RO Br. 318 FRAMA GRNEMA HRVATA U DUBRGVNIKU, 1. Aprila 1911. polugodište. Cljena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po « kv Četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo o vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto zzzm==m= M godišnje K. 9 — Ko Pravaški program. U prvom zanosu narodne borbe, kad su još odviše bili silni i bezočni itali- janaši, naravno svaki koji je ljubio o- vu skroz slavensku grudu, koji je ča- stio svoj materinski jezik pregao je svom snagom da zbaci igo italijanšti- ne. To su bila idealna vremena, kad su se Pavlinović i Sundečić bratimili, kad su Hrvati na oltar ljubavi i bra- timstva samoprijegorno svoje narodno i plemensko ime žrtvovali, te bili spra- vni primiti ma koji bilo naziv, samo da su u ljubavi i slozi. Netom su pak Italijanci iščeznuli ispred narodne svi- . jesti, pukao je razdor Bukovičkom iz- dajom a nadasve prepredenošću Ste. vana Ljubiše, Zametla se je ljuta bor- ba, nevoljna borba, koja je sve u na- trag vukla naš narod, te mu nije do- puštila da muževno istupi kako narod u nekoliko zgoda, koje su bile ude- sne, i mogle su donijeti dosta dobra našemu narodu. Priznajemo rado, da je borba bila mnogo puta nerazložita, strastvena, užasna; ali naša ćud i že- stina borbe nije ni mogla drugčije ne- go raspaliti veliki požar i učiniti da mnogi zabasaju posve preko puta la- teći se srestava i načina, koji nijesu bili u suglasju sa pravednošću i sa o- nom skladnosti, koja bi imala biti sto- žer u narodnoj borbi ako hoćemo da budemo kulturni i čašćeni od ostalih naroda. Nakon bratoubilačke borbe od nekoliko godina o jednom ne samo da je jenjala borba, nego se otišlo s kraja na kraj, te se nije prihitilo pri- mirje, zaveli se dogovori, nego se na prosto prešlo od borbe na bratimlje- nje. Predvigjao je to uzor učitelj naš Starčević, i hrvatski pravaški program dosljedno drži i tvrdi da u hrvatskoj državi ne smije biti nego jedno dr- žavno ime, jedna državna zastava, je- dan državni jezik. Toga smo se nače- la uvijek cržali, spravni priznati ple- menske povlastice, ako ne svi, barem jedan dio nas, kako je svakomu po- znato po raznim predlozima koji su u razno doba bili postavljeni od prava- ških stranaka. Mami je bilo očito da od svega toga popuštavanja neće biti dobra, ni koristi, te smo uvijek upira- li na čisti pravaški program, pak eto razni dogagjaji ovijeh dana očito ka- žu da smo dobro slutili, dobro sudili. U Banovini nakon razglašene borbe do istrage, osvanuo novi kurs, koali- cija se stvorila i šepirila se da hoće pošto zašto pravo bratimstvo dvaju plemena. Prošle su godine, Magjari su namećali nasilje na nasilje, delegati su koalicije puštali neka se provagja, jer glavni od koalicije ukihani »Srbi« gle- doli su kako da prošire svoje ime, svoje barjake, svoje slovo, kako će doći do potpune vlasti, a onda nije trudno razumljeti gdje bi smo bili i- zašli. U našoj pokrajini su čedniji, jer ih je malen broj, a ovako im stoji dobro pod imenom sloge i ljubavi da se šire. Ali najbolji dokaz, što misle, što snuju, kud su zapremili, imamo ga u Bosanskom saboru. Dok nije slijedila aneksija, ćutali su, ali kad je ova na- stupila, -prva im je bila da naša Mo- narhija to ne smije bez dogovora i dopusta svih velikih sila. | Hrvati slo- gaši kričali su i jače i glasnije, da to ne smije biti bez očite privole onoga naroda i velevlasti. U ime sloge i lju- bavi su se odricali Herceg-Bosne; pak neka dobar dio iste nosi ime »Stare Hrvatske«, neka su se Hrvati gonili i hrvali za 400 godina da oslobode po- sestrime zemlje. Aneksija je donijela sr====m === IZLAZI SVAKE SUBOTE. -- POJEDINI 6RQJ STOJI ić rhka, Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. ustav, a jer su tamo »Srbi« pretežiti brojem po konfesijama prama musli- maniima i katolicima, odma su utuvili u glavu ća provedu svoje separatisti- čne namjere do kraja, i što su sno- vali to eto naporno i suglasno proiz- vagjaju. Najprije su smislili zbiti u kut muslimane, a za to su se tobože za- vjetovali narodu, da će proturati za- kon o nasilnoj prodaji begluka i ći- tluka, i tim su odalečili od sebe mu- slimane, koji su u velikom broju sli- jedili njihove stope u politici, kivni da su otrgnuti od turskog carstva. Kad je presvj. Šarić naglasio pravaški pro- gram, u saboru se podigla takova vi- ka, takova galama, da u malo da nije došlo do tučnjave, i da nijesu tvorno napali na čestitoga istoga zastupnika, koji je govorio po savjesti i uvjerenju. Prosuo se je glas o trijalizmu, i eto poglavice njihove, u ime svih »Srba« protestira da su oni zadovoljni biti sku- tonoše Nijemaca i Magjara, da žele da ostanemo i dalje razdvojeni, utu- čeni izmegju nadmetanja tih dvaju sil- nika, da budemo prikloniti . robovi si- stema koji je dozlogrdio svijem osim dvama povlaštenim narodima; a ako ima postati kakova promjena, to neka bude, da sama Herceg-Bosna bude o sebi sa svojim ministarstvom i neza- visnosti. Što se haje njima za svoje suplemenike, za nas koji bi smo ima- li biti dragi i mili nuti kako no braća, barem veliki dio Hrvata koji pristaje uz njihove suplemenike. Sve to ipak, nije bilo dosta; muslimani i Hrvati iz- našaju zakon e bi se u svoj Herceg- Bosni priznao kako službeni hrvatski ili »srpski« jezik. Eto su Hrvati bili spravni zakonom ustanoviti naziv, ko- ji se je imao upotrebljavati u školama iu svim javnim aktima, a »Srbi« jer je Pretplata | oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se Administraciji. Pisma dopisi Uređništvu. — a | 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retka a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. az na prvo mjesto stavljeno hrvatski, ne samo da nijesu odobrili, nego su sve- čano najavili, da će zakon proći, ali kad oni budu svi pomlaćeni i umore- ni. A da dokažu da to nijesu puste riječi, napali su tvorno zastupnika Gjur- koveckoga, i bilo je pesti i krvi. Isti na je, on je donekle skrivio da pla- nu, jer je upotrebio neparlamentarni i uvrijedljwvi izraz, što je pak lealno u prvoj susljednoj sjednici iskreno poža- lio, ali izjava njihova, da će za njih mrtvih zakon proći, sama po sebi go- vori koliko su nadrti na nas Hrvate, i koliko bi nam jadnije bilo da su u Banovini i u Dalmaciji u onom raz- mjerju, u kojemu su u Bosni. Ovaj dogagjaj najbolje dokazuje da je pravaški program za Hrvate jedini štit, jedina obrana, ako neće da izgu- be svoj ponos, svoju narodnu karate- ristiku, svoju individualnost; ako ho- će da ostane ono što su: Hrvati. Ža- limo naravno taj grubijanski atentat, jer razdvojeni dajemo najbolji povod trećijem da nas gnjave dok nas po- gnjave, ali kad se sa stanovite strane hoće da postanemo izrodi, odmetnici od slavne naše starine, da rasparamo i uništimo nekoliko stranica slavpe naše prošlosti u općoj svjetskoj povje- sti, a mnoge znamenite stranice u do- maćoj našoj povjesti, onda nam ne o- staje drugo, nego odbaciti silu sa si- lom, i ne dopuštati takav rasap. Ali nam ne treba ni prijetnja, ni šaka, ni svagje, barem dok drugi s nama ras- polažu. Držmo se našega programa : da u Hrvatskoj ne smije biti nego Hr- vata u političkom državnom smislu, i onda će se i »Srbi« osvjestiti i prije će i bolje pridružiti se k nami da sku- pa tražimo naše povlastice, naše sje- dinjenje, našu nezavisnost. wefrankirani ce primaja se. — Plativo | utužljivo u Dubrovnika. Austrijanština. Mi smo više puta naglasili, da Hrvati ne mogu i ne smiju biti proti svijem, nego da im treba nekoga oslona, ako žele da nešto poluče, a za to smo bili nazvani »gjenera- lašima«, nu nazivao nas neko, kako hoće, cijenimo da je patriotična dužnost ne osvr- ćati se ma viku i naslove nego u marodu širiti praktične i koristonosne ideje. Drago nam je da smoiutome saglasni sa našom prekovelebitskom strankom, koja viđeći sve to jasnije masilje magjarštine, a uvjerena takogjer da trebamo nekoga oslona, nada- sve jer odbijamo a limine svaku nagoda, zagovara očito omu što smo mi ma pd ri- ječi naglašivali. Mladi Dr. Kumičić, dostojni sin uglednog i nigda dosta meprežaljenog rodoljuba i spisatelja, obdržao je u Hrvatskom saboru govor i stanoviti su ga listovi napali, jer da tobože zagovara austrijanštinu. Kako u- stuk nerazložnom napadaju, a kako bodre- nje na zauzetom stanovištu Dr. Frank, i ako u ljutoj svojoj boljetici, ipak ne za- pušta s vida dobro i probitak svoje domo- vine, upravio je otvoren list mladomu Do- ktoru, gdje ga sokoli da ustraje u svome pregnuću, jer da će tijem se najbolje oda- zvati svetoj uspomeni oca svoga. U »Hrvatskom Pravu« nakon toga izašli su znameniti članci Dra. Milobara, pod na- slovom »Predgovori protiv naše adrese«. Taj govor nije mogao. značajni: g.- zaštup- ' > nik da izreče u Saboru, jer je ovaj bio od- gogjen, te ga zato iznosi dok je aktuelno u glavnom našem organu. On veoma lije- po i mudro razlaže i dolazi do zaključka, da je najudesniji oslon Hrvatima politika dinastije. Budi nam dopušteno iz tog govora, ko- jemu prigovora nije, donijeti neke glavnije točke: »Kod nas u Hrvatskoj rado se tvrdi, da nas je »Austrija« izručila Magjarima. U i- stinu pako stoji stvar tako, da kad bi bilo išlo po našim političarima, ne bi imali ni ovo, što imamo. A da imamo i ovo malo autonomije, imademo zahvaliti jedino toj »Austriji« ili kralju. Ta nije li ta »Austri- PODLISTA K. Prigodom smrti Antonija Fogazzara. Nedavno je umro jedan od najglasoviti- jih romansijera italijanskih, Antonije Fogaz- zato, Čitali smo u broju 12. o. g. zname- nitog bečkog tjednika »Freislatt« ovo ne- koliko zanimivih redaka prigodom sm'ti toga glasoviloga italijana:; Fogazzaro preselio se je na bolji svijet 17. Marta o. g. u 69 godina života. Rogjen je u Vicenzi 25. Marta 1842, za-onda austri- janskoj. Radi teške bolesti kamenca dao se je opetisati, i uslijed toga je umro. Kao da bijašeslutio svoju zadnju uru. U svojem posljednjem na brzu ruku svršenom romanu »sLeila« mnogo govori o umiranju i pogrebu. Pripovijest počima sa prikaživa- njem bolesti »od kapi«, od koje bijaše iz- nenada obolio gospar Mariol, adoptivni otac Leile. Gazda od Montanina — tako se je ljetnikovac Pogazzara — shvatio je tu je počeo svi se mnogo | obraćale k Pogazzaru, pitajući u njega se. vjet i utjehu. Donna Fedele teško boluje i pati, a nje- zinoj bolesti ne zna liječnik inače doskočiti nego skorom operacijom. Ona je doduše osvjedočena, da joj ni to neće pomoći. Ona je pripravna, nu megjuto se nešto dogodi što joj čitavu je budućnost zagrozilo, tad se okani operacije; pohrli k Leili, te kako je njezinu budućnost osigurala, umre. Mimo toga u tom romanu prikriveno se govori o prenosu mrtvaca u domovinu. Piero Maisoni ili Benedikt, meštar, junak dvaju prijašnjih romana F. (Piccolo mondo moderno i il Santo), bio je pokopan u Rimu u Campo Verano. Njegove kosti namjerava- li su njegovi prijatelji i učenici — a to su popreko sve osobe u tom romanu — pre- nijeti u Oriu kraj jezera luganskoga. | na- šao je pod konac romana mirno zaklonište u rodnoj građi pokraj Elise, Nagrobno slovo, koje mu je bilo izgovoreno nad grobom: kao da je sam sebi napisao Pogazzaro, na- slučujući svoju skorašnju smrt. I to ćemo nadgrobno značajno slovo ovdje donijeti. Na najvišoj skali ulaznoj na groblje kraj groba Pierovog stojeći, progovara don Au- relio u noćnoj tami slušajućoj družini uče. nika i štovalaca, kojim je vjetar utrnuo svijeće: »Stigao je ugroženi putnik :k zadnjemu svomu počivalištu, snova poduprt molitvom svete crkve, koja ga je kad je umirući po- hitnoj tajni Božjeg suda. Megjuto sječajući se suza Isusovih nad grobom Lazarovim, dopušta crkva sirotnom ljudskom srcu slovo ljubavi i žalosti nad grobom, dozvoljava mu i pohvalu, koju već i sama suza na- vješta. Ljubav, žalost pohvala naviru na u- sta; unatoč tomu ne mogu naći oduška srcu, osjećam u sebi neku otajnu zapreku, te ne mogu izreći, kao da čujem u duši zapovjed našega dragoga pokojnika, kao da on ne traži niti naše žalosti a ni pohvale; nego samo da iziskuje ove besjede«. »Mir, Mir, o duše Piera Mairona, o duše Benedikta! Neću ja moje vlastite riječi pro- govarati, riječi ljubazne, riječi žalovite, ri- ječi pohvalne. Nego ću izreći one, koje ti očekuješ. Tvoje brdo neka nam pošalje vje- tar, koji neće rašćerati, nego koji će pro- nijeti širom bijela svijeta slovo, gdjegod se je o tebi bilo sa ljubavi i poštivanjem bilo sa ogorčenjem i nepravdom govorilo! Počujte! Taj je čovjek mnogo o vjeri pro- govarao: o vjeri i djelima, Nije on bio Papa snabdjeven darom nepogrešljivog na- učanja, niti je on bio pro:ok; pa je stoga mogao, jer je mnogo govorio, i mnogo pogriješio, mogao je takove zasade i misli iznijeti, koje je crkvena vlast mogla pravom osudit. Pravi cilj njegova rada nije bio u tom: da raspravlja teologička pitanja, kod kojih je mogao lasno posrnuti ; nego u tom, da vijernike svakog položaja i staleža do- zove kđuhu evangjelja i naznači u čemu stoji vrijednost religijozna toga duha, ako se bude očitovao u životu, savjesti i djelu čovječjem. On je uvijek naviještao glasno i jasno svoju odanost prema vlasti i aukto- [ritetu crkve, svetoj Stolici, Rimskomu Nad- pastiru. Da još živi, podao bi svijetu pri- lmjer svega toga. To je u njegovo ime iz. javljujem. Znao je on, kako svijet vjerski posluh smatra potištenošću. On je nekoć u plemenitom ponosu prezreo svijet, onaj svi- jet, koji vojnički posluh veliča sa svima žrtvama njegovima; premda znade otkuda taj vojnički posluh, pokraj lisičina praha i olova. U posluhu crkvi nema toga. Ništa na svijetu nije toliko ljubio, ko crkvu svetu. Na crkvu je mislio, kad se je prispodabljao malenom kamenčiću ogromnog templa, koji da je živ, nebi mario se pohvaliti, jedno biti s tom ogromnom zgradom te od nje štićen biti na svim stranama. Odista vjero- vae je, da poznaje one zle duhove, koje je pakao u krilu crkve razvezao, koji nju doduše neće svladati — o tom smo uvje- reni uslijed Božijeg obećanja — mu koji joj mogu zadati teških rana, kad se zaor- tače sa zločestim duhovima, koji u svijetu bijesne. Vjerovao je on, da ih poznaje, pa je bila stoga strast djetinske ljubavi, čemer djetinske boli, koji ga je nagonio k nogama vihovnoga pastira, poljubljenoga oca krš- ćanstva. On želi, da ja u njegovo ime svim opro- stim, koji su ga okrstili teosafom, pante- istom i koji da prezire sv. sakramente, bez da su imali vlast crkvenu; nu da oduzme sablazan onakih objeda, želi on, neka bi ja glasno i jasno izjavio: kako on sve te za- blude mrzi, kako on, pošto se je bio kao nesretni griješnik povukao iz svijeta k Bogu, da odonda u svim točkama u svemu se je držao katoličke crkve ćak do zadnjega tre- nutka. će se kao jedincati vjerski narod složni naći oko svete Stolice rimskoga Nadpastira. I on moli svoje prijatelje, neka u to ime už- gano mole. Braćo i prijatelji, koji ste razdraženi bili radi krivih osvada, koje su pojedini osobni i za sebe katolici proti meni u novinama napisali: oprostite im! A oprostimo i onim koji su ga radi njegove vjere ismjehavali * i mrzili. Nesciebant, ni jedni ni drugi. Ta i mi neznamo toga mnogo, pa ipak sudimo preko drugih. Molimo se za sve i prosli- jedimo naprijed kroz tminu, čekajući zoru dana Gospodnjega ! A Ti mili pokojniče, počivaj u miru do onoga dana«, To je bilo nadgrobno slovo tako rekuć vlastito što ga je sebi držao Fogazzaro. I neka počiva u miru. Svakomu pravomu katoliku bit će drago doznati: da je Fogaz- zaro pisac »il Santa« umrd kao pravi ka- tolik, 23 februara 0, g. hodočastio je u sve- [Bogu kakovu milost, ako vjeruju; tište Gospe od Monte Verico kod Vicenze, i tamo obavio skrušeno svoju pobožuost, ispovijedio se i pričestio, sa svoje smrtne postelje upravio je divnu nabožnu knjigu svojoj kćeri Mariji. Prije smrti bijaše ga (posjetio sijedi Biskup Cremone Bonomelli, te mu pruži sv. sakramente, Prije i poslije operacije pričestio se je i uoči smrti primi blagoslov | papinski I tako je dobri Bog udosiojao ga sret- nom smrti, Mnogi misle, da čine dobromu i upravo vjera, istinska vjera, najveći dar Ali taj treba da zaslužimo i đa se sve Hi