Br. 317.

PRAMA CRVENA MANATSKA

U DUBROVNIKU, 25. Marta 18i1.

 

polugodište.

 

Gljena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na
1 Četvrt godine surazmjerno; za fnozemstvo godišnje K. 9 — £
me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

vi

Ged. Yi.

 

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 1% i
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARI.

 

Odgovorni urednik PRANO SCHICK.

 

Pretplata 4 oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za

zahvale i priopćena plaća se 30 para po pefit retku. Za oglase 20 para pe retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

 

Isus Krist i Papa.

U broju 22 ovogodišnje »C. H.«
na 6.0) strani u lom stupcu pri dnu
ima notica »Siromašni vatikanski
zatočenik«. Rijet bi da je prenešena
iz kakvog lista bezvjerskog, ali to ne
umanjuje krivicu onoga koji de facto
list uregjuje, i koji je dao uvrstiti, niti
može opravdati pozvanoga censora,
koji ju nije zaplijenio. Tu se doslovce
kaže: »Sa sviju strana svijeta sa-
kuplja se novac, »Petrov filir«
za siromašnoga vatikanskoga
zatočenika, nasljednika prosjaka
i revolucionarca Isusa Krista.

Sustežemo pravedni i razložiti naš
gnjev i gnušanje za napadaj na svetu
našu vjeru, na najvišu našu svetinju,
na Boga i Gospodara našega, listu,
koji se uvijek pun medenih riječi iz-
vinjava da on duboko poštiva vjeru,
da časti svačije uvjerenje.

Uvjereni smo da će svi u gradu,
osim kakve šuplje glave, osuditi bez-
primjernu drskost; uvjereni smo da će
velika većina nadasve u ovim svetim
danima, kad se pokorom i molbom
naziva obrana i pomoć Onoga, u ko-
mu imamo izbavljenje krvlju Njego-
vom, i oproštenje grijeha, po bogastvu
blagodati Njegove (Sv. Pavo) vapiti
da nas ne obuhvate strijele Božije srčbe
kad se tako pogani sveto Njegovo ime.

Osvjedočeni smo da bi isti po i-
menu odgovorni urednik bio reagirao
da je znao kako mu se tlači Svetinja
nad Svetinjami. Uhvamo da će osuditi
takav napadaj i glavni faktori oko »C.
H.«, te da će zapriječiti da konkurira
njihov list u pitomom i pobožnom Du-
brovniku sa »Pokrefom«, ili bolje da
se poreda sa prokletim komunardima
i sankilotima zloglasnih francuskih
prevrata.

Ko je Isukrst svijem narodima a na-
dasve nama Dubrovčanima, sinovima
uglednih i pobožnih pregja, ne treba

PODLISTAK.

HRVATI | SRBI U BOSNI.

Molim Vas, da uvrstite ovo moje očito-
vanje u Vaš velecijenjeni list, kao moj od-
govor onoj gospodi, koja me mole, da im
iskreno kažem, jesu li se prije okupacije u
Bosni pravoslavni zvali »Srbi« a rimoka-
tolici »Hrvati«?

Do godine 1862, bilo je to od strane
_ turske vlade i od fanatičkog dijela islam-
skog naroda strogo zabranjeno. Oni su u
ova dva narodna imena vidili aveti, koje
pružaju ruke, da im otmu vladu. Strah vla-
de, da će izgubiti naskoro vlast, rasprostra-
nio se u dušu i tijelo svega islamskog ži-
vlja. Svi su pazili, da li se ko od tih zove
»Srbin« ili »Hrvat«, što je značilo izdajnik.
Srbe su držali za prirogjene neprijatelje, koji
jedva čekaju, da osvete Kosovo Polje i me-
tnu islam pod svoj jaram.

Hrvata su se bojali, budući da je Bosna
većim dielom opasana granicama Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije.

Više su se bojali
g li MEN Znali su

različitih zaroda, da
preduju i ravnopravnost uživaju,
njima ne bi bilo 'rgjavo sa
Dok su se

svali
pravoslavni »Srbi«,
lici »Hrvati«, dolle se zvaše vani u opće
sViasi, Rišćani | Brkečie, rimo-
+) Prosoljemo iz »Obaor«, br. 78 od 19 ov. mj,
namjerom de #6 prvom agodem na ovo osvraemo. (Ur)

sotepadulna
da u Austriji živi
svi dobro na-
dakle da
Hrvatima.

i

 

 

svejinntino AVN

 

da kažemo: ta ako ijedan grad u svi-
jetu Dubrovnik je vanredno poklon-
stveno slavio Isusovo ime, koje je nad
svim poglavarstvima i vlastima i sila-
ma i gospostvima (Sv. Pavo). Dosta
nam je napomenuti da su Dubrovčani
sve svoje isprave započimali: In Chri-
sti nomine. Amen; da su na svakom
listu javnijeh svojih spisa kitili vrh sa
Isusovim imenom; da su svu svoju
državu zavjetovali glasno Isusovu ime-
nu; da su sudili: invocato nomine Chri-
sti; da su vrh pragova svojih dvorova
i kuća postavljali ime Spasiteljevo. O-
gledajte se, i eto vam dokaza.

Ne treba da kažemo ko je Isukrst
bezbrojnim veleumnim divovima zna-
nja i mudrosti, velikim pjesnicima,
glavnim obretnicima; onim velikanima
koji su svijet pripitomili, i kršćanski
napredak promakli, slavnim umjetni-
cima, onim mudracima koji bivši zalu-
tali kroz stradanja i učenje dogjoše do
istine do Brunetiera, uglednim obraće-
nicima iz tugjih sljedba, napokon i i-
stim prevratnicima i zlokobnicima, koji
su i nehote priznavali Njegovo božan-
stvo tijem što su ga uzvisivali nad
svim ljudima, jer stoji u Pismu; Da
se u lsusovo ime pokloni svako ko-
ljeno onijeh koji su na nebu, na ze-
mlji i u paklu.

Što je pak Isus u onoj poganoj no-
tici? ,Prosjak i revolucionarac!“ Bio
je siromah, istina je, da nas bolje svo-
jim siromaštvom obogati, ali nije bio
prosjak, kako Evangjelje svjedoči. Ne-
zgrapnost neotesančeta iz te riječi pro-
izlazi, jer Dubrovčanin zna tankoću-
tno izabirati riječi.

Naš je Spasitelj proživio tvoreći do-
bro i ozdravljajući svakoga; On je bio
pokoran vlasti jer je sam kazao ; »Dajte
Cesaru što je Cesarovo; umro je osu-
gjen na sramotnu smrt od križa, ali
jer je sam hotio, a sudac Ga Pilato
priznaje nevinim jer u Njemu ne na-
lazi krivice. On je ljubio potištene,

katolici »katolici, šokci«, službeno se zvaše
pravoslavni »Rum«, a rimokatolik »Katolik«.

Kolikogod su se muslimani, pravoslavni
i rimokatolici megju sobom trli, bili su bez
razlike svi sa turskom vladom nezadovoljni.
Svi*su žudili za boljom budućnosti. Ta im
je osvanula 1860. Topal Osman paša, za-
povjednik beogradske turske tvrgjave, koji
je svoje nauke u Egiptu u sveučilištu u Ka-
iru svršio, bio je kao najizobraženiji turski
paša na bečkom dvoru i uopće poznat. On
je imao stepen »Miri Liva« (General Major).

Pri promjeni Valije u Bosni, zauzelo se
Nj. Veličanstvo car i kralj Franjo Josip za
njega i preporuči ga Ni. Veličanstvu Sulta-
nu za isto mjesto.

Preporuka je uspjela i Topal Osman pa-
ša bi naimenovan muširom (maršal) i vali-
jom bosanskim.

Njegov rad na polju reforma dokazuje |

njegovu sposobnost, 1. Uveo je vojničku
dužnost islama u Bosni. 2. Načinio je stru-
čnu školu (Internat) za siromašnu zapuštenu
djecu svih vjeroispovjednjaka. Ovo je od
invazije turske, pa do 1860-tih godina u Bo-

ne-(sni prva škola, u > adrvn su djeca islamska,

židovska jedno kraj drugoga u-

 

neda- | prozove »Srbinom«. Da se to postigne,

 

prezrene, zlovigjene, siromahe; kad Ga
je narod proglasivao kraljem On se
uklanjao, pak kako 'da bude razvra-
tnikom ?

Papa je svim vjernicima vrhovni
Otac, Namjesnik Spasiteljev, onaj koji
je primio od Isusa vrhovnu vlast. Njemu
i biskupi i svećenici i vjernici duguju
sinovsku ljubav, pokornost. Kad je Pe-
tar bio zatočenik sva se je crkva mo-
lila za njega, njemu su pravovjernici
prinašali svoje. Papa je Dubrovčanima
bio glavni zaštitnik, podpomagatelj,
obranitelj, dobročinac. Naši su se oci
ponosili jer su ih Pape štitili i hvalili.
U svim svojim nevoljama i tjeskobama
Papi bi se obratili i svegj bi našli očin-
sku njegu i privrženost. | mi danas
najvišom odanosti ljubimo Oca našega
Pija, molimo za nj, pomagamo ga u
oskudici prama slabim našim silama,
a ta sinovska ljubav neće se smanjiti
dok bude Dubrovnika. Od tako zva-
nih »spiriti forti« neće biti ni pepela
a rimska će Stolica i Papa biti dika i
ponos Dubrovnika.

Ako je mogao Aieksandar Veliki,
kad su mu zamjerali da se je smjerno
poklonio velikomu svećeniku Jadu, od-
vratiti; »U velikom svećeniku ja se ne
poklanjam čovjeku, nego Bogu, čigov
je on svećenik, Bogu koji mi daje po-
bjede«, toliko višim ponosom to isto
možemo kazati i mi kad se sinovski
Papi poklanjamo.

Papinstvo je slava Italije, stožer na-
pretka i znanja, sijelo umjetnosti i pje-
sme, stjecište dobrobiti i veličanstva,
ugalni kamen na kojemu će se skršiti
svi napoii revolucionaraca u pra-
vom smislu riječi. Pape su više kori-
stili čovječanstvu u svemu i po svemu
nego li svi vladari skupa uzeti.

Zlobno se u notici nabrajaju tobož-
nja bogastva sadašnjega Pape; tu ima
miljuna, kaže se; a tamo svak zna da
papinska blagajna oskudijeva, jer Papa

 

uzdrži cijelu Universu, silne zavode,

ko zvano »Araba kompanio«, nabavi 18 kola
i 36 konja, da nauči narod na uporabu ko-
la u prometu. 5. Kad je mjeseca srpnja 1865.
proklamirana turska konstitucija, organizo-
vao je Osman-paša financijalno ravnateljstvo,
prizivni sud, vilajetski dopisni ured, šerijat-
ske sudove, policajnu direkciju, poštu i te-
legraf, šumarsko ravnateljstvo, vakufsku u-
pravu, trgovačke sudove, državnu tiskaru,
popis naroda, kataster, gradonačelništvo, si-
rotinjsku blagajnu i upraviteljstvo za poslove
sa konsulima.

Prije dolaska Osman paše u Bosnu bila
je ona divlja zemlja, sa poludivljim naro-
dom, kome hajduk bijaše sudac i redar pu-
ška spasiteljka, a handžar angjeo čuvar. Što
je učinjeno, to je on učinio.

Bivši Osman paša od Njeg. Veličanstva
cara i kralja Franje Josipa za to mjesto i-
zabran, preporučen i za valiju Bosne ime-
novan, morala bi Bosna za gore navedeni
napredak i Nj. Veličanstvu zahvalna biti.

Kako god su nova uvagjanja napredo-
vala, popuštavale su stege i strogosti prama
neislamskom narodu, koji je aktivno po-
magao Osman pašu u njegovu radu i na-
stojanju. Srbi ugledaše danicu svoga dana,
te pohitiše, da upotrebe priliku i izvojšte
narodu, da baci sa svoga vrata pogrdne
nadimke »Vlah, Rišćanin, Erkać« i da se

balo je udesiti propagandu po
U tu svrhu bi sastavljen u Sarajevu ko-
slijedeće

svoj Bosni

 

svoj dvor, momentalne zgrade, nepro-
cjenive knjižnice i muzee, mnogobrojne
škole, zakloništa za svake nevolje; kako
dobri otac mora da doskoči nevoljama
i potrebama i u drugim crkvama i u
drugim narodima. Zlobno se prigovara
Papi bez znanja i temelja, a ništa se
ne govori o silnim milijunima koje je
ostavio tu ne davno Roschild! Vas svi-
jet zna, da Papa žive i da se hrani
posve umjereno, a da sve što prima
upotrebljuje u dobre i svete svrhe, i
zato livalevrijedno ga svak pomaže,
ko na Božiji oltar, sjeguran da tijem
čini najplemenitiju zadužbinu.

U ime Dubrovnika i čestitoga na-
šega puka stoga prosvjedujemo na
nerazboriti i prokleti napadaj, te u ve-
like žalimo da se je moglo što takova
bezobrazno napisati, a spravni smo ako
se napadaj ponovi da podignemo i
koje drugo srestvo, da obranimo svetu
vjeru, za koju smo pripravni Božjom
pomoći i zadnju kap naše krvi drago-
voljno žrtvovati. ,

Dao Bog da ovaj nesmotreni glas,
bude glas zavidne žabe, koja u ki-
tnom perivoju gdje biglišu slavulji i
pjevice, iz močvarnog kaljavog zakutka
podiže nezgrapno svoje kreketanje, na
koje se niko i ne osvrće! Dao Bog
da od zla roda ne buće poroda!*)

 

Sabor odgogjen.

Ban Tomašić, koji je poslan od glasovi-
toga Khuena, da usreći tužnu Hrvatsku,
dne 16. ov. mj. izjavio je u Saboru: treba
da se dobave proračuni od svih Općina, a
da se dalje može pretresati zakonska osno-
va o povišenju plaća učiteljima; sabor ne-
će da'se složi ni sa jednom od iznešenih
adresa; drugih osnova zakona nije: za to
ovlašten kraljevskim reskriptom odgagjam
Sabor na neizvjesno vrijeme. Glavni je i-
pak razlog premučao; a taj je da su se u
proračunskom odboru složile nenagodbe-

 

*) Mislili smo da će »C. H.« u narednom broju
ublažiti ili požaliti stanovitu noticu o kojoj se ba-
vimo, ali na žalost nije.

Petranović iz Drniša u Dalmaciji, učitelj
škole pravoslavne općine u Sarajevu. —
Članovi: Gjorgjo Kajković, austr. podanik,
rodom iz Dubrovnika, bankar u Sarajevu.
Trgovci turski podanici u Sarajevu Niko
Pavlović, Anton Jeftanović, Vaso Hadži Ri-
stić, Risto Hadži Ristić, Oni stupiše u sa-
obraćaj sa svim pravoslavnim popovima,
trgovcima i učiteljima u Bosni i Hercego-
vini, dajući im naputak da otvore narodu
oči, da se on ne zove »Vlah, Rišćanin, Er-
kać«, nego »Srbin« ili »Pravoslavni Srbin«.
Narod se preporodi. Nestade »»Vlaha, Ri-
šćana i Erkaća««, ostade »Srbin« u grado-
vima, na selima, na brdima i dolinama,
svuda, gdje se pravoslavni narod nalazio.
U ono vrijeme ustroji Prusija novi kon-
sulat u Sarajevu. Novoimenovani konsul,
prolazeći kroz Zagreb, uze g. Klementa Bo-
žića, pravnika u Zagrebu, za svoga drago-
mana i dovede ga sobom u Sarajevo, Kad
je ovaj mladi, vatreni Dalmatinac, rodom
iz Korčule, opazio, što Srbi rade, prepade
se, da će Bosnu osvojiti, — On se podiže
protiv toga i nastavi usmeno u konsulat-
skim društvima i u hrvatskom novinstvu
dokazivati, da je Bosna hrvatska zemlja.
On je bio darovit i učen mladić, kon-
suli su ga volili, ali njegova protivština
protiv Srba nebi im po ćudi, budući da je

tre- | ruski konsul ozbiljno protežirao Srbe.

Kad je osjetio zlovolju konsula, uzeo je
od konsula dopust, te obišao sve rimoka-
toličke manastire i poglavite porokije u Bo-
sni. Odmah poslije njegova odlaska iz Sa-
rajeva pronosi se glas u gradu, da je Bo.

 

njačke stranke sa koalicijom, te su većinom
glasova odbacile proračun i iskazale nepo-
vjerenje vladi. Naravna bi posljedica imala
biti ta, da odstupi ban i sadašnja vlada, a
da nastupi nova, koja bi stvari okrenula na
bolje. Na to je sigurno i koalicija računala,
jer joj je konačni cilj domoći se vlade; nu
prevarila se je, jer Tomašić ostaje, a mi-
nistar Khuen poručuje, da mu se ne žuri,
da će puštati e voda teče kud je i tekla,
dok se Hrvati osvijeste, dok se primire;
naravno to kad se budu magjaroni osilili i
izvojštili pobjedu i tako dopuštili e se im-
perijalizam magjarski slavodobitno provede.
Biva, ako postigne još neke primatati iz
koalicije dobro s dobrijem, ako li ne onda
će se provestiti novi izbori, onako majstor-
ski kako su se proveli u Magjarskoj, te će
se postignuti željeni uspjeh bez velike vi-
ke i galame. Khuen je računao i u Magjar-
skoj operušati kokeš a da se ne ozove,
ali se je ljuto prevario, jer ugledni je En-
glez Scotus Viator cijelu knjigu napisao,
gdje na temelju neoborivih dokaza priča,
koje je nasilje, koja li korupcija vladala u
toliko razvikanim zadnjim magjarskim izbo-
tima. U Hrvatskoj bi i gore prošao, jer bi
nesebični rodoljubi dobro pripazili na be-
zakonja, kojih je bilo i tako već dosta u
zadnjim izborima. A moglo bi se lasno i
nešto gorega dogoditi; a to, da narod vi-
deći kako je i Sabor amo i delegati u Pe-
šti ništa drugo nego prosta igračka u ru-
kama vještijeh Magjara, ne odluči se jednom
raskinuti okove s kojim je sputan i izbo-
rom pravih rodoljuba, odriješitih protuna-
godbenjaka ne poskori ono sretno doba,
kad će narod zanosno progovoriti, kako na-
rod koji sebe časti i neće da bude ratilo bilo
u kojim rukama; a to kad bi se dogodilo
razbio bi se brod u koaliciji i munkačima,
a naša bi stranka zauzela ono mjesto u na-
rodu, koje joj se pristoji, i onda kakd

ve-
ćina bi dokazala da ne leti po oblacima, u
ne zagovara utopije, nego da slijedi najre- '

alniju i najuspješniju narodnu politiku, koja
jedina može učiniti kraj onomu kaosu, kako

nazivlju sadašnje stanje u Banovini i pr-' \
vaci u koaliciji i glavni nje zagovornici, biva '*

nje novine. Onim se Saborom neda ništa
izvojštiti, s toga ije bolje da ga nestane, a
toliko kušnja i nevolja i razočaranja eda o-
tvore oči i onim kratkovidnim, koji bi ho-
ćeli postignuti što nije moguće da je »sita
koza a netaknuto zelje«, Za žaliti je jedino
da se u Saboru nije protresalo o ovjerovlje-

žić otišao u unutrašnjost da pretvori Bosnu
u Hrvatsku.

On je zaista isto ono učinio za Hrvate,
što je učinio pravoslavni komitet za Srbe,
Mjesto »katolika« i »Šokca« zauze mjesto
»Hrvat«. Kad se Božić vratio s puta otpu-
sti ga pruski konsul na zahtjev turske vlade
iz službe. On se povratio u Zagreb, gdje
je primio redakciju »Pozora«.

Srpski je komitet još gore prošao. Tur-
ska vlada ga je raspuštila, Pravoslavna srp-
ska općina morala je Theofila Petranovića
iz učiteljske službe otpuštiti, On je otišao
iz Sarajeva, iNiko Pavlović prognan je iz
Bosne. Vaso Hadži Ristić pobjegao je sa
obitelji u Beč,

Anton Jeftanović i Risto Hadži Ristić
prešli su u državnu stranku, zato su nagra-
gjeni sa nišanima Osmanije i sa titulama
»kapudžibaši« (komornik).

Gjorgje Rajković, kao neodvisan austrijski
podanik i bankar, bivši pod konsulatskom
zaštitom, ostade u miru. Turska vlada u nj
ne dira,

Tako su srpske i hrvatske agitacije svr-
šile, ali su, kako sam gore naveo, ipak
svoj cilj postigle. Uskrsnuli su Srbi i Hrvati

sni.

u Bo
Tomo Herkalović