i. a. 1 Br. 326. MA CRVENA 1 U DUBROVNIKU, 27 Maja 19l1. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto MISM God. VII. godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 19 PA?A, Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. a koji se više puta tiskaju (&retplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma «opisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se, — Plativo i utužijivo u Dubrovniku. Dakle u Klek? Pogovaralo se je iz daljega, da bi bosanska glavna pruga željeznice mo- gla izdušiti u Klek, a mi, koji zaista dobro poznamo položaj Kleka, smijali smo se; jer bilo s Hutova preko Kle- pavice ili iz neretvanske nizine preko Vučjeg Klanca na Radež, ogromne su poteškoće, a sami je Klek gotova pu- stinja, kamenita i nevoljna; te kad bi se nešto hoćelo učiniti trebalo bi na- suti na pregršte suhoga zlata. Govor- kalo se je, pak sve zaspalo, kad pro- budi stvar u Delegacijama glavom mi- nistar Burjan. Onda smo kazali da bi imali i zastupnici i svi faktori ustati proti tomu, te stvar osujetiti; posto- jalo je i Željezničko Vijeće, koje je sa tolikom reklamom inšenirao poglavica »napsednjaka« i zastupnik u Parlamentu Dr. Smodlaka; ali niko se ne krene barem svojski i ozbiljno da zamete trag toj pogubnoj namisli odma iz po- četka, i eto smo dočekali da je Ze- maljski Savjet Herceg-Bosne svečano predao memorandum ministru Burja- nu, te drugim nadležnim ministarstvi- ma, gdje u prve traži gragju pruge preko Rame na Neum-Klek. Neka pro- ste gospoda, koja su tamo išla i me- morandum predala, ali neka budu u- vjerena da tim ne samo da nam nije- su zaslugu učinila, nego su nas ranila posred našeg srca. Prije svega tim su se predala u ru- ke Magjara, koji se utvaraju u Kleku podignuti novu Senjsku Rijeku, te zna- ti ju eksploatisati brutalno i azijatski na našu štetu, kako to rade na Rije- ci, koja po očitom dokazanom pravu priznatom po najvišim faktorima imala bi biti sastavni dio Hrvatske, a kamo li neće amo gdje se ne zna ni ko pi- je ni ko plaća, toli više kad im i Sa- bor Herceg-Bosne ide u susret? Da- nas na Rijeci, gdje su još Hrvati u većini, nema baš ništa hrvatskoga, ško- PODLISTAK. »Crvona Hrvatska“ i istina. U svome broju 39. stoji članak »Rugje Bošković«, kojemu neb bilo prigovora da ga ne kvari natruha naprednjaštva, koje je lucus a non lucendo; na osnovi krupnijeh e što ćemo u kratko dokazati. »C. H.« veli: 8B. je bio jezuita. Naravno da mu je usljed toga bila stegnuta sloboda istraživanja; a to nije istinito, prvo svega jer nijedan njegov životopisac ne spominje da su mu se činile bile koje poteškoće u istraživanju, a ni on isti to ne spominje, bilo s najmanjom riječi; pak iz povjesti se zna da je proživio još nekoliko godina po ukinuću reda, a barem je onda bio posve slobodan! Istina je, imao je okopavanja i prepiraka u Breri, ali su mu i onda dola. 4ili u susret starješine, i oni koje je on u- brajao u kivne protivnik le su u tugjim rukama, vas vladin a- parat je u rukama Magjara, Talijanci se tamo primeću i nameću, dok se šu- movlaško Magjari šire, i tako uz dva nasilna klina Hrvati će prasnuti. Drugo, vapaj je naše pokrajine od kadgod su se uvele željeznice, da pri- je svega i mimo svijeh bude zadovo- ljeno Spljetu, kog su'sama narav i po- ložaj učinili najsposobnijeg da konku- riše i Trstu i Senjskoj Rijeci, i tako da ožive u pravom smislu sva pokra- jina. Vapaj je bio tako umjestan, tako razložit da su i sama Vlada i Beč u- vidila da se s manjega ne može, i baš se je u Spljetu stvorio onaj komad krnj-željeznice, koji i danas postoji, koji kako da se ruga i veli: doveo sam te do vrata, ali u kuću nećeš! A ako smo ljudi i imamo ponosa, da ni- je baš Spljet središte naše pokrajine, da nije najprikladnije mjesto za obrt i trgovinu, mi svi bi (smo ipak morali svom snagom zagovarati njegov inte- res i zabaciti bilo kojugod prugu, je- dan put kad je naš obraz i poštenje za to založeno. Možda da se komu pričini, da tim što odmećemo prugu Rama-Neum-Klek, ne zagovaramo interes Gruža, koja je luka ne daleko od Kleka, a koja je već pridružena preko Sarajeva i Bro- da mrežom Monarhije; ali neka se u- vjeri svak, da kad bi se ostvarila že- lja i volja magjarska, oni bi znali sve u Klek usredotočiti i Gruž bi, kako i sva Dalmacija, silno nazadovao, te se kajao, jer nije predvidio sve što će se dogoditi. Poznato je već svakomu, ka- ko lukavi i siloviti Magjari znadu u- rediti tarifu, zone i pruge, kako će debele svote u njihov tobolac, a da žrtvama ostanu sami otpatci i sitnež. Najbolji nam dokaz tužna Banovina, koja prima od svojih željeznica samo toliko, koliko joj bogati gavani Ma- gjari dobace, a da ne smije pisnuti ni tražiti računa. | ne samo da mora se primjerom potakli na visoki polet, jedan kao pjesnik drugi kako matematičar. Red ga je silio na neprestano učenje, na svakogodišnje rasprave; tako da je i u sta- roj starosti malo što nadodao, nego usavr- šio baš ono što je prigodom tih rasprava napisao. Red ga je primorao da ne samo za sebe usavrši učenje, nego nadasve radi drugijeh, a koliko je to pripomoglo njegovoj slavi, budi dosta kazati, da bi bio slavan da baš ništa nije napisao, kad je znao odgojiti o- nako vrsne učenike, koji su se proslavili kako matematičari i astronomi. Red mu je pronio ime, kad ga je izni- mno oslobodio kušnje novicijata, i dok još bijaše učenikom predao mu katedru matč- matike u glasovitom svom kolegju u Rimu. Red mu je dozvolio sva ona učena poslan- stva, koja su mu slavu utvrdila. Red je na- pokon po glasovitom O. Secchi dolično nje- govu slavu obranio. Željni bi bili znati, gdje je člankopisac našao ono što iznaša: 1. Da je B. u mla. dosti govorio, da je to nešto posve nara- vno, da se zemlja vrti oko sunca. 2, Da inkvizicija zabranjivala razumu, ta- pak da se zadovoljiti sa onim što joj Magjari ka- ko prosjaku dadu, nego ne može po- stignuti da joj barem sagrade one pru- ge, koje su joj od prijeke potrebe, ako hoće da se kulturno podigne. Uže hr- vatsko primorje već su Magjari pod sobom zbili, a sad bi hoćeli i naše hrvatsko-dalmatinsko more, a to preko Kleka. Za to iskreno kažemo, mješte sreće i koristi u toj namišljenoj pruzi vidimo veliku /našu nevolju, strašnu pogibelj a možda i našu propast; a Bošnjaci koji su je otišli zagovarati, tijem se vezani predaju ma milost i nemilost oholih Magjara, koji će ta- mo okrenuti sve, koji će u onoj pu- stinji sagraditi kuće, hotele, dvore za Arpadovu djecu, i činiti da se oni bo- gate i sisaju našu krv, našu korist i dobro pot iraju. Pridružujemo naš glas onomu »N. J.« i begenamo potpuno što je ono pisalo, a ako je sreća nadamo se da će svi pozvanici priskočiti, kako bi se osujetila huda magjarska namisao, da se širi gdje joj nikako mjesta nije, u naše primorje. Ustanimo i viknimo : Ragje nećemo željeznice, nego li da bude u Kleku! Raskrstimo se! Od slavnoga našeg Učitelja do danas je bio uvijek temelj našoj stranci u Banovini, u političkoj borbi, ne priznavati magodu i raskrstit se sa Magjarima. Program naš to osobito ističe i svi naši zastupnici u to u- piru, osvjedočeni da dok se to ne izvojšti, našem narodu nema normalnog života, ne napretka, ne dobrostanja i sreće, Stvar je tako očita, da je zaista čudo da nije vas narod ustao, kako jedna duša da ju pro- vede; ali oni koji stoje uz Magjare znali su tako milim riječima zavarati narod; zna- li su ga ishitrenim načinima tako uspavati; znali su ga prividnim mrvicama tako zamu- knuti, da su uvijek bili u pretežnom broju. To isto slijedi i danas, jer Milina stranka na poštenu nagodu naginje, seljačka je stran- ka za to, a i ista koalicija drži se toga, ka- G. 1744. pečatana su u Luki »Meorie sopra la Fisica e Istoria Naturale di di- versi Valentuomini«, tu na listu 161. poči- mlje raćnja B. »Rasprava o obliku zemlje« a theza mu je: po obliku se zemlje ne može dokazati nje kretanje (nihil e figura tellu- ris pro molu ipsius adstruendo deduci). G. 1746. kod Komareka u Rimu B. obje- lodani raspravu »De Cometis«, u kojoj veli: Nevton veli da se zemlja okreće. A mi po- štujući izreke sv. Pisma, i naredbe sv, In- kvizicije vršeći, kažemo da stoji (At nos sacrarum litterarum testimonia venerati et S. R. Inquisitionis decretis obsequentes im- motam statuimus). Evo kako je mladi B, mislio; te dobro veli učeni prof. i akademičar Varićak. (Rad J. A. knjiga 181. 1. 93.) B. je naime bio duboko uvjeren da mi apsolutno kretanje nikada ni na kakao način ne možemo razlikovati od relativnoga. A kako je mislio B. kad bijaše star, Podlogom će nam biti njegova djela izdane u Bassanu g. 1785, kod Remondini (knjiga u. list 317), Spominje u istinu kako je Index zabra- njivao knjige koje kažu da se zemlja kreće, kaže da je on onda našao način, kako bi nepomičnost zemlje sljubio sa raznim astio- nom pojavama, pak nadostavlja: Po- sve je lažbeno, ono što se obično kaže, ko pijan plota, i spravna je opet pokušati sreću pregovora, a da magjarone ne spo- minjemo koje god fele bili. Osječka se je grupa otcijepila da pokuša može li uz ba- na Tomašića što oposlovati: uvjereni smo, da je pokušala u naivnosti .svojoj, jer je cijenila da će i suparnici biti pošteni u tu- m.čenju nagode, kako su i oni; pokušala je da od naroda odvrati gore nesreće; po- kušala je da blagim načinom i umjerenim zahtjevima navede Magjare na razbor. Pak što je doživjela uz družinu magjarona? Kad se podložila svoje čedne zahtjeve smjerno iznijeti u magjarskom jeziku, kad je podlegla da barem nešto izvojšti što bi joj ugled u narodu izdržalo, doživjela je da primi batina po sedam zakona, i da spa- ne do očaja, do razočaranja. Magjarski za- stupnički matadori svakim su ogrdotinama naravno u parlamentarnoj formi obasuli Hr- vate i hrvatski narod; a to bi se donekle moglo i podnijeti, kad se zna kakove su levente i šovinisti neki zastupnici; ali ono što se ne može podnijeti, na što bi imali svi planuti kako živa vatra, jesu izjave i riječi, koje su izustili glavni vladini faktori s one strane Leite. Pohvalio se je ministar poljodjelstva Sereny, da je izjednačio pra- na željeznici ima i odviše Hrvata, a da su svi Hrvati ugarski državljani hrvatske zavi- čajnosti. Na takove ispade; ma takovo sustavno omalovažanje hrvatskih poslanika; na tako- ve krvave uvrede; ra takovo proračunano vrijegjanje jasnih ustanova nagode, što će hrvatski rodoljubi, što će hrvatski narod? Hoće li imati zastupnici srčanosti da polo- že svoj mandat za Peštu, hoće li imati od- važnosti da reku narodu: sve smo pokuša- li, svaku smo podnijeli nebi li ti narode bilo bolje; ali koliko smo se mi krotkiji, pogodljiviji prikaživali, toliko su Magjari postajali silovitiji, zato ne ostaje ti drugo, na- rode, nego obračunati š njima, od njih se raskrstiti, braniti svoje muževno i odrješi- to, prizvati se na krunu i na napredne na- rode Evrope, pak neka pukne što ima pu- knuti: što prije, to bolje, jer ako u narodu smalaksa otporna snaga, magjarska će po- plava preko Hrvatske, kako i Sava kad se preko svog korita razlije. Jedan nek je vapaj, jedan poklič: raskr- stimo se od Magjara! Podajmo naše po- vjerenje onim, koji će hoćeti i znati to iz- vršiti ! va šumarske naobrazbe, i već su se rasta- pali magjaroni da su nešto velika oposlo- vali; ali do malo nadogje grozni tuš, jer isti ministar izjavi, da hrvatski šumari mo- raju učiniti državne ispite u Pešti i to na magjarskom jeziku. Tako koji se istakne kako gorljivi Magjar moći će biti šumar, drukčije neka puha u šake. Ministar domo- branstva Hazay oholo se je narugao zahtje- vu zastnpnika, da se podigne kadetsku ško- la za mladiće Hrvate, te bi ušli u vojnike, i ono po vojničku, kako da su zastupnici rekrute, zaviče: Zar da vam dam hrvatsku kadetsku školu za 15 kadeta? I tako odgo- vara taj dužnik narodu, koji je dao najbo- lje vojnike carstvu, a mnoge po izbor vrije- dne generale, u razmjerju svakako više ne- go druge narodnosti, nadasve Magjari. I hrvatskom domobranstvu su prišili na- ziv kraljsko ugarsko domobranstvo —, tra- žili su bijedni zastupriici da mješte ugar- sko, bude hrvatsko, ali ih je usrećitelj Ba- novine, a sad nje zagovornik, kako je sva- komu poznato ministar-presjednik Khuen, ušutkao i kazao: ne ireba modifikacija, jer je takav naziv (biva ugarsko) posve ispravan. A saglasno š njima i ministar željeznica Lukasc, razderao se je na zastupnike, da Vijesti iz naroda. Iz Kotora. (Za organizaciju Hrvata u Boki). Kod zadnjih izbora za carevinsko vijeće poka- zala se u našim redovima njeka nesložnost, koja je nastala radi toga, što smo zabora- vili, da mislimo na sebe i na korist naše stranke, već smo se dali zavesti od ličnih simpatija bilo za jednoga bilo za drugoga kandidata. Svrha bi nam naprotiv morala biti, da budemo složni izmegju sebe, da i nadalje budimo i razvijamo složno hrvatsku svijest u ovim krajevima. Zlo je i naopako, da se dijelimo i svagjamo. U Boki smo u manjini te nam jedini spas stoji u složnom radu svih Hrvata. S toga bi prva dužnost svakoga pravaša morala biti, da gledamo, kako će to nesporazumljenje izmegju nas nestati, a osobito pak nebismo smjeli za- boraviti, da su nam u Boki bliži Hrvati, kojoj god stranci pripadali nego iko drugi. Ovih je dana bila pokrenuta akcija za or- ganizaciju svih Hrvata u Boki bez razlike stranaka, koja je zbilja potrebita ne toliko radi nastajnih izbora za carevinsko vijeće, koliko za buduće općinske izbore, Sastavio demiis, ab omnibus in Astronomia vel le- | crkvi, koju -je gledao dogragjenu, i gdje je viter initiatis. |redovnički svoj zavjet učinio, a to da se A na listu 319. kako pravi vjernik kaže : njegovoj braći po redu kaže što je mislio, Zato nepomičnost zemlje, jedini slučaj iz- megju neizmjernih jednako mogućijeh, bila bi neizmjerno neprilična; ali bi ta neprili- čnost odma nestala, kad bi isti Tvorac lju- dima po objavi izjavio, da je nju odabrao. (Hinc telluris quies, casus unicus inter in- finitos aeque probabiles, esset infinite im- probabilis; sed ea improbabilitas statim con- cideret; si ipse Naturae Auctor hominibus in sua revelatione enunciasset, se illum ip- sum selegisse). Tumači u kojem je smislu primao kre- tanje zemlje, pak zaključuje: Tako spasavši poštovanje, koje sam bio dužan prama svo- me stanju kršćanina, katolika, redovnika, odjelih filozofićna pitanja od kršćansko- polemičnih. (Sic illeso obsequio, quod o- mnino debebam meo statui hominis Chris- tiani, Catholici, religiosi, philosophicas qua- estiones a Christiano-polemicis sejunxeram). Na dugo bi nas odvelo dokazati da nije Inkvizicija baš zabranjivala takovo tumače- nje, jer to ne spada na stvar, a eto doka- zasmo kako je mislio B. dok je bio mlad i star, prosto »C, H.« da nas utjera u laž. U ime reda, veli još »C. H.«, morao je svoj razum pokoriti ljudima o kojima nije imao baš najbolje mišljenje. A to zaklju- čuje iz neobjelodanjenih pisama iz Pariza bratu Baru. Ne stavljamo u sumnju auten- tičnost tih pisama, ali zamjeramo razlogom da su se upotrebila baš zgodom, kad se svečano slavila njegova uspomena u istoj /Liesganige-a, Beccari-a, Soardi-a, kako »C. H.« natuca o jezuitskoj ludosti i oholosti. Sam pietet prama pokojniku imao je zadržati člankopisca da ne kalja njegovu uspomenu, prikazujuć ga kako himbenika i dvolična. B. je bio genij i velikan; ali je imao i mana, izmišlj a napokon mu je to i razum poremetilo. Bio je jako osjetljiv i opore ćudi, to pri- znavaju svi koji su o njemu pisali. je da je progonjen, Obzirni i učeni Rački, koji je napisao krasni životopis B. spominje žestoku i o- tvorenu njegovu ćud, neprikriven govor njegov, koji nije podoban bio zatajiti mi- sli, ni prikladan ublažiti razmiriću, (I. 37); g. prof. Klaić: (Glasoviti Hrvati prošlih vje- kova list 238): »mestrpljive i žestoke nara- v zroči često puta samomu sebi nesnosan i neugodan život; gosp. profesor Lovriče- vić (»Narodni List« br, 40) »u znanstve- nim raspravama znao je da bude oštar l O. Vennini i O, Luina, kako veli slovni Rački i g. prof, Varićak dokazuju, da u B. nije vladao razbor, kad ih je ubrajo u gla- vne svoje dušmane, dočim su oni pisali u Beč najvećim obzirom, dapače simpatijom o njemu. 1... Razdraženošću svojih živaca prou- silno razdražljiv«. Objelodanjena pisma A dostatna su djela istoga B. da njega natjeraju u škripac, jer on sam ubraja u |doctissimi u celeberrimi: savremene jezuite': Nocetti-a, Borgondi-a, Riccatti-a, La maire-a, Benve-