' Br. 330. U DUBROVNIKU, 24. Juna 19il. polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto PRAMA CRVENA KRMI IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puls tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi netrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužijivo u Dubrovnika. Konačna bitka. Na 16 o. mj. slijedila su tri izbora, i to na otocima, u Imotskome i u Bo- ki. Ispadak nije mogao biti dvojben. Kad se zna koji su važni faktori Ze- maljski Odbor, Načelnici i Općine, gla- vni bogataši, koje je narodna stranka od davna znala predobiti laskanjem, kojekakovim časnim imenovanjima itd. ; kad se zna koliko mogu pak bilo i indirekte banke i novčani zavodi; kađ se na svojim očima vidi koliki napasnici i ortaci saljećuju tužne i neu- ke. izbornike; kad sva ta ogromna klientela upre u sve dopuštene i nedopuštene strojeve, a narod se na- gje sapet kako u opsadno doba, nije teško shvatiti kud vaga naginje, i ko će ostati kratkih rukava; a koji će se kočiti kako »slavodobitnik« i ushićeno klicati probugjenoj narodnoj svi- jesti, značaju i postojanosti itd. Pristavi divlji brak sa naprednom stran- kom, bratimljenje sa Štima., prista- vi i druga srestva koja se faktično u- potrebiše, pak kako da ne priznaš la- bavost tobožnjih pobjeda? Kad bi za- kon postignuo to, da paralizira ve- liki pritisak Općina, koje su postale permanentni izborni odbori, tad bi se vidjelo, kako narod misli, što narod hoće; a ovako su svi ovi izbori krin- ka, kojom samovolja pokriva volju iz- bornika. Uspjeh izbora na 16 o.mj. 1. Na otocima imao je Dr. Tresić svega 4157 glasova; naš Dr, Marin- ković 1536 glasova; kandidat talijana- ša 584 glasa. Naši su željeli doka- zati, da su živi i budni, a to su sjaj- no postigli; na drugo nijesu ni mišlje- li. Ostao je izabran Dr. Tres'ć. 2. U Imotskom, u tome jedinomu izborništvu, nije bilo manevre, ni drugih pekljanija; čista kako zlato u- PODLISTAK. Bečka predavanja Prof. Foerstera. N. Sabatini-Subotić. Dr. Fr. W., Foerster, sveuč. profesor u Zilrichu, držao je u Beču nazad nekoliko dana vrlo zanimive konference o uzgoju karaktera. Bečke su novine dale široj pu- blici izvještaj o glavnom sadržaju spome- nmutih konferenci, a ja ću se ovdje dota- knauti samo jedne točke u čislu Foerslero- vih predavanja prema izvještaju dnevnika »Reichspost« što ga imam pri ruci i nado- vezati nekoje misli. Foerster! to vam je jedan od najpozva- nijih strukovnjaka u pedagogiji. On je mo- deran i antimoderan — kako hoćete. Mo- deran, u koliko je opskrbljen bogatom spre- mon! današnjih psiholoških znanosti, anti- moderan, jer zabacuje čitav nemoral u da- našojoj pedagogiji. Sjajan stilista kao malo ko znade i najsuhoparnija pitanja pedago- gije obraditi i rasvijelliti u poletnim, zani- mivim, zamamnim crtama, pa ipak njegovi su. zaključci stvoreni na temelju golih či- njenica, znanstvenih rezultata, osobnih opa- »Schule und Charakter« (Zitrich 1907.). Foerster, rogjeni protestant, ne boji se, da ga danas u XX. vijeku, nazovu kon- semativcem, što osjeća i piše kršćanski. kazala se narodna želja i volja, a to je sve zasluga dičnog i slavnog našeg kandidata prof. i Monsigr. Virgila Pe- rića, koji je sa svojom požrtvovnom političkom radnjom i trudom znao pre- dobiti sva srca, i ona političkih nesu- mišljenika, tako da mu nijesu ni smje- li ometati posao. On se je trudno pri- mio, a tim i još više zadobio narodno priznanje. Čestitamo mu od srca, jer zaslužuje kako poštovanje i ljubav svo- jih izbornika, tako i od svih Dalmati- naca, jer je više puta znao podignuti uvaženi svoj glas, upotrebiti brčno svo- je pero, ne samo na dobro svojih iz- bornika, nego i sve naše pokrajine. 3. U Boki-Kotorskoj je bila strašna utakmica izmegju dva »Srba« Vuko tića i Sardelića; ovaj je sakupio zi a Vukotić 2825 glasova, te je ovaj stao izabran, a ako je pobjedio najvi- še ima zahvaliti Hrvatima, koji su ga voljeli i zdušno za nj radili. Uspjeh izbora na 19 o. mjei: Počmimo s našim kotarom: Veleč. Biankiniu svak priznaje$ar- lamentarno dugogodišnje iskustvo; svak zna da je zagovarao dobro pojedinih mjestija, a i svakoga koji bi se njemu utekao; svak bi mu bio oprostio veo- ma rado, što je iz pravaštva uskočio u narodnjački tabor: on bi bio zaista u potpunom smislu riječi doživio pra- vi iskreni plebišit, da nije supotpi- sao nevoljni proglas, koji faktično već dijeli pokrajinu u dva tabora antikle- rikalni i klerikalni u užem smislu, jer pretpostavljamo da će i od pravaša ne- kibit uz klerikalce iz oportuniteta, a na to ih nagnala opet bezobzirna neopreznost narodnjaka i naprednjaka i «Srba», koji su namijenili sebi pridje- liti mandata laviji dio, te su ustali po- raziti, uništiti, zgnjaviti pravašku misao. A ovako, istina je da je okupio mno- go glasova, 4768 da je ostao izabran, žna riječ stekla priznanje u kulturnoj E- vropi, ne samo kod protestanata dobre volje, nego i kod katolika, tim više, što se nje- gove misli približuju katoličkim dogmama. Foerster se je najviše zamjerio protestan- tima, što je prihvatio u pedagogiji, katoli- čki auktoritet, dotično posluh kao najprak- tičnije srestvo, da gojenac svlada sebe i postane neodvisan, a to su mu kašnje i protivnici priznali. Foersterovo temeljno na- čelo stoji u tomu, da se energiju volje ima staviti u službu ideala: »eigentliche Erzie- hung besteht darin, die Energie in den Dienst eines Ideals zu stelben« — tako do- slovce kaže Foerster. Svaki je uzgoj uzalu- dan, beskoristan, ako fali ideala; pa je i prije Foerstera sam Friedrich Nitzsche u- pozorio na krnjavost uzgoja uslijed pomanj- kanja ideala. A ma kakav ima biti taj i- ljudske duše došao je do zaključka putem induktivnim, da spomenuti ideal mora biti usvojen iz evangjelja, iz kršćanstva, koje uči nauku o istočnom grijehu, dotično pret- postavlja, da narav u čovjeku nije »a pri- ori« sklona na dobro, nego je surova, koju treba istom oplemeniti. Zato treba dovesti u sklad ljudsku volju sa religijom. Prof. Foerster je u dvije večernje konference ja- sno osvijetlio ovo pitanje pred elitom be- čke inteligencije: odnošaj volje prama vjeri. Uzgojiti čovjeka samo za vremeniti, mate- rijalni život znači posve okrnjiti uzgoj. Mora da se uzgoji »cijeli čovjek«, treba imati pred oči duševni ideal, vjeru, i onda će ja [život imati smisla. Volja i vjera stoje u korelaciji kao duša i tijelo. Značajno je kod Prof. Foerstera to, što on uči, da se ima deal? Prof. Foerster kao vješti poznavalac | ali uvjereni smo da će i on poznati da je ovo Pirrova pobjeda, a prvi će izbori ako doživimo dokazati da slu- timo po istini, jer će ga ne mi, nego šarolika njegova družba skinuti sa po- dnožja na koje ga je sad podignula. Nijesmo proroci ni sinovi proroka, ali se iz jutra vidi kakav će dan, ka- že naš narod. Svakako jaz već zja, a svaki će dan to više, pojmovi časom zamućeni razbistrit će se, i onda će veleč. Biankini uvidjeti da je zlo uči- nio razdružiti se sa braćom svojom, a dat se u ruke onih koji će ga na- gnati na mnoge korake po njegov u- gled i duševnost porazne, ili će ga maknuti s puta. Ko neće brata za bra- fa hoće nametnika za gospodara. Nu napokon to su. njegovi gospodski po- sli! Blato i Velaluka, koji su ovo dru- gi put odlučili neće uvijek biti leno današnjih gromovnika, i tamo vri, i la- ko da nastane preokret. Osim Blata i Veleluke, mnogo je škodilo nami pra- vašima, jer smo amo bili razdvojeni u dvije skupine, i jer na prečac iznijela se je kandidatura uglednog župnika Dum Antuna Bačića, a pak u nevri- jeme ona veleučenog g. Dra. Balda Cviličevića. Tako se je. gubilo vri- jeme, koje se ne može nadoknaditi u tim pregovorima, u neizvjesnosti, u neodlučnosti: odredilo se je, ustalo se je, ali je bilo već docna. Veleučeni Dr. Cviličević, simpatična osoba, kojoj iz lica sja vanredna dobrota i oštro- umnost, skroman, radišan, skroz rodo- ljuban, za nesreću pravaštva tek je sad bio od naroda poznat, a i to letimice, u malo mjesta, jer nije dostojalo ma- terijlnog vremena da se on narodu prikaže, i da blagom muževnom riječi pritegne srce i ljubav slušalica. Tomu osobito pripišujemo da nije uspjeh bio kud i kamo sjajniji, jer zaista ako naši krajevi dogju u uži doticaj sa milokrv- najprije uzgojiti volju pa onda um, jer u čovjeku se najprije od prvih djetinskih dana badi volja, a razum istom kašnje zavlada. Prema tome valja prije izoštriti i pripraviti volju za religioznu svijest — volja treba da je temelj svakoj vjerskoj obuci. Narav u čovjeku je kao neka divlja voćka, koju istom treba navrtiti na pitomu, ili bolje ona je neki prelaz od naravnoga na vrhuna- ravno, dotično na milost posvećujuću. Ra- biti obratno znači stvarati lažne i egoisti- čne bigote, nestalne u svome vjerskom o- svjedočenju. Prije svega hoće se obrazova- nje volje u centripetalnom smislu — hoće se discipline ili strogosti prama sebi. | Plato je u starini naglasio, da bez volje svaka filozofija ostaje bez smisla. Da se izgladi surovost u čovjeku, mora se pobu- diti u čovjeku čustvo prava upored sa osje- ćanjem dužnosti. Ako se u djetetu razvija samo osjećanje prava (Rechtsgefiihl), ono mora da postane egoistično na štetu dru- gih. Meni se čini, da je ovdje Prof Foer- ster najbolje pokazao, što prouzrokuje mo- ralni kaos u društvu. Anarhični elementi se zbilja stvaraju tako, da zahtjevaju samo prava a zabacuju dužnosti — premda je- dno bez drugoga ne može postojati. U e- vangjelju stoji: što tebi nije drago, ne čini ni drugomu, a to je potkrijepljenje priro- dne činjenice, da se svak ragja jednakim pravima i jednakim — dužnostima. Poje- dinac ima lijepo paziti na svoja prirodna i stečena dobra i može zahtijevati od dru- goga, da ih poštuje. A ma istodobno je dužan da ne dira u tugji život, glas i ima- nje. Sa ovog opravdanog stanovišta ne ćemo nego osuditi kao nevaljalo načelo nim Drom. Cviličevićom, prva narodna bitka biti će pobjeda i slavodobiće, Njemu smo harni iz duše, da se je izložio za pravednu našu stvar, ite mu zahvalno velimo: Doktore i perjanico naša, ustraj, od jednom stablo ne pada, neka te narod pozna, makni se, obi- gravaj, stara garda pravaša sva je uza te i za tebe, a mladi će budući pravaši nagraditi tvoj trud, nadomjestiti pra- znine ovoga izbora, na svojim će te legjima 'osvješćeni pravaši podignuti i klicat ti: Živio ! Prelazimo preko svijeh načina te su upotrebila u ovom izboru gospoda na- predno-srpsko-hrvatska, kako bi protu- rala svog kandidata, dobro su i po sedam zakona mrežu raspleli; postigla su svoj cilj, a račun će platiti Dubro- vačko hrvatstvo, jer će uz slavlje Don Jurja Biankini naš grad opet doživjeti vremena baruna Gondole, ako ne i gora, očito je to da svemu tomu ide- mo u susret. Mi se pak pravaši dičimo da smo ostali konsekventni, stalni, nepomični na braniku naših pravica, narodnog našeg imena. Prigovoru odgovor. »Naše Jedinstvo« uznosilo je: veleč. gosp. Biankinia, da je mnogo uradio za crkve, župe, popove i fratre. A to i mi priznajemo, i baš su zato teška srca neki popovi i fratri ustali da po- bijaju njegovu kandidaturu, a neki su pak otvoreno radili za njega, nadasve u Blatu, i Provincijal franjevaca u Ri- jeci. Spominjemo to da se znade, te kažemo: Don Jure je posrnuo, a u- hvamo da neće jače posrnuti, jer bi u tom slučaju doživio mnogu neugo- dnu. Koliko se god vikalo na kleri- kalizam, svak koji je pametan na či- stu je, da u otvorenoj borbi za svoju vjeru, kler će sve pregorjeti, ne samo zalogaj iz usta, nego i krv svoju. Uz- darwinistične pedagogije, koja prepušta svu slobodu volji gojenčeta, kao da bi brutalna sila — ko je jači, taj tabači — imala vla- dati kao glavno mjerilo u društvu. Jedino na temelju evangjelja i slabiji ima pravo na svoju eksistenciju, jer ljubav — chari- tas — ne pozna ili ne pravi razlike u ljud- skoj zadruzi, a ovo je u kozmopolitičnom smislu iza evangjelja naviještao prvi Rus, Lav Tolstoj, koji je inače, radi pogrešnog razumijevanja evangjelja, priložio ljubavi i dužnost, da se niti zlu ne smije protiviti. Moderna pedagogija ljuto se kosi sa ozbilj- nošću života. Danas kao da sve hoće da bude i mora da bude patološko, nervozno, razmazano, ocijegjeno, razuzdano, ležerno — dok volju treba kovati kao željezo, dok ne postane jako, nepopustljivo orugje ne- kog višeg ideala, pro iknuta pravim i is- krenim kršćanstvom. Kršćansku nauku 0 istočnom grijehu valja da ima na pameti svaki pedagog. Nekoji moderni zabacili su ovu nauku u ime evolucione nauke, pa radi toga sasvim krivo pripisuju tobože »prirodi« sve što je u čovjeku živinsko, sablažnjivo, inferiorno, kao da živinski nagoni moraju u čovjeku prevladati, jer to tobože »priroda« zahtijeva, dočim je istina, da supremacija nagona ili strasti moraju dovesti do tjele- sne i duševne katastrofe pojedinca. Oboža- vanje živinskog dijela u čovjeku preporuča se većim dijelom i u beletrističnoj litera- turi, recte pornografiji, koja vodi do kul- turne dekadence. Takova je literatura rak- rana naše dobe, Nota bene, nije »priroda«, koja potječe na zlo, nego posljedica moralnog pada prvog čovjeka. Dakle nije opravdano da se višeni, veličanstveni je dokaz za to francuski, njemački i portugalski kler za našijeh dana. Smušenjacima koji na silu hoće da probude. borbu. izmegju liberalizma i klerikalizima, odgovaramo: progjite se ćorava posla, jer će te mje- šte lisice istjerati vuka. iS Druga izborništva. Nesmotrenoj lozinki narodno-napre- dno-srpskog udruženja, sa pravašima do istrage, netaktičnoj hajci na žlin- dre, frankofurtimaše, .klerikal- ce itd., odgovorila je muževno pra- vaška stranka postavljajući svoje kan- didate u svim izborništvima, osim Bo- ke-Kotorske. | dokazala je, ne samo da je živa, nego da će se narodnoj stranci dogoditi ono što je. njoj želje- la, ustraje li još na zauzetoj' stazi. U Bukovici je Dr. Baljak sakupio 2850 glasova, uz sve Hrvate slogaše, a pravaš starina Relja 912 glasova. U Sinju, naša dika Dr. Sesardić do- bio je 4836 glasova, a slogaš Dr. Ma- sovčić 4661 glas. Budi nam prosto iznijeti jednu opa- sku. Narodna je stranka ima dvije go- dine javno napadala Dra. Dulitića i Don Frana Ivaniševića, da su pogazili riječ, i pozivala ih da polože mandat, jer da je njihov; ali su u laži kratke noge: ponovni izbor Dra. Dulibića i Dra. Sesardića očito kažu, da mandat ne pripada narodnoj stranci ni danas kad se sklonila pod plašt naprednjaka i »Srba«, a kamo li prije! U Trogiru je Dr. Ivčević imao 4655 glasova, a Dr. Krstelj 4394 glasa. Sli- jediće uži izbor, o kojem u narednom broju. Bilanac izbora. Pravaši ponosom po izborima mogu kazati : 1. Svi su se združili i uortačili da ne dobijemo ni jedan mandat, a tamo smo s prve zadobili 4 mandatat ' kaže, da ugagjanje živinskim pofivima u čovjeku odgovara prirodi, dakle da'to nije zlo, nego »naravno«. | baš tu imanio jedan dokaz više, da bismo bez kršćanstva ostali u potpunoj etičnoj tami. Da se uzgoji zna- čajna volja, nijesu dostatni pojedini čini napose, nego se zahtijeva sta/no pristajanje uz odregjeni životni pravac, što ga ne smi- jemo nikada zapustiti. U tome stoji znak dobra karaktera. Jer karakter valja tražiti u tome, što dotičnik pod nikakvi. uvjet ne popušta od svog moralno opravdanog na- čela, te čim su veće zapreke, tim veći otpor volje iskazuje. U tom smislu mora da go- jenac već za rana neprestano vježba volju, dotično njezinu aktivnu i otpornu energiju — htjeti i ne htjeti, učiniti i ne učiniti ne- što, recimo dobro ili zlo. Vazda ima da vlada harmonija megju aktivnom i otpor- nom voljom, bez toga bi se uvlačio samo nered i sukob megju obe sile. Djeci valja prikazati, da neprestano vježbanje aktivne i otporne volje ili zaposlenost samo ople- menjuje i učvršćuje čovjeka, jer do želje- zne volje vodi samo trud i napor, Ne valja pitati kod mladeži, radi li se o malenko- stima ili zamašitim stvarima, jer u početku valja paziti i na sitnice, jer one, ako su česte, uregjuju i upravljaju uzgoj, krote ne- urednu volju. Stoga i kršćanska askeza — (trapljenje tijela — veoma je podešno sre- stvo, da čovjek svlada sebe i postigne svoju unutrašnju neodvisnost i samostalnost. As- keza treba da je uopće sakrivena, ne smije biti pretjerana i svršiti sa uništenjem per- sonalizma ili samosvijesti, (Svrdiće se). "-