i.

a.

1

Br. 326.

MA CRVENA 1

U DUBROVNIKU, 27 Maja 19l1.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

1 četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

polugodište.

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

 

MISM

God. VII.

 

 

 

godišnje K. 9 — Ko

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 19 PA?A,
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

 

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

a koji se više puta tiskaju

 

 

 

(&retplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma «opisi Uredništvu. — Za
zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi

nefrankirani ne primaju se, — Plativo i utužijivo u Dubrovniku.

 

 

Dakle u Klek?

Pogovaralo se je iz daljega, da bi
bosanska glavna pruga željeznice mo-
gla izdušiti u Klek, a mi, koji zaista
dobro poznamo položaj Kleka, smijali
smo se; jer bilo s Hutova preko Kle-
pavice ili iz neretvanske nizine preko
Vučjeg Klanca na Radež, ogromne su
poteškoće, a sami je Klek gotova pu-
stinja, kamenita i nevoljna; te kad bi
se nešto hoćelo učiniti trebalo bi na-
suti na pregršte suhoga zlata. Govor-
kalo se je, pak sve zaspalo, kad pro-
budi stvar u Delegacijama glavom mi-
nistar Burjan. Onda smo kazali da bi
imali i zastupnici i svi faktori ustati
proti tomu, te stvar osujetiti; posto-
jalo je i Željezničko Vijeće, koje je sa
tolikom reklamom inšenirao poglavica
»napsednjaka« i zastupnik u Parlamentu
Dr. Smodlaka; ali niko se ne krene
barem svojski i ozbiljno da zamete
trag toj pogubnoj namisli odma iz po-
četka, i eto smo dočekali da je Ze-
maljski Savjet Herceg-Bosne svečano
predao memorandum ministru Burja-
nu, te drugim nadležnim ministarstvi-
ma, gdje u prve traži gragju pruge
preko Rame na Neum-Klek. Neka pro-
ste gospoda, koja su tamo išla i me-
morandum predala, ali neka budu u-
vjerena da tim ne samo da nam nije-
su zaslugu učinila, nego su nas ranila
posred našeg srca.

Prije svega tim su se predala u ru-
ke Magjara, koji se utvaraju u Kleku
podignuti novu Senjsku Rijeku, te zna-
ti ju eksploatisati brutalno i azijatski
na našu štetu, kako to rade na Rije-
ci, koja po očitom dokazanom pravu
priznatom po najvišim faktorima imala
bi biti sastavni dio Hrvatske, a kamo
li neće amo gdje se ne zna ni ko pi-
je ni ko plaća, toli više kad im i Sa-
bor Herceg-Bosne ide u susret? Da-
nas na Rijeci, gdje su još Hrvati u
većini, nema baš ništa hrvatskoga, ško-

PODLISTAK.

»Crvona Hrvatska“ i istina.

U svome broju 39. stoji članak »Rugje
Bošković«, kojemu neb bilo prigovora da
ga ne kvari natruha naprednjaštva, koje je
lucus

a non lucendo; na osnovi krupnijeh
e što ćemo u kratko dokazati.

»C. H.« veli: 8B. je bio jezuita. Naravno
da mu je usljed toga bila stegnuta sloboda
istraživanja; a to nije istinito, prvo svega
jer nijedan njegov životopisac ne spominje
da su mu se činile bile koje poteškoće u
istraživanju, a ni on isti to ne spominje,
bilo s najmanjom riječi; pak iz povjesti se
zna da je proživio još nekoliko godina po
ukinuću reda, a barem je onda bio posve

 

 

 

slobodan! Istina je, imao je okopavanja i
prepiraka u Breri, ali su mu i onda dola.
4ili u susret starješine, i oni koje je on u-
brajao u kivne protivnik

 

 

le su u tugjim rukama, vas vladin a-
parat je u rukama Magjara, Talijanci
se tamo primeću i nameću, dok se šu-
movlaško Magjari šire, i tako uz dva
nasilna klina Hrvati će prasnuti.

Drugo, vapaj je naše pokrajine od
kadgod su se uvele željeznice, da pri-
je svega i mimo svijeh bude zadovo-
ljeno Spljetu, kog su'sama narav i po-
ložaj učinili najsposobnijeg da konku-
riše i Trstu i Senjskoj Rijeci, i tako
da ožive u pravom smislu sva pokra-
jina. Vapaj je bio tako umjestan, tako
razložit da su i sama Vlada i Beč u-
vidila da se s manjega ne može, i baš
se je u Spljetu stvorio onaj komad
krnj-željeznice, koji i danas postoji,
koji kako da se ruga i veli: doveo
sam te do vrata, ali u kuću nećeš! A
ako smo ljudi i imamo ponosa, da ni-
je baš Spljet središte naše pokrajine,
da nije najprikladnije mjesto za obrt i
trgovinu, mi svi bi (smo ipak morali
svom snagom zagovarati njegov inte-
res i zabaciti bilo kojugod prugu, je-
dan put kad je naš obraz i poštenje
za to založeno.

Možda da se komu pričini, da tim
što odmećemo prugu Rama-Neum-Klek,
ne zagovaramo interes Gruža, koja je
luka ne daleko od Kleka, a koja je
već pridružena preko Sarajeva i Bro-
da mrežom Monarhije; ali neka se u-
vjeri svak, da kad bi se ostvarila že-
lja i volja magjarska, oni bi znali sve
u Klek usredotočiti i Gruž bi, kako i
sva Dalmacija, silno nazadovao, te se
kajao, jer nije predvidio sve što će se
dogoditi. Poznato je već svakomu, ka-
ko lukavi i siloviti Magjari znadu u-
rediti tarifu, zone i pruge, kako će
debele svote u njihov tobolac, a da
žrtvama ostanu sami otpatci i sitnež.
Najbolji nam dokaz tužna Banovina,
koja prima od svojih željeznica samo
toliko, koliko joj bogati gavani Ma-
gjari dobace, a da ne smije pisnuti ni
tražiti računa. | ne samo da mora se

primjerom potakli na visoki polet, jedan
kao pjesnik drugi kako matematičar.

Red ga je silio na neprestano učenje, na
svakogodišnje rasprave; tako da je i u sta-
roj starosti malo što nadodao, nego usavr-
šio baš ono što je prigodom tih rasprava
napisao.

Red ga je primorao da ne samo za sebe
usavrši učenje, nego nadasve radi drugijeh,
a koliko je to pripomoglo njegovoj slavi,
budi dosta kazati, da bi bio slavan da baš
ništa nije napisao, kad je znao odgojiti o-
nako vrsne učenike, koji su se proslavili
kako matematičari i astronomi.

Red mu je pronio ime, kad ga je izni-
mno oslobodio kušnje novicijata, i dok još
bijaše učenikom predao mu katedru matč-
matike u glasovitom svom kolegju u Rimu.
Red mu je dozvolio sva ona učena poslan-
stva, koja su mu slavu utvrdila. Red je na-
pokon po glasovitom O. Secchi dolično nje-
govu slavu obranio.

Željni bi bili znati, gdje je člankopisac
našao ono što iznaša: 1. Da je B. u mla.
dosti govorio, da je to nešto posve nara-
vno, da se zemlja vrti oko sunca. 2, Da
inkvizicija zabranjivala razumu, ta-
pak da se

zadovoljiti sa onim što joj Magjari ka-
ko prosjaku dadu, nego ne može po-
stignuti da joj barem sagrade one pru-
ge, koje su joj od prijeke potrebe, ako
hoće da se kulturno podigne. Uže hr-
vatsko primorje već su Magjari pod
sobom zbili, a sad bi hoćeli i naše
hrvatsko-dalmatinsko more, a to preko
Kleka. Za to iskreno kažemo, mješte
sreće i koristi u toj namišljenoj pruzi
vidimo veliku /našu nevolju, strašnu
pogibelj a možda i našu propast; a
Bošnjaci koji su je otišli zagovarati,
tijem se vezani predaju ma milost i

 

 

nemilost oholih Magjara, koji će ta-
mo okrenuti sve, koji će u onoj pu-
stinji sagraditi kuće, hotele, dvore za
Arpadovu djecu, i činiti da se oni bo-
gate i sisaju našu krv, našu korist i
dobro pot iraju.

Pridružujemo naš glas onomu »N.
J.« i begenamo potpuno što je ono
pisalo, a ako je sreća nadamo se da
će svi pozvanici priskočiti, kako bi se
osujetila huda magjarska namisao, da
se širi gdje joj nikako mjesta nije, u
naše primorje.

Ustanimo i viknimo : Ragje nećemo
željeznice, nego li da bude u Kleku!

 

Raskrstimo se!

Od slavnoga našeg Učitelja do danas je
bio uvijek temelj našoj stranci u Banovini,
u političkoj borbi, ne priznavati magodu i
raskrstit se sa Magjarima. Program naš to
osobito ističe i svi naši zastupnici u to u-
piru, osvjedočeni da dok se to ne izvojšti,
našem narodu nema normalnog života, ne
napretka, ne dobrostanja i sreće, Stvar je
tako očita, da je zaista čudo da nije vas
narod ustao, kako jedna duša da ju pro-
vede; ali oni koji stoje uz Magjare znali
su tako milim riječima zavarati narod; zna-
li su ga ishitrenim načinima tako uspavati;
znali su ga prividnim mrvicama tako zamu-
knuti, da su uvijek bili u pretežnom broju.
To isto slijedi i danas, jer Milina stranka
na poštenu nagodu naginje, seljačka je stran-
ka za to, a i ista koalicija drži se toga, ka-

G. 1744. pečatana su u Luki »Meorie
sopra la Fisica e Istoria Naturale di di-
versi Valentuomini«, tu na listu 161. poči-
mlje raćnja B. »Rasprava o obliku zemlje«
a theza mu je: po obliku se zemlje ne može
dokazati nje kretanje (nihil e figura tellu-
ris pro molu ipsius adstruendo deduci).

G. 1746. kod Komareka u Rimu B. obje-
lodani raspravu »De Cometis«, u kojoj veli:
Nevton veli da se zemlja okreće. A mi po-
štujući izreke sv. Pisma, i naredbe sv, In-
kvizicije vršeći, kažemo da stoji (At nos
sacrarum litterarum  testimonia venerati et
S. R. Inquisitionis decretis obsequentes im-
motam statuimus).

Evo kako je mladi B, mislio; te dobro veli
učeni prof. i akademičar Varićak. (Rad J. A.
knjiga 181. 1. 93.) B. je naime bio duboko
uvjeren da mi apsolutno kretanje nikada
ni na kakao način ne možemo razlikovati
od relativnoga.

A kako je mislio B. kad bijaše star,
Podlogom će nam biti njegova djela izdane
u Bassanu g. 1785, kod Remondini (knjiga
u. list 317),

Spominje u istinu kako je Index zabra-
njivao knjige koje kažu da se zemlja kreće,
kaže da je on onda našao način, kako bi
nepomičnost zemlje sljubio sa raznim astio-
nom pojavama, pak nadostavlja: Po-
sve je lažbeno, ono što se obično kaže,

 

 

 

 

ko pijan plota, i spravna je opet pokušati
sreću pregovora, a da magjarone ne spo-
minjemo koje god fele bili. Osječka se je
grupa otcijepila da pokuša može li uz ba-
na Tomašića što oposlovati: uvjereni smo,
da je pokušala u naivnosti .svojoj, jer je
cijenila da će i suparnici biti pošteni u tu-
m.čenju nagode, kako su i oni; pokušala
je da od naroda odvrati gore nesreće; po-
kušala je da blagim načinom i umjerenim
zahtjevima navede Magjare na razbor. Pak
što je doživjela uz družinu magjarona?
Kad se podložila svoje čedne zahtjeve
smjerno iznijeti u magjarskom jeziku, kad
je podlegla da barem nešto izvojšti što bi
joj ugled u narodu izdržalo, doživjela je
da primi batina po sedam zakona, i da spa-
ne do očaja, do razočaranja. Magjarski za-
stupnički matadori svakim su ogrdotinama
naravno u parlamentarnoj formi obasuli Hr-
vate i hrvatski narod; a to bi se donekle
moglo i podnijeti, kad se zna kakove su
levente i šovinisti neki zastupnici; ali ono
što se ne može podnijeti, na što bi imali
svi planuti kako živa vatra, jesu izjave i
riječi, koje su izustili glavni vladini faktori
s one strane Leite. Pohvalio se je ministar
poljodjelstva Sereny, da je izjednačio pra-

na željeznici ima i odviše Hrvata, a da su
svi Hrvati ugarski državljani hrvatske zavi-
čajnosti.

Na takove ispade; ma takovo sustavno

omalovažanje hrvatskih poslanika; na tako-
ve krvave uvrede; ra takovo proračunano
vrijegjanje jasnih ustanova nagode, što će
hrvatski rodoljubi, što će hrvatski narod?
Hoće li imati zastupnici srčanosti da polo-
že svoj mandat za Peštu, hoće li imati od-
važnosti da reku narodu: sve smo pokuša-
li, svaku smo podnijeli nebi li ti narode
bilo bolje; ali koliko smo se mi krotkiji,
pogodljiviji prikaživali, toliko su Magjari
postajali silovitiji, zato ne ostaje ti drugo, na-
rode, nego obračunati š njima, od njih se
raskrstiti, braniti svoje muževno i odrješi-
to, prizvati se na krunu i na napredne na-
rode Evrope, pak neka pukne što ima pu-
knuti: što prije, to bolje, jer ako u narodu
smalaksa otporna snaga, magjarska će po-
plava preko Hrvatske, kako i Sava kad se
preko svog korita razlije.

Jedan nek je vapaj, jedan poklič: raskr-

stimo se od Magjara! Podajmo naše po-
vjerenje onim, koji će hoćeti i znati to iz-
vršiti !

 

va šumarske naobrazbe, i već su se rasta-
pali magjaroni da su nešto velika oposlo-
vali; ali do malo nadogje grozni tuš, jer
isti ministar izjavi, da hrvatski šumari mo-
raju učiniti državne ispite u Pešti i to na
magjarskom jeziku. Tako koji se istakne
kako gorljivi Magjar moći će biti šumar,
drukčije neka puha u šake. Ministar domo-
branstva Hazay oholo se je narugao zahtje-
vu zastnpnika, da se podigne kadetsku ško-
la za mladiće Hrvate, te bi ušli u vojnike,
i ono po vojničku, kako da su zastupnici
rekrute, zaviče: Zar da vam dam hrvatsku
kadetsku školu za 15 kadeta? I tako odgo-
vara taj dužnik narodu, koji je dao najbo-
lje vojnike carstvu, a mnoge po izbor vrije-
dne generale, u razmjerju svakako više ne-
go druge narodnosti, nadasve Magjari.

I hrvatskom domobranstvu su prišili na-
ziv kraljsko ugarsko domobranstvo —, tra-
žili su bijedni zastupriici da mješte ugar-
sko, bude hrvatsko, ali ih je usrećitelj Ba-
novine, a sad nje zagovornik, kako je sva-
komu poznato ministar-presjednik Khuen,
ušutkao i kazao: ne ireba modifikacija, jer
je takav naziv (biva ugarsko) posve ispravan.

A saglasno š njima i ministar željeznica
Lukasc, razderao se je na zastupnike, da

 

Vijesti iz naroda.

Iz Kotora.
(Za organizaciju Hrvata u Boki). Kod

zadnjih izbora za carevinsko vijeće poka-
zala se u našim redovima njeka nesložnost,
koja je nastala radi toga, što smo zabora-
vili, da mislimo na sebe i na korist naše
stranke, već smo se dali zavesti od ličnih
simpatija bilo za jednoga bilo za drugoga
kandidata. Svrha bi nam naprotiv morala
biti, da budemo složni izmegju sebe, da i
nadalje budimo i razvijamo složno hrvatsku
svijest u ovim krajevima. Zlo je i naopako,
da se dijelimo i svagjamo. U Boki smo u
manjini te nam jedini spas stoji u složnom
radu svih Hrvata. S toga bi prva dužnost
svakoga pravaša morala biti, da gledamo,
kako će to nesporazumljenje izmegju nas
nestati, a osobito pak nebismo smjeli za-
boraviti, da su nam u Boki bliži Hrvati,
kojoj god stranci pripadali nego iko drugi.
Ovih je dana bila pokrenuta akcija za or-
ganizaciju svih Hrvata u Boki bez razlike
stranaka, koja je zbilja potrebita ne toliko
radi nastajnih izbora za carevinsko vijeće,
koliko za buduće općinske izbore, Sastavio

demiis, ab omnibus in Astronomia vel le- | crkvi, koju -je gledao dogragjenu, i gdje je

viter initiatis.

|redovnički svoj zavjet učinio, a to da se

A na listu 319. kako pravi vjernik kaže : njegovoj braći po redu kaže što je mislio,

Zato nepomičnost zemlje, jedini slučaj iz-
megju neizmjernih jednako mogućijeh, bila
bi neizmjerno neprilična; ali bi ta neprili-
čnost odma nestala, kad bi isti Tvorac lju-
dima po objavi izjavio, da je nju odabrao.
(Hinc telluris quies, casus unicus inter in-
finitos aeque probabiles, esset infinite im-
probabilis; sed ea improbabilitas statim con-
cideret; si ipse Naturae Auctor hominibus
in sua revelatione enunciasset, se illum ip-
sum selegisse).

Tumači u kojem je smislu primao kre-
tanje zemlje, pak zaključuje: Tako spasavši
poštovanje, koje sam bio dužan prama svo-
me stanju kršćanina, katolika, redovnika,
odjelih filozofićna pitanja od kršćansko-
polemičnih. (Sic illeso obsequio, quod o-
mnino debebam meo statui hominis Chris-
tiani, Catholici, religiosi, philosophicas qua-
estiones a Christiano-polemicis sejunxeram).

Na dugo bi nas odvelo dokazati da nije
Inkvizicija baš zabranjivala takovo tumače-
nje, jer to ne spada na stvar, a eto doka-
zasmo kako je mislio B. dok je bio mlad
i star, prosto »C, H.« da nas utjera u laž.

U ime reda, veli još »C. H.«, morao je
svoj razum pokoriti ljudima o kojima nije
imao baš najbolje mišljenje. A to zaklju-
čuje iz neobjelodanjenih pisama iz Pariza
bratu Baru. Ne stavljamo u sumnju auten-
tičnost tih pisama, ali zamjeramo razlogom
da su se upotrebila baš zgodom, kad se

 

 

svečano slavila njegova uspomena u istoj /Liesganige-a, Beccari-a, Soardi-a,

kako »C. H.« natuca o jezuitskoj ludosti i
oholosti. Sam pietet prama pokojniku imao
je zadržati člankopisca da ne kalja njegovu
uspomenu, prikazujuć ga kako himbenika
i dvolična. B. je bio genij i velikan; ali je
imao i mana, izmišlj
a napokon mu je to i razum poremetilo.
Bio je jako osjetljiv i opore ćudi, to pri-
znavaju svi koji su o njemu pisali.

je da je progonjen,

Obzirni i učeni Rački, koji je napisao

krasni životopis B. spominje žestoku i o-
tvorenu njegovu ćud, neprikriven govor
njegov, koji nije podoban bio zatajiti mi-
sli, ni prikladan ublažiti razmiriću, (I. 37);
g. prof. Klaić: (Glasoviti Hrvati prošlih vje-
kova list 238): »mestrpljive i žestoke nara-
v
zroči često puta samomu sebi nesnosan i
neugodan život; gosp. profesor Lovriče-
vić (»Narodni List« br, 40) »u znanstve-
nim raspravama znao je da bude oštar
l
O. Vennini i O, Luina, kako veli slovni
Rački i g. prof, Varićak dokazuju, da u B.
nije vladao razbor, kad ih je ubrajo u gla-
vne svoje dušmane, dočim su oni pisali u
Beč najvećim obzirom, dapače simpatijom
o njemu.

1... Razdraženošću svojih živaca prou-

silno razdražljiv«. Objelodanjena pisma

A dostatna su djela istoga B. da njega

natjeraju u škripac, jer on sam ubraja u
|doctissimi u celeberrimi: savremene jezuite':
Nocetti-a, Borgondi-a, Riccatti-a, La maire-a,

Benve-