Cuccagna. Doba je izbora; i svi će reptili iz tmina, balavci iz zakutka, pletipravde iz izba, mutikaše iz skrovišta, da se naloču žeženice rakije, naliju rumeni- ke vina, dobave masnih nadnica, gladne svoje kese napunu, ovim prišivajući sva bezakonja svijeta, onim ravnajući sta- ze sve do jasnog sunca do poviše zvijezda. Otresi se narode takovih na- metnika, jer ćeš skupo platiti bezbrižno i hudo njihovo plandovanje i gozbe. Dva tabora. Na poprištu su dvije stranke: hr- vatska narodna stranka, koja se pre- dala na milost i nemilost Hrvatskoj pučkoj naprednoj stranci i Dru. Smo- dlaki, te postala antiklerikalna (čitaj protuvjerska); i pravaška stranka, koja ostaje ono što je bila, kršćanska i ra- dikalna. Uz koju ćeš narode, dobro znaš sam! Dokazi. Evo ih; Ugledni su katolici Sloven- ci slijedeći izgled hrabrijeh kršćano-so- cijalaca u Beču, glasovitoga Centruma u Njemačkoj, ustali pak tu kitu po izbor rodoljuba ovako grdi narodna i napre- dna stranka u svome proglasu na na- rod: tamna organizacija, koja je zarazila i zarobila bratski nam narod slovenački; unijela je iz- vana klerikalnu politiku, u skroz stranačke i lične svrhe, ogrnula se plaštem izrogjenog pravaštva; profanisala je vjer- ske svetinje, hoće da sk uči narod pod najsramotniji jaram, hoće da raspiri sredovječni vjerski rat; i to sve za ništa drugo, nego jer je katolička, i jer su amo neki nasto- jali, i ako sa malim uspjehom, da na to navedu pravašku stranku. Zar sami katolici da budu u ustavno doba, he- lote, parija i robovi, bez ustavnoga prava? | jedan je svećenik to popisao! U velike se čudimo, jer smo ga zai- sta štovali, a sam je kriv ako ga je crkvena vlast osudila, i tako narodu otvorila oči. Nijesu ljudi kukumari! Nedičnu svoju hajku i sporazum sa naprednjacima opravdavaju tim, jer da je Dr. Sušteršić (ta žlindra kako ga pogrdno zovu) amo došao i dogova- rao se sa nekim pravašima. Neka kažu kukumarima, |a ljudi znadu da je uta- načen sporazum sa Dr. Smodlakom otrag nekoliko godina, kad se za Šu- šteršića nije znalo, kad se nikomu ni- je ni snijevalo da pokreče katoličku klerikalnu stranku, kad su zastupnici hrvatske narodne stranke bili sa Šu- šteršićem nokat i meso. Nijesu li on- da jasno ustali značajni Don Frano |- vanišević i Don Vice Medini, a mno- gi i mnogi privatno da žigošu takav sporazum? Nijesu li očito kaživali na što će se doć? Narode, ovu prevaru upiši u raboš! Ugroženi javni moral. Evo što nam piše veoma ugledni svećenik, koji pomnjivo prati narodne prilike Slavena : I ovo se nahodi u proglasu do sada nečuvenom u hrvatskom narodu, za buduće izbore. Komu to progovaraju ? Zar biračima hrvatskim u Dalmaciji . .. i to protiv izvana unešene klerikalne politike. Ču- dnovato to glasi. Da se tako haran- gira proti kat. svećenstvu, koje niklo iz naroda, živi u narodu i radi za na- rod. Zar narod ne pozna svoga sve- ćenstva. Rado bi potisli kat. svećen- stvo u sakristije, pa da onda mogu po volji gospodariti. To bi oni htjeli. Nu kat. hrv. svećenstvo neće zapuštiti svoga naroda. Ta popreko svi smo iz naroda, i do sada uvijek smo bili s na- rodom i hoćemo i ustrajati s narodom. Progovaraju u ime ugroženoga javnog morala , . . kakvi bi to mogao biti ja- hrv. novine: kako se je podpišivalo tugja imena neovlašteno. Ko? Napred- njaci, korifeji, prvaci. Jedan Lorković. Taj Lorković, koji ima pok. Neumanu mnogo zahvaliti, on naprednjak pod- pisao je neovlašteno tugje ime samo da svoga dobročinitelja sruši. Bilo je na sudu u Zagrebu govora o slobo- dnoj ljubavi, koju kršć. moral smatra nemoralnom; sva naprednjačka štampa smatrala je to moralnim. MNaprednjaci i zagrebački i splitski obećavaju na- rodu diobu tugjih dobara. Nitko od naprednjaka tomu ne protuslovi. To bi imao biti taj ugroženi moral. Slobodna ljubav, sloboda podpišivanja tugjih i- mena, slobodna dioba tugjega vlastni- štva. Ko ugrožava taj naprednjački mo- ral? Kat. svećenstvo. Jer brani kršć. moral, moral deset zapovjedi Božjih. Tu borbu naziva taj famozni proglas klerikalizmom. | jošte predbacuju Slo- vencima, da su sluge i robovi neke tamne organizacije. Vele tamne, a kad tamo nijedan narod slovinski nije tako obaviješten, nije tako podučen o ja- vnim pol. pitanjima kao što je sloven- ski. Nigdje ne ima toliko pučke de- mokratičke slobode koliko megju njima. Mnogi »fant« slovenski više se razu- mije u današnja svijetom drmajuća pi- tanja, nego li »gospar« podpisan na onom proglasu. Mi se kano Slaveni upravo pono- simo, što se je Slovenski narod tako na svoje noge postavio i što svojom glavom misli. Slovenci su nadvisili u tom i Čehe. Vidi se što i Slaveni mogu. Jer kad su se Slovenci mogli tako uzdići, gdje su oni tako rekuć od sviju Slavena najviše bili izloženi najezdi germanskoj; onda se možemo i mi Hrvati nadati, da ćemo se moći i mi odhrvati i najezdi i magjarskoj i talijanskoj. Nas veseli, da je to uči- nila iz Slovenaca kat. kultura, kao što je nekoć i Dubrovnik kat. kultura u- činila prvim gradom na Balkanu. | baš stoga što je od Slovenaca ugrožen na- prednjački moral, odtud upravo fer- rerski bijes u tom proglasu proti kat. Slovencima. Kao što je ono Ferrer — koji je našao i u Dubrovniku štova- telja — u Barceloni dao porobiti i po- paliti dobrotvorne zavode — Domus Christi — koje su bezplatne, Isusu za ljubav, fratri i koludrice uzdržavali; tako nebi morali po tom proglasu i naši naprednjaci sa zemljom sravnati : sve što je u rukama i popova i fra- tara i koludrica. Dvije mjere. Prosto je nekim novinama liberalno širiti ideje, koje nijesu saglasne sa nau- kom crkve, prosto im je ne štediti naj više Svetinje; a u zao čas ako revni katolici svećenici i svjetovnjaci nasto- je da se odupru tom pokušaju: eto klerikalizma, katolici mute, rovare, ru- še onaj sklad i ljubav, koji je neop- hodno potrebit narodu: ali kad se po- zivlju ti listovi da odustanu od pogu- bnih nasrtaja, oni napadaju još žešće, pak akcija izazivlje reakciju, Sudi ti, na- rode, nije li tako! Mutne rabote i barchette, Ima riječ, veleučeni g. Antun vitez Vuković; on kaže: Poslije raspusta carevinskoga Vijeća — i ako izmučen teškim teretom naporn i dugogodišnjega rada, osobito u zadnje doba parlamentarne opstrukcije, koja je silila za- stupnike da još većom mukom traže načina da pomognu svojim biračima, rado sam se odazvao pozivu najprije opčine Vrhgorske, pak redom skoro svih ostalih općina mo- jega izbornoga kotara, koje su me zamolile preko svojih prestavnika, da bi ih i dalje zastupao u carevinskome Vijeću, uvjerava- jući me, da ogromna većina birača želi mene za svojega prestavnika u Parlamentu. A zbilja toliko je godina da sam posve- tio sve moje sile i svu djelatnost miloj mi Dalmaciji, osobito mojem izbornom kotaru, te sam se osjećao i dužnim da još koristim koliko god mogu svojoj zemlji i narodu. Na sastanku Upravnoga Odbora »Hrvat- ske stranke« održanome u Zadru dne 23 vni moral, koga ugrožava kat, iona stvo. Počujte, Nedavno su pisale sve |neke PRAVA CRVENA HRVATSKA lja izbornog mi kotara, šio je bilo progla- šeno i u »Narodnome Listu«, Ovdje moram istaknuti da je taća sami vogja demokratske stranke preporučivao svo- jim pristašama u Neretvi, da glasuju za me kao za kandidata »hrv. stranke«. Ovako je bilo i ostalo sve do prvih dana ovoga mjeseca svibnja, kad mi stigne iz Zadra u Beč telegram jednog zastupnika u dalmatinskome Saboru, u kojemu me po- zivlje, da odmah dogjem n Zadar radi va- žnog nekog pitanja. U Zadru na 4 tek. mj. doznao sam tek da demokratska stranka traži za se moj izborni kotar, jer da ima tobože za se ve- liku većinu birača. Ja se tada požurim od- mah do mojih birača i tu se, u kotaru, na licu mjesta uvjerim da se stanje stvari i prilika nije ni najmanje promijenilo, i da je jednako velika većina birača za mene kako u početku tako i tada, i da me želi opet birati. Prestavnici raznih općina mojega kotara dopratiše me poslije do Spljeta, gdje smo izvijestili vodstvo »Hrvat. stranke« o stanju stvari. Prema tome moralo se je vjerovati, da je za Upravni Odbor »Hrvatske stranke« ri- ješeno pitanje moje kandidature, jer je — a ovo treba osobito istaknuti, do tada bilo govora samo o kandidaturi, koju je demo- kratska stranka htjela da postavi o mojemu kotaru. Nijesam htio da ostanem i dalje u Spljetu, jer nije za to ni bilo kakova razloga; ba- rem ja nijesam ni u smu posumnjati mo- gao, da se što drugo proti meni ruje i sprema. Par dana poslije moga odlaska, i to na 8 t. mj. bio je sastanak upravnoga odbora stranke, i tu je stopro iznešen zahtjev de- mokratske stranke, da Hrvatska Stranka po- stavi u Vrhgorsko-Neretvartskome srezu dru- goga kandidata, a mene svakako isključi. Uza sve odlučno protivljenje sa strane mojih pristaša — bez ikakve krivnje sa moje strane — i proti već izraženoj želji mojih birača, a da nijesam bio mi preslušan ni izvješten — većina Upravnoga Odbora stran- ke poklonila se je volji demokrata, koji su tražili glavu jednoga od najvjernijih pristaša stranke, i žrtvovala me jč. . . sve to »u ime mira i sloge«; biva samo da se sklopi kompromis sa demokratima. — Dočuo sam kasnije, a baš ovih zadnjih dana, da u ovom neimoralnom poslu nije toliko kriva demokratska stranka, kao što je kriva nekoličina od Upravnog odbora Hrv. stranke — jer kako mi svjedoče pouzdane i vrlo dobro obaviještene osobe, demokratska stranka — koja pače, kako je gori rečeno, iz početka preporučivala je svojim pristaši- ma da glasuju za meme — nije imala ni- kakvu namjeru da ustane proti meni, nego da su neki prvaci hrvatske stranke činili razumjeti demokratskoj stranci, da bi željeli da ona postavi kao uvjet sporazuma moju glavu i da od toga ne odustane, jer da će Upravni odbor hrvatske :stranke na to pri- stati. Dočuo sam takogjer od mojih prijatelja, da mi se je na sastancima u Spljetu i Me- tkoviću prigovaralo, da sam se ja držao preveć u dobrim i tijesnim odnošajima sa popovima i fratrima, kao da sam ja, jer pripadnik drugoj stranci, mogao uskratiti staro prijateljstvo i dužno poštovanje za- stupnicima naše časrie vjere. Kao da interesi vjere i potrebe crkve ni- jesu temeljna tačka u programu hrvatske stranke ? ! Kao da ja, kao zastupnik cijelog iednog izbornog kotara, nij esam bio dužan zago- varati interese nego samo mojih pristaša, a zapuštiti sasvijem one mojih protivnika, pa makar bili ovi zadniji pravedni i opravdani!!! Ali je takogjer i druga infamija — a tako je moram nazvati — iznešena proti meni. Pošto se nije rioglo sa drugim poštenim oružjem proti mepi istupiti, rečeno je da sam pri izboru zađejih delegacija hotimice izostao od glasowasija, samo da ne bude i- zabran koji moj, kolega hrv. stranke . . .& baš onaj čiju kandićlaturu — kako je po- znato gospodi lvčev iću, Biankiniu i Periću — ja sam vevno, pc» utanačenom ugovoru, preporučivao ! Mene je na 11 prosinca prošaste godine naglo spopala teška bolest, koja je trajala blizu do svršelka sij ečnja i kroz koju, 080- bito iz početka, vruć ica je uzrasla do 40 |stupanja, zapriječivši da na što ozbiljna mi- slim, a kamo li da ustanem sa kreveta, za izvršiti moju duži 1ost pri izboru dele- gata ! Ta moja teška bole st poznata je svim mo- jim prijateljima i zna icima u Beču, a o njoj mogu dati vajbolje im formacije liječnici : Dr. Izidor Pollak & Heinrich vil Wolff ic. i k. viši štapski li- ječnik IX. Spitalgarse 27. i Proi. Gustav Singer I, gU., na koje svak se može U tom pogledu ja nemogu drugo već sve- čano izjaviti da odriješivam od svake obveze osobu, kojoj bi ja bio tobože opravio ta- kovo pismo, ili kojoj bi bio šta slična izja- vio — pak da se slobodno takovo pismo iznese i da ko šta o tome znade proti meni posvjedoči. Ali dok se jedno ili drugo ne dogodi, svaki će pošteni čovjek reći samnom da takovi na- padaji iz busije nijesu drugo nego sramotna potvora ! Općinski prestavnici mog izbornog ko- tara javiše mi ganutim riječima onaj zaklju- čak upravnog odbora i neki megju njima upitaše me što da se ima učiniti i nebi li ja na svoju ruku kandidirao. Nego ta me je vijest iznebušila, ganula i teško uvrijedila — da za nekoliko dana ni- jesam uprav bio u stanju da o tom neču- venom dogogjaju razmišljam. Još se nijesam sasvim bio ni razabrao kada mi stigne druga vijest, da su presta- vnici »hrvat. narodne« i »demokratske stran- ke« u nedjelju 14 o. mj. pozvali u Metko- vić sastanak općinskih prestavnika, i da su zaključili da mjesto mene proglase drugoga kandidata. Ovu su mi vijest priopćili sami općinski prestavnici primjedbom, da su oni to uradili pod utiskom jednog članka u »Narodnome Listu« gdje je govora, da sam se ja poko- rio zaključku vodstva stranke i povukao sa- svim moju kandidaturu. Ali ja nijesam »Narodnome Listu« poslao takovu izjavu, niti sam ikoga ovlastio da za mene i u moje ime tako važnu izjavu učini. Ne pada mi ni iz daleka u pamet da bi prigovorio gosp. Biankinu, glavnome ure- dniku »Nar. Lista«, da je on upotrijebio proti meni moje privatno pismo u kojemu sam mu se baš žalio na postupanje stranke prema meni. Njemu sam u ovome času, kao dobrome prijatetju, povjerovao ganuća moga ćustva i moje namjere. Gospodin mi je Biankini stari prijatelj ; on se je u ovome poslu prema meni po- našao sasvim korektno i prijateljski; a ni- jesam se od njega drugačije ni nadao. Uvjeren sam da gosp. Biankini pošto ga ja nijesam valjda dosta uporno upozorio na skroz privatni karakter onog pisma, u do- broj se je vjeri smatrao ovlaštenim, da pri- opći Upravnome Odboru i javnosti nešto o mojim odlukama i namjerama što je iz o- noga pisma iscrpio. Svakako ona izjava u »Nar. Listu« osniva se na nesporazumljenju. Morao sam sve ovo izjaviti, da moji bi- rači budu o svemu izvješteni, i da znadu što je u stvari sa mandatom, te su ga sve do nedavna htjeli da opet meni povjere, i znadu, da je isključiva krivica Upravnoga Odbora stranke, ako su me istisnuli iz nje- zinih ređova nanijev mi grdnu nepravicu, a ne osvetila se ona samoj stranci prije ili poslije, kada na onakav način proganja stare svoje borce i vijerne privrženike ! Morao sam takogjer sve to navesti da dokažem kojim oružjem i kojim lažima se proti meni, donekle i proti samim općin- skim prestavnicima i biračima sa strane neke klike postupalo, koja hoće da se svakome, pa i cijeloj stranci nametne, a u ovome slu- čaju sve je moguće učinila da osjeti moju kandidaturu. Ovako sam prisiljen staviti na raspolože- nje mojim biračima i mandat dalmat. sa- bora, jer je prvi uslov da se stoji u kojemu društvu ili u kakvoj stranci: uzajamno pri- jateljstvo i povjerenje megju raznim člano- vima, a to mi, kako vide moji birači, danas fali prema mnogima. Teškim i ogorčenim srcem opraštam se od mojega izbornog kotara za koji sam to- liko godina radio vijerno, neprekidno i na- porno. Vjerujte mi, mili moji birači, da su mi u- vijek bili pred očima interesi naše Dalmacije i hrvatski ideali, da sam se znao u svakome času izlagati za stranku, koja mi je na sve sada ovako grubo odvratila, a bez ikakve moje krivnje, Jedino što mi moji protivnici pri- | govaraju to je onaj naslov dvorskoga sa- vjetnika, ili hofratha, kojim se dičim jer sam ga dobio bez ikakve protekcije, svojim ra- dom koji mi nije spriječavao da se izlažem, kao iko drugi, u vršenju zastupničkih mi dužnosti. Jedina mi je utjeha ta, da će narod, čija je duša nepokvarena, a srce iskreno, saču- vati uspomenu na njegova vijernog zastu- pnika, pa neka su ga drugi napustili, Ovu mi utjehu neće barem uskratiti ni- kakova klika. Imajte me dakle, mili moji birači, u dobroj uspomeni, kao što ni ja neću nigda zaboraviti ljubav i povjerenje kojim ste me počastili više puta. Trst, 23 svibnja. pr. mj. a u kojemu su bili i zastupnici uz povjerenike, uzeta je na znanje ta že- obratiti, se za to zanima. Antun vit, Vuković, Dakle? God. VII. Dakle svi za jedan štap, kroz Dal maciju za kandidate pravaške! Eto na- rode, što ti je za uraditi, ako hoćeš da ne bude bratoubilačke borbe, ne. go prava i čestita sloga u našoj po- krajini. Uvjerenje srpskog kralj. zemalj. sa- nitetskog šefa, Dr. Gjorgjevića: Prama mojim terapeutskim ispitima pokazala se prirodna Franjo-Josip gorka voda kao jedno ljekovito sredstvo jednako sigurno koliko i ozdravljajuće i to pri takovim bolestima, gdje se inače upo- trebljavalo veoma blage i lahke od- stranjujuće mineralne vode, — Dobija se u apotekama i drogerijama. Domaće vijesti. Promocija. Naš prijatelj g. Budislav Grgur Andjelinović, odvjetnički koncipient, promoviran je ma čast doktora prava. Sr- dačno čestitamo | Za što je Biankini suspondi. ram? Glavni suradnik »Narodnog Lista« rasturio je po izvjesnim novinama vijest, da je Don Juraj Biankini suspendiran ta- kogjer radi pisanja »Nar. Lista« u prilog glagolici. »Hrvatska Kruna« doznaje pak iz vjerodostojna izvora, da je ta vijest izmi- šljena i tendecijozna, rasturena u izborne svrhe, jer je Don Juru suspensija stigla sa- mo radi njegova potpisa na proglasu Hr- vatske i Pučke Napredne Demokratske Stran- ke. »Hrv. Kruna« pozivlje »Nar. List«, da iznese dekret suspenzije svoga gospodara, ako nije ovako, ali »Nar. List« na ovaj po- ziv šuti | Ribolov u Jandranskom mo- iPu. Po službenim podatcima ulovljeno je prošle godine u Jadranskom moru 48,526.181 komad ribe u težini od 13,082.112 kilogra- ma, a u vrijednosti od 9,741.174 kruna. Najviše se je ulovilo srdjela (5,369.206 klg.), a najmanje jegulja (120.552klg.) U ribolovu je bilo zaposleno 16.351 osoba sa 4837 čamaca u vrijednosti od 1,852.400 kruna, a sa spravama u vrijednosti od 3,316.222 kruna. Industrija ribe konservira- ne u ulju dala je prošle godine proizvod u vrijednosti od 5,797.574 kruna, od kojih spada 2,750,063 na Istru, a 3,074511 na Dalmaciju. Iseljivanje iz Austro-Ugarske u zadnjem desetgodištu iznosilo je u pre- komorske krajeve 1,114,547 osoba. Statisti- ka za Slavene u ovom pogledu upravo po- razna. U ovoj poli monarhije iseljivanje je upravo zarazilo baš slavenske predjele. I baš u minulom desetgodištu dadoše: Ga- licija 485.095, Češka 158.973, Moravska 93.306, Kranjska 35.030, Bukovina 32.126, Dalmacija 31.307, Štajerska 17.120, Gor- nja Austrija 16.598, Šleska 15.816, Gorica- Gradiška 2.875, Koruška 2.620 iseljenika. Klub ,,Starčević““, Novo osnovani pravaški akademski klub »Starčeviće u Gracu konstituirao se je ovako: Presjednik: Jeličić Rikard, cand. phil. Podpresjednik: Pasini Josip, cand. med. Tajnik: Bosnić Antun, stud. ing. Blagajnik: Pavelić Zvonimir, stud. pharm. Knjižničar: Frontel Stjepko, cand. phil. Časni sud : Bulat Petar, cand. phil. Duj- mović Zvonimir, stud. pharm, Marinković Pavo, stud. med. — Umoljavaju se gg. ko- lege, da se obraćaju na klubskoga tajnika. Za daljne informacije o »Klubu« Adresa : Tehnische Hochschule. Prigodom predstojećih izbo- ra za zastupničku kuću napisah knjižicu pod naslovom : »Otvorena riječ bi- račima u Dalmaciji«, koja će kroz malo da- na ugledati svijetlo. Knjižarska cijena 50 pata. Ko unaprijeda pošalje u biljegama 40 para, dobit će brošuru franko. Naručbe pri- ma administracija: »Kroatische Korespon- denz«, Beč II/I Taborstrasse 52 B. vrata 22. — Miho Jerinić, novinar. Zanimiv je u današnjem broju lista oglas sreće Samuela H.