- U DUBROVNIKU, 22. Jula 1. 1 četvrt godine surazmjerno; polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na p0 za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto PRAVU CANEMA MRVATSKA IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 M: a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Carevinsko vijeće Već je započelo svoje sjednice, a mi- nistar presjednik ugovara sa raznim izra- zitim ličnostima u mnogobrojnim stran- kama, kako bi sakupio takovu većinu da bi parlamenat mogao ovo malo da- na doraspraviti bankovne zakone i ba- rem dati da se pročitaju novi vojnički zakoni. Izbori, na koje se je pozvao bivši ministar Bienerth, nij&su poboljšali sta- nje; dapače su ga pogoršali, jer su se osnažili Nijemci nacionalci, koji su baš najviše krivi da toliko zastaju svi po- slovi u Monarhiji, jer hoće da uzdrže egemoniju svoju najviše na uštrb nas Slavena; i socijalisti su zadobili koji mandat, a i oni zaista vele ne smognu da bude dobro i da se umire stranačke karbe. Slaveni i u ovom parlamentu neće sa- staviti onaj blok, koji bi jedini mogao razmrskati ljutu egemoniju Nijemaca, i tako ili će se životariti od godine do go- dine zadovoljni s kojekakovim mrvicama ili će se doći do raspusta i ovog parla- menta. Naši pokrajinski zastupnici po svoj će prilici biti u dva tabora, a to bi moglo škodovati da ne dobije po- krajina ni ono malo što bi mogla, da su svi složni. Zadnji izbori su uzvitljali ogromnu prašinu, najmanje se je pre- tresalo o načelima, o shodnosti poli- tike ili konservativnije ili demokratnije ; a najviše se je kidisalo na osobe, i to uprav divljom strasti, tako da i oni koji su najviše vikali, ako dobro pro- misle na svoje ispade, treba da pri- znadu e su prekoračili svaku mjeru u- mjerenosti i objektivnosti. A ti napadaji nijesu prestali ni sad, kad se je izborna borba slegla; a najbolji je tomu dokaz da »Nar. L.«, koji u pretprošlom broju u uvodniku zagovara slogu naših za- stupnika na opće dobro, istodobno do- naša iz tugjega lista uprav nerazboriti napadaj na preč. Prodana, i tijem kaže da u riječima želi slogu, ali u istinu ljubi razdor. A kako da bude ljubavi, iskrenosti i požrtvovnosti izmegju lju- PODLISTAK. Osvrt na ocjenu moje ocjene o ,,Crticama iz kršćanske arheologije, sabranih po (3) O. U. Taliji“, Mome kritičaru nije takogjer pravo, što sam O. Taliji zabavio, jer je važno pitanje o rimskim magistratima u same tri stranice tako sakupio, da se iz onoga jedva dade što shvatiti o toj važnoj uredbi kod rim- skoga naroda. On veli da je O, Talija na- pisao »Crtice«, pa da se u njima nije smjela tražiti koja duga rasprava o rimskim magi- š z ši u ii seli : i st1-58] Hil UH li 388 Ii 1 i di, koji se kivno gledaju, koji su ne- smotreno uvrijedili u prvaku jednu znatnu stranku, čisto slavensku, čisto dapače hrvatsku? Napokon svi smo ljudi, i u svakoga ima krvi ispod kože, pak se tim načinom i tim napadajima koji još slijede i ne jenjavaju, postiže da naši budu i ostanu i na dalje raz- dvojeni, na rugo nekako za nas, a o- malovaženi od viših faktora. A baš sa- da kad su u najboljem jeku neke vrlo važne radnje, koje je vlada poduzela, kad nam još fali prvi i glavni uvjet napretku i dobrostanju, a to je spoj naše krnj-željeznice sa Sarajevom i sa Hrvatskom. Ako uprav našim zastupni- cima glavna je misao koristiti našoj pokrajini, oni bi morali žrtvovati sve, imali bi stupiti u dogovor sa Sloven- cima i uskrisiti ponovno Svezu, a tako dogovorni i složni mogli bi naći o- slona kod drugih Slavena, i ako ne svako dobro barem nam nešto opo- slovati. Poljaci će za stavno biti srčika nove većine; ova se ne dade smisliti bez Čeha, te će se možda novo mi- nistarstvo nešto snažnije žuriti da im zadovolji, i to ne u daleko, jer Česi su jezičak na vagi, pak kad bi i Po- ljaci i Česi vidjeli u južnim Slavenima kompaktnu grupu, ne samo da bi ju više poštovali i žurnije zagovarali po- stulate naših zastupnika, nego bi lako mogli pokrenuti onakovu politiku, koja bi isprekovratila dualistički sistem u Monarhiji : što bi učinilo i da mi amo odahnemo i oživemo, nego bi, a to je najglavnije, salomilo magjarsko samo- silje, koje svaki dan to više i to bi- jesnije gazi svako pravo tužnoj Hrvat- | skoj, što najbolje dokažuju zadnji do-| gagjaji, koji su se tamo slučili i na koje ćemo se što prije osvrnuti. Mnogo su gospoda narodu pri izboru obeća- vali, neka oni gledaju da li će moć riječ održati, ako budu i u parlamentu prenijeli tužni i nevoljni antagonizam, koji je bezobzirno gospodario kroz zadnje izbore. > Najprije bi uputio mog kritičara na koji hrvatski rječnik, da vidi razliku izmegju ri- ječi povisivati i odregjivati, a onda bi ga molio da to svoje iznašašće, da su naime cenzori odregjivali tributum, javi arheolo- zima Pariza, Berlina, Rima i t. d., da uz- mognu pri novim publikacijama ili pri pono- vnim izdanjima popraviti djela Momimsena, Marquartta, Madwiga, Bouche-Leclercqa i drugih, koji pišući o rimskom zakonodavstvu vele, da je Senat odregjivao Tributum. C' dteit le senat qui ordomnalt la levće du tribut. (Madvig-Morel: L'Btat Romain sa constitution et son administration. T. IV. str. 47). — En effet, toutes les fois que 1 Btat eut & fair face & des dćpenses extra- ordinaires, a auxquelles ne suffisait pas le modique revenu du domaine public, /# Sdnat decreta un impot sur le capit&l re- censć, impot percu par tribu et appelć pour cette raison fributum. (Bouch€-Leclercq: Ma- nuel des institutions Romaines str. 246). Livij piše (23, 31). Senatus quo die zo mum est in Capitolio consultus, decrevit ut eo anno duplex tributum imoeravetur . . . Ali dakako, da sve ovo ne vrijedi ništa, Šta oni svi pa šnjima i Livij prama mome | kritičaru? prede apo Mommsen svoje nezna- Censorische Tuition E Još jedan dokaz , objektivnosti“ crvene Hryatske“, U 54. broju »C. H.« od 8 jula t. g. bila je u rubrici »Različite vijesti« donešena sen- zacijonalna vijest o škandaloznom činu ka- pelana i katoličkog katehete Desidera Lam- berg. Po toj vijesti, koja je iz ljubavi pra- ma objektivnosti (I?) nosila naslov: Nedje- la magjarskih popova, svećenik Desider Lamberg bio je uhvaćen, te je dokazano, da je 30 djevojčica u dobi od 8-12 godi- na, učenica jedne samostanske škole silo- vao; za djevojčicu Hildu Imhoff znalo se je tačno i vrijeme nedjela, pače je — na- ravno sve po izvješću »C. H.« — i službe- no po mnijenju službenih liječnika Dra. Simony i Zankera bilo konstatirano, da je to nedjelo rečeni kapelan zbilja počinio. Tako i još potanje pisala je o stvari »Cr- vena Hrvatska«. A što je od svega onoga istinito ? Ništa! Je li »Crvena Hrvatska« donijela ispravak? Niti riječi! (Ona je ocrnila ma- gjarske popove, katoličke popove, pa kao glasilu dubrovačke inteligencije za drugo joj nije briga. Mi smo se na kompetentno mjesto obra- tili za objektivno izvješće, te smo nakon svršene sudbene rasprave u stanju da pri- kažemo pravo stanje stvari. Framasunska loža »Losonczy« u Temi- švaru hoće da isključi iz škola svećenstvo i nauk vjere. U tu joj je svrhu Emanuel Friedmann 'sam stavio 2000 K na raspola- ganje. Kada loža nije mogla da svoju svr- hu postigne putem zakona, poslužila se je ocrnjivanjem katoličkoga klera. Svoje stup- ce stavio je na raspolaganje tom plemeni- tomu (!?) pothvatu socijalistički list »Volks- wille« u Temešvaru. Uz druge napadaje na katoličko svećenstvo donio je taj list i gor- nji napadaj na katehetu Desidera Lamber- ga, koji je podigao tužbu proti rečenom li- stu i svim svojim napadačima. Glavna je rasprava bila na 4 Jula t, g. U toj je ra- spravi dokazano : 1, Da je svećenik Desider Lamberg pot- puno zdrav, te je infekcija po njemu sa- svim isključena. Mikroskopičnu analizu o- baviše sudbeni liječnici Dr. Henrik Szigeti i Dr. Eduard Urbanetz, u prisutnosti kon- trolnih liječnika Dra B&le Klimć i Dra. De- sidera Boross. (O Dru. Simony i Zankeru, koje »C. H.« navodi, nema niti spomena u cijeloj raspravi l) 2, Sve su djevojčice (trinaest ih na bro- ju, po samom »Volkswille« — a ne tride- set, kako piše »C. H.«) sudbeno od lije- | Offentlichen Einnahmen (vectigalia). (Romi- sches Staatsrecht T., 1. str. 408). — Pa i Bouchć-Leclercq se ljuto vara kad veli: Com- me administrateurs, les censers evaimt & dresser pour cinq ans le budget des recet- tes (večtigalia). (Manuel des Instit. Roma- ins str. 66), Neka se svi ovi, i njima slični, sakriju pred mojim kritičarem, koji im odrešito kaže da su »odregjivali sum bolji nudioci, a ne Cenzor«, Assessores nijesu stajali uz pretore, koji nijesu bili vele vješti pravu, kako reče O. Talija i sada opetuje moj kritičar, Poznato je da su pretori po svojim ediktima skoro stvorili rimsko pravo. Za to Madvig (o. c. m. str, 121) i Bouchć-Leclercq (o. c. str. 421) daju asesorima i pretorima drugu u- logu nego li ju im moj kritičar pripisuje. Ali dakako oni se ne mogu s njime takmiti, pa ću se i ja unapred držati mog kritičara. On je jedini auktoritet u ovim pitanjima. Prigovorio sam O. Taliji, jer je rekao, da su i kurulski edili bili pomoćnici pu- čkih tribuna. Moj kritičar se brani veleći, da su na čast kurulskih edila bili izmjenično birani patri- i plebejci, a da ovi zadnji nijesu mogli, ne budu uz plebejce. Na temelju ova- razlaganja mogao je slobodno su konzuli, pretori i pomoćnici pučkih 28 8 še «s ostali magistrati na, jer se svi h čnika pregledane i dokazano je, da su sve netaknute. Pače su na Sudu sve djevojči- ce izjavile, da ih se svećenik Desider Lam- berg nikada nije niti dotaknuo. 3. Na upit sudca istražitelja, zašto su pred policijom kazale drukčije nego pred Sudom, izjaviše neke djevojčice, da su ih prije saslušaja pred policijom dva mladića učila, što će kazati policiji. Proti toj dvo- jici vodi se policajska istraga. 4. O djevojčici Tildi Inhof kaže sud go- re spomenutih liječnika, da je spolno ne- taknmuta, i da tragovi gonoreične infekcije na njoj opaženi potiču od gnusobe (u ru- blju i krevetu). Dobro je da se zna, da je Tilda Inhof kći slagara »Volkswille«. 6. Roditelji okrivljene djece izjaviše, da su osvade proti kateheti Desideru Lamber- gu proste izmišljotine i osvade, te su ra- di uvrede nanešene njima i njihovoj djeci tužili Sudu socijalistički list »Vokswille«. 7. Na temelju sudbene istrage, liječničkog mnijenja i izjava okrivljenih djevojčica na- zvao je sudac istražitelj Fehćr vas ovaj »veliki škandal« (kako ga je glasilo naše skladne inteligencije nazvalo) prostačkom intrigom, te je isti dan rasprave pustio iz zatvora teško optuženog katehetu Desidera Lamberga. Cijenimo, da ove sudbeno dokazane či- njenice dosta jasno svijetlo bacaju na ne- dostojno izvješće naše skladne susjede. Za danas donosimo samo gornje autentično iz- vješće, jer smo uvjereni, da ga inteligencija hrvatske i demokratske stranke neće obje- lodaniti u svome skladnome glasilu, kao što je šutila i o konačnom rezultatu proce- sa Verdesi-Bricarelli, s jedinog razloga, jer je u liberalnoj Italiji sudbeni pravorijek bio u prilog katoličkom svećeniku. Samo ćemo pitati gospodu oko skladne »Crvene Hrvatske«: zar je, gospodo, libe- ralno, skladno, kulturno ocrnjivati nepo- znate svećenike iz dalekog Temišvara? A što biste, gospodo, rekli kad bi mi prljav- štine i »nedjela« na temelju nekih osoba vješali o veliko zvono, za to, što ste nam vi i oni politički protivnici? Ne, nč, gospo- do! Liberalizam »crne internacijonale«, — kako nas vi u svome skladnome žargonu nazivljete -— nije, Bogu hvala, još tako ni- sko spao! Vijesti iz naroda. Iz Metkovića. (»Svečani pohod« Melka Čingrije po ko- taru). Diljem primorja neznamo kako je prošao bijedni Melko, ali kako čujemo pra- ovi, od neko doba birali megju senatorima i plebejcima. U istinu pak kurulski edili bijahu uvedeni u život od povlaštene klase, te ih samo mnepoznavalac rimskih starina može pobrkati sa pučkim edilima kako su ih O. Talija i moj kritičar pobrkali. »Crtice« rekoše da su decemoiri stlibus judicandis sudili u privatnim tužbama i s ovim misliše da su dovoljno karakterisali ove činovnike. Moj kritičar da obrani O. Taliju, navagja Bojesena, koji veli: decemviri stlitibus ju- |dicandis koji sude u privatnim tužbama, osobito u parnicama o slobodi. Ovdje se ima opaziti, kako je O, Talija u karakteri- zovanju ovih činovnika izostavio kao onaj koji o stvari nema pojma, uprav njihovo glavno obilježje, istaknuto od samoga Bo- jesena »osobito u parnicama.o slobodi«; a naveo ono što nije tako važno niti si- gurno, da su naime sudili u privatnim tuž- bama. Mommsen piše: Ob bei dem alige- meinem Namen den sie filhren, ihre Com- petenz sich nicht noch weiter erstreckt hat, steht dahin; in der Hawptsache aber wer- den wir sie betrachten ditrfen als den Ge- richtshof fur die Freiheitsachen (o. c. II. str. 667. Madwig, o. c. II. str. 253). Moj kritičar, koji se razbacuje filozofijom kazati | imao bi znati da je pogrešno svako kara- teri tila ga je posvuda mačja derača. Napokon najaviše njegov dolazak i u Metkoviće. Svi tobožnji patres patriae uskomešali se. Do- šla muzika iz Dubrovnika, naručuje se ve- čera u hotelu »Austria« — ma baš kao da su izgubili pamet! Eh, nije šala, treba da šaka doklatanaca i zavedenih nekoliko »na- prednjaka« dokaže kud i kamo ogromnijoj većini pravaša, da je Metković odnosno Neretva »naprednjačka«! Telefonirali nam iz Opuzena, da je tamo prispio i da je o- bala puna naroda, koga kad je Melko ugle- dao srce mu burnije zakucalo — ali kad se hotio iskrcati u madi, da je to njemu priček, prosjekoše zrakom zvižduci i jedno- dušni povici: »dolil«, dapače jedan skočio preda nj i gromko mu u brk dobacio — ti nijesi naš zastupnik; mi te nijesmo bi- rali, hajd' u Vrgorac! Za tijem urnebesnim poklicima: »Živio Dr. Drinković! Živila Stranka Prava! Živila Pravaška Neretva! Do- li Čingrija!« otpratiše ga dok god parobrod ne zamakao. Bijedni Melko, što si dočekao! Opuzen te ljudski oklepao; od muke se nijesi na kraj iskrcao! — Napokon prispio u Metković. Pola čitava sata jadni Melko morao čekati na parobrodu, dok glazba o- kupi što naroda da mu pogje u susret, ali napokon mora se ići jer Melku dotužilo čekanje, pak bi od imuke mogao sam do- letiti i bez pratnje! Glazba dubrovačka na- prijed, a za njom (brojio sam ih) 45 što činovničića, što gragjana, 7 hercegovaca što su ih doveli od nekud sa radnje i 14 dje- vojčica (nekoliko curica od 5-7 godina — dočim D.ra Drinkovića zadnji put na Opu- 200. pričekalo preko 60 djevojčica od 14-21 Ele sile ga ta skalupljena s koca i s konopca masa do u mjesto; u večer veče- rali a u jutro put Vrgorca. Nijesmo ih pra- tili putem do Vrgorca, ali kazaše nam da je bilo posla magarećim repinama i mačjom deračom cijelim putem. — Drugi dan u večer na povratku iz Vrgorca, kažu da su u ve- likoj zbrci negdje zaturili top, pak mu ni- jesu mogli pucati. Tako je ta tačka pro- grama otpala, ali svakako barjaktar nije manjkao, te je čitavi sat ranije stajao siro- mašni barjaktar pred hotelom »Austrija« (a bila je nedjelja i dosta naroda šetalo), neće li se okupiti oko njega, ali kad je vidio da mu je utaman čekati zaputi se sam sa 8 djece i tu pred Pavlovića kavanom susrete ga »žarki demokrata« Gjuka Vitanović, komu bilo napadno što nikoga pod barjakom nema — prišapne nešto barjaktaru, koji ga pri- čeka, i on se povrati sa svoja dva vijerna, te će on za barjakom kad nema nikoga. — Začusmo glazbu i povike: »dolazi, dolazi« ovom slučaju uprav sugjenje u parnicama o slobodi, kako sam Bojesen veli. Moj kritičar veli da »Crtice« ovako pišu: »Poslije Hadrijana carevi su pridržavali svoje »gragjansko ime: na mjesto praenomena »nadogje imperator (u »Crticama« ne stoji »nadogje nego dodavati sa. Po kojem pra- »vilu mogu se mijenjati riječi u jednom ci- »tatu?) ..... Iza svih imena stavljahu ca- »revi počasno ime » Augustus (priznato Okta- »vijanu), Nakon toga službeni tituli »fribuni- »tia polestas«, »Pater patriae«, »Ponti- »fex Maximus«, »Proconsul«, »Consul«, »Censor«. »Bullettino« prigovara: Naslovi careva po- »redani su po nekom stalnom pravilu, a »pisac ih je pobrkao bez ikakova reda«. »Onoga reda, kojega se drže »Crtice«, »drže se ponajbolji rimski arheolozi, a »Bul.« »ne ima tu reda, — Mi zbilja ne shvaćamo »više takovo »Bullettinovo« pisanje. Jeli to »inad? Jeli prkos? Jeli to što drugo?« Najprije moram opaziti mome kritičaru da ga ovdje, s moje strane, ne ulaze ni naj- manje osobnosti, a kad on opetovano u svojoj ocjeni o tom govori, tad samo po- kazuje svoju slabu stranu i mjeri drugoga svojim laktom, A onda mu takogjer moram reći, da nije istina da se ponajbolji rimski arheolozi drže onog reda kojeg se i »Cr- tice« drže u nabrajanju naslova careva. On to tvrdi bez dokaza zaboravljajući svoje