U DUBROVNIKU, 15. Jula 1911. s... I GQ | e je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na p0 [oca godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto polugodište. bRIENI IM3MM - Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 12 PA: 4. Brzotisak | vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se 30 para po pećit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više pula tiskaju po pogodbi. — netrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku. Administraciji. Pisma dopisi Uredništva. — Za Rukopisi se ne vraćaju. Listovi Biankinijev kotar. Borba zadnjih izbora za zastupnika na carevinsko vijeće bila je jedino na- perena proti Stranci Prava. Svi se ra- zrožni elementi složiše & da sasvim u- nište stranku, koja se jedino bori za slobodu naroda. Veliki »protuvladinov- ci« zovu u pomoć vladu, š njom se uortačuju, da tobožnje vladinovce i gje- neralaše satru. Ipak nijesu uspjeli, sa- mo se mogu podičiti s izborom Bian- kinia, ali treba da vidimo kako je: taj izbor slijedio. Odmah iza raspusta carevinskog vi- jeća Dr. Smodlaka je hotio, da svaka- ko njegov prisni prijatelj i gorljivi pri- staša Dr. M. Čingrija bude izabran za zastupnika. Pisao je, da želi svakako njega u dubrovačko-korčulanskom ko- taru. Nastojao je i zadnji čas, i malo da nije uspio. Videći da Dr. Melko ne može u Dubrovniku i Korčuli, on- da dade parolu: demokrati neće ni- kako vladinovca a k tomu još »hofra- ta«. Mora se Vuković istjerat, ili mi nećemo s utvarom sudjelovanja. Tu je uspio. Znajući Melko, da mu je težak uspjeh u makarsko-neretvanskom ko- taru, ne miče se po Dubrovnixu, če- kajući da se osveti Biankinu, ako pro- pane gdje kandidira. Bi izabran i tek onda dade se na posao da i ovdje a- gitira za »kolegu« Biankinia. Pravaši u ovom kotaru nijesu se nikada nadali dobiti, jer znadu, dok je osobito u Blatu radi nekih prilika, onako kako je, da je svako nastojanje mal ne u- zaludno. Bez srestava i bez ikakve vla- sti mi smo hoćeli samo se afirmirati, i to smo učinili. To bi bilo u kratko na stvari; samo ćemo jedno naglasiti : Prvi udar ša strane demokrata bio je namijenjen Biankiniu. Njega su hoćeli izbaciti, a deveta im briga bila za »ho- frata«, kojega su izbacili, kad se Dr. Melko nije hotio primiti kandidature u šibenskom kotaru. Ako je vladinovac PODLISTAK. Osvrt na ocjenu moje ocjene o ,,Crticama iz kršćanske arheologije, sabranih po (2) O. U. Taliji“, Moj kritičar veli: »U »Crticama« str. 6. »se piše: »Gdjekad će se naći i četvrto ime »koje se dodaje radi adopcije ili slavnih »počinjenih djela«. »Bullettino« vidi.ovdje »pogrješku i piše ovako: »Rimski gragjanin »imao je tri imena, ali nije tačno da se »četvrto dodaje ridi adopcije. Adoptirana »osoba prima sva tri imena od svoga po- »očima a sadržaje na četvrtom mjestu po- »rodično ime sa dočetkom na —anas«. Što »je htio ovdje »Bullettino« da ispravi ne »može se lako razabrati... pa nastavlja »moj kritičar sve miješajući i svršava: »O- »staje otvoreno pitanje, što je »Bullettin« »htio da popravi«. Moj kritičar ne samo da ob ovom nema ni pojma dali pokazuje da ne pozna ni hr- vatski, U »Crticama« stoji da se četvrto ime dodaje radi adopcije, a ja sam rekao da se četvrto ime mne dodaje radi adopcije, nego da se na četvrtom mjestu zadržaje porodi. čno ime, a da tri prva imena prima od svoga poočima. Neka moj kritičar izvoli po- tražiti u kojem hrvatskom rječniku što znači dodati a što zadržati, pa će bar kroz ma- glu razabrati razliku megju onim što sam rekao i što je O, Talija u »Crticama« piso te će valjda ražumjeti što je »Bullet- tin« ispravio. Moj kritičar nije suglasan sa mojim opa- s Vuković, zar lIvčević nije? Pa smo vi-! djeli, da su svi »protuvladinovci« za Iv-. čevića ne samo radili nego se i žrtvo- vali. Biankini zna, da su bili protiv nje-!* ga, zna da su i sada i da će u bu-;; duće još više biti, pa ipak š njima se bori, da sutra oni poduzmu borbu pro- tiv njega, jer ga ne mogu trpjeti. A za što: To svak zna, a najbolje Juraj Biankini! š. Skupština ,4a organizaciju Hrvata“, Boka Kotorska, 9/VII. U pretprošlom broju »Narodnoga Lista« ugledala je svijetlo neka notica iz Kotora, gdje se ruglu izvrgara proglas od upravnog Odbora Stranke Prava u Kotoru glede op- ćinskih izbora. Glavno je, što se je tom no- ticom u »N. L.« htjelo postići, to: prikazati onaj proglas kao da je inspiriran sa strane stranke Dra. Sardelića, što nipošto ne stoji. Razumijemo sve prljavštine i igre gospode kotorskih utvaraša, za čim teže. Nije njima ni do Sardelića ni do Vukotića, njima je do zametka utvaraške stranke u Boki. Oslona u narodu nemaju, nego se latiše sada, dok su još duhovi izbora uzrujani, da pravaše prikaživaju kao pristaše Dra. Sardelića, da ga oni hoću staviti za načelnika Kotora i t. d. ne bi li oni pravaši, koji su glasovali za Dra. Vukotića ostavili redove Stranke Prava. Ali narod se ne dade varati. To im je najbolje pokazala njihova skupština od 2. srpnja u Općinskom Domu u Kotoru, na koju su pozivali sve Hrvate Bokelje i po- slali do 600 (šest stotina) poziva, a odazvalo se kojih 30 (slovom: trideset) i to većinom činovnika i akademičara. Pitali bi smo rado Crvenka, kako mu je bilo pri duši, kad je gledao, gdje masa naroda stoji na placi, a na skupštinu niko osim nekoliko »njegovih«. Hoće da provedu organizaciju Bokeljskih Hrvata, hm! ko ih ne poznaje promislio bi, da se ti ljudi hoću žrtvovati za narod. Or- ganizacija Bokeljskih Hrvata, pravaši — Sar- delićeve pristaše, to su mudro izbačene bom- be, ali trudno će upaliti, U toj tendecijoznoj notici primjećuje se još proglasu, da se po njemu stranka ne brine nego samo za Ko- tor, a za druge općine ništa obzirom na skama upravljenim »Crticama« radi njiho- vog tumačenja znakova D. M. na kršćan- skim sarkofazima pa mi štošta zamjera, kao onaj koji se u stvari ne razumi, pa ua sreću uzimlje nešto iz Krausove »Realencyklope- die der christliechen Alterthiimer«. Kad bi ga htio slijediti u svim njegovim stranpu- ticama morao bi mnogo toga pisati, a njemu opet ne bi koristio. Navest ću ipak nešto iz ovoga dijela njegovih opazaka neka se svak uzmogne osvjedočiti koliko je vrijedan moj kritičar, On kaže: »Još nešto: »Bullettino« je u ovomu pi- »tanju u kontradikciji sam sobom«, »B.« govori u prvom dijelu svoje kritike, »da nijesu kršćani kupovali sarkofage, (ja »nigdje ne rekoh da ih nijesu kupovali) već »da su ih prenašali iz poganskoga groblja, »pa tako su došle sigle D. M. na kršćan- »skim sarkofazima«, »A u drugom dijelu svoje kritike govori: »kršćani nijesu razumijevali značenje onih »D. M. poganskih natpisa pa su ih ureza. »vali uz krstov monogram i na kršćanskim »spomenicima, pa odatle D. M. na kršćan- »skim sarkofagima«. »Ovo je očita kontradicija«. »Ako su kršćani prenašali sarkofage sa »D, M. iz poganskih grobišta, tada kršćani »nijesu urezavali D. M. već pogani; ako li »su kršćani iz običaja urezavali D. M, na »svojim sarkofazima, tada takovih sarko- »taga nijesu prenašali, takovi sarkofazi ni- »jesu poganski već čisto kršćanski i ako snose na sebi D. M.«, »Ako su kršćani prenašali sarkofage, tada | ! dojduće općinske izbore. Gospodo, izdali ste se sami, na tome smo Vam zahvalni. Vi Iste nam drugim riječima poručili i poučili nas, da opomenemo i naše pristaše u dru- im hrv. općinama, da se ne »okučaju« na vaše bačene udice, kako što smo opomenuli i one u Kotoru. Dakle vi ćete ih i tamo bacati; dakle Vi ćete i taimo kušati potpiriti mržnju i razdor megju našim jadnim naro- dom. Polako gospodo, skršiti će Vam se i tamo zubi o tvrdo pravaško uvjerenje ogro- mne većine Bokeljskih Hrvata! Klonite se ćorava posla »Organizacije« Bokeljskih Hr- vata | Znajte (a vi to dobro znate, i ako se pričinjate da ne znate), da su oni već or- ganizirani, i to u Stranci Prava. Preporučili bi smo i nekoj gospodi tali- janašima i gospodinu profesoru Čičinu, da nas se klone. Izbori su prošli, za nas je iščeznuo i Sardelić i Vukotić, a mi smo o- stali i dalje pravaši. Mi smo svi u organi- zaciji Bokeljskih Hrvata, ali u Stranci Pra- va, Jeste li razumjeli, gospodo jedne i druge boje? Ovo Vam poručuje ponovno — Skup Bokeljskih pravaša. — Glede iste stvari primamo iz Kotora slijedeće : Inicijativom naprednjaka Gjunia, aristo- krate Carića i Don A. Miloševića bila je sazvana u opć. dvorani skupština sa dne- nim redom: »organizacija Hrvala«, a u i- stinu ticalo se samo pripreme za opć. iz- bore. Sakupilo se nešto dvadeset izbornika. Tu je naprednjak Gjunio istakao, da i ako je njemu sve ujedno biti Hrvat ili Srbin (!) ipak bi trebovalo organizovati bokeljske Hr- vate u jednu stranku! Na io je ustao jedan mjesni profesor (inače slogaš) i opazio za što se za to čekalo baš općinske izbore i natuknuo je da su do sada kotorska gospoda bagatelisali radnike; na što su ustali go- spoda a la Carić i počela galamiti, a neki & la Fiori počeli i zviždati, i profesor se odalečio iz dvorane, Onda je ustao jedan općinski vijećnik i dokazao kako je profesor rekao istinu, i da čovjeka koji istinu govori nije pravo napadati. Mukom su gospoda u- muknuli, tek nakon skupštine rekao je g. načelnik pomenutom vijećniku, da nije imao onako na skupštini govoriti! A sad osvrni- mo se na stvar, Ako ikomu a ono prava- šima stoji na srcu hrvatstvo Boke, što su nebrojeno puta djelom dokazali, a ne samo na jeziku kao mnogi u protivnom taboru; ali ipak ona nekolicina koja su bila pozva- »monogram krstov nije mogao biti istodo- »bno urezan kada i D, M., kako to govori »B.« da se vidi u Solinu; ako li su isto- »dobno bili urezani i D. M. i krstov mono- »gram, tada takovi sarkofazi nijesu bili pre- »nešeni iz poganskoga groblja«. »U ovakove kontradicije, koje se opažaju »u samo nekoliko crta upada se tada samo, »kada se hoće — pošto, po to — da pri- »govara i samo za to da se prigovara i »zabada«. Moj kritičar misli, da je ovim pokazao Bog zna kakvo veliko filozofsko i arheo- loško znanje; a ne zna jadan da se je u jednome i drugome pokazao uprav malašnim. Nepobitna je činjenica da su kršćani kat- kada iz poganskog groblja prenašali u svoje groblje sarkofage na kojima su bile ure- zane sigle D. M. a gjegod i cio uatpis o noga poganina koji je prvom u onom sar- kofagu pokopan bio. Dogagjalo se da bi kršćani koji put isklesali jedno ili drugo pa svoj natpis urezali, a gdjegod bi osta- vili oboje. Ovaj fakt tako jednostavan i poznat sva- kome koji se samo jednom pomljivo pro- šetao po kakvom kršćanskom groblju ili kakvu uputu u kršćansku arheologiju po- zorno pročitao, mome kritičaru ne samo da te piše: »Šio je tim htio kazati i ispraviti »B.«? »Da nijesu možda kršćani kupovali u po- »ispuste sve nevjerojatne okolnosti, koje su je nepoznat dali ostaje stvar nevjerojatna, »gana, već u potrebi prenašali sarkofage | »ig poganskoga groblja u svoje? Da se| na na skupštinu, nijesu prisustvovala, jer su stalni da pod etiketom »organizacija Hrvata« krije se nešto posve drugo; a vidi se i iz toga što nijesu bili pozvani već samo ne- kolicina kotorskih pravaša. Kamo sreće kad bi svi Hrvati bili u jedno kolo, ali kako je moguće to i pomisliti a kamo li izvesti, kad su jedni samo Hrvati a drugi »Hrvati ili Srbi«, kad je jednima pred očima hrvatstvo a drugima srpstvo i hrvatstvo. Zalud bi se za čas i složili, kad su nam ideje različite, takova bi sloga bila kratka i lažna, kao o- na izmegju Srbohrvata i »Srba« u Kotoru, Perastu i Ercegnovomu. Vrludali slogaši ta- mo amo kao do sad, pravaši su svijesni svoje politike: Sve za vjeru i domovinu Hr- vatku! Što se pak tiče organizacije, mi smo davno organizovani, i to u Stranci Prava, a to nek utuve u glavu neka gospoda ari- stokrati, koji se sjećaju čestitih naših radni- ka i obrtnika samo onda kad im se drmaju stolice zapovijedanja ! Vijesti iz naroda. Iz Račišća. U broju 50. »Narodnoga Lista« ima do- pis iz Korčule, na kojega se ne možemo nego nasmijati, a uz to i pobiti neke kru- pnije laži. Navagja da iz grada »nije niko agitino megju seljacima u našim i vanj- ski; odlomcima« u prilog kandidature Bian- kinia, »niko na dan izbora da nije išao po odlomcima da agituje i predvodi birače« »nijedan novčić nije potrošen ni prije ni na dan izbora«; »svijesni birači megju o- dlomcima agitovali su sami megju sobom« ! Kako dopisnik može da tolike laži u ja- vnost tura? Evo nas da dokažemo istinu: Prije mjesec dana do daua izbora načel- nik i Općina svako malo dana sazivali su glavare, lugare i čauše, podavao im stroge naloge za agitaciju; oni tomu poslušni, te se služili silom i prijetujom, a »inudri« je- dan naš pravnik koji sam sebe u dopisu »Crvene Hrvatske« broj 48. uzvisuje sa »naš vrijedni pravnik«, kao poludio u agi- taciji, jer se je prigodom iste siromah iz- javio u selu, da će mu zastupnik Biankini ovom prigodom izbora isposlovati prvo mje- sto službe gdje hoće u Dalmaciji, pošto da su mu do sad odbijene molbe za Dalma- ciju i Istru i ona iz Trsta za pulicajnu slu- žbu, koja bi mu se baš dolikovala! Mi mu želimo sretan put i daleko mu kuća od na- »nužno to morale pratiti, kao n. pr. dali je »tamo u poganskom groblju bilo praznih »sarkofaga; ako ih praznih nije bilo, što »su radili sa mrtvim tjelesima iz tih sar- »kofaga, dali su takovi grobovi bili prepu- »šteni svakomu, bili ničije vlasništvo i t. d.«, pa ma zadnju moj kritičar pita: »... odakle »Bullettino« znade za to prenašanje pa ka- »tegorično to tvrdi kao da je kakav mate- »matički teorem, te kontrarno mišljenje zove »netačnim, zove pogreškom?« Daleko smo. Mome kritičaru nijesu po- znate ni najelementarnije stvari o groblju kod starih naroda. Ja ne mogu ovdje da mu iznesem sve što o tome treba da znade jedan koji hoće da piše o kršćanskoj arhe- ologiji ili da o tim pitanjima vodi kritiku. Napomenut ću mu ipak nešto. Najprije neka pogleda one neizbrojne nat- pise, poganske i kršćanske koji nam jasno govore kako je mala sigurnost vladala u pogledu grobova, pa zaželi li vidjeti naše starine neka ne zaboravi pročitati onaj gla- soviti natpis Duione (C. | L. II. 13124); Adiuro per Deum et per leges Chresteu- nor(um), ut quićumque extraneus woluerit alterum corpus ponere (voluerit) det ecli- sle catolice Sal(onitanae) aur(i lilibras tres), neka pogleda pred muzejom veliki spome- nik Pomponiae Verae, neka prouči pitanje sarkofaga Hipolita i Fedre na- šasta u kršćanskoj bazilici na Manastirima, neka pogleda oko solimske gradske bazilike pločnika ;|vom »za važan posao«, šeg mjesta, budući da kroz cijeli njegov boravak vidjeli smo samo najprostačkije njegovo ponašanje u svakom pogledu, koje nebi dolikovalo niti najprostijem analfabeti a kamo li jednom pravniku! Sličan mu je i jedan famozni »veleum« kolega iz Žrnova, koji je vodio prisilnu a- gitaciju, jer je i njemu molba za službu bila čičoi te uhva u zastupnika Bian- kinia da će mu je isposlovati gdje hoće. Neka im bude sretno, samo daleko im kuća! Potonji se lanjske godine sa načelnikom Ameriom pozvao na dvoboj radi kolnog puta, te se stavić u borbu za zbaciti ga s načelništva i izjavio on i njegovi pristaše da preko novog puta neće nijedan Žrno- vac proći te đa će na istom porastjeti šuma! Nu čuda, kO ka su on i njegovi drugovi zaboravili tu prijetnju, te je načelnik baš onim istim putem predvodio masu pod ruku i njega i poznatog »barjaktara« kao mar- vu! »Ala lipote«, koliko je tim ljudima do riječi! Pošto su po selima imali svoje glavare, lugare i čauše, svoje općinske stare fidei- komesare, »mudra« dva pravnika, koji su pustupali najenergičnije pa nije njima bilo potrebe truditi se, a potruđio se je i kotar. ski liječnik, koji je u dva puta prošetao se u »službene svrhe navrtanja djeci boginja«, pa nije bio lijen prošetati se do kuća po- jedinaca i agitovati preporukama da mu se moraju prijavljivati u Korčulu pod naslo- te kako su nam pripovjedali da se na Pupnatu govorilo, da koji bude glasovao za Biankinia da će mu sinovi po njegovom velikom uplivu ostati slobodni od novačenja, a oni koji budu glasovati proti pa bili i nesposobni da će u vojnike!! Suviše u istome uredu nukao je njeke podregjenike a osobito podvornike i pisare da glasuju za Biankina. Znao je još za cijeli dan izbora i ako nije bio član komisije tu prisustvovati i svako malo pod ruku sad jednog, sad drugog financijalnog stražara predvoditi, a čujemo da je neke, koji su protivno se prikaživali, činio da ih starešina odredi u patrolu. Nadalje nam kazaše na 11/6., kad su pra- vaši htjeli na Pupnatu držati skupštinu, da je poznati profesur sakupio njekoliko dje- čurlije i otišao da prouzrokuje nemir u tu- gje mjestu, u društvu sa pravnikom »Sle- mom« i »narodnim zastupnikom«, te kad se je pekla jarčevina i ispijalo rujno vince pomljivo pročita »Bullettin« 1899. str, 135, 1903. sir. 185, n. 3 i 4, 1904. str. 62 i 1906. str. 89 glede sigle D. M. na sarko- fagima na krsćanskom solinskom groblju, pa tad ne bi ludo pitao odakle »Bullettino« znade za prenašanje sarkofaga sa pogan- skog na kršćansko groblje, ne bi se bez potrebe izlagao sažaljenju veleći, da je ne- vjerojatno, da je na poganskom groblju bilo praznih sarkofaga, pa ako ih nije bilo pra. znih ne bi pitao što su radili sa mrtvim tjelesima iz tih sarkofaga, dali su takovi grobovi bili pripušteni svakome, bili ničije vlasništvo i t. d. Navedoh samo nešto iz naših strana a pregjoh preko djela De Rossia, Krausa, Ca- brola, Martigny i Leclercqa i drugih, koji se u raznim prigodama ovim pitanjima bave, Fakt je takogjer da su na nekim sarko- fagima sami kršćani dali urezati slova D, M. a uz njih kršćanski monogram, pa su ovo čisto kršćanski sarkofagi, koji nijesu bili prenešeni iz kojeg poganskog groblja. Za sve ovo upućujem moga kritičara ma već spomenute citate. Nijesam ja dakle u kontradikciji sa sa. mim sobom kako moj kritičar hoće. Nema kontradicije po zdravoj logici, jer se je mo- glo jedno i drugo dogagjati, mogli su na- ime jedni biti uragjeni po naredbi samih kršćana a mogli su drugi biti prenešeni iz poganskoga u kršćansko groblje; nema koa- tradicije u stvari, jer se drugo dogagjalo.