Br. 317. PRAMA CRVENA MANATSKA U DUBROVNIKU, 25. Marta 18i1. polugodište. Gljena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na 1 Četvrt godine surazmjerno; za fnozemstvo godišnje K. 9 — £ me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto vi Ged. Yi. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 1% i Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARI. Odgovorni urednik PRANO SCHICK. Pretplata 4 oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po pefit retku. Za oglase 20 para pe retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Isus Krist i Papa. U broju 22 ovogodišnje »C. H.« na 6.0) strani u lom stupcu pri dnu ima notica »Siromašni vatikanski zatočenik«. Rijet bi da je prenešena iz kakvog lista bezvjerskog, ali to ne umanjuje krivicu onoga koji de facto list uregjuje, i koji je dao uvrstiti, niti može opravdati pozvanoga censora, koji ju nije zaplijenio. Tu se doslovce kaže: »Sa sviju strana svijeta sa- kuplja se novac, »Petrov filir« za siromašnoga vatikanskoga zatočenika, nasljednika prosjaka i revolucionarca Isusa Krista. Sustežemo pravedni i razložiti naš gnjev i gnušanje za napadaj na svetu našu vjeru, na najvišu našu svetinju, na Boga i Gospodara našega, listu, koji se uvijek pun medenih riječi iz- vinjava da on duboko poštiva vjeru, da časti svačije uvjerenje. Uvjereni smo da će svi u gradu, osim kakve šuplje glave, osuditi bez- primjernu drskost; uvjereni smo da će velika većina nadasve u ovim svetim danima, kad se pokorom i molbom naziva obrana i pomoć Onoga, u ko- mu imamo izbavljenje krvlju Njego- vom, i oproštenje grijeha, po bogastvu blagodati Njegove (Sv. Pavo) vapiti da nas ne obuhvate strijele Božije srčbe kad se tako pogani sveto Njegovo ime. Osvjedočeni smo da bi isti po i- menu odgovorni urednik bio reagirao da je znao kako mu se tlači Svetinja nad Svetinjami. Uhvamo da će osuditi takav napadaj i glavni faktori oko »C. H.«, te da će zapriječiti da konkurira njihov list u pitomom i pobožnom Du- brovniku sa »Pokrefom«, ili bolje da se poreda sa prokletim komunardima i sankilotima zloglasnih francuskih prevrata. Ko je Isukrst svijem narodima a na- dasve nama Dubrovčanima, sinovima uglednih i pobožnih pregja, ne treba PODLISTAK. HRVATI | SRBI U BOSNI. Molim Vas, da uvrstite ovo moje očito- vanje u Vaš velecijenjeni list, kao moj od- govor onoj gospodi, koja me mole, da im iskreno kažem, jesu li se prije okupacije u Bosni pravoslavni zvali »Srbi« a rimoka- tolici »Hrvati«? Do godine 1862, bilo je to od strane _ turske vlade i od fanatičkog dijela islam- skog naroda strogo zabranjeno. Oni su u ova dva narodna imena vidili aveti, koje pružaju ruke, da im otmu vladu. Strah vla- de, da će izgubiti naskoro vlast, rasprostra- nio se u dušu i tijelo svega islamskog ži- vlja. Svi su pazili, da li se ko od tih zove »Srbin« ili »Hrvat«, što je značilo izdajnik. Srbe su držali za prirogjene neprijatelje, koji jedva čekaju, da osvete Kosovo Polje i me- tnu islam pod svoj jaram. Hrvata su se bojali, budući da je Bosna većim dielom opasana granicama Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Više su se bojali g li MEN Znali su različitih zaroda, da preduju i ravnopravnost uživaju, njima ne bi bilo 'rgjavo sa Dok su se svali pravoslavni »Srbi«, lici »Hrvati«, dolle se zvaše vani u opće sViasi, Rišćani | Brkečie, rimo- +) Prosoljemo iz »Obaor«, br. 78 od 19 ov. mj, namjerom de #6 prvom agodem na ovo osvraemo. (Ur) sotepadulna da u Austriji živi svi dobro na- dakle da Hrvatima. i svejinntino AVN da kažemo: ta ako ijedan grad u svi- jetu Dubrovnik je vanredno poklon- stveno slavio Isusovo ime, koje je nad svim poglavarstvima i vlastima i sila- ma i gospostvima (Sv. Pavo). Dosta nam je napomenuti da su Dubrovčani sve svoje isprave započimali: In Chri- sti nomine. Amen; da su na svakom listu javnijeh svojih spisa kitili vrh sa Isusovim imenom; da su svu svoju državu zavjetovali glasno Isusovu ime- nu; da su sudili: invocato nomine Chri- sti; da su vrh pragova svojih dvorova i kuća postavljali ime Spasiteljevo. O- gledajte se, i eto vam dokaza. Ne treba da kažemo ko je Isukrst bezbrojnim veleumnim divovima zna- nja i mudrosti, velikim pjesnicima, glavnim obretnicima; onim velikanima koji su svijet pripitomili, i kršćanski napredak promakli, slavnim umjetni- cima, onim mudracima koji bivši zalu- tali kroz stradanja i učenje dogjoše do istine do Brunetiera, uglednim obraće- nicima iz tugjih sljedba, napokon i i- stim prevratnicima i zlokobnicima, koji su i nehote priznavali Njegovo božan- stvo tijem što su ga uzvisivali nad svim ljudima, jer stoji u Pismu; Da se u lsusovo ime pokloni svako ko- ljeno onijeh koji su na nebu, na ze- mlji i u paklu. Što je pak Isus u onoj poganoj no- tici? ,Prosjak i revolucionarac!“ Bio je siromah, istina je, da nas bolje svo- jim siromaštvom obogati, ali nije bio prosjak, kako Evangjelje svjedoči. Ne- zgrapnost neotesančeta iz te riječi pro- izlazi, jer Dubrovčanin zna tankoću- tno izabirati riječi. Naš je Spasitelj proživio tvoreći do- bro i ozdravljajući svakoga; On je bio pokoran vlasti jer je sam kazao ; »Dajte Cesaru što je Cesarovo; umro je osu- gjen na sramotnu smrt od križa, ali jer je sam hotio, a sudac Ga Pilato priznaje nevinim jer u Njemu ne na- lazi krivice. On je ljubio potištene, katolici »katolici, šokci«, službeno se zvaše pravoslavni »Rum«, a rimokatolik »Katolik«. Kolikogod su se muslimani, pravoslavni i rimokatolici megju sobom trli, bili su bez razlike svi sa turskom vladom nezadovoljni. Svi*su žudili za boljom budućnosti. Ta im je osvanula 1860. Topal Osman paša, za- povjednik beogradske turske tvrgjave, koji je svoje nauke u Egiptu u sveučilištu u Ka- iru svršio, bio je kao najizobraženiji turski paša na bečkom dvoru i uopće poznat. On je imao stepen »Miri Liva« (General Major). Pri promjeni Valije u Bosni, zauzelo se Nj. Veličanstvo car i kralj Franjo Josip za njega i preporuči ga Ni. Veličanstvu Sulta- nu za isto mjesto. Preporuka je uspjela i Topal Osman pa- ša bi naimenovan muširom (maršal) i vali- jom bosanskim. Njegov rad na polju reforma dokazuje | njegovu sposobnost, 1. Uveo je vojničku dužnost islama u Bosni. 2. Načinio je stru- čnu školu (Internat) za siromašnu zapuštenu djecu svih vjeroispovjednjaka. Ovo je od invazije turske, pa do 1860-tih godina u Bo- ne-(sni prva škola, u > adrvn su djeca islamska, židovska jedno kraj drugoga u- neda- | prozove »Srbinom«. Da se to postigne, prezrene, zlovigjene, siromahe; kad Ga je narod proglasivao kraljem On se uklanjao, pak kako 'da bude razvra- tnikom ? Papa je svim vjernicima vrhovni Otac, Namjesnik Spasiteljev, onaj koji je primio od Isusa vrhovnu vlast. Njemu i biskupi i svećenici i vjernici duguju sinovsku ljubav, pokornost. Kad je Pe- tar bio zatočenik sva se je crkva mo- lila za njega, njemu su pravovjernici prinašali svoje. Papa je Dubrovčanima bio glavni zaštitnik, podpomagatelj, obranitelj, dobročinac. Naši su se oci ponosili jer su ih Pape štitili i hvalili. U svim svojim nevoljama i tjeskobama Papi bi se obratili i svegj bi našli očin- sku njegu i privrženost. | mi danas najvišom odanosti ljubimo Oca našega Pija, molimo za nj, pomagamo ga u oskudici prama slabim našim silama, a ta sinovska ljubav neće se smanjiti dok bude Dubrovnika. Od tako zva- nih »spiriti forti« neće biti ni pepela a rimska će Stolica i Papa biti dika i ponos Dubrovnika. Ako je mogao Aieksandar Veliki, kad su mu zamjerali da se je smjerno poklonio velikomu svećeniku Jadu, od- vratiti; »U velikom svećeniku ja se ne poklanjam čovjeku, nego Bogu, čigov je on svećenik, Bogu koji mi daje po- bjede«, toliko višim ponosom to isto možemo kazati i mi kad se sinovski Papi poklanjamo. Papinstvo je slava Italije, stožer na- pretka i znanja, sijelo umjetnosti i pje- sme, stjecište dobrobiti i veličanstva, ugalni kamen na kojemu će se skršiti svi napoii revolucionaraca u pra- vom smislu riječi. Pape su više kori- stili čovječanstvu u svemu i po svemu nego li svi vladari skupa uzeti. Zlobno se u notici nabrajaju tobož- nja bogastva sadašnjega Pape; tu ima miljuna, kaže se; a tamo svak zna da papinska blagajna oskudijeva, jer Papa uzdrži cijelu Universu, silne zavode, ko zvano »Araba kompanio«, nabavi 18 kola i 36 konja, da nauči narod na uporabu ko- la u prometu. 5. Kad je mjeseca srpnja 1865. proklamirana turska konstitucija, organizo- vao je Osman-paša financijalno ravnateljstvo, prizivni sud, vilajetski dopisni ured, šerijat- ske sudove, policajnu direkciju, poštu i te- legraf, šumarsko ravnateljstvo, vakufsku u- pravu, trgovačke sudove, državnu tiskaru, popis naroda, kataster, gradonačelništvo, si- rotinjsku blagajnu i upraviteljstvo za poslove sa konsulima. Prije dolaska Osman paše u Bosnu bila je ona divlja zemlja, sa poludivljim naro- dom, kome hajduk bijaše sudac i redar pu- ška spasiteljka, a handžar angjeo čuvar. Što je učinjeno, to je on učinio. Bivši Osman paša od Njeg. Veličanstva cara i kralja Franje Josipa za to mjesto i- zabran, preporučen i za valiju Bosne ime- novan, morala bi Bosna za gore navedeni napredak i Nj. Veličanstvu zahvalna biti. Kako god su nova uvagjanja napredo- vala, popuštavale su stege i strogosti prama neislamskom narodu, koji je aktivno po- magao Osman pašu u njegovu radu i na- stojanju. Srbi ugledaše danicu svoga dana, te pohitiše, da upotrebe priliku i izvojšte narodu, da baci sa svoga vrata pogrdne nadimke »Vlah, Rišćanin, Erkać« i da se balo je udesiti propagandu po U tu svrhu bi sastavljen u Sarajevu ko- slijedeće svoj Bosni svoj dvor, momentalne zgrade, nepro- cjenive knjižnice i muzee, mnogobrojne škole, zakloništa za svake nevolje; kako dobri otac mora da doskoči nevoljama i potrebama i u drugim crkvama i u drugim narodima. Zlobno se prigovara Papi bez znanja i temelja, a ništa se ne govori o silnim milijunima koje je ostavio tu ne davno Roschild! Vas svi- jet zna, da Papa žive i da se hrani posve umjereno, a da sve što prima upotrebljuje u dobre i svete svrhe, i zato livalevrijedno ga svak pomaže, ko na Božiji oltar, sjeguran da tijem čini najplemenitiju zadužbinu. U ime Dubrovnika i čestitoga na- šega puka stoga prosvjedujemo na nerazboriti i prokleti napadaj, te u ve- like žalimo da se je moglo što takova bezobrazno napisati, a spravni smo ako se napadaj ponovi da podignemo i koje drugo srestvo, da obranimo svetu vjeru, za koju smo pripravni Božjom pomoći i zadnju kap naše krvi drago- voljno žrtvovati. , Dao Bog da ovaj nesmotreni glas, bude glas zavidne žabe, koja u ki- tnom perivoju gdje biglišu slavulji i pjevice, iz močvarnog kaljavog zakutka podiže nezgrapno svoje kreketanje, na koje se niko i ne osvrće! Dao Bog da od zla roda ne buće poroda!*) Sabor odgogjen. Ban Tomašić, koji je poslan od glasovi- toga Khuena, da usreći tužnu Hrvatsku, dne 16. ov. mj. izjavio je u Saboru: treba da se dobave proračuni od svih Općina, a da se dalje može pretresati zakonska osno- va o povišenju plaća učiteljima; sabor ne- će da'se složi ni sa jednom od iznešenih adresa; drugih osnova zakona nije: za to ovlašten kraljevskim reskriptom odgagjam Sabor na neizvjesno vrijeme. Glavni je i- pak razlog premučao; a taj je da su se u proračunskom odboru složile nenagodbe- *) Mislili smo da će »C. H.« u narednom broju ublažiti ili požaliti stanovitu noticu o kojoj se ba- vimo, ali na žalost nije. Petranović iz Drniša u Dalmaciji, učitelj škole pravoslavne općine u Sarajevu. — Članovi: Gjorgjo Kajković, austr. podanik, rodom iz Dubrovnika, bankar u Sarajevu. Trgovci turski podanici u Sarajevu Niko Pavlović, Anton Jeftanović, Vaso Hadži Ri- stić, Risto Hadži Ristić, Oni stupiše u sa- obraćaj sa svim pravoslavnim popovima, trgovcima i učiteljima u Bosni i Hercego- vini, dajući im naputak da otvore narodu oči, da se on ne zove »Vlah, Rišćanin, Er- kać«, nego »Srbin« ili »Pravoslavni Srbin«. Narod se preporodi. Nestade »»Vlaha, Ri- šćana i Erkaća««, ostade »Srbin« u grado- vima, na selima, na brdima i dolinama, svuda, gdje se pravoslavni narod nalazio. U ono vrijeme ustroji Prusija novi kon- sulat u Sarajevu. Novoimenovani konsul, prolazeći kroz Zagreb, uze g. Klementa Bo- žića, pravnika u Zagrebu, za svoga drago- mana i dovede ga sobom u Sarajevo, Kad je ovaj mladi, vatreni Dalmatinac, rodom iz Korčule, opazio, što Srbi rade, prepade se, da će Bosnu osvojiti, — On se podiže protiv toga i nastavi usmeno u konsulat- skim društvima i u hrvatskom novinstvu dokazivati, da je Bosna hrvatska zemlja. On je bio darovit i učen mladić, kon- suli su ga volili, ali njegova protivština protiv Srba nebi im po ćudi, budući da je tre- | ruski konsul ozbiljno protežirao Srbe. Kad je osjetio zlovolju konsula, uzeo je od konsula dopust, te obišao sve rimoka- toličke manastire i poglavite porokije u Bo- sni. Odmah poslije njegova odlaska iz Sa- rajeva pronosi se glas u gradu, da je Bo. njačke stranke sa koalicijom, te su većinom glasova odbacile proračun i iskazale nepo- vjerenje vladi. Naravna bi posljedica imala biti ta, da odstupi ban i sadašnja vlada, a da nastupi nova, koja bi stvari okrenula na bolje. Na to je sigurno i koalicija računala, jer joj je konačni cilj domoći se vlade; nu prevarila se je, jer Tomašić ostaje, a mi- nistar Khuen poručuje, da mu se ne žuri, da će puštati e voda teče kud je i tekla, dok se Hrvati osvijeste, dok se primire; naravno to kad se budu magjaroni osilili i izvojštili pobjedu i tako dopuštili e se im- perijalizam magjarski slavodobitno provede. Biva, ako postigne još neke primatati iz koalicije dobro s dobrijem, ako li ne onda će se provestiti novi izbori, onako majstor- ski kako su se proveli u Magjarskoj, te će se postignuti željeni uspjeh bez velike vi- ke i galame. Khuen je računao i u Magjar- skoj operušati kokeš a da se ne ozove, ali se je ljuto prevario, jer ugledni je En- glez Scotus Viator cijelu knjigu napisao, gdje na temelju neoborivih dokaza priča, koje je nasilje, koja li korupcija vladala u toliko razvikanim zadnjim magjarskim izbo- tima. U Hrvatskoj bi i gore prošao, jer bi nesebični rodoljubi dobro pripazili na be- zakonja, kojih je bilo i tako već dosta u zadnjim izborima. A moglo bi se lasno i nešto gorega dogoditi; a to, da narod vi- deći kako je i Sabor amo i delegati u Pe- šti ništa drugo nego prosta igračka u ru- kama vještijeh Magjara, ne odluči se jednom raskinuti okove s kojim je sputan i izbo- rom pravih rodoljuba, odriješitih protuna- godbenjaka ne poskori ono sretno doba, kad će narod zanosno progovoriti, kako na- rod koji sebe časti i neće da bude ratilo bilo u kojim rukama; a to kad bi se dogodilo razbio bi se brod u koaliciji i munkačima, a naša bi stranka zauzela ono mjesto u na- rodu, koje joj se pristoji, i onda kakd ve- ćina bi dokazala da ne leti po oblacima, u ne zagovara utopije, nego da slijedi najre- ' alniju i najuspješniju narodnu politiku, koja jedina može učiniti kraj onomu kaosu, kako nazivlju sadašnje stanje u Banovini i pr-' \ vaci u koaliciji i glavni nje zagovornici, biva '* nje novine. Onim se Saborom neda ništa izvojštiti, s toga ije bolje da ga nestane, a toliko kušnja i nevolja i razočaranja eda o- tvore oči i onim kratkovidnim, koji bi ho- ćeli postignuti što nije moguće da je »sita koza a netaknuto zelje«, Za žaliti je jedino da se u Saboru nije protresalo o ovjerovlje- žić otišao u unutrašnjost da pretvori Bosnu u Hrvatsku. On je zaista isto ono učinio za Hrvate, što je učinio pravoslavni komitet za Srbe, Mjesto »katolika« i »Šokca« zauze mjesto »Hrvat«. Kad se Božić vratio s puta otpu- sti ga pruski konsul na zahtjev turske vlade iz službe. On se povratio u Zagreb, gdje je primio redakciju »Pozora«. Srpski je komitet još gore prošao. Tur- ska vlada ga je raspuštila, Pravoslavna srp- ska općina morala je Theofila Petranovića iz učiteljske službe otpuštiti, On je otišao iz Sarajeva, iNiko Pavlović prognan je iz Bosne. Vaso Hadži Ristić pobjegao je sa obitelji u Beč, Anton Jeftanović i Risto Hadži Ristić prešli su u državnu stranku, zato su nagra- gjeni sa nišanima Osmanije i sa titulama »kapudžibaši« (komornik). Gjorgje Rajković, kao neodvisan austrijski podanik i bankar, bivši pod konsulatskom zaštitom, ostade u miru. Turska vlada u nj ne dira, Tako su srpske i hrvatske agitacije svr- šile, ali su, kako sam gore naveo, ipak svoj cilj postigle. Uskrsnuli su Srbi i Hrvati sni. u Bo Tomo Herkalović