“ U DUBROVNIKU, 15. Aprila 1911. PRIVA GA i [ov godine surazmjerno; za polugodište. | os je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po inozemstvo, godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i ze došasto | God. Vi. IMSI — Ko = IZLAZI SVAKE SUBOTE. -- POJEDINI Brzotisak i vlasništvo D UBROVAČKE HRVATSKE pravili ni arednik FRANO SCHICK. BROJ STOJI 10 2 A7? TISKARE Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petif retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankimai ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. | Bosanski Sabor. Tamo su prilike okrenule na bolje, te bi velika sreća bila, neizrecivo do- bro kad bi i dalje poskočile u pravcu, koji jedini može donijeti silnog dobra našemu narodu, i poskoriti znatno o- naj dan, kad ćemo svi raditi za Hr- vatsku Mater, bili od kojega plemena, bili od kojega jezika. Kad su »Srbi« tamo bili ustali da hoće da provedu nasilno otkupljivanje kmeta, i dali onu goropadnu izjavu po svojem primjeru, mi smo odmah sažalili takovu nesmo- trenost, koja je bila naperena na mu- slimane; a ovi, kako svak znade, osim vjere nemadu a ma bas ništa od tur- skoga, te su i po imanju i po inteli- genciji i po rodoljublju pribrana naša grana na jugu. Donijeli smo i razlo- ge, kakove bi ubitačne posljedice ima- la takova nasilna provedba. Sretno eto i posve zadovoljno danas bilježimo ve- seli glas, koji nam iz Sarajeva stiže, a taj da se je onomadne raspravljalo u bosanskom saboru o zakonu o fa- kultativnom otkupu kmetova. Musli- mani i Hrvati bili su dogovorni da u tome smislu glasuju, napeto se je i- ščekivalo što će »Srbi« na to? MNaro- dna je uprav sreća da su se predomi- slili i da su 11 njih pristali uz Hrva- te i Muslimane, tako da je zakon bio prihvaćen; mudro su se ponijeli i Hr- vati, koji nijesu učestvovali u raspravi. Sićušan je zaista taj korak, ali ipak mogao bi navestit »Srbe« koji teže za posve separatističnu politiku od bra- će svoje, pak bili katoličke ili musli- manske vjere, da učine još jedan ko- rak dalje i tako da se dogje do ono- ga približenja barem u općem javnom dobru svih nas na jugu, kako bi smo se mogli ne samo uspješno oduprijeti navalama privilegovanih naroda u na- šoj Monarhiji, nego i do narodnog je- dinstva i opće naše sreće. Za našijeh dana vjera ne može nikomu bit ugro- žena, barem na tome polju vlada pot- puna, ako ćemo za pravo rijeti i ma- lo pustopašna sloboda; a kad su sva- PODLISTAK. Uskrsnuće Isukrstovo i teorije racijonalistične. Uskrsnuće Isukrstovo jest temelj, na ko- jemu počiva cijela zgrada kršćanstva, ono je potvrdni pečat čudesima i nauci Krsto- voj, najači dokaz za njegovo božanstvo. On je sam, da potvrdi svoju nauku, više puta za života očitovao, da će vlastitom moći uskrsnuti na život treći dan poslije smrti, te kad me bi bio uskrsnuo, bila bi neistina i sve, što je prije smrti naučavao, Rad šta je i kazao Sv. Pavao: Ako Krst nije uskrsnuo, ništetno je naše propovije- danje, ništetna je vaša vjera. (1. Kar 15, 14). Znadu to veoma dobro neprijatelji krš ćanske vjere, te se svim silama upinju, kako bi oborili tu temeljnu istinu kršćanstva. No, kako je uskrsnuće Isukrstovo utvrgjeno takovim svjedočanstvima, koja se ne dadu pobiti, oni se ne žacaju nikakovih hipoteza, ni sofizama, ne bi li uspjeli, da taj histo- kome negove svetinje obezbijegjene, kad nam je isti jezik, zašto se nebi moglo postignuti ća oremo dogovor- no, i da smetnemo kako dobra braća jaram, kog su nam tugjini nametnuli?! To je vapaj dvaju generacija, koji kad bi se ostvario, postostručio bi našu snagu i postigao bi ono poštovanje, ono pravo u Monarhiji, kojemu se ne- bi mogli oteti svi vladajući faktori. | mi pravaši, koji bi rijeti da smo na antipodima u ovom pitanju, želimo i- stu stvar, kako se je dokazalo u mno- go prigoda, uz jedan jedini uvjet, da Hrvatska ima kako podanike Hrvate. Doba je naše takovo, e se promjene prem brzo i naglo zbivaju; dogagjaji vratolomno lete, i jaoh ti svijem oni- jem koje nagju nepripravne i osamlje- ne. Ako igda velika je ljubica izmegju »Srba« i Hrvata sad u potpunom cvi- jetu; ta u Hrvatskoj je koalicija, kako veli sama, u ogromnoj većini; u Dal- maciji narodna je stranka u većini; kad je takovo raspoloženje zašto se gubi u sampas vrijeme, i ne pokuša se doći do iskrenog i očitog kompro- misa i ugovora, tako da se pod izvje- sno znade što baš hoće »Srbi« i do- kle bi Hrvati pristali žrtvovati od svog hrvatskog ponosa? Slučaj u Sarajevu bi imao potaknuti perjanice narodne da pokušaju doći do faktičnog resul- tata. Ali jer nema čiste nesebične na- mjere, s toga se ništa ne radi, a on- da je očiti zaključak naše stranke: da nije moguće sloge gdje su razrožne tendencije. Tursko carstvo i Arbanija. Od glasovite bitke kod Lepanta, gdje je Turska sveosve podlegla na moru, a da se više ne izdigne; od junačkih pobjeda Eu- genija Savojskog, tursko je carstvo vrato- lomno počelo padati, i davno bi bila Ru- sija zauzela sve do Carigrada, da nijesu zapadne Velike Vlasti svom snagom vojska DMA nastojale da ga uzdrže i ako klonu- log i nesposobnog barem u tolikoj moći, kako bi zapriječile susjednim Velikim Dr- žavama, ili raznim narodnim skupinama u istomu carstvu da ga unište. Ipak koliko- Poglavitu ulogu vodi u tome Ernest R€- nan i njegova škola, koja se upinje, da sve, što se čita u evangjelju o uskrsnuću Isu- krstovu, pripiše raspaljenoj mašti apostola i učenika, iluziji, tlapnji, simpatiji prema učitelju, odrazima svijetla na gorama pa- lestinskim, slučajnom kojem štimu, što bi se čuo sred općenog očekivanja u zatvote- noj sobi, kao što bi bila škripnja vrata ili prozora, što bi sve prouzročilo iluziju, da čuju riječ Isusovu. Prikazivanje njegovo kod jezera Genezaretskoga, po Rćnanu je bio ništa drugo nego ugodan san, .kojim su apostoli bili kao opojeni dana i mjeseca; tako o angjelu, vigjenu u grobu, veli, da [su to bile bijele ponjave, koje su proizvele halucinaciju, tako, te su žene mislile da « [vide angjela, i da mu čuju glas; i tako slijedi naprijed ovim subjektivnim i ujedno kategoričnim shvatanjem ili bolje izvrtanjem [činjenica i riječi evangjeoskih. On uz to temelji svoje dedukcije na bezbrojnim : va//- da, čini se, ko zna, moglo je biti, i t, d., pa sve to zaodijeva čitavim aparatom bu- čnih fraza i termina, kao i zavodljivom be- sjedom, kako to on zna, kojom hoće da sakrije površnost razloženja i golotu teorije, I ovakav način razlaganja, tako površan i arbitraran, koji bi se drugda smatrao šarla- tanskim, kad se samo radi o nijekanju krš- ćanske dogme, nalazeći u ovo naše doba povlagjivanja, ne samo kod srednje nao- a|sti, pušta da Turčin vlada, god poviše njega pazile Argusove oči, i moćni susjedi su posiigli otrgnuti svi po nešto i sebi prisvojiti, tako Engleška Cipar i Egipat; Francuska Alžir; "Rusija sve do Dunava, sve oko Crnoga mora, i dobar dio Male Azije; a nekadašnje prepokorne raje Visoke Kapije, kako Grčka, Rumunjska, Bugarska, Srbija i Crna-Gora postigoše si- lom svoju neodvisnost ne samo, nego ili pobjednice ili pobjegjeae svaki su put kad su u rat zagazile ipak oškrnule nešto od tog gorostasa, koji se eto prevrće nevoljan i tužan, jer očito vidi skoro svoje izginuće. Amo u Evropi ostajala je carstvu Rume- lija, Maćedonija i Arbanija. U Rumeliji prem su još silni turci, te i ako i tamo ima silu nezadovoljstva ipak se još do bune ne dolazi, jer prem mala manjina kršćana ne smijedu da svoje želje iskažu; u Maćedo- niji bilo je krvi, paleža i nesreća i odviše, tako da su Velike Sile uvele osobitu poli- ciju, i donekle postigle toj pokrajini neku autonomiju; a ako tamo u popretu oganj je potajan, zavisi najviše jer je narod raz- dijeljen na Grke, Bugare i Srbe, a naravno svaka od tih skupina prisvaja za sebe svu zemlju, i ragje nego li da se drugi okori- jer barem se tako ne dolazi do narodnih svagja i osveta. U Arbaniji takogjer su narodnosti ispremje- šane, ali mnogo manje, nego li u drugim pokrajinama, te se zato još od lani tamo pojavila buna, koja početkom pramaljeća zahvaća sve to više dimensije i može do- vestit do konačne likvidacije turskog car- stva. Takova je: taktika do damas uvijek i bezdvojbeno uspjela, a lako da uspije i o- vaj put. Velevlasti ne mogu dopuštiti okru- tnosti turskoj da uvede mir i poredak u pobunjenim zemljama, uzme u zaštitu bun- tovnike, koji tako postepeno progju biti po imenu podanici Turske, dok ne dogje zgoda da imadu svoga poglavicu, a onda još jedan koračaj, domognu se samostalno- sti i slobode. I Turci su se davno od toga osvjedočili, pak na mjesto da umire naro- de davši im više slobode i autonomije, oni uvrstiše se u vojsci, skinuše starog Abdul- Hamida lukavog svog cara, i davši meka- kav lažbeni ustav, pod imenom ustava po- kušaše uništiti narodnosti, i stvoriti zgoljne osmanlije, a da to poslignu poharačiše na- rod i htjedoše da uvedu novačenje. Skutor plane na to, te spomenuv da je nasljednik viteškoga Skenderbega, prihvati oružje da sebi pribavi slobodu, koji su za oružje do- rasli, a ostali dadoše se u bijeg, ponajviše u susjednoj slobodnoj i junačkoj Crnojgori. Lani su bili prvi znakovi ali ograničene pobune; bi poslan Turgut Chavket-paša, i braženih, već i kod učenih slojeva! Ovo opet najbolje dokazuje, da ne mogu izni- jeti nikakova valjana dokaza protiv kaziva- nja svetih evangjelista. Nego protresimo malo pomenutu teoriju o halucinaciji primijenjenu na kazivanje evangjeosko o uskrsnuću Isukrstovu, i na osobe apostola i učenika, kao subjekt te iste halacinacije. O drugim sličnim objek- cijama protiv uskrsnuća Isukrstova, nije nam namjera da govorimo. Poznato je, da racijonalizam već unapri- jed isključuje mogućnost čuda, jer ne pri- znaje u načelu reda vrhunaravnog, te je sa- svim naravno, da se i u pitanju uskrsnuća Isukrstova jednako drži, te za to i posiže za teorijom halucinacije. No svak vidi, da kad bi se ona primijenila ostalih faktima ili dogagjajima, koja mam bilježi historija, ti svi bi morali iščeznuti, i ue bismo bili sigurni ni da je opstojao Aleksandar Veliki, ni Julij Cesar, ni Napoleon Veliki. Ne samo, nego bismo morali sumnjati i o stvarima, što smo vlastitim očima vidjeli; morali bi- smo sumnjati, da li u istinu poštoje gla- sovi, što slušamo, da li uopće postoji što- god izvan nas, i napokon, da li i sami po- stojimo. Ali do takovih apsurda, koje je Kant zaodjenuo filosofskim plaštem, mogu doći samo oni, koji niječu vrhunaravni red, a tijem i osobnog Boga Stvoritelja. Da se apostoli i učenici nijesu prevarili u ljutom okršaju potuče ustaše jer su sla- bo bili snabdjeveni hranom i oružjem ; ali ovaj put taj će zapovjednik udariti na ve- liki i strašni otpor, kako očito dokazuju do- sadašnji ljuti okršaji. Ako se opet pojavi ustanak u Jemenu, koji je podušen ali ii- je skršen, ako se Arapi iz Mezopotamije podignu, ako znaci ne varaju nešto se ku- ha iupašaluku Novog Pazara: te pojedine vatre mogle bi pobuditi takav požar koji bi mogao biti ne samo sudbonosan za Tur- sku, nego i za državice Balkanske, a na- ravno njima su za legjima velike sile, i ta- ko prijeti užasni rat. U prvom su mahu arbanaški ustanlije zauzeli veoma važni po- ložaj $ćapanik, zauzeli su gradić Tuzi, op- kolili su Skadar na Bojani da ga prisilu da se predade. Iz mnogih karaula i stra- ža pobjegli su turski vojnici, a mnogi su poginuli od puške i od ljutog jatagana. Za stavno je Carigradska vlada znala da se nešto iz duboka kuha, jer je prilična vojska bila na okupu, te je udarila na za- uzete pozicije od ustaša, a poslala je i po moru vojske, kako bi zaskočila ustaše sa legja, ali je našla silnoga otpora, koji ne samo da do danas nije jenjao, nego za- hvaća sve to više maha. Plemena su Ka- strata, Hota, Grude, Klimenta, Skelja, Du- kagjana i Miridita bilo od koje vjere za- igrala krvavo kolo, i zadnje su vijesti da su opet opkolili Skadar i da masrću pono- vno da po drugi put zauzmu sve pozicije koje je bila turska vojska osvojila. U toj borbi izložena je nadasve junačka Crna- Gora, koja je prigrlila sirote i bjegunce, koji su joj u stradanju dohrlili. To su či- nile i druge vlade, kad su se pojavljali u Turskoj nemiri i bune, koje rijet bi da su na dnevnom redu, a tako čini i Crna-Gora i ako čuva strogi neutralitet. A kako da za- niječe to, kad ju vežu krvni i narodni ve- zovi sa susjednim plemenima, kad je bila izložena čestim napadajima preuzetnih tur- skih vojnika? Kako da to zaniječe, kad eto godina i godina vapi od Turske da usta- novi granicu, da uredi skadarsko jezero i Bojanu, da otvori vrata trgovini i napretku, a sve te nje vapaje prepuštala je Visoka Kapija s uha na uho? Brzojavi javljaju € je Turska Vlada gromko zavikala na Ceii- nju, a da su velevlasti potaknute od Tur- ske zapovigjele Crnoj-Gori da uzdrži naj- strožiji neutralitet: ali ipak nijesu se po- skrbile da dadu reda i načina mnogobroj- nim bjeguncima, koje ne može oskudna Crna-Gora da hrani, a opet neće da ih izloži osveti turskih vlasti; zato pojmimo u kako- vom se škakljivom dapače očajnom polo- žaju nalazi ta maljušna i ako junačka kra- tvrdeći, da je Isukrst uskrsnuo, kojega su više puta vidjeli pred sobom, šnjim općili, jeli, ticali ga, nema ni najmanje sumnje; jer, obzirom na mnoge okolnosti, svaka i- luzija postaje nemoguća. I doista, onaj Isus, kojega više nije u grobu (a dokazom je rimska straža, da ga nije niko odnio), vi- gjen je živ hodati, čuju ga govoriti žene, apostoli, učenici: negda jedan, negda dva, negda deset, negda jedanaest, jednom sto i dvadeset, drugda pet stotina osoba skupa, od kojih mnogi življahu u vrijeme sv, Pa- vla (I. Kor. 15, 5). On je vigjen na različi- tim mjestima, u različite dane i ure, ne sa- mo za čas, već za dulje vremena, u kući i na putu, na gori, pokraj jezera: za punih četrdeset dana. | kroz to vrijeme te osobe šnjim su govorile, jele, doticale ga se, pače on sam ih je pozivao, da ga se dotaknu, da se osvjedoče, da nije duh (Luka, 24, 39); one slušahu njegov nauk i njegove naredbe, isto kao i onda kad je bio u životu, pot- puno osvjedočeni, da je to onaj isti Isus, i ako u stanju preobraženom. Je li po tome moguće, da su se stotine osoba, pri tako različitim okolnostima mje- sta i vremena, mogle tako i za toliko vre- mena obmanivati? Zar bi svaki od njih bio potpanuo halucinaciji? Jedna osoba može, istina, da bude žitvom iluzije, (pa i dve- jica, trojica, i pet i šest, neka bude; ali na stotine osoba zajedno, to je nemoguće. ljevina, i kako bi lasno se moglo dogoditi da ozlojegjeni Crnogorci, koji su se od svog iskona gonili sa Turcima ustanu na svoju vladu tako odlučno, da ju prisile da zagazi u onaj rat, iz kajega bi buknule o- nake i ako ne gore posljedice kako ude- snih godina 1876., '77. i '78. Velike će Vlasti zaista učiniti najpametni- je, ako nadoknade Crnoj-Gori sa jednim komadom zemijišta, ogromne materijalne nje žrlve, i ako dade Arbaniji ono što su odredile za Kandiju, ono što su usta- novile za Maćedoniju, biva da ljutom Ar- nautluku dadu osobite slobode, kako bi mogli njegovati svoj jezik, umaprediti bo- gatu svoju zemlju, življeti a mne skapati, bez puteva, bez luka, bez željeznica, nika- kovim prometom. Uhvat je da će se to iz- vršiti, a da neće do rata doći, a mi bi smo najviše voljeli da se najviše okoristi Crna- Gora, koja je zaista faktično pokazala, da kako vazda tako i sad najviše se izlaže za dobro tužne raje. Novo po svijetu Njemački prijestolonašljednik u Beču. U nedjelju po podne stigao je u Beč njemački prijestolonašljednik Vilim sa su- prugom Cecilijom. Dočekali su ih kralj, čla- novi vladalačkog doma i mnogobrojni dr- žavni dostojanstvenici. Sastanak je bio vr- lo srdačan. S kolodvoia do kraljevskog dvo- ra pučanstvo im je priredilo ovacije. Grad je bio svečano iskićen. Naš je kralj prije- stolonašljedniku Vilimu poklonio svoju pla- ketu, koja je izdana prigodom njegove 80- godišnjice rogjenja. U Šenbrunu im je u počast bio priregjen gala-diner, na kojem su bili svi članovi vladalačkog doma, au- strijski i ugarski ministar-presjednik i ost. Poslije se prijestolonašljednik Vilim i Njeg. Vel. naš kralj srdačno rastadoše. Rat izmegju Turske i Crne-Gore, Javljaju sa Cetinja, 11 ov. mj.: Ovdje prevlagjuje mnijenje, da je proračunano za što iz Carigrada optužuju Crnu-Goru radi revolucije u Arbaniji, i ako za to ne imadu uzroka ni dokaza. Mladoturci su se proigrali u Turskoj. Kredit im je spao na ništicu — pa da ga kako tako spase i da bi pokrili fiasko, kao da žele ratnih aventura, protiv i na račun Crne-Gore, i ako Crna-Gora ne izazivlje, već se drži korektno. Ali ovo uvjerenje, da vojni krugovi sve nešto motaju, a da iz- motaju Crnoj-Gori ultimatum — u Crnoj- Gori nikoga ne zabrinjuje. Crnogorci ne i- Pripovijeda se, da je Teodorik vigjao na stolu glavu Simakovu, Tasso i Sokrat uza se genija; ali je to vigjao sam Teodorik, sam Tasso i Sokrat, ne njihovi učenici, ni nazočni prijatelji; ali stotina osoba zajedno i rastavljene, tokiko puta, za bijela dana, na najrazličitijim mjestima, za četrdeset dana, da su se dotle obmanivale, te im se činilo da vide učitelja oživljena, da ga ticaju, da snjim govore, slušaju ga i pamte njegove riječi, snjim skupa jedu, stvar je nemoguća. Kad bi to bila prosta iluzija ili halucina- cija, tad više uestaje pouzdanje u osjetila; mi možemo i moramo sumnjati o svemu; nijedan sudac ne može više da osudi op- tuženika ni na osnovu kazivanja desetorice svjedoka; nijedan povjesničar ne može da piše historiju, i niko joj ne može da vje- ruje. Znamo pak, da su Apostoli bili toliko osvjedočeni o istinitosti Isukrstova uskrs- nuća, da su u hator toj istini podnijeli biče, tamnice, svakojaka progonstva i samu smrt, svjedočeći pred svim svijetom, da je lsu- krst u istinu od mrtvih uskrsnuo, Iz ovoga, što razložismo, dade se raza- brati, koliko vrijede svi argumenti racijona- lista protiv historične istine uskrsnuća Isu- krstova. Oni mogu da zadovolje samo po- vršne i zalutale duhove, kojima je racijo- nalistična metoda pomutila zdravo rasugji- vanje, a strasti raskvarile srce, =. N. Stuk.