Cuccagna.

Doba je izbora; i svi će reptili iz
tmina, balavci iz zakutka, pletipravde
iz izba, mutikaše iz skrovišta, da se
naloču žeženice rakije, naliju rumeni-
ke vina, dobave masnih nadnica, gladne
svoje kese napunu, ovim prišivajući sva
bezakonja svijeta, onim ravnajući sta-
ze sve do jasnog sunca do poviše
zvijezda. Otresi se narode takovih na-
metnika, jer ćeš skupo platiti bezbrižno
i hudo njihovo plandovanje i gozbe.

Dva tabora.

Na poprištu su dvije stranke: hr-
vatska narodna stranka, koja se pre-
dala na milost i nemilost Hrvatskoj
pučkoj naprednoj stranci i Dru. Smo-
dlaki, te postala antiklerikalna (čitaj
protuvjerska); i pravaška stranka, koja
ostaje ono što je bila, kršćanska i ra-
dikalna. Uz koju ćeš narode, dobro
znaš sam!

Dokazi.

Evo ih; Ugledni su katolici Sloven-
ci slijedeći izgled hrabrijeh kršćano-so-
cijalaca u Beču, glasovitoga Centruma u
Njemačkoj, ustali pak tu kitu po izbor
rodoljuba ovako grdi narodna i napre-
dna stranka u svome proglasu na na-
rod: tamna organizacija, koja je
zarazila i zarobila bratski nam
narod slovenački; unijela je iz-
vana  klerikalnu politiku, u
skroz stranačke i lične svrhe,
ogrnula se plaštem izrogjenog
pravaštva; profanisala je vjer-
ske svetinje, hoće da sk uči narod
pod najsramotniji jaram, hoće
da raspiri sredovječni vjerski
rat; i to sve za ništa drugo, nego jer
je katolička, i jer su amo neki nasto-
jali, i ako sa malim uspjehom, da na
to navedu pravašku stranku. Zar sami
katolici da budu u ustavno doba, he-
lote, parija i robovi, bez ustavnoga
prava? | jedan je svećenik to popisao!
U velike se čudimo, jer smo ga zai-
sta štovali, a sam je kriv ako ga je
crkvena vlast osudila, i tako narodu
otvorila oči.

Nijesu ljudi kukumari!

Nedičnu svoju hajku i sporazum sa
naprednjacima opravdavaju tim, jer da
je Dr. Sušteršić (ta žlindra kako ga
pogrdno zovu) amo došao i dogova-
rao se sa nekim pravašima. Neka kažu
kukumarima, |a ljudi znadu da je uta-
načen sporazum sa Dr. Smodlakom
otrag nekoliko godina, kad se za Šu-
šteršića nije znalo, kad se nikomu ni-
je ni snijevalo da pokreče katoličku
klerikalnu stranku, kad su zastupnici
hrvatske narodne stranke bili sa Šu-
šteršićem nokat i meso. Nijesu li on-
da jasno ustali značajni Don Frano |-
vanišević i Don Vice Medini, a mno-
gi i mnogi privatno da žigošu takav
sporazum? Nijesu li očito kaživali na
što će se doć? Narode, ovu prevaru
upiši u raboš!

Ugroženi javni moral.

Evo što nam piše veoma ugledni
svećenik, koji pomnjivo prati narodne
prilike Slavena :

I ovo se nahodi u proglasu do sada
nečuvenom u hrvatskom narodu, za
buduće izbore.

Komu to progovaraju ? Zar biračima
hrvatskim u Dalmaciji . .. i to protiv
izvana unešene klerikalne politike. Ču-
dnovato to glasi. Da se tako haran-
gira proti kat. svećenstvu, koje niklo
iz naroda, živi u narodu i radi za na-
rod. Zar narod ne pozna svoga sve-
ćenstva. Rado bi potisli kat. svećen-
stvo u sakristije, pa da onda mogu
po volji gospodariti. To bi oni htjeli.
Nu kat. hrv. svećenstvo neće zapuštiti
svoga naroda. Ta popreko svi smo iz
naroda, i do sada uvijek smo bili s na-
rodom i hoćemo i ustrajati s narodom.
Progovaraju u ime ugroženoga javnog
morala , . . kakvi bi to mogao biti ja-

 

hrv. novine: kako se je podpišivalo
tugja imena neovlašteno. Ko? Napred-
njaci, korifeji, prvaci. Jedan Lorković.
Taj Lorković, koji ima pok. Neumanu
mnogo zahvaliti, on naprednjak pod-
pisao je neovlašteno tugje ime samo
da svoga dobročinitelja sruši. Bilo je
na sudu u Zagrebu govora o slobo-
dnoj ljubavi, koju kršć. moral smatra
nemoralnom; sva naprednjačka štampa
smatrala je to moralnim. MNaprednjaci
i zagrebački i splitski obećavaju na-
rodu diobu tugjih dobara. Nitko od
naprednjaka tomu ne protuslovi. To bi
imao biti taj ugroženi moral. Slobodna
ljubav, sloboda podpišivanja tugjih i-
mena, slobodna dioba tugjega vlastni-
štva. Ko ugrožava taj naprednjački mo-
ral? Kat. svećenstvo. Jer brani kršć.
moral, moral deset zapovjedi Božjih.
Tu borbu naziva taj famozni proglas
klerikalizmom. | jošte predbacuju Slo-
vencima, da su sluge i robovi neke
tamne organizacije. Vele tamne, a kad
tamo nijedan narod slovinski nije tako
obaviješten, nije tako podučen o ja-
vnim pol. pitanjima kao što je sloven-
ski. Nigdje ne ima toliko pučke de-
mokratičke slobode koliko megju njima.
Mnogi »fant« slovenski više se razu-
mije u današnja svijetom drmajuća pi-
tanja, nego li »gospar« podpisan na
onom proglasu.

Mi se kano Slaveni upravo pono-
simo, što se je Slovenski narod tako
na svoje noge postavio i što svojom
glavom misli. Slovenci su nadvisili u
tom i Čehe. Vidi se što i Slaveni
mogu. Jer kad su se Slovenci mogli
tako uzdići, gdje su oni tako rekuć
od sviju Slavena najviše bili izloženi
najezdi germanskoj; onda se možemo
i mi Hrvati nadati, da ćemo se moći
i mi odhrvati i najezdi i magjarskoj i
talijanskoj. Nas veseli, da je to uči-
nila iz Slovenaca kat. kultura, kao što
je nekoć i Dubrovnik kat. kultura u-
činila prvim gradom na Balkanu. | baš
stoga što je od Slovenaca ugrožen na-
prednjački moral, odtud upravo fer-
rerski bijes u tom proglasu proti kat.
Slovencima. Kao što je ono Ferrer —
koji je našao i u Dubrovniku štova-
telja — u Barceloni dao porobiti i po-
paliti dobrotvorne zavode — Domus
Christi — koje su bezplatne, Isusu za
ljubav, fratri i koludrice uzdržavali;
tako nebi morali po tom proglasu i
naši naprednjaci sa zemljom sravnati :
sve što je u rukama i popova i fra-
tara i koludrica.

Dvije mjere.

Prosto je nekim novinama liberalno
širiti ideje, koje nijesu saglasne sa nau-
kom crkve, prosto im je ne štediti naj
više Svetinje; a u zao čas ako revni
katolici svećenici i svjetovnjaci nasto-
je da se odupru tom pokušaju: eto
klerikalizma, katolici mute, rovare, ru-
še onaj sklad i ljubav, koji je neop-
hodno potrebit narodu: ali kad se po-
zivlju ti listovi da odustanu od pogu-
bnih nasrtaja, oni napadaju još žešće,
pak akcija izazivlje reakciju, Sudi ti, na-
rode, nije li tako!

Mutne rabote i barchette,

Ima riječ, veleučeni g. Antun vitez
Vuković; on kaže:

Poslije raspusta carevinskoga Vijeća — i
ako izmučen teškim teretom naporn i
dugogodišnjega rada, osobito u zadnje doba
parlamentarne opstrukcije, koja je silila za-
stupnike da još većom mukom traže načina
da pomognu svojim biračima, rado sam se
odazvao pozivu najprije opčine Vrhgorske,
pak redom skoro svih ostalih općina mo-
jega izbornoga kotara, koje su me zamolile
preko svojih prestavnika, da bi ih i dalje
zastupao u carevinskome Vijeću, uvjerava-
jući me, da ogromna većina birača želi
mene za svojega prestavnika u Parlamentu.

A zbilja toliko je godina da sam posve-
tio sve moje sile i svu djelatnost miloj mi
Dalmaciji, osobito mojem izbornom kotaru,
te sam se osjećao i dužnim da još koristim
koliko god mogu svojoj zemlji i narodu.

Na sastanku Upravnoga Odbora »Hrvat-
ske stranke« održanome u Zadru dne 23

 

vni moral, koga ugrožava kat, iona

stvo. Počujte, Nedavno su pisale sve |neke

PRAVA CRVENA HRVATSKA

lja izbornog mi kotara, šio je bilo progla-
šeno i u »Narodnome Listu«,

Ovdje moram istaknuti da je taća sami
vogja demokratske stranke preporučivao svo-
jim pristašama u Neretvi, da glasuju za me
kao za kandidata »hrv. stranke«.

Ovako je bilo i ostalo sve do prvih dana
ovoga mjeseca svibnja, kad mi stigne iz
Zadra u Beč telegram jednog zastupnika u
dalmatinskome Saboru, u kojemu me po-
zivlje, da odmah dogjem n Zadar radi va-
žnog nekog pitanja.

U Zadru na 4 tek. mj. doznao sam tek
da demokratska stranka traži za se moj
izborni kotar, jer da ima tobože za se ve-
liku većinu birača. Ja se tada požurim od-
mah do mojih birača i tu se, u kotaru, na
licu mjesta uvjerim da se stanje stvari i
prilika nije ni najmanje promijenilo, i da
je jednako velika većina birača za mene kako
u početku tako i tada, i da me želi opet
birati.

Prestavnici raznih općina mojega kotara
dopratiše me poslije do Spljeta, gdje smo
izvijestili vodstvo »Hrvat. stranke« o stanju
stvari.

Prema tome moralo se je vjerovati, da
je za Upravni Odbor »Hrvatske stranke« ri-
ješeno pitanje moje kandidature, jer je —
a ovo treba osobito istaknuti, do tada bilo
govora samo o kandidaturi, koju je demo-
kratska stranka htjela da postavi o mojemu
kotaru.

Nijesam htio da ostanem i dalje u Spljetu,
jer nije za to ni bilo kakova razloga; ba-
rem ja nijesam ni u smu posumnjati mo-
gao, da se što drugo proti meni ruje i
sprema.

Par dana poslije moga odlaska, i to na
8 t. mj. bio je sastanak upravnoga odbora
stranke, i tu je stopro iznešen zahtjev de-
mokratske stranke, da Hrvatska Stranka po-
stavi u Vrhgorsko-Neretvartskome srezu dru-
goga kandidata, a mene svakako isključi.

Uza sve odlučno protivljenje sa strane
mojih pristaša — bez ikakve krivnje sa moje
strane — i proti već izraženoj želji mojih
birača, a da nijesam bio mi preslušan ni
izvješten — većina Upravnoga Odbora stran-
ke poklonila se je volji demokrata, koji su
tražili glavu jednoga od najvjernijih pristaša
stranke, i žrtvovala me jč. . . sve to »u
ime mira i sloge«; biva samo da se sklopi
kompromis sa demokratima. —

Dočuo sam kasnije, a baš ovih zadnjih
dana, da u ovom neimoralnom poslu nije
toliko kriva demokratska stranka, kao što
je kriva nekoličina od Upravnog odbora Hrv.
stranke — jer kako mi svjedoče pouzdane
i vrlo dobro obaviještene osobe, demokratska
stranka — koja pače, kako je gori rečeno,
iz početka preporučivala je svojim pristaši-
ma da glasuju za meme — nije imala ni-
kakvu namjeru da ustane proti meni, nego
da su neki prvaci hrvatske stranke činili
razumjeti demokratskoj stranci, da bi željeli
da ona postavi kao uvjet sporazuma moju
glavu i da od toga ne odustane, jer da će
Upravni odbor hrvatske :stranke na to pri-
stati.

Dočuo sam takogjer od mojih prijatelja,
da mi se je na sastancima u Spljetu i Me-
tkoviću prigovaralo, da sam se ja držao
preveć u dobrim i tijesnim odnošajima sa
popovima i fratrima, kao da sam ja, jer
pripadnik drugoj stranci, mogao uskratiti
staro prijateljstvo i dužno poštovanje za-
stupnicima naše časrie vjere.
Kao da interesi vjere i potrebe crkve ni-
jesu temeljna tačka u programu hrvatske
stranke ? !

Kao da ja, kao zastupnik cijelog iednog
izbornog kotara, nij esam bio dužan zago-
varati interese nego samo mojih pristaša, a
zapuštiti sasvijem one mojih protivnika, pa
makar bili ovi zadniji pravedni i opravdani!!!
Ali je takogjer i druga infamija — a tako
je moram nazvati — iznešena proti meni.
Pošto se nije rioglo sa drugim poštenim
oružjem proti mepi istupiti, rečeno je da
sam pri izboru zađejih delegacija hotimice
izostao od glasowasija, samo da ne bude i-
zabran koji moj, kolega hrv. stranke . . .&
baš onaj čiju kandićlaturu — kako je po-
znato gospodi lvčev iću, Biankiniu i Periću
— ja sam vevno, pc» utanačenom ugovoru,
preporučivao !

Mene je na 11 prosinca prošaste godine
naglo spopala teška bolest, koja je trajala
blizu do svršelka sij ečnja i kroz koju, 080-
bito iz početka, vruć ica je uzrasla do 40
|stupanja, zapriječivši da na što ozbiljna mi-
slim, a kamo li da ustanem sa kreveta,
za izvršiti moju duži 1ost pri izboru dele-
gata !

Ta moja teška bole st poznata je svim mo-
jim prijateljima i zna icima u Beču, a o njoj
mogu dati vajbolje im formacije liječnici :
Dr. Izidor Pollak &
Heinrich vil Wolff ic. i k. viši štapski li-
ječnik IX. Spitalgarse 27. i Proi. Gustav
Singer I, gU., na koje svak se može

U tom pogledu ja nemogu drugo već sve-
čano izjaviti da odriješivam od svake obveze
osobu, kojoj bi ja bio tobože opravio ta-
kovo pismo, ili kojoj bi bio šta slična izja-
vio — pak da se slobodno takovo pismo
iznese i da ko šta o tome znade proti meni
posvjedoči.

Ali dok se jedno ili drugo ne dogodi, svaki
će pošteni čovjek reći samnom da takovi na-
padaji iz busije nijesu drugo nego sramotna
potvora !

Općinski prestavnici mog izbornog ko-
tara javiše mi ganutim riječima onaj zaklju-
čak upravnog odbora i neki megju njima
upitaše me što da se ima učiniti i nebi li
ja na svoju ruku kandidirao.

Nego ta me je vijest iznebušila, ganula i
teško uvrijedila — da za nekoliko dana ni-
jesam uprav bio u stanju da o tom neču-
venom dogogjaju razmišljam.

Još se nijesam sasvim bio ni razabrao
kada mi stigne druga vijest, da su presta-
vnici »hrvat. narodne« i »demokratske stran-
ke« u nedjelju 14 o. mj. pozvali u Metko-
vić sastanak općinskih prestavnika, i da su
zaključili da mjesto mene proglase drugoga
kandidata.

Ovu su mi vijest priopćili sami općinski

prestavnici primjedbom, da su oni to uradili
pod utiskom jednog članka u »Narodnome
Listu« gdje je govora, da sam se ja poko-
rio zaključku vodstva stranke i povukao sa-
svim moju kandidaturu.
Ali ja nijesam »Narodnome Listu« poslao
takovu izjavu, niti sam ikoga ovlastio da
za mene i u moje ime tako važnu izjavu
učini.

Ne pada mi ni iz daleka u pamet da bi
prigovorio gosp. Biankinu, glavnome ure-
dniku »Nar. Lista«, da je on upotrijebio
proti meni moje privatno pismo u kojemu
sam mu se baš žalio na postupanje stranke
prema meni.

Njemu sam u ovome času, kao dobrome
prijatetju, povjerovao ganuća moga ćustva
i moje namjere.

Gospodin mi je Biankini stari prijatelj ;
on se je u ovome poslu prema meni po-
našao sasvim korektno i prijateljski; a ni-
jesam se od njega drugačije ni nadao.
Uvjeren sam da gosp. Biankini pošto ga
ja nijesam valjda dosta uporno upozorio na
skroz privatni karakter onog pisma, u do-
broj se je vjeri smatrao ovlaštenim, da pri-
opći Upravnome Odboru i javnosti nešto o
mojim odlukama i namjerama što je iz o-
noga pisma iscrpio.

Svakako ona izjava u »Nar. Listu« osniva
se na nesporazumljenju.

Morao sam sve ovo izjaviti, da moji bi-
rači budu o svemu izvješteni, i da znadu
što je u stvari sa mandatom, te su ga sve
do nedavna htjeli da opet meni povjere, i
znadu, da je isključiva krivica Upravnoga
Odbora stranke, ako su me istisnuli iz nje-
zinih ređova nanijev mi grdnu nepravicu,
a ne osvetila se ona samoj stranci prije ili
poslije, kada na onakav način proganja stare
svoje borce i vijerne privrženike !

Morao sam takogjer sve to navesti da
dokažem kojim oružjem i kojim lažima se
proti meni, donekle i proti samim općin-
skim prestavnicima i biračima sa strane neke
klike postupalo, koja hoće da se svakome,
pa i cijeloj stranci nametne, a u ovome slu-
čaju sve je moguće učinila da osjeti moju
kandidaturu.

Ovako sam prisiljen staviti na raspolože-
nje mojim biračima i mandat dalmat. sa-
bora, jer je prvi uslov da se stoji u kojemu
društvu ili u kakvoj stranci: uzajamno pri-
jateljstvo i povjerenje megju raznim člano-
vima, a to mi, kako vide moji birači, danas
fali prema mnogima.

Teškim i ogorčenim srcem opraštam se
od mojega izbornog kotara za koji sam to-
liko godina radio vijerno, neprekidno i na-
porno.

Vjerujte mi, mili moji birači, da su mi u-
vijek bili pred očima interesi naše Dalmacije
i hrvatski ideali, da sam se znao u svakome
času izlagati za stranku, koja mi je na sve
sada ovako grubo odvratila, a bez ikakve moje
krivnje, Jedino što mi moji protivnici pri-
| govaraju to je onaj naslov dvorskoga sa-
vjetnika, ili hofratha, kojim se dičim jer sam
ga dobio bez ikakve protekcije, svojim ra-
dom koji mi nije spriječavao da se izlažem,
kao iko drugi, u vršenju zastupničkih mi
dužnosti.

Jedina mi je utjeha ta, da će narod, čija
je duša nepokvarena, a srce iskreno, saču-
vati uspomenu na njegova vijernog zastu-
pnika, pa neka su ga drugi napustili,

Ovu mi utjehu neće barem uskratiti ni-
kakova klika. Imajte me dakle, mili moji
birači, u dobroj uspomeni, kao što ni ja
neću nigda zaboraviti ljubav i povjerenje
kojim ste me počastili više puta.

Trst, 23 svibnja.

 

 

pr. mj. a u kojemu su bili i zastupnici uz
povjerenike, uzeta je na znanje ta že-

obratiti, se za to zanima.

Antun vit, Vuković,
Dakle?

God. VII.

Dakle svi za jedan štap, kroz Dal
maciju za kandidate pravaške! Eto na-
rode, što ti je za uraditi, ako hoćeš
da ne bude bratoubilačke borbe, ne.
go prava i čestita sloga u našoj po-
krajini.

  

 

Uvjerenje srpskog kralj. zemalj. sa-
nitetskog šefa, Dr. Gjorgjevića: Prama
mojim terapeutskim ispitima pokazala
se prirodna Franjo-Josip gorka voda
kao jedno ljekovito sredstvo jednako
sigurno koliko i ozdravljajuće i to pri
takovim bolestima, gdje se inače upo-
trebljavalo veoma blage i lahke od-
stranjujuće mineralne vode, — Dobija
se u apotekama i drogerijama.

 

Domaće vijesti.

Promocija. Naš prijatelj g. Budislav
Grgur Andjelinović, odvjetnički koncipient,
promoviran je ma čast doktora prava. Sr-
dačno čestitamo |

Za što je Biankini suspondi.
ram? Glavni suradnik »Narodnog Lista«
rasturio je po izvjesnim novinama vijest,
da je Don Juraj Biankini suspendiran ta-
kogjer radi pisanja »Nar. Lista« u prilog
glagolici. »Hrvatska Kruna« doznaje pak iz
vjerodostojna izvora, da je ta vijest izmi-
šljena i tendecijozna, rasturena u izborne
svrhe, jer je Don Juru suspensija stigla sa-
mo radi njegova potpisa na proglasu Hr-
vatske i Pučke Napredne Demokratske Stran-
ke. »Hrv. Kruna« pozivlje »Nar. List«, da
iznese dekret suspenzije svoga gospodara,
ako nije ovako, ali »Nar. List« na ovaj po-
ziv šuti |

Ribolov u Jandranskom mo-
iPu. Po službenim podatcima ulovljeno je
prošle godine u Jadranskom moru 48,526.181
komad ribe u težini od 13,082.112 kilogra-
ma, a u vrijednosti od 9,741.174 kruna.
Najviše se je ulovilo srdjela (5,369.206
klg.), a najmanje jegulja (120.552klg.) U
ribolovu je bilo zaposleno 16.351 osoba sa
4837 čamaca u vrijednosti od 1,852.400
kruna, a sa spravama u vrijednosti od
3,316.222 kruna. Industrija ribe konservira-
ne u ulju dala je prošle godine proizvod u
vrijednosti od 5,797.574 kruna, od kojih
spada 2,750,063 na Istru, a 3,074511 na
Dalmaciju.

Iseljivanje iz Austro-Ugarske
u zadnjem desetgodištu iznosilo je u pre-
komorske krajeve 1,114,547 osoba. Statisti-
ka za Slavene u ovom pogledu upravo po-
razna. U ovoj poli monarhije iseljivanje je
upravo zarazilo baš slavenske predjele. I
baš u minulom desetgodištu dadoše: Ga-
licija 485.095, Češka 158.973, Moravska
93.306, Kranjska 35.030, Bukovina 32.126,
Dalmacija 31.307, Štajerska 17.120, Gor-
nja Austrija 16.598, Šleska 15.816, Gorica-
Gradiška 2.875, Koruška 2.620 iseljenika.

Klub ,,Starčević““, Novo osnovani
pravaški akademski klub »Starčeviće u Gracu
konstituirao se je ovako: Presjednik: Jeličić
Rikard, cand. phil. Podpresjednik: Pasini
Josip, cand. med. Tajnik: Bosnić Antun,
stud. ing. Blagajnik: Pavelić Zvonimir, stud.
pharm. Knjižničar: Frontel Stjepko, cand.
phil. Časni sud : Bulat Petar, cand. phil. Duj-
mović Zvonimir, stud. pharm, Marinković
Pavo, stud. med. — Umoljavaju se gg. ko-
lege, da se obraćaju na klubskoga tajnika.
Za daljne informacije o »Klubu« Adresa :
Tehnische Hochschule.

Prigodom predstojećih izbo-
ra za zastupničku kuću napisah
knjižicu pod naslovom : »Otvorena riječ bi-
račima u Dalmaciji«, koja će kroz malo da-
na ugledati svijetlo. Knjižarska cijena 50
pata. Ko unaprijeda pošalje u biljegama 40
para, dobit će brošuru franko. Naručbe pri-
ma administracija: »Kroatische Korespon-
denz«, Beč II/I Taborstrasse 52 B. vrata 22.
— Miho Jerinić, novinar.

 

Zanimiv je u današnjem broju
lista oglas sreće Samuela H.