aii = Br. 322. ERMA CRIEMA MR U DUBROVNIKU, 29 Aprila 1911. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjetno; za fnozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. IMI God. Vil. — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 i Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. ARA. | Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi neirankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Dalje od Magjarske! Taj poklič, kojim ima decenija da naša stranka u Banovini osvješćiva na- rod, jer je nagoda prosto ratilo u ru- kama Magjara da nas gnjave, rijet bi, da sve to više maha u narodu zau- zimlje. Da je bilo sreće, što nije, to je imalo slijediti odmah iza »riječke resolucije«, kad su magjarske poglavi- ce onako grubijanski i himbeno naše prevarili, ali je dobrijana bilo na pre- tek, pak su gledali na svaki način da se dogje do sporazuma; ali mješte i- zaći na visoko i ispriprostit se mapa- snika, oni su upadali sve niže i niže dok su i ako dockan oči otvorili. Vi- kali su i galamili, da naša stranka u- govara sa Peštom, sa banom, a napo- kon su i te ogavne potvore dospjele; ona Osječka grupa koja je pristala uz bana u nadi e će ipak nešto postignu- ti, primorana je ljutom nevoljom gla- sno zatražiti da se stvarno nešto uči- ni, drukčije da će ona u opoziciju; a i ista koalicija, koja je neprestano o- čijukala sa banom, kako da se je pre- nula i u strahu da se posve narodu ne zamjeri ovih je dana odredila što da učini. Ona u svome saopćenju ho- će da za sve okrivi bana Tomašića, nu kogod je pomnjivo pratio nje evoluci- je bilo kad je bila u potpunoj vlasti, bilo od onda kad je sa korita sašla, znadu da je ona najviše kriva svemu narodnomu zlu, jer dok se je u Ba- novini isticala kako radikalna, znala je u Pešti biti prepokorna, jer je ne- prestano nasjedala obećanjima, ili bo- lje varkama vlastodržaca u Pešti ili ek- sponentu njihovom na Markovu trgu. Ne velimo tijem da i ban nema svoj ogromni dio krivice, ali su krive po- djednako obe stranke, te je za nas pravaše utješljivo gledati kako se me- gjusobom čupaju, a bilo bi i smiješno da jadan narod ne trpi s njihovog pu- zanja. Saopštenje poštovane koalicije nabraja sve ono što je zahtjevala od vlade bana Tomašića, a koje obaveze on nije izvršio. Opažamo samo da je bilo bezsvjesno zahtjevati od bana ne- što što nije u njegovoj vlasti, a kako su znali gospoda koalirci ne samo u Pešti mučati, nego sa svojim deklara- cijama i jače sputiti narod poznato je svakomu. Vele, da se opravdaju, da su trpili e se zahtjevi ne izvršuju, za volju izborne reforme; ali ta izlika zna- či dvoje; prvo da je izborna reforma stvar proračunana na korist koalicije, što su očito naglašivali naši zastupni- ci i naši listovi, a gospoda nijekala; diugo, da je ta izborna reforma ishi- trena i provagjana u stanovite svrhe, jer kako bi bili šućeli i trpili, kad su znali da će im narod dati svoje po- vjerenje. Prigovaraju još banu, da je pokazao sasvim očito svoju tendenci- ju, da uspostavi u Hrvatskoj onaj su- stav, koji je vladao prije svibanjskih izbora g. 1906, ali ne vele da su sa- mi pomogli proturati one elemente, koji bi omogućili banovu rabotu. Isti- na je, da je ban izjavio e neće vladati neustavno, ali je takogjer istina da je bio obrekao da će otstupiti ako se s koalicijom ne sporazumi, nu ipak i a- ko je prekršio podatu besjedu, isto je koalicija šurovala s njime, a tako kri- vica je pojednaka kod obojice, Istina je i živa istina što koalicija izjavljuje, da je ban uz bučne riječi išao od ne- uspjeha do uzmaka, ali gospoda koa- lirci zar nijesu isti u Pešti doživjeli po- jednaku sudbinu? Prigovaraju banu da se ministar-presjednik u Ugarskoj raz- meće i kako ministar-presjednik i ka- ko hrvatski ministar, ali ne vele da su i oni metanisali ispred toga nekad zlo- glasnog svog bana, da su se dapače cijenili presretnijem kad ih je blago znao osloviti; prigovaraju radi pragma- tike, a znadu najbolje da kad je baš bila zadnja ura da polože svoje man- date i osvjeste narod, oni su sustali na po puta, i puštali najbolju zgodu da poduče Magjare, da se dalje ne smije i ne može. Zadnji je i najkrupniji psi- govor, da je ban bio obavješćen o formalnoj strani ugovora bivše koali- cione vlade sa minisirima Wekerleom, Košutom, Daranyem; ali kako u sve- mu tako i u tome pratila je crna sud- bina koaliciju, jer od svih tih ugovo- ra bio je sastavljen zapisnik, a kad je došlo do potpisa, lukavi ga Magjari ne htjedoše potpisati, i tako »ni luka jeo, ni snjime vonjo«, kako veli naša poslovica. Napokon gospoda koalicije zaključuju : | zato zastupnici hrvatsko- srpske koalicije neće nikako podupi- rati politiku bana Tomašića, već će njega i njegovu vladu suzbijati svim zakonitim srestvima. Položivši pak o- branu jezika u ruke sabora, neće se dati birati u zajednički sabor, dok je- zične povrede ne budu sanirane. Sa tom odlukom ići će koalicija i u izbore. Po svemu proizlazi da su se juna- čine pojogunile u nevrijeme, jer su i- mali imati toliko odvažnosti i smiono- sti prije nego su propuštili da se na- gomilaju povrijede poviše povrijeda, kad je bila prijeka nužda da istupe kako dolikuje narodnim prestavniciina. Naše su novine vikale i rogoborile, ima i godina, da ljutoj rani treba prijekog lijeka, a gospoda su se smijala, ružila ih, bijedila, a kroz vilice im nikako ne mogla ova osudna riječ; dalje od Ugarske! Eto i sad neka dobro zna- du i neka su posve uvjereni da sa Magjarima neće nigda na kraj, nego kakove su prilike u Monarhiji da će za stavno sa zla na gore, ipak gospo- da koalirci neće da najave narodu: čuj rode! Borba je na smrt ili na ži- vot. Magjari ima sto godina da nas varaju, da nas izrabljuju, da nas gnja- ve i dave, svaki smo dobri način po- kušali, ali je sve bilo uzaludno; nema sada drugo nego svaki k sebi ruke! Put ti je kazao, rode, Jelačić ban, on ti ga mačem i danas kaže, dakle ustaj i biraj ljude koji će ti se zavjeriti da neće sa Ugarskom ni posla ni dogo- vora nego kad bude im priznato da mogu paritetno raspravljati. Na ovakav ispad koalicije g. se ban čini nevješt, dapače sirenskim glasom pozivlje gospodu da rade uza nj. Ho- će li ih predobiti? Idemo da vidimo! Ali bi takav svršetak gonio narod u nova iskušanja i nevolje; bolje je da pukne prije što će i poslije: Da zavla- da komesar: To će možda jedino o- svjestiti naše patres patriae da ra- de na našemu programu. Izbori. Polovicom prošloga vijeka obigrala je E- vropom krilatica, koja je imala usrećiti sve i svakoga, svakomu zadovoljiti: ustavnost. Je li postigla što je obećavala? Mirne du- še možemo rijeti, da nije. Da nas se zlo ne shvati, jer ne želimo biti reakcionarci, s prve kažemo, da je pucima i narodima donijela silu dobra; makla je s puta silu veliku privilegija, ili bolje recimo očitih ne- pravica; razmahala je promet i trgovinu, unapredila je znanje; svela je staleže na onaj ravni, gdje su svi pred zakonom je- dnaci; naučila je čovjeka pak bio koliko- god siromašan da spozna svoju važnost, da drži sebe u onoj cijeni, kako ravnopra- van ostalim ljudima; uklonila je samovolju silnika i prokrčila put udrugama i društvi- ma, koja su postala prava narodna vojska; napokon je svakoga prinuždila da ljubi svo- ju domovinu, svoj jezik, svoje amanete, da ih brani od tugjinskog narivavanja. Ali i- pak mješte zadovoljstva i sreće istodobno potpirila je u narodima utakmicu, nepovje- renje, a u društvu raskoš i prkosice; ma- metla je nasilno vojničko stanje, koje isi- sava narode, požegla je nemir, sporove i vraždđe, tako da se sve to češće i u knji- gama i u listovima raspravlja i predlaže da treba se nešta zauzeti da se srede odnoša- ji i uklone nedostatci. Lošoj su strani usta- nove najviše krive novine, po kojim svaki koji znade pročitati dva slova, hoće da se usporedi sa državnicima i diplomatima, ho- će da o svemu dade svoj sud; a uz novi- ne koje maldane uvijek tendenciozno pišu, jer je u njihovoj stranci sve izvrsno, sve pošteno, dok u suparnika sve smušeno, strastveno, a kako mnogo puta kažu i ne- pošteno i način kojim se izbori vrše i pro- vagjaju prilično doprinose da se uzdrži to pokudno i nerazborito stanje. A stvar po sebi dolazi, jer gospoda zastupnici, kad kro- je zakone natežu i pritežu kako bi ovi na- veli vodu na njihov mlin, biva bili uharni i podesni za njihove stranačke svrhe. Eto u našoj pokrajini prva je »Sloboda« iznijela predlog, da bi se izbori imali vr- šitiždogovorno, tako da bi najbolji elemen- ti, ponajbolje narodne sile prestavljale na- rod u saboru, i vršili koristonosne radnje u općinama. Tomu se glasu pridruži i »Du- brovnik«; a o tome ćemo kazati dvije. Pre- lazimo preko predloga, da se ukine auto- nomija općina, jer je amputacija zadnje srestvo, skrajna nevolja za upotrebit ju, kad ne preostaje nikakav drugi način, a u nas i ako ima zloporaba u pokrajini u nekim općinama, viši dio nije zaražen i još se može stvar urediti. Plemenite su riječi »Dubrovnika« kad ve- li: da pravo izbora shvaćamo u pravom i uzvišenom smislu, sveto je pravo, mo- ralna i plemenita dužnost gragjanina. Do nekle je istina da naš narod toliko prosvi- jećen da shvati značenje, koje ima u sebi pravo glasanja, da bude zaslijepljen stra- šću i zaveden: a mnogo puta da glasom trguje, jer je pokvaren. Sveto je pismo što kaže: da se novaca potroši bez narodne koristi, jer otidu u pijače i gozbe a što je najnemoralnije, tim se podpiruje i pod- strekava protiv pobjegjene, čijem se sije, širi i učvršćuje mržnja. Lijepa je želja da se izbori za parlame- nat provedu, ako je ikako i koliko više moguće u lijepoj slozi (ali će na žalost još za dugo ostati pusta teorija) do potrebe u dostojnoj i poštenoj borbi (a to bi imalo biti uvijek) a tek onda kad bude poštene i dostojne borbe biti će indiferentno, dali će narod zastupati gosp. X ili gosp. Y, samo kad je čovjek dorasao i dostojan da ima tu čast. Naši listovi u dobrom su dijelu već započeli strastvenu kampanju, a ta će ogavno rašćeti, kako i prije; a uz takove uvjete, kako je moguće zboriti o slozi, ili barem o poštenoj borbi? U općinskim izborima pak želi »Dubrov- nik« da se sprovedu složno i sporazumno što više moguće, da iznesu ponajbolje i ponajvrijednije ljude, koji će znati i umje- ti da upravljaju. Plemenita, čestita želja, ali dok budu općine poprište političkim strankama, dok budu podvornice pojedinim jogunicama, dotle nije moguće ni promi- sliti a kamo li provestit te zaista čestite na- mjere. Izbavimo općine zakonom iz poli- tičkog zagrljaja da bude što uprav bi ima- la biti prosta administrativna vlast, i onda će po sebi nadoći da se neće jagmiti za | općinske stolice, koje su proste stepenice za oskočiti na više lošiji elementi, a da će | upravljati općinama oni koji su dorasli i | zaslužni. Uprimo da se zakon promijeni u | tome smislu, a tek će se onda moći stvarno i uspješno zagovarati »Dubrovnikove« že- lje, kojim se i mi pridružujemo, pak i bile za sad pia desideria. PODLISTAK. Jedna ocjena spljetskog »Bullettino di aroheologia“ — ocoljenjena. Kritika je u literaturi u opće magnetična igla, koja kaže pravac, kojim je književ- niku iti, ona je brus, koji otanjuje, što je , otanjiti, pročišćuje i popunjuje, što bi se imalo pročistiti i popuniti bilo u znanstve- nim bilo u.literarnim djelima. A ovo je objektivna i trijezna kritika. Gdje se ova- kova kritika pojavi, tu se književnost i po- diže i cvati. Ali se kritika može u čovječi- jim rukama izroditi i izvrgnuti u nešto drugo, kao što i svako drugo sredstvo, pa u sebi najbolje bilo i majsvetije, Ljudsko djelo, siti na sebi nešto, što bi moglo i bolje biti; ali koliko je ovo istina, nije manje istina, da u ljudskomu djelu ne bude nešto i do- bro, da ne bude koja vrijednija stranica uz Pročitali smo ocjenu, što je izašla u Spljet- skom »Bullettino di Archeologia« Anno XXXIII. br, 1.-12. str. 163. o »Crticama krš- ćanske arheologije«, koje su izlazile u »Listu Dub. Biskupije«, g. 1908. i 1909., pa preti- skane bile, Ta ocjena zbijena svagja se na ove iri tačke: 1,9 »Crtice« će više škoditi arheološkoj znanosti, nego koristiti, jer prema njihovim uputama mnogo će se starina zabaciti i za- turili, koje vrijede, da se sačuvaju. 2, »Crtice« koliko su kratke opsegom, toliko su obilne pogrješkama. 3.0 »Crtice« nijesu zaslužile da vide svi- jetlo ni prvi put, a kamo li drugi. Prema ovakovu sudu spljetskoga »Bullet- tino-a«, koji se smatra strukovnjačnim, po- mislili smo, da su te kratke »Crtice« aten- tate zbilja na arheološku znanost. Al opet nijesmo mogli odoljeti napastovanju da na- bavimo knjigu. Nabavili smo je i proučili, Iznosimo svoje opaske u interesu istine i pravednosti. Istina i pravednost neće niko- mu nauditi, pa stoga niti ovo naše pisanje. ona »Bullettinova« kritika — osim što je opazila samo dvije netačnosti — di. jelom je neumjesna, dijelom neispravna, dijelom kontraditorna sama sobom, a di- jelom tvrdnja bez ma bilo kakova dokaza. f i smo: opazila samo dvije kojih jedna je nastala uslijed & toga, što netačnosti, | je ispala iz sloga jedna riječ, a druga usli- jed premještaja riječi poprimila drugo zna- čenje. Prvo je mjesto (str. 7.), gdje se piše u »Crticama«, »Običajni naslovi, koji su se davali senatorima i koji se čitaju u natpi- sima jesu : »Vir clarissimus«, »Clar. femina«, »Clar. puer«, »vir egregius«, »egregiae me- moriae vir«, — Ovdje je pred »gir egre- gius« ispala riječ »a vitezovima«. Drugo je mjesto (str. 9.), gdje se je htjelo kazati, da su »monumentum« i »memoria« nesumljivo poganskog porijetla, a »depositio« i »dor- mitio« kršćanskoga, ali uslijed premještaja riječi nastalo drugo značenje, Ovo je lako razumljivo, ako se na um uzme, da se je to posve lako moglo dogoditi, kada se pre- tiskaje, lome stupci prije složeni, pravi nova paginacija, kako se je to radilo s »Crticama«, — Sve je drugo u »Bullettino-u« — ka- zali smo — neumjesno, neispravno, kontra- ditorno, tvrdnje bez ma bilo kakova dokaza. A da je ovo ovako, što kažemo, razabrat će čitalac iz ovoga, što slijedi. Gosp. auktor »Crtica« kaže u pristupu da »ne piše za strukovnjake« da »tu ne ima ništa nova« da »piše za one, koji bi u potrebi mogli zamijeniti strukovnjaka u kakvom zabitom i na pola divljem seocu«, jer »se strukovnjaci ne mogu naći svukud buduć da bilokucije ne imađu« da »ko znade nešto povjesti kršćanske i rimske i ko bude poznavao nešto latinskoga jezika sa ovim njegovim crticama moće se orijen- tovati u tomu pitanju... znaće suditi o čemu se radi«. Ovako pisac u svomu uvodu: »Zašto ovo pišem«, Ovomu je »Bullettino« htio da prigovori, Prigovara ovako: »Ovim je premnogo re- čeno. Jednom knjigom, pa bila ona i oveća nije se moguće u arheologiji dobro orijen- tovati, a kamo li brošurom, iz koje kada se izuzmu kratice i konzularni fasti, jedva ostaje četrdeset stranica. Zato ako čitalac držeći se piščeva načela bude smatrao da zaslužuje da se spasi samo ono, što po ovoj Uputi bude mogao o stvarima suditi, tad će mnogo toga zaturiti i zabaciti, što bi bilo veoma vrijedno da se sačuva. Na taj način ova Uputa će mnogo više škoditi arheološkoj znanosti nego koristiti. Ima na hiljadu natpisa, kojih važnost ne može da shvati ni čitalac najbolje knjige o epigra- fiji, jer su slova teško čitljiva, jer su slabo uklesana, jer su ulomci i t, d., kamo li će jednom ovako malenom knjigom«. Ovako »Bullettino«. Sve što ovdje prigovara »Bu/lettino« »Cr- ticama« nije na svomu mjestu. »Crtice« go- vore o orijentaciji, Orijentacija znači — a to svak znade — kada se samo znade, na komu se mjestu čovjek nalazi, ako i ne zna niti pozna, što mu je na okolo; ori- jentacija kaže samo put, koji vodi do ne-|više koga mjesta i ako nam je mjesto posve ne poznato. Ovako svak shvaća orijentaciju. »Bulletino« prigovara: to je preveć re- čeno, jer ima nečitljivih natpisa, koji se ne- dadu pročitati ni najboljom knjigom epi- grafije. A gdje su »Crtice« kazale, da se snjima mogu nečitljivi i teški natpisi čitati? Gdje su »Crtice« kazale, da se snjima mogu či- tati, ono što se ne dade razbistriti pomoću i najbolje knjige? Odkada orijentacija u je- dnoj znanosti znači riješenje najtežih pro- blema te znanosti? Ovo bi se zvalo u logici ignoratio elen- chi ili mutatio elenchi. A u ovakove po- griješke jedan znanstveni časopis ne bi smio upadati, — »Bullettino« prigovara, da će se ovim »Crticama« više uništiti starine, nego sahraniti. Prolistali smo skraja na krat »Crtice« da vidimo, što se prema »Crticama« ima uni- štiti što li sahraniti, ali nijesmo našli niti riječi o tomu. Odakle je i kako je »Bullet- tino« došao do ovoga zaglavka? Ili je »B.« sašao na taj zaglavak stoga što »Crtice« ne mogu pročitati nečitljive natpise, ili je to njegov svojevoljan ničim opravdan za- glavak. Ako je »B.« tako zaglavio jer »Cr- ticama« ne dadu se pročitati ne čitljivi nat- pisi, tada valja da pristane uz absurd, da svaki drugi i najbolji manual arheologije će štetovati, nego li koristiti, jer niti DERE o PERI a 00 MESNE OT I