' Br. 330.

U DUBROVNIKU, 24. Juna 19il.

 

 

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
1 četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto

PRAMA CRVENA KRMI

 

 

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE

 

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puls tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
netrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužijivo u Dubrovnika.

 

 

 

Konačna bitka.

Na 16 o. mj. slijedila su tri izbora,
i to na otocima, u Imotskome i u Bo-
ki. Ispadak nije mogao biti dvojben.
Kad se zna koji su važni faktori Ze-
maljski Odbor, Načelnici i Općine, gla-
vni bogataši, koje je narodna stranka
od davna znala predobiti laskanjem,
kojekakovim časnim imenovanjima itd. ;
kad se zna koliko mogu pak bilo i
indirekte banke i novčani zavodi;
kađ se na svojim očima vidi koliki
napasnici i ortaci saljećuju tužne i neu-
ke. izbornike; kad sva ta ogromna
klientela upre u sve dopuštene i
nedopuštene strojeve, a narod se na-
gje sapet kako u opsadno doba, nije
teško shvatiti kud vaga naginje, i ko
će ostati kratkih rukava; a koji će se
kočiti kako »slavodobitnik« i ushićeno
klicati probugjenoj narodnoj svi-
jesti, značaju i postojanosti itd.
Pristavi divlji brak sa naprednom stran-
kom, bratimljenje sa Štima., prista-
vi i druga srestva koja se faktično u-
potrebiše, pak kako da ne priznaš la-
bavost tobožnjih pobjeda? Kad bi za-
kon postignuo to, da paralizira ve-
liki pritisak Općina, koje su postale
permanentni izborni odbori, tad bi se
vidjelo, kako narod misli, što narod
hoće; a ovako su svi ovi izbori krin-
ka, kojom samovolja pokriva volju iz-
bornika.

Uspjeh izbora na 16 o.mj.

1. Na otocima imao je Dr. Tresić
svega 4157 glasova; naš Dr, Marin-
ković 1536 glasova; kandidat talijana-
ša 584 glasa. Naši su željeli doka-
zati, da su živi i budni, a to su sjaj-
no postigli; na drugo nijesu ni mišlje-
li. Ostao je izabran Dr. Tres'ć.

2. U Imotskom, u tome jedinomu
izborništvu, nije bilo manevre, ni
drugih pekljanija; čista kako zlato u-

PODLISTAK.

Bečka predavanja
Prof. Foerstera.
N. Sabatini-Subotić.

Dr. Fr. W., Foerster, sveuč. profesor u
Zilrichu, držao je u Beču nazad nekoliko
dana vrlo zanimive konference o uzgoju
karaktera. Bečke su novine dale široj pu-
blici izvještaj o glavnom sadržaju spome-
nmutih konferenci, a ja ću se ovdje dota-
knauti samo jedne točke u čislu Foerslero-
vih predavanja prema izvještaju dnevnika
»Reichspost« što ga imam pri ruci i nado-
vezati nekoje misli.

Foerster! to vam je jedan od najpozva-
nijih strukovnjaka u pedagogiji. On je mo-
deran i antimoderan — kako hoćete. Mo-
deran, u koliko je opskrbljen bogatom spre-
mon! današnjih psiholoških znanosti, anti-
moderan, jer zabacuje čitav nemoral u da-
našojoj pedagogiji. Sjajan stilista kao malo
ko znade i najsuhoparnija pitanja pedago-
gije obraditi i rasvijelliti u poletnim, zani-
mivim, zamamnim crtama, pa ipak njegovi
su. zaključci stvoreni na temelju golih či-
njenica, znanstvenih rezultata, osobnih opa-

»Schule und Charakter«  (Zitrich
1907.). Foerster, rogjeni protestant, ne boji
se, da ga danas u XX. vijeku, nazovu kon-
semativcem, što osjeća i piše kršćanski.

kazala se narodna želja i volja, a to
je sve zasluga dičnog i slavnog našeg
kandidata prof. i Monsigr. Virgila Pe-
rića, koji je sa svojom požrtvovnom
političkom radnjom i trudom znao pre-
dobiti sva srca, i ona političkih nesu-
mišljenika, tako da mu nijesu ni smje-
li ometati posao. On se je trudno pri-
mio, a tim i još više zadobio narodno
priznanje. Čestitamo mu od srca, jer
zaslužuje kako poštovanje i ljubav svo-
jih izbornika, tako i od svih Dalmati-
naca, jer je više puta znao podignuti
uvaženi svoj glas, upotrebiti brčno svo-
je pero, ne samo na dobro svojih iz-
bornika, nego i sve naše pokrajine.

3. U Boki-Kotorskoj je bila strašna
utakmica izmegju dva »Srba« Vuko
tića i Sardelića; ovaj je sakupio zi
a Vukotić 2825 glasova, te je ovaj
stao izabran, a ako je pobjedio najvi-
še ima zahvaliti Hrvatima, koji su ga
voljeli i zdušno za nj radili.

Uspjeh izbora na 19 o. mjei:

Počmimo s našim kotarom:

Veleč. Biankiniu svak priznaje$ar-
lamentarno dugogodišnje iskustvo; svak
zna da je zagovarao dobro pojedinih
mjestija, a i svakoga koji bi se njemu
utekao; svak bi mu bio oprostio veo-
ma rado, što je iz pravaštva uskočio
u narodnjački tabor: on bi bio zaista
u potpunom smislu riječi doživio pra-
vi iskreni plebišit, da nije supotpi-
sao nevoljni proglas, koji faktično već
dijeli pokrajinu u dva tabora antikle-
rikalni i klerikalni u užem smislu, jer
pretpostavljamo da će i od pravaša ne-
kibit uz klerikalce iz oportuniteta,
a na to ih nagnala opet bezobzirna
neopreznost narodnjaka i naprednjaka
i «Srba», koji su namijenili sebi pridje-
liti mandata laviji dio, te su ustali po-
raziti, uništiti, zgnjaviti pravašku misao.
A ovako, istina je da je okupio mno-
go glasova, 4768 da je ostao izabran,

žna riječ stekla priznanje u kulturnoj E-
vropi, ne samo kod protestanata dobre volje,
nego i kod katolika, tim više, što se nje-
gove misli približuju katoličkim dogmama.
Foerster se je najviše zamjerio protestan-
tima, što je prihvatio u pedagogiji, katoli-
čki auktoritet, dotično posluh kao najprak-
tičnije srestvo, da gojenac svlada sebe i
postane neodvisan, a to su mu kašnje i
protivnici priznali. Foersterovo temeljno na-
čelo stoji u tomu, da se energiju volje ima
staviti u službu ideala: »eigentliche Erzie-
hung besteht darin, die Energie in den
Dienst eines Ideals zu stelben« — tako do-
slovce kaže Foerster. Svaki je uzgoj uzalu-
dan, beskoristan, ako fali ideala; pa je i
prije Foerstera sam Friedrich Nitzsche u-
pozorio na krnjavost uzgoja uslijed pomanj-
kanja ideala. A ma kakav ima biti taj i-

ljudske duše došao je do zaključka putem
induktivnim, da spomenuti ideal mora biti
usvojen iz evangjelja, iz kršćanstva, koje
uči nauku o istočnom grijehu, dotično pret-
postavlja, da narav u čovjeku nije »a pri-
ori« sklona na dobro, nego je surova, koju
treba istom oplemeniti. Zato treba dovesti
u sklad ljudsku volju sa religijom. Prof.
Foerster je u dvije večernje konference ja-
sno osvijetlio ovo pitanje pred elitom be-
čke inteligencije: odnošaj volje prama vjeri.
Uzgojiti čovjeka samo za vremeniti, mate-
rijalni život znači posve okrnjiti uzgoj. Mora
da se uzgoji »cijeli čovjek«, treba imati
pred oči duševni ideal, vjeru, i onda će

ja [život imati smisla. Volja i vjera stoje u

korelaciji kao duša i tijelo. Značajno je kod

 

Prof. Foerstera to, što on uči, da se ima

deal? Prof. Foerster kao vješti poznavalac |

 

ali uvjereni smo da će i on poznati
da je ovo Pirrova pobjeda, a prvi će
izbori ako doživimo dokazati da slu-
timo po istini, jer će ga ne mi, nego
šarolika njegova družba skinuti sa po-
dnožja na koje ga je sad podignula.
Nijesmo proroci ni sinovi proroka,
ali se iz jutra vidi kakav će dan, ka-
že naš narod. Svakako jaz već zja, a
svaki će dan to više, pojmovi časom
zamućeni razbistrit će se, i onda će
veleč. Biankini uvidjeti da je zlo uči-
nio razdružiti se sa braćom svojom, a
dat se u ruke onih koji će ga na-
gnati na mnoge korake po njegov u-
gled i duševnost porazne, ili će ga
maknuti s puta. Ko neće brata za bra-
fa hoće nametnika za gospodara. Nu
napokon to su. njegovi gospodski po-
sli! Blato i Velaluka, koji su ovo dru-

gi put odlučili neće uvijek biti leno

današnjih gromovnika, i tamo vri, i la-
ko da nastane preokret. Osim Blata i
Veleluke, mnogo je škodilo nami pra-
vašima, jer smo amo bili razdvojeni u
dvije skupine, i jer na prečac iznijela
se je kandidatura uglednog župnika
Dum Antuna Bačića, a pak u nevri-
jeme ona veleučenog g. Dra. Balda
Cviličevića. Tako se je. gubilo vri-
jeme, koje se ne može nadoknaditi
u tim pregovorima, u neizvjesnosti, u
neodlučnosti: odredilo se je, ustalo se
je, ali je bilo već docna. Veleučeni
Dr. Cviličević, simpatična osoba, kojoj
iz lica sja vanredna dobrota i oštro-
umnost, skroman, radišan, skroz rodo-
ljuban, za nesreću pravaštva tek je sad
bio od naroda poznat, a i to letimice,
u malo mjesta, jer nije dostojalo ma-
terijlnog vremena da se on narodu
prikaže, i da blagom muževnom riječi
pritegne srce i ljubav slušalica. Tomu
osobito pripišujemo da nije uspjeh bio
kud i kamo sjajniji, jer zaista ako naši
krajevi dogju u uži doticaj sa milokrv-

najprije uzgojiti volju pa onda um, jer u
čovjeku se najprije od prvih djetinskih dana
badi volja, a razum istom kašnje zavlada.
Prema tome valja prije izoštriti i pripraviti
volju za religioznu svijest — volja treba
da je temelj svakoj vjerskoj obuci. Narav
u čovjeku je kao neka divlja voćka, koju
istom treba navrtiti na pitomu, ili bolje ona
je neki prelaz od naravnoga na vrhuna-
ravno, dotično na milost posvećujuću. Ra-
biti obratno znači stvarati lažne i egoisti-
čne bigote, nestalne u svome vjerskom o-
svjedočenju. Prije svega hoće se obrazova-
nje volje u centripetalnom smislu — hoće
se discipline ili strogosti prama sebi. |
Plato je u starini naglasio, da bez volje
svaka filozofija ostaje bez smisla. Da se
izgladi surovost u čovjeku, mora se pobu-
diti u čovjeku čustvo prava upored sa osje-
ćanjem dužnosti. Ako se u djetetu razvija
samo osjećanje prava (Rechtsgefiihl), ono
mora da postane egoistično na štetu dru-
gih. Meni se čini, da je ovdje Prof Foer-
ster najbolje pokazao, što prouzrokuje mo-
ralni kaos u društvu. Anarhični elementi se
zbilja stvaraju tako, da zahtjevaju samo
prava a zabacuju dužnosti — premda je-
dno bez drugoga ne može postojati. U e-
vangjelju stoji: što tebi nije drago, ne čini
ni drugomu, a to je potkrijepljenje priro-
dne činjenice, da se svak ragja jednakim
pravima i jednakim — dužnostima. Poje-
dinac ima lijepo paziti na svoja prirodna
i stečena dobra i može zahtijevati od dru-
goga, da ih poštuje. A ma istodobno je
dužan da ne dira u tugji život, glas i ima-
nje. Sa ovog opravdanog stanovišta ne
ćemo nego osuditi kao nevaljalo načelo

 

nim Drom. Cviličevićom, prva narodna
bitka biti će pobjeda i slavodobiće,
Njemu smo harni iz duše, da se je
izložio za pravednu našu stvar, ite mu
zahvalno velimo: Doktore i perjanico
naša, ustraj, od jednom stablo ne pada,
neka te narod pozna, makni se, obi-
gravaj, stara garda pravaša sva je uza
te i za tebe, a mladi će budući pravaši
nagraditi tvoj trud, nadomjestiti pra-
znine ovoga izbora, na svojim će te
legjima 'osvješćeni pravaši podignuti i
klicat ti: Živio !

Prelazimo preko svijeh načina te su
upotrebila u ovom izboru gospoda na-
predno-srpsko-hrvatska, kako bi protu-
rala svog kandidata, dobro su i po
sedam zakona mrežu raspleli; postigla
su svoj cilj, a račun će platiti Dubro-
vačko hrvatstvo, jer će uz slavlje Don
Jurja Biankini naš grad opet doživjeti
vremena baruna Gondole, ako ne i
gora, očito je to da svemu tomu ide-
mo u susret.

Mi se pak pravaši dičimo da smo
ostali konsekventni, stalni, nepomični
na braniku naših pravica, narodnog
našeg imena.

Prigovoru odgovor.

»Naše Jedinstvo« uznosilo je: veleč.
gosp. Biankinia, da je mnogo uradio
za crkve, župe, popove i fratre. A to
i mi priznajemo, i baš su zato teška
srca neki popovi i fratri ustali da po-
bijaju njegovu kandidaturu, a neki su
pak otvoreno radili za njega, nadasve
u Blatu, i Provincijal franjevaca u Ri-
jeci. Spominjemo to da se znade, te
kažemo: Don Jure je posrnuo, a u-
hvamo da neće jače posrnuti, jer bi
u tom slučaju doživio mnogu neugo-
dnu. Koliko se god vikalo na kleri-
kalizam, svak koji je pametan na či-
stu je, da u otvorenoj borbi za svoju
vjeru, kler će sve pregorjeti, ne samo
zalogaj iz usta, nego i krv svoju. Uz-

darwinistične pedagogije, koja prepušta svu
slobodu volji gojenčeta, kao da bi brutalna
sila — ko je jači, taj tabači — imala vla-
dati kao glavno mjerilo u društvu. Jedino
na temelju evangjelja i slabiji ima pravo
na svoju eksistenciju, jer ljubav — chari-
tas — ne pozna ili ne pravi razlike u ljud-
skoj zadruzi, a ovo je u kozmopolitičnom
smislu iza evangjelja naviještao prvi Rus,
Lav Tolstoj, koji je inače, radi pogrešnog
razumijevanja evangjelja, priložio ljubavi i
dužnost, da se niti zlu ne smije protiviti.
Moderna pedagogija ljuto se kosi sa ozbilj-
nošću života. Danas kao da sve hoće da
bude i mora da bude patološko, nervozno,
razmazano, ocijegjeno, razuzdano, ležerno
— dok volju treba kovati kao željezo, dok
ne postane jako, nepopustljivo orugje ne-
kog višeg ideala, pro iknuta pravim i is-
krenim kršćanstvom. Kršćansku nauku 0
istočnom grijehu valja da ima na pameti
svaki pedagog. Nekoji moderni zabacili su
ovu nauku u ime evolucione nauke, pa radi
toga sasvim krivo pripisuju tobože »prirodi«
sve što je u čovjeku živinsko, sablažnjivo,
inferiorno, kao da živinski nagoni moraju
u čovjeku prevladati, jer to tobože »priroda«
zahtijeva, dočim je istina, da supremacija
nagona ili strasti moraju dovesti do tjele-
sne i duševne katastrofe pojedinca. Oboža-
vanje živinskog dijela u čovjeku preporuča
se većim dijelom i u beletrističnoj litera-
turi, recte pornografiji, koja vodi do kul-
turne dekadence. Takova je literatura rak-
rana naše dobe,

Nota bene, nije »priroda«, koja potječe
na zlo, nego posljedica moralnog pada
prvog čovjeka. Dakle nije opravdano da se

višeni, veličanstveni je dokaz za to
francuski, njemački i portugalski kler
za našijeh dana. Smušenjacima koji na
silu hoće da probude. borbu. izmegju
liberalizma i klerikalizima, odgovaramo:
progjite se ćorava posla, jer će te mje-
šte lisice istjerati vuka. iS
Druga izborništva.

Nesmotrenoj lozinki narodno-napre-
dno-srpskog udruženja, sa pravašima
do istrage, netaktičnoj hajci na žlin-
dre, frankofurtimaše, .klerikal-
ce itd., odgovorila je muževno pra-
vaška stranka postavljajući svoje kan-
didate u svim izborništvima, osim Bo-
ke-Kotorske. | dokazala je, ne samo
da je živa, nego da će se narodnoj
stranci dogoditi ono što je. njoj želje-
la, ustraje li još na zauzetoj' stazi.

U Bukovici je Dr. Baljak sakupio
2850 glasova, uz sve Hrvate slogaše,
a pravaš starina Relja 912 glasova.

U Sinju, naša dika Dr. Sesardić do-
bio je 4836 glasova, a slogaš Dr. Ma-
sovčić 4661 glas.

Budi nam prosto iznijeti jednu opa-
sku. Narodna je stranka ima dvije go-
dine javno napadala Dra. Dulitića i
Don Frana Ivaniševića, da su pogazili
riječ, i pozivala ih da polože mandat,
jer da je njihov; ali su u laži kratke
noge: ponovni izbor Dra. Dulibića i
Dra. Sesardića očito kažu, da mandat
ne pripada narodnoj stranci ni danas
kad se sklonila pod plašt naprednjaka
i »Srba«, a kamo li prije!

U Trogiru je Dr. Ivčević imao 4655
glasova, a Dr. Krstelj 4394 glasa. Sli-
jediće uži izbor, o kojem u narednom
broju.

Bilanac izbora.

Pravaši ponosom po izborima mogu
kazati :

1. Svi su se združili i uortačili da
ne dobijemo ni jedan mandat, a tamo
smo s prve zadobili 4 mandatat '

kaže, da ugagjanje živinskim pofivima u
čovjeku odgovara prirodi, dakle da'to nije
zlo, nego »naravno«. | baš tu imanio jedan
dokaz više, da bismo bez kršćanstva ostali
u potpunoj etičnoj tami. Da se uzgoji zna-
čajna volja, nijesu dostatni pojedini čini
napose, nego se zahtijeva sta/no pristajanje
uz odregjeni životni pravac, što ga ne smi-
jemo nikada zapustiti. U tome stoji znak
dobra karaktera. Jer karakter valja tražiti u
tome, što dotičnik pod nikakvi. uvjet ne
popušta od svog moralno opravdanog na-
čela, te čim su veće zapreke, tim veći otpor
volje iskazuje. U tom smislu mora da go-
jenac već za rana neprestano vježba volju,
dotično njezinu aktivnu i otpornu energiju
— htjeti i ne htjeti, učiniti i ne učiniti ne-
što, recimo dobro ili zlo. Vazda ima da
vlada harmonija megju aktivnom i otpor-
nom voljom, bez toga bi se uvlačio samo
nered i sukob megju obe sile. Djeci valja
prikazati, da neprestano vježbanje aktivne
i otporne volje ili zaposlenost samo ople-
menjuje i učvršćuje čovjeka, jer do želje-
zne volje vodi samo trud i napor, Ne valja
pitati kod mladeži, radi li se o malenko-
stima ili zamašitim stvarima, jer u početku
valja paziti i na sitnice, jer one, ako su
česte, uregjuju i upravljaju uzgoj, krote ne-
urednu volju. Stoga i kršćanska askeza —

(trapljenje tijela — veoma je podešno sre-

stvo, da čovjek svlada sebe i postigne svoju
unutrašnju neodvisnost i samostalnost. As-
keza treba da je uopće sakrivena, ne smije
biti pretjerana i svršiti sa uništenjem per-
sonalizma ili samosvijesti, (Svrdiće se).

 

"-