ET M RR ME sr » + , Br. 313. ŽENRt U DUBROVNIKU, 25. Februara 1811. Cijena y četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ge vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasio polugodište. je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po PRAVA CRVENA MRMATSKA godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. = Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata 1 oglasi šalju se Ged. Vi. Administraciji. Pisma dopisi Uredništva. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para pe retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. *. + Si Ir. Sl U utorak na 28. ov. mj. navršuje se 15 godina, da naš narod plače za svojim učiteljem, borcem za narodna čisto hrvatska prava, slavnim ocem Dr. Antom _ Starčevićem. Petnaest je dugih godina prošlo od onog kobnog dana, kad se je naš narod u crninu zavio, pa što više odmiče dan 28 Fe- bruara 1896, sve to više se u harnom narodu učvršćuje spasonosna nauka nezaboravnog nam prvaka, sve to većma se u srcu svakog pravog Hrvata uvriježuje sinovska žarka ljubav za Onim, koji nas je učio muževno svoje braniti, mrziti tugje gospostvo nad nama, koji nam je ostavio u amanet borbu za sveta nam prava, sve dok Hrvat ne bude svoj na svome. Nijedna godišnjica Njegove smrti ni unaprijed neće proći, a da Ga se pravi Hrvat ne sjeti suzom i molitvom, jer Nje- . gova uspomena u našem narodu nigda uginuti neće. Mogao je biti bogat i čašćen, da je htio služit tugjinu; ali on toga nije htio. Volio je životariti u tuzi i siromaštvu, ali služiti samo svo- joj domovini hrvatskoj. U seljačkoj se kolibi rodio, a na samrtnoj postelji je naredio, da ga mrtva opet nose da- leko od gosposkog gradskog groba, u ono u k Njegova će se duša radovati sve to većma kako se naš mukotrpni narod bude baditi, da svi Hrvati do jednoga budu upoznati pravu stazu od Njega odregjenu i nepokolebivo na braniku stati; radovati će se Njegova duša nad našim narodom još više, kako se to us- pješnije bude zatrpavati ljuli razdor me- gju braćom, da svi ko jedno tijelo bu- demo raditi za čisto hrvatska, pučka prava, da se ispod hrvatske zastave budu gomilati narodni borci. U utorak će se po cijeloj miloj nam domovini redati svečane zadušnice, kao i gdje ima pravih hrvatskih sinova, za upo&goj Njegove duše, uzdizat"će se topli vapaji za oživotvorenje Njegovog umnog i spasonosnogcilja, a i mi ćemo pravaši smijerno onaj dan u Sv. Vlahu u 74 sali jutra vapiti pokoj Njegovoj duši. Svi ćemo onaj dan k svetoj Misi. PODLISTAK. Nezaboravnom Otokaru. 14 je veljače. Zimsko sunce zapalo za ši ge H -8 28 Et ž i & : B F i ž : = & s : š iš šaši nij & i i firege u lroatskom Sabora. Da je sreće i požrtvovnosti, u hr- vatskom Saboru nijesu se imale izni- jeti nego dvije adrese; jedna od sku- pina koje stoje na? temelju nagode, a druga od stranaka, koje ne prizna- vaju nagodu, nego zahtjevaju pot- puni prelom sa Madžarskom. A kad tamo izniješe ništa manje nego pet nacrta adres2, a to: Tomašićevci, ko- alicionaši, Milinovci, Radićevci i naša stranka. Da nije zagriženosti do ludila, barem su Milinovci mogli ovaj put pristati uz naše, toli više kad se na- crti u zahtjevima posve podudaraju, a u samoj se formi razilaze. Tako će se dogoditi e će se gložiti u Saboru i la- sno da Adrese ne dogju onamo, kud su namijenjene. Još je na vrijeme dok se dogje u Saboru do rasprave, da se barem u jednom nacrtu susretnu. Zavirimo malko u iste nacrte. To- mašićevci vide u nagodi spas, stalno se nadaju e će pragmatika nestati, re- gnikolarne deputacije urediti odnošaje, te steći cijelokupnost Hrvatske. Pravi oblog sjemena od lana. Koalicija se ne nada ikakvom dobru od regniko- larnih deputacija, ali se nada da će se proširiti nagoda dotle.da se po- stigne političko, financijalno i gospo- darsko samostalno stanje. Traži sjedi- njenje Dalmacije, ukinuće provizorija na Rijeci, a za Bosnu-Hercegovinu da se ne zamjeri »Srbima« uhva da će N. V. saslušati zakonite prestavnike onih zemalja, i ne dopuštiti nikakovu promjenu u sadašnjem državopravnom položaju bez njihovog pristajanja; a za istu ljubav stvara u domovini dva različita naroda, hrvatskog i srpskog. Teške su to tri zablude: cijepati jedin- stveni narod; htjeti uz nagodu po- stignuti samostalnost; dopuštiti da su slobodni odreći se svoje svečane iz- jave herceg-bošnjaci, koji su više puta potražili sjedinjenje, i to jer se »Srbi« nijesu izjavili, i tako dati povoda vi- šim faktorima da nas klinom sve to više razdvajaju. Ova je adresa ljutoj rani oblog od sljeza. Nacrt adrese seljačke stranke bolje naglašuje sjedinjenje, ne izostavlja ni stelji trgao bolesni starac od boli i molio Smrt, da dogje i da ga izbavi od tolikih muka. «Ha, ha« — zamnije povrh krova poru- gljivi smijeh — »počekaj, baš tebe me nije volja. Dosta si uživao u mladosti a sad trpi. Doći će i za te vrijeme, ja idem k dru- gima«. Prikaza se naceri i ode dalje, Nijednu kuću, nijednu sobu, nijedan kut neće ona zabo- raviti, svagdje traži plijen. Najednom nje- zino osjetljivo uho začu slab uzdah. Bolni, trpni uzdah iz mladenačkih grudi. »Taj će biti baš za me« prošapće prikaza Herceg-Bosnu, i traži da se bolje po- dupre mapredno ratarstvo i ratarska industrija, te se proračun primjeni pra- ma potrebama seljačkog puka. Već smo naglasili da i Milinovci stoje na istom stanovištu, na kojem stoji nacrt naše stranke, te ponovno žalimo da se nijesu dogovorili i izni- jeli jednu adresu. Donašamo glavnije tačke adrese naše stranke: Vaše Veličanstvo! Prožeti tradicionalnom vijernosti pre- ma vladalačkom domu i ljubavi prama ovomu hrvatskomu narodu — osjeća- mo dužnost otvoreno i iskreno doja- viti Vašemu Veličanstvu, da sve ove u previšnjem reskriptu navedene osno- ve nijesu kadre udovoljiti niti intere- sima, niti pravima kraljevine Hrvatske. One ne otvaraju niti najčednijih vi- dika za onakovo uvaženje hrvatskog naroda u budućnosti, kakovo bi sta- jalo u skladu sa zahtjevima, koje će oš staviti velevlastni položaj monar- hije i sjaj Previšnje dinastije, koli na vijernost hrvatskog naroda, toli na AN položaj njegovih zemalja. aše Veličanstvo! Prokušano vijerni hrvatski narod iskrvario se na bojnim poijanama Evrope za spas i cjeloku- pnost habsburške monarhije i sjaj Pre- višnje dinastije. On sa bolnim čuvstvom gleda, kako u toj spašenoj, ojačanoj i cjelokupnoj monarhiji ostaje samo on izručen političkoj, gospodarskoj i nacionalnoj propasti. Njegova domo- vina, drevna država hrvatska, rastrgana i raskomadana, plijenom je raznih go- spodara; ali ovi nikada ne posvjedo- čiše tolike vijernosti Previšnjoj dina- stiji kao narod hrvatski. Ta bol je tim veća, što vijerni hrvatski narod vidi, da njegovomu propadanju u politič- kom, nacionalnom i gospodarskom pogledu, kao i komadanju njegove kra- jevine Hrvatske, nijesu krive vanjske po i zapreke, već nutarnje, koje eže u samom postojećem ustroju mo- narhije. Pogotovo se očajem napunjava duša hrvatskoga naroda, kada gleda, da njegove ugovorima i prisegama Pre- višnje dinastije zajamčene, a vjernosti i žrtvama krvavo zaslužene težnje ne nalaze izgleda za oživotvorenje u do- glednomu vremenu. Sa ponosom megjutim naglašuje o- vaj Sabor, da nema u svoj monarhiji Vašega Veličanstva ni zemlje ni na- roda, koji bi u miraz Previšnjoj dina- stiji donio onakove uslove za njezin velevlastni položaj, kao upravo požr- prikaza. nemilosna prikaza približi i zgrabi ga. ispusti plemenitu dušu. za uvijek. Najmlagja sestrica se one opet zatvaraju. »Doći ću i po vase. , .* , tebe nema više, ti »Jesi li spreman, ajmo više« naljuti se Otokar je pogleda, i htjede je zamoliti, da pusti, da mu produlji dane, ali mu se »Oče, ja umirem« jedva izusti mladić i Doletješe otac, majka i braća, »Otokare, mili Otokare, otvori oči« zavapi bijedna majka i pogleda u oči, ali one se ugasile, se na postelju i ne vjerujući, da joj nema više braca, malenim prstićima otvara mu oči, ali A tamo gore na krovu cerila se pakosna Smrt i gledala ljudsku bol govoreći u sebi ; | Otokare, si se preselio iz ove doline boli i žalosti u drugu dolinu — carstvo blaženih, Trpio si mnogo na ovom svijetu a nigda se nijesi tužio, Lju- tvovni, ali državopravno, nacionalno i lekonomski potlačeni narod hrvatski. Nema drugoga naroda u monarhiji, koji bi Previšnjoj dinastiji donio Ja- |dransko more, prava na Bosnu i klju- čeve na Balkan. Preko hrvatskoga na- roda dakle i hrvatske države stiče mo- narhija ove preduslove velevlastnosti i vidike svoje budućnosti. Dosljedno tomu: jačanjem tih preduslova jača se u isti čas i sigurnost, te trajnost mo- narhijine velevlastnosti. Vaše Veličanstvo! Već preko 100 godina vapi hrvatski narod sovaj i onaj kraj Velebita za ujedinjenjem Dal- macije s Hrvatskom; moli za pridruže- nje Slovenske braće, kada to ona us- htiju. Nu mjesto sjedinjenja dobivao je hrvatski narod za nagradu svoje o- danosti nova komadanja svoje domo- vine: Rijekai Megjumurje se otrgavaju! I tako ono, što nam Turci kroz sto- ljeća ne mogoše mačem oteti, otkinuto je doskočicom jednoga poteza perom. Stradavanje hrvatske Istre prestalo bi [sjedinjenjem sa materom zemljom, koje očekiva i Žumberak s Marindolom. Vaše Veličanstvo! Još se nije iza ove amputacije bol ni ogorčenje sti- šalo, kada stiže vijerni hrvatski narod novo razočaranje. — Velikim je odu- ševljenjem pohrlio Hrvat g. 1878. pod zastave Vašega Veličanstva, da ide o- svojiti staru hrvatsku banovinu Bosnu; sa još većim oduševljenjem odazvao se je hrvatski narod pozivu Vašega Veličanstva g. 1908., da pripomogne aneksiji. Uz aneksiju Bosne i Herce- govine vezao je on nadu, da počima onac dosadanjemu nesnosnomu su- stavu; komadanju kraljevine Hrvatske i raznarogjivanju našega naroda, nje- govom moralnom i materijalnom uni- |štavanju. Hrvatski narod duboko hvali Vašemu Veličanstvu na aneksiji, jer je tim učinjen veliki korak za omoguće- nje oživotvorenja hrvatskih zahtjeva. Ali se razočarani ćutimo, kad nas po- dilazi sumnja, da se aneksija ne kani upotrebiti u smislu historičkih i naci- ljonalnih prava, previšnje krunitbene za- vjernice, te protokola ugovornoga me- glu grofom Andrašijem i Petrograd- skom vladom uoči okupacije Bosne i Hercegovine na korist, već na štetu hrvatskoga naroda. Vaše Veličanstvo! Sve ove nedaće potječu poglavito iz skučenoga drža- vopravnoga položaja kraljevine Hrvat- ske, u koji e dospjela ugovorom sa kraljevinom RESE koji je g. 1868. nasilnim i nelegalnim srestvima bio omogućen. Po njemu ne može kralje- vina Hrvatska da se razvije ni u ko- svoj oslon. Sjećam se, Otokare, kad si mi govorio o tvojim idealima, o domovini a pri tom bi se tvoje lice jače ražarilo i oči zasjale živo. Ljubio si umjetnost, radovao si se, kad si mogao skočiti na pozorišne daske | zadivljenom općinstvu deklamirati svoje omiljele pjesme — pjesme naših pr- vaka. Ljubili su te drugovi, Otokare, i teško |osjećaju prazuinu, koju si ostavio, jer si ih ti tješio, veselio i pomagao u svakoj pri- godi. Sada? hladna te ploča dijeli od dru- gova a ti se šetaš po onom carstvu, po kom se šetaju i naši pregji. I ako te nema više megju živim, ipak će tvoje ime, tvoja uspomena živjeti vječno, Sjećat ćemo se uvijek tebe, svog milog Otokara. s . . Oko groba sakupilo se mnogobrojno mnoštvo i suznim očima gleda, kako spu- štaju u grob lijes Otokara. | sama priroda kao da hoće, da iskaže zadnji počast ple- menitom pokojniku, Sunce nagnulo za mo- rem i spuštilo svoje slabe zrake kao zadnji hove u vis kao da se spremaju, da što bolje straže i čuvaju tijelo mrtvaca. A kad je sa I usana okolo stojećih zaorio trokratni »Slava«, plače, jer je u tebi izgubila svoju nadu, pozdrav a tamno-zeleni čempresi ispružili vr- jem pravcu. Financijalna ovisnost, pro- uzročena time, što kraljevina Ugarska veliki dio naših prihoda uzima i upo- trebljuje za pokriće kamata svoga sil- noga državnoga duga, spriječava kul- turni i gospodarski napredak hrvat- skoga naroda. Sustavno osiromašiva- nje našega seljaštva tjera ga godimice u sve to većemu broju sa rogjene grude, a Ugarska namješta ovdje Ma- džare narivavajući nam nasilno madžar- ske škole i jezik u t. zv. zajedničkim poslovima. Rijeke naše ni- jesu regulirane, luke naše izvrgnute su propadanju, a toliko obećavana lička željeznica se ne gradi. Prezaduženost našega seljaštva od dana u dan veća je, dok se obrt, trgovina i industrija nalazi tek u čednim povojima. Ojačaj, kralju, ujedinjenjem, perso- nifikaciju vjernosti, hrvatski narod i hrvatsku državu. Podaj i kraljevini Hr- vatskoj ona prava i prerogative, koje uživaju kraljevina Ugarska, kao i ca- revina Austrija. Tako ćeš stvoriti jam- stvo trajne sigurnosti za velevlast mo- narhije i zalog još većega sjaja Pre- višnje dinastije u budućnosti. Blagoslovio i poživio Seni Bog kralja svih Hrvata Franju Josi- pa l.! U ZAGREBU, dne 14. veljače 1911. Saborski klub stranke prava: Dr. Josip Frank - Dr. Vjekoslav Ho- motarić - Dr. Aleksandar Horvat - Dragutin pl. Hrvoj - Franjo Hrustić - Dr. Tomo Kumičić - Dr. Fran Milo- bar - Fran Novak - pop Matija Polić - Dr. Stjepan pl. Pomper - Dr. Vla- dimir Prebeg - Juraj Tomac - Dragu- tin Vlahović - pop Stipe pl. Vučetić - Ivan Zatluka. o Megjumurje. Još se nije utažila graja koalicijonaških novina, kojom su temeljili e je koalicija predlagala prelom sa Mađžarskom, a pa- došla je adresa iste koalicije, koja se tvrdo drži, kao lupar kamena, nagoda. Svi ate1 tati madžarske oligarhije nijesu ju osvjestili, sve grubijanske povrede nagode nijesu ih makle, oni ostaju nepomični na tome da dobrom voljom i nastojanjem obiju stra- naka ugovaratelja ipak me može doći do sporazuma, do mira, do poretka, biva da oni zasjedu kako vlastodršci, a narodu neka bude kako bude. A ipak i slijepac u oba oka može vi- golo granje stabala zadrhta, vjetar zaduva i odleti naprijed cvileći od stabla do stabla : »Slava Otokaru Langu«. M. P oeoeOeDĆE ć. MILOM - DOBROM - PLEMENITOM OTOKARU I ti nam ode... ko oblačine crne Kada nam sunce našim očima skriju, Smrt ljuta tebe na drugu stazu svrne, V'jekom kam' l'jepi ideali se viju ... I ostavi nas... ko milom nadom kada U srca zdvojna životu uvjet sine; Al nesta nade, pak život prepun jada, Sred slasti rječi »sreća« čemerno gine. I domovina te plače, Otokare : Ode joj nada; a drugovi ti mili I ne vjerujuć nove spomene stare ; Za tobom jošter mladim rod sav ti cvili; A pjesnik moli: prosi slobodu domu, I za sv'jeh tužno zbori: mir prahu Tvomu!! U Dubrovniku, 15. veljače 1911, V. D,