htjede potpisati većina, a tvoj ti načelnik udrio na čudo, pa istu odgodio za 26. Tada on i njegovi vijerni stali nagovarati ljude, ali im ni od toga koristi, pa morali opet odgodit za Mlado Ljeto. Ne znajuć kako će, stade pozivat u svoju kancelariju one, za koje je držao, da će moći sklonuti na pot- pis, te je istima svakakovim makinacijama gledao izmamiti potpis, ali je i tu zlo pro- šao. Megju ostalim usudio se neke pitati, da li su oni stranke koje je bio pokojni Za- fron, pa kad su na to potvrdili, odgovori : »pa to je ona ista stranka ! Dakle pot- pišite«. Što takova će doista komu biti te- ško vjerovati, ali je naš načelnik ipak to razumjeti davao. Skupština je po treći put morala bit sazvana, te je na istoj bilo oko 40 izbornika. Prije iste hvatali su ljude, e da barem potpišu, ali ni tada im posao ne u- spij:'. Kostituiran bi odbor, o kojemu za sada nećemo ništa. Istaknuti moramo, da je i pri ovoj skupštini glavnu riječ vodio Dn. Mašo Bodulić, jedini svećenik n biskupiji koji može da pripada »hrvatskoj stranci« i koji ima smionstva skupštinarima dati ra- zumjeti ono što u stvari nije, o čemu je on dakako protivno uvjeren. Znade on po- sve dobro, da je naš načelnik sa Čingrijom skupa stvorio bio samostalnu organizaciju; znade za govore zastupnika iste u saboru i za sve druge okolnosti, ali sasvim tim on za sve to jednostavno neće da znade, a za- što? To je dakako tajna u njegovoj duši i on ima svoje posebne svrhe, jer ga mi zna- mo. Čudimo se samo, da se nije htio u odbor primiti iz stališkog obzira, jer se je tim već dosta odao. Tim je kanonik jasno očitovao, da ono o čemu je govorio o tom nije osvjedočen, jer kad bi stranka bila o- nakova, kakovu je on prikazivao, zašto nebi u istoj aktivno radio i primio se ponugje- ne časti? Nego i o njemu za sada dosta, a našem načelniku da nešto upravimo. Što je nekima od pozvanih kazivao, da ne- zadovoljnici nijesu proti njemu nego sa- mo radi osobnosti, neka se tim ni malo ne tješi i ne misli tim što postići, jer mora biti već na čisto, da je cijela općina, a ne grad sit i presit njegove uprave, te da se svi dobromisleći Hrvati bez razlike stranaka misle već jednom otresti fide-comisa na općini korčulanskoj, pa mu za to i slab o- daziv za svaki njegov pothvat. Vrijeme je više, da se u vijeću i u upravi općinskoj u- spostave ljudi izabrani koji će što poradit za cijelu općinu, a ne da tu budu same pristaše osobe načelnikove. To neka dobro upamti načelnik i Dn. Mašo, te neka o tom razmišljaju. Pravaši pako, kojih neće biti samo tri, čim se on tješi i proti kojima on toliko go- vori, složit će se dakako sa onima, kojima plod. Još počeka tren dok zadnji treptaji glasa bez jeke, umriješe u noć — i tad mu bi svjetlo u duši da Sijača zove sad Smrt. — — _ —- — 'Teškijem krokom košu zvijeri prolazi Avet Svemira drumom i sva mu Zemlja zaklikta muklom, podzemnom pjesmom skorog Spasenja : Blažen ! Blažen ! ko ide za Glasom Onog što zove! Tek pred vratima gordijem što svakome ufanju zatvaraju prolaz, — On stade i ko putnik pred olujom brzom zakuca smjelo. Crni se Velum smrtnijeh vrata pred samotnijem Gostom rastvori teško, a na pragu se zvjezdanoga bezdna zasjaše bljedilom mladoga mjeseca Majskog, 215 220 225 230 235 2340 345 je opće dobro na pameti i podupirat će sva- ku takovu akciju, (ali ne sa nikakvim aspi- racijama) jer svoje hrvatstvo za dobro na- roda uvijek su isticali i isticat će, bez obzi- ra na to, da li se komu stolica trese, ili ne. — Pravaš. Iz Kotora. (Ko upravlja sa »Hrv. Domom« ?1!) O- vih dana bila je u »Hrv. Domu« društvena skupština, na kojoj je nakon iscrpljena dne- vnog reda pao jedan čisto slavosrpski pre- dlog. Predlog je iznešen od sadanjeg tajni- ka a poduprt od sadanjeg presjednika istog »H. Doma«. Srbo-naprednjak g. Giunio predlaže da bi Uprava »H. Doma« povela pregovore sa »Srpskom Čitaonicom«, da bi se pomenuta društva slopila u jedno. Ustaje aristokrata g. J. Carić te preporuča predlog i kaže da bi zato sad bio »zgodan čas«. Na to upada g. prof. Peručić i kaže, da taj prediog nije stavljen na dnevnom redu as druge strane da bi to bila stvar preuranje- na. Na to je primjetio jedan član, kakovo bi ime nadjenuli takovom društvu, na što odvrati g. Giunio: »Kotorski Dom« ili »Sla- venski Dom«. Naravno, predlog je pao, ali se čudimo gg. članovima »Hrvatskog Do- ma« da biraju takove ljude u Upravu jednog (ako ga smijemo takovim nazvati) hrvatskog društva. Ovo je drugi put da u »Hrv. Domu« ta- kov predlog pada, a možda će treći put bit bolje sreće da prodre, pomoću onih, koji su više Srbi nego li Hrvati, što dokazuju samim svojim sadašnjim radom. U toliko »braća Srbi« mogu bit zadovoljni, dok naši slavosrbi utiru put srpstvu ! (Klevetnici na poslu.) Nakon XI vije- kova opstanka našeg slavnog Tijela Morna- rice, od kada je sudbina dovela u Kotor nekog Matarelli, posrednika prodaje šivaćih strojeva »Singer«, budućeg uskrisitelja mje- sne davno umrle i zakopane »Lega nazio- nale«, i nekih njemu sličnih, koje je on pri- veo u svoje kolo i vuče ih za nos, počelo se je rovariti proti našoj »Mornarici« i u svojoj zabludi tako daleko se dotjeralo, da su u svojoj denuncijantskoj ulozi podučeni alavističnim manama odnosnog svoga meštra optužili dosadašnje blagajnike radi — »pro- nevjerenja« ! Ti niski denuncijanti, zlobnici, nekadašnji pripadnici Tijela Mornarice, Mar- ko Ilić, Ivan Schnurzer i Ivo Petrović-Po- ljak, to su ti umišljeni spasitelji financija Mornarice ! Za danas samo ovoliko, ali u svoje vrijeme izvjestit ću Vas potanko o ovoj stvari, kad bude ova prezrena niska družba odgovarala pred sudom radi gadne klevete. — Stari Bokelj. Iz Stona. (Pogibelj od kamenica ? !) Imao sam pri- godu čuti ovih đana, kako se neki gragjani ustručavaju kupovati kamenica iz bojazni, da od ovih nebi typhus dobili, koji je bio i ovog ljeta zarazio ovamošnje jedno selo. Istini na čast, a na uhar ovog finog do- maćeg proizvoda i njegovih radišnih goji- telja, mogu stalan i uvjeren ustvrditi, da je taka bojazan suvišna, jer je pogibao posve isključena. Kamenice nalaze se daleko od mjesta, na otvorenom dubokom moru, gdje je infekcija bez sumnje isključena ;';inače se ni ribe nebi smjelo jesti, ni kupati se i t. d. Ta ko zna čega se sve škodljiva u more baci, pa ipak često ljudi ribu jedu a da od togč ne umiru. Tragični fakat se je otrag ne vele godi- šta odista dogodio, ali mu nijesu kamenice pod tmastom kukualjicom plamsaše vječnom čežjom baklje na kormilu noćnijeh ribarica lagja, 2 a grlo zapjeva sladkom kadencom psalma Asiškijeh brežuljaka plavijeh : — Ave fratello Leone # — a o Sva zvona budućijeh Vaskresenja zatutnjiše slavno kada Francesco d' Assisi povede za ruku Lava, vladara pustara bez kraja, pred lice Onog što prvi zgazi vhs ponos ljuckijeh crva obećavši Carstvo Blašenstva Siromasim' Duha. — — — —- -— Sam u crljenom ruhu gadnje sprdnje zemaljskog mu truda, 255 260 9270 i ruke 976 uzrok bile, nego čiji neoprez. Kamenice na- ime love se po mirnom moru za lijepa vre- mena, pa se spreme za potrebu blizu kraja u more, gdje lijepo složene mogu mnogo živjeti i svježe biti. Desilo se — doznao sam — te je neko, malo oprezan, za doba kad je typhus zarazio ovu okolicu, spremao kamenice u luku zaraženog mjesta. Ove se m. > u_ moru često sto otvaraju i i bit će u blizi kraja upile inficirano more, te“ na taj način zlo prouzročile. Nu bojazan sličnog slučaja sa- da je isključena, a pogotovo kod onih gojitelja, što donose kamenice u naš grad. Njihovo mjesto gdje love, zvano »Bijelje- vica«, daleko je od sela im Rusana, koji'je Bijeljevici na najbliži, o Seki lošo. kilometar. Tu je more čisto,Sbistro i uvijek u gibanju, ništa u nj niti se slijeva, niti baca, niti iko ikad tu zalazi, osim ribara, kad love. Tako dakle more ne može naškoditi ulovljenoj kamenici, pa ni ona nami. U jedinom slu- čaju kamenica škodi: kad je naime pokva- rena, ali tada škodi i svako jestivo; pa ipak ne krivi se dotično jestivo, nego savjest prodavača, oči kupca i nadz0: kompetentne vlasti. — Gj. K. Nećemo hunjavicu imati, promuklosti, sluzavosti, nećemo kašljati, nećemo oslabiti, bude- mo li upotrebljavali Fellerov fluid sa m. , Elsa- fluid“, koji takogjer izvrsno djeluje proti zglo- bovnim bolima, upalama, slabosti očiju i glavo- bolje. Pokusni tucet s poštarinom stoji 5 kruna. Fellerove probavne Rhabarbar pilule sa m. , &l- sapilule“ pomažu proti želudčanoj boli, žgaravi- ci, pomanjkanju teka, povraćanju i podrigivanju. 6 kutija s poštarinom stoje 4 krune. Dobiju se kod E. V. Fellera u Stubici, Elsaplatz br. 264 (Hrvatska). Domaće vijesti. + Podmaršal Gjuro Čanić. Kad nam je zadnji broj već bio doštampan stiže nam tužna vijest, da je preminuo vrli [Hr- vat Gjuro Čanić, podmaršal, rodom iz Like. Ovo je onaj izglednitrodoljub,"koji je da- rovao našoj Družbi sv. Ćirila]i Metoda za Istru 25.000 K, uvjetom da seiza njegova života nema znati, da je to on darovao. Ta- ko rade pravi rodoljubi,; kojima 'nije do hvala ni zahvala, nego kojima je na srcu jedina stvar: kako će što bolje miloj;:domo- vini koristiti. Trajna mu uspomena megju harnim narodom ! Slava mu ! Dvori hrvatskih kraljeva. Či- tamo u zadarskoj »Hrvatskoj Hruni«: Kon- cem prošle godine počeo je »Zoranićev« odbor otkrivati u sredini grada Nina zidov- lje monumentalne gragjevine. Po izvješću» koje je prof. Jelić priopćio spljetskom »Bi- haču« na zadnjoj skupštini, ta je gragjevi- na istočna polovina velikoga dvora, koji je bio 52:20 m. dug, a 48 m. širok, zgragjenog prije 800 god., a počivajućeg na zidovlju i grobovlju poznije rimske dobe; savreine- nog dakle o dolasku Hrvata u Dalmaciju. Taj dvor se izrijekom spominje u povelji kralja Petra Krešimira g. 1069. Sam kralj veli, da je okupio državno vijeće »u svojoj prijestolnoj dvorani u Ninu (in coenaculo nostro nunens.)« A u poznijim povjesnim izvorima se ta prijestolna dvorana nazivlje »il salone regio.« Ovo je jedno od najznamenitijih staro- hrvatskihjotkrića, o kojem je »Hrv. Kruna« obećala donijeti opširnije izvješće. Ličko-Dalmatinska željezni. oca. Kako »Pester Lloyd« javlja, imalo bi sred zavidna cvijeća i pogleda ravno u oči neizmjerne, strašne, duboke ko svi boli i svi nadi jadnoga ljuckoga roda, — polako se grimiz halje, ko rijeka prekipjele krvi, sa razapetijeh ruku — i Usta sred lijera bjehu 280 285 290 Pred plamenom otkrivene tajne Lav ' prignu glavu i protrnu, jer Glas bez glasa i bog tijela što na zemlji mu dade zlamonje a smrću Ga do Istine uznese bješe Mučenik istijeh paklenijeh Sila 300 U ZAGREBU, 7./XII. 1910.