2. Prodan i Dulibić, dvije naše po-
glavice, nijesu već smjeli u Parlamenat;
a oni etd će zdravo i veselo u Par-
lamenat !

3. Duboković i Ivčević moraju u
Parlamenat pošto zašto; a eto je Du-
boković ljohnuo, a Ivčeviću se trese
stolica . . .

4. Vukovićev i Ivčevićev kotari bili
su leno narodne stranke; a eto su na
prvi juriš pravaši sakupili toliko gla-
sova, da u malo e nijesu ostali po-
bjednici.

$. U Beču će pravaši raditi spora-
zumno i dogovorno, a hoće li moć
smjesa raznih struja i smjerova, idemo
da vidimo.

Ovo je živa istina a da ju niko ra-
zuman ne može pobiti, pak zato ushi-
ćeno kličemo: Živjeli: Prodan, Dulibić,
Sesardić, Perić, Relja, Krstelj, Drinko-
vić! Živjela Stranka Prava !

 

Sjajne pobjede braće Slovenaca.

Primiti smo iz Ljubljane ove brzojavke:

— U užem izboru izmegju Ploja i Brenči-
ća izabran je kandidat sveslovenske ljudske
stranke, većinom od 1775 glasova.

— Definitivni je uspjeh izbora ovaj: Od
23 slovenska kotara dobila je 20 (dvadeset)
sveslovenska ljudska stranka. Izabran je sa-
mo jedan »liberalac«, pomoću svih dopuš-
tenih i medopuštenih srestava i makinaci-
ja, a 2 mneodvisna narodnjaka u Sezani i
Trsu. —

Doista sjajan i rijedak uspjeh, s kojim
se svijesni Slovenski izbornici pravom mo-
gu ponositi. Evala im! Živjela vrla braća
Slovenci!

 

G. Lupisu i ,,Crvenoj Hrvatskoj“.

U četvrtak u večer primili smo iz Račišća
ovaj telegram :

»Apsolutno isključite tiskati izjavu na
moje ime dneva 13/6. proti potpisima iz-
bornog proglasa kandidature Doktora Balda
Cviličevića, jer sam se u odbor primio i
uoblastio da me potpišu. Nije istina da sam
ja odnosnu izjavu učinio, dočim g. Lupis
pod titulom »narodni zastupnik« izmami
mi potpis, sa kojim se lažno poslužuje, i
tim napada naše sumišljenike, našeg g. kan-
didata i stranku hoće da omalovažuje. —
Račišće, 22. Lipnja 1911. — Antun Druš-
ković-Čelo. Ivan Brusković, svjedok; Pa-
val Borovac, svjedok«.

Na ovu izjavu mogli bi smo g. Lupisa
poslužiti kako zaslužuje, ali bili bi suvišni
daljnji komenti, pa prepuštamo čitaocima
da prosude i osude njegovo postupanje.
I to je još »narodni zastupnik«! Čekamo
sad »Crvenu Hrvatsku«, hoće li u ime po-
štenja i istine ispraviti, opozvati sve one
prostačke napadaje na našu stranku i na
naš list i kazati g. Lupisu, da ih je nasa-
mario !

 

Domaće vijesti.

Akademija u počast Dra. Gji.
woje. Pitomci bogosl. sjemeništa u Zadru
priredili su na 18. ov. mj. vrlo lijepu aka-
demiju u počast svome bivšemu upravitelju
a sadašnjem spljetskom i makarskom biskupu
presvi. g. Dru. Antunu Gjivoji.

+ Niko Mlinarić, Stiže nam tužna
vijest s Korčule, da je ondje preminuo naš
vrli prijatelj g. Niko Mlinarić, učitelj gra-
gjanske škole. Bio je dobar Hrvat i vrijedan
nastavnik. Laka mu zemlja, a teško ožalo-
šćenoj porodici naša iskrena sućut.

t Frano Ž. Kuhač, Na 18. ov. mj.
preminuo je u Zagrebu poznati i vrlo zaslu-
žni hrvatski muzikolog g. Frano Žav. Ku-
hač, u 77. godini. Uvijek je radio, marlji-
vo i savjesno, pribirao je gragju u rizni-
cu, koja će biti neiscrpiv vrutak osvježenja
za hrvatske glazbenike, Kroz godine i go-
dine svoga neumornoga rada on je dopri-
mio valjda više, nego li ikoji drugi radnik
na kulturnom polju upoznavanju narodne
duše, koja u pjesmi izrazuje nutarnje mi-
sli, ćustva, osjećaje, boli, nade, tugu i ra-
dost narodnu. Kao sve naše radine kultur-
ne trudbenike našla ga je starost bez imel-
ka, u bijedi. Vrlom pokojniku bio je prire-
glen veličanstven sprovod, uz opće narod-
no saučešće, Pokoj mu vječni!

Iizjeva. U br. 322, 323 i 324 našega
lista o. g. tiskali smo »ocjena jedne ocjene
spljetskog Bullettino-a

 

tugje | džarske škole

zasluge na arheološkom polju. Mi poznamo
Mons. Bulića, pa nam nije bilo u pameti
ni iz daleka, da pomislimo o njemu što sli-
čna. Onoj inače činjenici, koju smo čuli
o »spljetskoj gospodi« od jednoga profesora
nijesmo dali nikakove važnosti, jer je taj
profesor mogao biti prevaren; stoga smo
izrijekom napisali »kada bi to istina bila«,
a tim smo potisnuli u sumnju samu činje-
nicu, što smo čuli. Takogjer naše pisanje
nije bilo napereno protiv »Bulića« ni najma-
nje. Ako nijesmo napomenuli g. Bervalda,
koji je napisao ocjenu u »Bullettino«, to
smo stoga uradili, da mu bar ime zaštitimo
pred najširom publikom, koja čita političke
listove a nije joj »Bullettino« pristupačar.
Ocjenjujući »ocjenu« morali smo napome-
nuti »Bullettino«, jer inače ne bi se znalo,
gdje je ta ocjena bila tiskana, kada bi je
kogod htio isporediti sa našim odgovorom.
Stoga ko inače misli i sudi krivo čini i na-
ma i Mons. Buliću. Naj autentičniji tumač
ma bilo koga spisa jest sam pisac toga spi-
sa; u našemu slučaju mi smo i niko drugi.

Na insinuacije ,,Crv. Hrv.“4 P7i-
mamo iz Stona: Sa prezirom i gnušanjem
odbijam huncutsku insinuaciju »Crvene Hr-
vatske« i niskog njezinog urednika Ćurlina
u broju 48 od 17/6 1911, da bi ja bio pri-
godom izbora za Carevinsko Vijeće počinio
kakovijeh neurednosti na štetu njihove stran-
ke, što bi još bilo, kako se bezočno u i-
stom broju tvrdi, zapisnički konstatirano !
Pozivljem pak Gosp. Miću Radulića da ka-
ko pošten čovjek izjavi, jeli istina da je on
kako od Općine delegirani član povjeren-
stva podigao ikakov protiv toga prigovor,
i jeli se išta zapisnički o tome konstatira-
lo. — Ston, 20/6 1911. — Dum Niko Baća.

Narodni blagdan. Dne 5. Jula pro-
slaviti će sav hrvatski narod narodni blag-
dan, pa tom zgodom mora da se prene svaki
grad i svako selo, svaki pojedini Hrvat, i
da ozbiljno poradimo ua tome da se taj
dan sabere što više u korist ugroženih kra-
jeva naše domovine. Nije tu samo Istra,
koja treba pripomoći; jer i u našoj službe-
noj Hrvatskoj gori nam kuća. Eto u prvom
naše Slavonije, pa onda Srijem, gdje nam
Magjari i Nijemci ugrožuju škole naše. Tu
je bogata Rijeka, tu trebamo svim silama
poraditi, da sagradimo barem jednu hrvat-
sku školu. Mora se jednom pomisliti ozbilj-
no i na Megjumurje, tu otrgnutu zemlju
naše kraljevine. Zato je »odbor za prosla-
vu narodnoga blagdana«, imajući na umu
sve naše ugrožene krajeve zaključio, da
ne radi samo za Istru, već da se prihod
narodnoga blagdana razdijeli i na druge
hrvatske krajeve, koji su ugroženi od naših
neprijatelja. Za to pozivamo sva društva,
svaku Hrvaticu i Hrvata, neka se pridruži
ovoj rodoljubnoj akciji i neka se obrati na
»Centralni odbor za proslavu narodnoga
blagdana« u Zagrebu (Marovska ulica 10),
da im se pošalju sabirni arci i brošure, ko-
je će se dijeliti badava. Svi pako novčani
prinosi šalju se izravno na »/, Hrvatsku
štedionicu« ili njene podružnice. — Odbor
za proslavu »Narodnog blagdana« u Za-
grebu. — Mario Rieger Vinodolski, tajnik.

Navala Nijemaca u Bosnu. Ri-
sterov njemački list u Rumi upozorava Ni-
jemce, da se muslimani opet sele iz Bosne.
Prije dvije godine bilo je iseljivanje jače,
pa je i zemlja bila jeftinija, ali i sada se
još može kupovati zemlju za naseljivanje.

Risterov njemački list upozorava pažnju
Nijemaca na mnogobrojno naseljivanje Ru-
sina u Bosni, pa kad mogu Rusini da na-
preduju, moći će i Nijemci, samo neka se
nasele u blizinu njemačkih naseobina, gdje
već imaju crkve i njemačke škole.

Neki Scheibner iz Banjaluke preporuča
Nijemcima, da u okolici Banjaluke kupuju
zemlju, a ima na 30 kilometara dobre ze-
mlje 900-1700 jutara, cijena je po jutru
300-400 kruna, na drumu izmegju "Novog
i Banjaluke 1400 jutara po 200-300 kruna,
na 28 kilometara od željezničke stanice,
2300 jutara po 300 kruna itd.

Za to Risterov list poziva Nijemce, da
ne idu u Ameriku, nego da se sele u Bo-
snu, koja je za njih osvojena. — A što mi
Hrvati i ostali Slaveni na to?

SO-godišnjica Matice Dalma.
timske. Do godine se navršava 50 godi-
na utemeljenja Matice Dalmatinske. Tim će
povodom izdati njena uprava tri djela, i to
prof. dra. F. Šišića, P. Karlića i M. Perko-
vića, a prihvatit će se takogjer izdavanja po-
pularnih djela.

Prigodom proslave ,,Naro-
dnog blagdana“ upozorujemo sve na-
še imućne novčane zavođe i privatna po-
duzeća, sve naše imućnike, da je »Peštan-
ska domovinska banka« darovala 8000 K,
neka privatna poduzeća po 2000 K i neki
manji novčani zavodi po 1000 K za dru.
štvo — Julijan, kome je svrha podizati ma-
u Slavoniji

“..

 

 

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

Gimnazij u Bihaću. Javljaju nam,
da će se gimnazij u Bihaću otvoriti slije-
deće školske godine.

Odlikovanje. Nj. Veličanstvo odliko-
valo je višeg ravnatelja Pošta i Brzojava u
Zadru, g. Ivana Tichy, redom Gvozdene
Krune III. razr., za priznanje njegove služ-
be na dalm. Namjesništvu.

1 De. Josip Slade. U svom rodnom
Trogiru preminuo je ovaj zaslužni muž, bivši
ondješnji načelnik, u dubokoj starosti. Uz
neprežaljenog Klaića, Pavlinovića i druge
bio je jedan od prvih narodnih preporodi-
telja u Dalmaciji. Bio je vrijedan, zauzetan,
radišan, pa i kao inžinir stekao je mnogo
zasluga. Pokoj mu vječni i trajna spomen
u narodu!

Na Starčevićevu grobu. Po u-
zoru prijašnjih godina pohodili su Starče-
vićanci na slijedeću svetkovinu iza Antuno-
va, t. j. ove godine na 18 o, mj. grob traj-
nog vogje i učitelja pravaštva, dra. Ante
Starčevića. U velikoj povorci učestvova-
li su narodni zastupnici, gragjanski starče-
vićanski klub, klub. hrv. akad. omladine,
starčevićanska mladost, pjevačka društva
»Krešimir« i »Sloboda«, te mnogo naroda.
Na grobu su velikog Starčevića zanosnim
govorima slavili nar. zast. dr. Tomo Kumi-
čić (u ime saborskog kluba); narodni zast.
Franjo Hrustić (u ime gragjanstva), Ante
Budak (u ime gjaštva) i mnogi drugi. Kas-
nije je bio komers, na. kojem je izrečeno
više otadžbeničkih govora.

 

Gradska kronika.

Proslava sjajne pobjede naše
stranke u pokrajini. Propast »hrvat-
ske stranke«. Primamo od Uprave stranke :
Još smo pod dojmom izbornih trzavica, gdje
su se borile u našoj Dalmaciji dvije struje,
dva neprijateljska tabora. Konačnom rezul-
tatu te žestoke borbe, priznajemo, nijesmo
se nadali, Ona svemoćna, vladajuća slavo-
srpština, koja je bila zarazila i otrovala na-
šu ponosnu Dalmaciju, oboružana uplivom
zem. odbora, gotovo svih općina, banka,
bogatih advokatskih kancelarija, trg. komora
i svih mogućih i nemogućih sredstava, pro-
pala je, a još jedan udarac i tzv. hrv. i š
njom udružene »demokratske« stranke nema
više. Srce nam zaigrava u grudima, gdje je
kleveta, laž, korupcija, matražnjaštvo, bez-
vjerstvo i demoralizacija pokopana. Nepo-
kvarena srčika hrv. naroda osudila je duž
Dalmacije razne klike i političke fiđeikomise.
Dalmacija je progovorila, junački, muževno,
snažno. Navijestila je smrt svojim domaćim
neprijateljima, tamnim sinovima českog »u-
čenjaka«. Mi ne možemo, a_da se ne divimo
našoj stranci, organizatornim duhovima na-
ših junačkih vogja; ponosni smo, da smo
vojnici takvih vojskovogja. Našim neprija-
teljima ne ostaje drugo nego utjeha da su
očuvali još dva tri mandata, i to Tresića,
Smodlaku, danas sutra Biankina i Čingrije
a glede Ivčevića, i ako preko noći prodre kako
je preko noći došao do užeg izbora, to je
i tako vladin kandidat Ko se nebi veselio
takvom uspjehu, takvoj jakosti naše stranke!
Od jednog ciglog mandata skočiti na 4 a
da nije bilo poznatih srestava, nasilja, ko-
rupcije i slavnih banaka: i peti mandat, a
ako vlada ne učini svoj posao i šesti! Stran-
ka prava je postala najjači uprav vladajući
faktor u Dalmaciji. Neka su se sve stranke
i strančice, svi zlodusi udružili proti ideji
čistoga hrvatstva, ipak je naša stranka sve
prebrodila i hrv. narod pobjedonosno uva-
gja u luku spasa.

Proslava. Duž cijele pokrajine ori se sla-
vlje našoj stranci, pa kako nebi i sinovi
ponosnog Dubrovnika, naše pošteno radni-
štvo, ta srčika dubrovačkog hrvatstva i naša
mladež, uzdanica naša, proslavila pravaške
pobjede ! Svak se spravljao, da dade što
dostojnije oduška svojim čuvstvima. Bez i-
kakve agitacije u utorak večer gakupi se ne-
koliko stotina naših pristaša pred i u »Za-
druzi«, Na to izagje »Gundulićeva« glazba,
otsvira koračnicu te se za glazbom uputi ve-
ličanstvena i brojna povorka sa bezbroj lam-
piona uz bengalsku rasvjetu, sa na čelu
hrvatskom i slovenskom zastavom, nošenom
od dvije naše crven-kape u narodnoj nošnji.
U povorci su se nosili veliki kartoni, sa

|natpisima: »Živio Don I. Prodan«, »Živio

prof. Perić«, »Živio Dr. Dulibić«, »Živio Dr.
Sesardić«, »Živjela stranka prava«, »Živjela
pravaška Dalmacija«. U povorci su bili
brojno zastupani naši trgovci, obrtnici, ra-
dnici, crven-kape i mladež, Poklici i pjesme se
orile gradom, svi naši zastupnici doživjeli
su neopisive ovacije, a osobito Dr. Krstelj,
koji je dotjerao u uži izbor glavom samog
presjednika sabora i zem, odbora »presvi-
jetlog« Ivčevića. Gragjanstvo, koje je gledalo
povorku, na mnogim mjestima je odobra-
valo i divilo se je slikovitosti, zanosu skladu,
i dostojanstvu povorke i prispodabljalo je
sa protivnikovim razuzdanim iskazom dan
prije.

 

Navala žandarmarije. Obašavši povorka
grad i predgragje zaustavi se pred Gundu-
lićevim spomenikom, gdje otpjeva hrvatsku
himnu, zatim krene glazba u svoje prosto-
rije, a takogjer i manifestanti upute se, da
odlože lampione, Najednom bane iz zasjede
polic. povjer. Hruš sa četiri patrulje žandara,
i uapsiše jednog mladića, a kašnje drugog,
jer da bi prvi bio vikao »doli Ivčević«, a
drugi »slava Dubokoviću«. Taj čin povje-
renika Hruša ogorči svakoga i nasta opće
komešanje, u kojemu žaudarmarija bez ob-
zira sa nataknutim bodežima stade tjerati gra-
gjanstvo i bilo bi se dogodilo neugodnih
incidenata, da nijesu neki naši pristaše mi-
rili uznemirenu svjetinu. Onakav čudnovati
postupak povjer. Hruša ne možemo mimo-
ići, a da na; energičnije ne protestiramo
te pozivljemo g. poglavara Škarića, da ga
pozove na red i poduči, da se nalazi u Du-
brovniku, gdje se na ovaj način ne čini
karijera. Ako je kome teško, što su u iz-
borima doživili poraz i ako je Ivčević.va i
Dubokovićeva osoba sacrosanta, onda znaj-
te, da vam taj način ništa ne hasni, jer je
sada Stranka Prava gospodarica situcije u
Dalmaciji. Sapienti pauca! Neka nam bude
dozvoljeno ovdje povući jednu paralelu. O-
pažamo, da kad naše povorke obilaze gra-
dom, prate ih sva sila žandarmaiije, dete-
ktiva, koji dapače trče za povorkom, a sam
povjerenik Hruš bez uniforme, uvlači se u
naše redove i pazi na svaki najmanji poklik,
da nebi slučajno bio veleizdajnički, dvčim
kod protivničkih povorka tu nema ni za
lijek žandara ni komesara, a kamo li da
idu u povorci. Čuli smo dapače u njihovim
povorkama svakojakih poklika, koje nećemo
da spominjemo, da nam nebi rekli da de-
nunciramo, pa gdje je tad bio gosp. Hruš
i ostali policajni aparat ? Što to znači sva-
komu je, jasno.: | još. ljudi nama. protivni
imadu obraza predbacivati : nam  austrijan-
štinu, gjeneralaštvo, spijunažu !

»C. H.« i naše manifestacije. »C. H.« u
svom plaćenom bijesu ruga se našoj povorci
nazivljući je da je »kranjska«, da je bila
demostracija, da je bila mizerna, da smo
vrijegjali itd. Najprije odgovaramo, da jest
bila »kranjska«, da hoćemo da bude, jer

'smo jedno te isto s »Kranjcima« u mislima

i djelima. Volimo pravaše Slovence nego
»Hrvate« slavosrbe. Znamo mi da im onaj
»kranjski« barjak kopa oči, zato ga i no-
simo, pa makar oni od jeda pjenili. Drugo,
da je povorka mizerna, jer valjda nije bilo
»gospara« moguće, ali je zato bilo poštenih
i svijesnih radnika, za kojijem u vrijeme
izbora trču i te kako gospari, a poslije se
srame i odzdraviti im. Treće, mi nijesmo ni-
koga vrijegjali ni proti nikome demonstri-
rali, jer u prvom redu neku čeljad se ne
može uvrijediti, a u drugom bila je dana
riječ, da se nikoga ne apcuguje, jer nema
smisla demonstrirati ni apcugovati one što
su izgubili, biva Borela, Dubokovića, Ma-
sovčića, već slaviti one što smo dobili, do-
čim neka reče »C. H.«, jeli u njihovoj po-
vorci bilo ovako?

Bijes Dra. Melka Čingrije. Neka je »po-
stao« »zastupnik«, neka mu je prodro Bi-
jankini, ipak mu neđa vrag mira.... On je
na putu zadirkivao mirne gragjane, kivan
na neke naše pristaše, što valjda nijesu
Biankiniu pravili ovacije. Neka se našijeh
progje. ..!

Izbor Biankina. Protivnici triumfiraju i
ako preko volje, da je prodro Biankini.
Ljudi božji, mi nijesmo ni hodili za pobje-
dom, već za afirmacijom, koju smo više
manje bez ijednog novčića i postigli. Ono
glasova što je naš kandidat dobio, ono je
sve samo došlo na biralište bez ikakva na-
govora, plaćanja, karoca i bogatih objeda i
prijetnja. A vi ruku na prsi pa odgovorite?
Čekajte, doći će u Dubrovniku i naše vri-
jeme, samo malo po malo, prve navale
sjajno uspijevaju, biće pobro i ovdje s vre-
menom trke. ....

Lično vijesti. U utorak je stigao u
naš grad preč. O. Dominik Assfalg, Opat
samostana Tr. pistd u Banjaluci, na povratku
iz Zemunika kod Zadia, kamo je u kano-
ničkoj vizitaciji pregledao ondješnji mana-
stir istog reda. U srijedu je otputovao u
Banjaluku sa svojim drugom.

U gradu boravi naš sugragjanin Ni. Pr.
€. i kr, viceadmiral g. Lucijan pl. Ziegler,
Odsio je kod svoje punice gospogje Jele
grofice Kaboga u Batahovini.

Gordon Bennet. Ovo dana boravio
je u našem građu američki miljoner a vla-
snik lista »New-York Heralda«, g. FP. Gordon
Bennet, koji svake godine posjeti naš grad.
Putuje na svom yachtu »Lysistrata«, sa 6
drugih putnika.

Sa birališta. Još u ime kroničarske
dužnosti imamo spomenuti, da je izvanstra-
mački kandidat g. Pero kap. Tomašević do-
bio 17 glasova, a socijalistički kandidat g.
Gabrić sa svom stranačkom organizacijom,
listom, kilometričnim crvenim proglasima

 

God. VII.

i uz sve obdržane javne skupštine dobio je
ravnih — 17 glasova !

Brzo putovanje teretnoga du-
brov. parobroda. Čitamo u »Smotri
Dalmatinskoj« :

Parni brod »Gradac«, koji pripada dubro-
vačkome društvu za plovidbu »Napried« i
na kome zapovijeda kapetan M. Karaman,
krenuo je iz Gruža u 8 sati u večer 3 o.
a stigao je Poti kod Kavkaza u 4 sata iz
jutra 10 o. m., te je na taj način sav taj
put prevalio u šest dana i osam sati, ubro-
jivši u to i vrijeme, koje se radi običnih
formalnosti zaustavio u Dardanelima i u Kav-
kazu. Putovao je dakle srednjom brzinom
od 11 milja na sat,

Kako se postupa na Lloydo-
vim parobrodima. Pišu nam: U pe-
tak na 26. pr. mj. brzi je Lloydov paro-
brod otputovao iz Gruža 12 minuta prije
odregjene ure. Stoga više osoba nije mo-
glo otputovati, cijeneći da je dosta kad sti-
gnu na parobrod 10 m. prije odlaska. Kad
se je parobrod počeo odmicati, prispješe i
nekoje učiteljice, od kojih jedva se tri ukr-
caše, i to tako da su ih mornari morali za
ruke podignuti na parobrod, jer kapetan
nije htio da dade otvoriti vrata. Uzalud su
njihovi roditelji i ost. prosvjedovali na ta-
kovo postupanje kapetana, on je i madalje
prkosno postupao. Da je 12 ni. prije usta-
novljenog doba otputovao ima: više svje-
doka, kao: dva činovnika, policajni povje-
renik, Lloydov agenat, financ. stražar i t. d.
Zbog toga učiteljicama je nanešeno više
štete: nagrdila im se odijela verući se uz
parobrod; nijesu mogle kada uzeti na ko-
pau putnu kartu već na parobrođu, gdje im
se nije priznalo pravo:na popust, kojeg u-
čiteljice . uživaju i kojeg bi bile dobile da
nije 12 m, prije otputovao, jer bi bile u-
zele u agenciji, a osim toga morale su i
po 1 Kr. globe platiti što nijesu na kopnu
karte uzele. Izim svega toga na parobrodu
im dotičnik nije htio niti razmijeniti ban-
knote po 20 Kr., prkosnim izgovorom da
»nije mjenjačnica«, već jednoj naplatio za
više njih, pa da se same izmegju sebe mi-
sle! Jeli se igda igdje čulo takovog postu-
panja na parobrodima, još onako masno
subvencijonisanim kao što je Lloyd, koji
bi sa putnicima imao malo bolje postupa-
ti! Bilo bi pravo, da im Lloyd naknadi
štetu, koju je prouzrokovao tim što je 12
m. prije otputovao. Kao to tako bi bilo za
nadati se, da će Direkcija Lloyda u Trstu
jednom za vazda stati na put ovakovim i
sličnim postupanjima svojih podregjenika,
jer takovim postupanjem ne štetuje se sa-
mim putnicima nego i istom Lloydu! Što
slična nigda se ne dogagja niti na Dubro-
vačkim niti na Ugarsko-Hrvatskim parobro-
dima, dapače na tim parobrodima nastoje
što moguće više biti predusrelljivi prema
putnicima u svakom pogledu, za što zaslu-
žuju svako priznanje.

Nered i zapuštenost. Ponovno
smo prisiljeni upozoriti našu zauzetnu Op-
ćinu na nered i prezapuštenost, osobito u
Pilama, kao i na onaj porušeni kanal pod
»Dušanom Silnim«, odakle prodire užasan
zadah. Zar je dosta samo izdati oglase zbog
pogibelji kolere ? ? ?

Električnu centralu pitamo, zašto
napokon ne postavi «vertex» žarulje u fe-
njere po Placi? Što čeka?

U fond ,,Gundulićeve““ glazbe
priložiše: g. P. M. Kr. 5 a g. D. Perišić Kr.
2, na čemu Uprava najljepše zahvaljuje.

»Zlikovci krivotvoritelji pot-
pisa. Falsifikovanje potpisa na
pravaškom proglasu““,“) Tako »Crv.
Hrv.« u broju 48. Svaki iole koji ima zrno
soli u glavi, mogao je odmah razumjeti, da
kad bi napokon sve bilo istina, u hitnji kad
se je radilo brzojavom, najviše je neko mo-
gao nas nasamariti, bez da bi tu bilo zlo-
činstva ili falsifikovanja; dakle da su go-
spoda mogla poslati na list svoj ispravak,
i list bio bi ga donio, a njihova časna i-
mena digao iz potpisa potpisatelja sa pra-
vaškog proglasa. e

Doznali smo, kako je tekla stvar ispra-
vaka u »C, H.«, da se digne malo prašine,
a do potrebe ćemo i kazati što su nam
pripovjedale osobe kojim možemo vjerovati,
ali se nećemo upuštati u

Mi smo se obratili u Račišće da nam na-
znače, koji će potpisati proglas za D.ra Cvi-
ličevića, i imamo brzojavni odgovor:

Račišće, brzojavka br. 9, od 6/VI. Tu su

 

 

smo brzojavci vjerovali. Spravni smo dati

4) Nakon složenog ovog sastavka primili smo tele-
grom iz Račišća, te ga donašamo u I. stupcu ove
sreteieini. safeta, Sobnje irlito s Lupisa toli-