Prilog .Prave Crvene Hrvatske“ br. 336. G. )J. Bervaldi-a ocjena ,,Crtica krš. arh. O, U. Talije“ u ,,Bullettino di archeologia“ Poznato je našim čitateljima neka ocjena g. Bervaldi-a, što je izašla u spljetskom »Bul- lettino di Archeologia« o »Crticama kršćan- ske arheologije«, koje je sabrao O. U. Ta- lija. Poznata je takogjer naša ocjena te ocjene, koja je izašla u ovomu listu, Mi smo tu ocjenu stimatizali dijelom neumjesnom, di- jelom pogrješnom, dijelom kontraditornom a dijelom ničim nedokazanom. G. Bervaldi kušao je ozvati se, i to je učinio u ovomu listu br. 332, 333, 334. Ovaj Bervaldi-jev odgovor potvrdio nam je ono, što nam je pripovijedao neki profesor o dojmu, koji je na njega učinila prva Ber- valdijeva ocjena i o mnijenju, koje je on o Bervaldi-u stvorio. — Ja — ovako je pri- čao taj profesor — ne poznam g. Bervaldi-a; ali iz njegova pisanja stvorio sam ovaj sud o njemu, da on mora da bude posve malena stvar. To ima biti čovjek, koji je nešto či- tao o arheologiji. Došle mu do ruku »Cr- tice«, on ih stao isporegjivati sa kojim dru- gim manualom arheologije. Vidio, da u dru- gim manualima ima nešto, što u »Crticama« nema i da u »Crticama« ima, što on dru- gdje nije našao, pomislio sada ću ja dati po glavi »Crticama« pa stao popravljati što u »Crticama« nema i prigovarati bez truna malo zdrave kritike. Mi se ipak nećemo zaustavljati na same dojmove. Razgledati ćemo stvar u sebi prem- da ne bi možda to trebovalo. Dosta bi bilo da se isporedi naša ocjena Bervaldove kri- tike pa bi pametan čitalac i sam vidio: 1. Da g. Bervaldi kuša da odgovori na neke naše opaske, ali odgovara -— žao nam je to reći — absurdima. 2. Mnogim našim primjedbama izbjegava dati odgovora. 3. Nekim pak ne odgovara, a čini se da svojom šutnjom daje im pravo. 4. Neke svoje tvrdnje izrijekom povlači natrag ili ih hoće da ublaži. Još koješta tamo, amo piše, što čisto ne spada na stvar, ali se može lako izmaknuti iz pera, kada se piše u nekim momentima života, u kojim se čovjek me riiciko nagje, a ne može odmah da se snagje. Evo nas na stvari. Bervaldi je u svojoj ocjeni ni manje, ni više kazao da će »Crtice« znanosti više štetovati nego koristiti, jer će se prema njima mnogo čega zatrpati, što bi se imalo učuvati. Ka- zao je i ovo: da je bolje da nijesu nikada svjetlo ugledale. Pitali smo mi g. B., kako je on sašao do ovoga zaglavka. Stavili smo mu dilemu: ili je to učinio, jer se ne dadu čitati neči- tljivi natpisi, ili jer je to njegov svojevo- ljan zaglavak. Rekli smo, ako prihvati prvi dio dileme, tada valja da pristane uz ab- surd, da će i drugi manuali više škoditi arheologiji, jer se i snjima ne dadu čitati natpisi; ako li je to njegov svojevoljan za- glavak, tada ga osugjuje zdrav razum. Bervaldi se kuša da brani ovako: »Ni- jesam ja kazao, da će »Crtice« znano- sti više štetovati nego koristiti, jer se s nji- ma ne dađu čitati nečitljivi natpisi, kako mi moj kritičar O. Talija rekao, da će čitatelj po njegovoj uputi »znati prosuditi, da li jedan ostatak iz davnine zaslužuje da ga se sačuva i ko- pisati protiv n; onako, kako ne bi smio uraditi da je, kao čovjek lealno naveo sve, što je O. Talija u uvođu kazao. podmeće, nego zato, što je | | mani i bile ivanju i prije nego su napisane. odgovor na našu ocjenu ocjene svagja se na absurde. »sku knjigu, te misli da svak, tko je gi- »mnaziju svršio i bude imao pri ruci nje- »govu uputu »moći će se dobro orijento- »vati u ovomu pitanju i do prigode znati »će prosuditi, da li jedan ostatak iz davnine »zaslužuje, da ga se sačuva i koliko taj »ostatak vrijedi: u kratko znati će prosuditi »o čemu se radi. — Ovim je premnogo »rečeno, jednom knjigom pa bila ona o- »veća nije se moguće dobro orijentovati, a »kamo li brošurom iz koje kada se izvade »kratice .... ostaje četrdeset stranica. Zato »ako čitalac držeći se piščeva načela bude »smatrao da zaslužuje da se spasi samo »ono, što po ovoj uputi bude mogao o sta- »rinama suditi, tad će mnogo toga zaturiti »i zabaciti, što bi bilo vrijedno da se sa- »čuva. Na taj način ova će uputa mnogo »više štetovati arheološkoj znanosti nego li »koristiti. Ima na hiljadu natpisa, kojih va- »žnost ne može da shvati fli čitalac naj- »bolje knjige o epigrafiji, jer su slova teško »čittjiva, jer su slabo uklesana« ... i t. d. Iz ovih B. riječi »orijentacija« i »znati prosuditi« i t. d., imadu isto značenje. To se još bolje razabire iz konteksta, što sli- jedi: »jednom knjigom, pa bila oveća, nije se moguće dobro orijentovati«. Mi nijesmo naveli dakle one riječi, jer u stvari ne mi- jenjaju ništa. A inače neka ostanu te riječi, ostaje sve- jedno dilema, koju smo postavili protiv Bervaldi-a i koja ga goni u absurd, kako ćemo to niže pokazati. Odgovaramo: 2.0 Bervaldi. niječe, da je kazao da će »Crtice« više štetovati znano- sti stoga, što se š njima ne dadu čitati neči- tljivi natpisi, već stoga što je O. Talija ka- zao »da će čitatelj do prigode znati pro- saditi da li jedan ostatak zaslužuje da se spasi«.... Mi mu nijesmo podbacili ništa, već je to on sam kazao a vidi se iz njegovih gore navedenih riječi. On piše: »za to, ako se »bude čitalac držao piščeva načela i bude »smatrao da zaslužuje da se spasi samo ono »što po ovoj uputi bude mogao o starinama »suditi, tad će se mnogo toga zaturiti.... »i t. d. Na taj način ova će uputa mnogo »više štetovati, nego li koristiti. /made na »hiljadu natpisa, kojih važnost ne može »da shvati ni čitalac najbolje knjige o epi- »grafiji, jer su teško čitljiva« i t. d. Ovdje čisto, bistro g. Bervaldi napominje čitanje natpisa; a drugo nije mogao ni na- pomenuti, jer se »Crtice« bave samom epi- grafijom. Stoga ostaje absurd, uz kojega valja da pristane g. Bervaldi i koji smo mu mi već napomenuli, a taj je, da će i naj- bolja knjiga više štetovati arheologiji, jer se ne mogu ni s njom čitati mnogi natpi- si. Odgovaramo 3.6 Absurd je, što piše g. Bervaldi, da on naime ne kaže, da će »Cr- tice« stoga više štetovati znanosti, što nam one ne mogu dati orijentacije u arheologiji, već stoga, što prama njima ne može se ra- suditi, što zaslužuje da se sačuva od sta- rine. Ovo je absurd, jer ako bi »Crtice« štetovale znanosti stoga, što se prema njima ne može rasuditi, što zaslužuje da se sa- čuva od starina, višu bi štetu »Crtice« na- nijele, ako se čovjek ne bi mogao snjima ni orijentovati. Absurd je ovo, kao što je absurd reći da više ne uzdrži u sebi manje, Ovo je novi absurd, na koji je nasio Ber- valdi u svomu odgovoru, kada je učinio razlike izmegju »orijentacije« i »znati rasu- diti, da li zaslužuje nešto da se sahrani iz starine«, koju razliku nije učinio u svojoj pravoj kritici. Odgovaramo 4.% Absurd je, što piše g. |Bervaldi, da će »Crtice« više štetovati nego koristiti znanosti stoga, što se prama njima ne bi moglo rasuditi, što se ima učuvati. Da bi i bio ovaj slučaj, čitalac bi ostao u sumnji, neodlučan, a »Crtice« ne bi mu bile (uzrokom da zatrpava i utamanjuje, što se ima sahraniti, jer kada bi one bile uzrokom tomu utamanjivanju, bile bi uzrokom uta- kako će zatrpavati starine, ne daju nigdje upute, zatrpavati i koje će se samo starine niti govore da su ono | kojim one govore, vrijedne naše pažnje; što više »Crtice« izrijekom govore na je- dnom mjestu, da u njima fali mnogo, što bi tu imalo biti, ali radi nestašice tiskovnih znakova, da se je to sve ispustilo, Odgovaramo 5.9 Absurd je reći, da će »Crtice« »više štetovati nego koristit i. . .«, jer kada bi to istina bila, tada bi i najbolji manuali relativno više štetovali nego kori- stili, jer se ne može niti s njima — a to govori sam Bervaldi — čisto to rasuditi. Odgovaramo 6.% Logična je falsitas reći, kao što piše Bervaldi, da se čovjek s »Cr- ticama« ne može ni orijentovati ni do po- trebe znati rasuditi, da li jedna starina za- služuje da se sačuva; jer »Crtice« daju ba1 jednu ideju o epigrafiji, daju pojam, kako jedan u. pr. natpis može osvjetlati koju ma- glovitu historičku činjenicu, kako se u ne- kim slučajevima može saznati i doba kakova natpisa, a ovo znači pobuditi pažnju na ne- ke stvari, pokazati važnost, koju bi mogle imati za historiju neke stvari, koje bi se mogle smatrati* indiferentnim, nekorisnim : ovo znači orijentacija, ovo znači znati do potrebe rasuditi, da li jedna starina zaslužuje da se učuva, ovo znači, o čemu se radi. »Crtice« kao i drugi manuali pa i najbolji arheologije neće dakako moći u pojedinim slučajevima pomoći da se s mjesta rasudi, da li jedna starina ima važnosti i kakve va- žnosti ima; jer »Crtice« nijesu rječnik, u komu se traže riječi, koje se ne poznaju, već su to upute, koje daju neka generalna kriterija, prama kojim i isporegjivanjem dru- gih podataka može se bar nešto prosuditi i doći do nekih rezultata. Kriterija inače sva, koja bi trebovala, nijesu još niti iznagjena a mnoga nijesu niti izvjesna: bedasto bi ih bilo tu 'ažiti. Ovoje značenje »orijentacije«, ovo je zna- čenje »zmati prosuditi da li vrijedi da se jedna starina učuva, znati prosuditi o če- mu se radi. Ovo značenje daju i »Crti- ce«, a to se vidi odatle, što same »Crtiće« pišu u uvodu, da one »mijesu ništa nova« da »nijesu pisane za strukovnjaka«, da »su one pisane za one, koji bi do potrebe imali zamjeniti strukovnjaka, to jest pobuditi paž- nju da bi neke stvari mogle znanosti kori- stiti, stoga da ih je vrijedno učuvati. — O- vo je pravo značenje. Shvatiti stvar inače, to jest da će se u »Crticama« naći poput u jednomu rječniku protumačene i objašnje- ne sve i pojedine iskopine, koje zasjecaju u povjest, sve i pojedine starine, koje će se otkriti dalje, može tako shvatiti svak drugi, osim pametna čovjeka. Stoga neispravno je što piše Bervaldi: »Neka se dakle čitalac ne umišlja (a ovo »je Bervaldov zaglavak, koji izvagja odatle »što se i najboljim manualima ne dadu či- »tati nečitljivi natpisi) da će po ovoj knjizi »moći prosuditi, da li jedan ostatak iz da- »vnine zaslužuje, da ga se sačuva, već ne- »ka nastoji spasiti sve, što je starinskoga »pa bio i najmanji ulomak te o našašću o- »bavijestiti najbližeg konzervatura stari- na«. Neispravno je, jer i najbolji manuali u ovomu slučaju više ne vrijede; neispravno je, jer bez neke upute ne može se imati niti pojam, što su te starine; neispravno je, jer bez neke upute ne može se imati niti po- jam, kako neki ostatci iz davnih vremena mogu osvjetlati koju maglovitu i nejasnu historičku tačku, pa se ne može pobuditi ni interesa; neispravno je, jer budući da i- ma starina, koje spadaju i na geologiju, na antropologiju, bez neke upute ne može se pojam imati, koje starine spadaju na geo- logiju, koje na povjest itd.; neispravno je, jer konzervatorima nije Duh Sveti ulio pro- ročki arheološki duh, već su ga oni malo po malo stjecali počinjući abecedom arhe- ologije i epigrafije. A g. Bervaldi-u čovjek se ne može ori- jentovati niti s najboljim manualom ; g. Ber- valdi-u, budući da se niti najboljim manu- alima ne dadu čitati nečitljivi natpisi, takovi manuali više će znanosti štetovati, nego ko- ristiti ! Idemo dalje. »Crtice« su pisale: »Gdjekad će se naći i četvrto ime, koje se dodaje radi adopcije ili slavnih počinjenih djela«. Bervaldi je kazao, da je ovo neispravno. On je pisao: nije tačno da se četvrto ime dodaje radi adopcije. Pitali smo ga, što je htio ovdje da ispra- vi. Pa nam sada Bervaldi odgovara, da mi ob ovomu nemamo pojma, pa da ne po- znajemo niti hrvatski jezik, jer nam on o- vako ispravlja: ma četvrtomu se mjestu sa- držaje porodično ime sa dočetkom na anus. Odgovaramo g. Bervaldi, da još mi ne ra- zumijevamo, što je Bervaldi htio ispraviti. Bit će u nama ignorancija hrvatskoga jezi- ka, bit će nepoznavanje arheologije. Ali mi ne možemo razumjeti, što se neda razumjeti. Dakle što hoće da Bervaldi ispravi? Ovo od ovo dvoje: ili da se sadržaje četvrto i- me, a da se ne dodaje; ili da se sadržaje na četvrtom mjestu četvrto ime ili porodič- no ime. Ako hoće ispraviti, da se sadržaje četvr- to ime, a da se ne dodaje; mi odgovaramo g. Bervaldi, da se ne može sadržati ono, što se prije nije imalo; ali pošto adoptirana o- soba prije adopcije nije imala četvrto ime, nije ga mogla ni predržati iza adopcije, već joj to nadošlo usljed adopcije. Ako li pak Bervaldi hoće da ispravi ova- ko: da se sadržaje na četvrtom mjestu če- tvtto ime ili porodično ime; odgovaramo mi, da »Crtice« ne govore da se sadržaje ili dodaje četvrto ime ili porodično ime ni na prvomu ni na drugomu ni na trećemu ni na četvrtomu. Što u »Crticama« ne ima ne može se ni ispraviti. — Ostaje otvore- no pitanje, koje smo mi već u prvoj našoj ocjeni postavili: što je Bervaldi htio ispra- viti, ne zna se, Žao nam je, da ćemo zlorabiti ustrplji- vost naših čitalaca. Ali to do nas nije. Ipak — i ako nas tkogod bude poslao u smo- kve i nas i Bervaldija — uvigjet će kakvom znanstvenom spravom g. Bervaldi stao je kritizovati »Crtice«, i smjesom bedaste sofi- stike, koju inače nije niti znao upotrijebiti. Uvigiet će čitalac, da je pravo imao onaj profesor, kojega smo napomenuli na po- četku, kada je kazao o Bervaldi-u »on je nešto čitao, pa vidio da u drugoj kojoj knjizi piše se malo drugovačije, pomislio, sada ću ja dati po vratu »Crlicama«, pa stao kritikovati »Crtice« bez truna zdrava razuma«. : Idimo dalje. »Crtice« su pisale o poganskim siglama na kršćanskim sarkofazima D. M., i da to protumače kazale su, da su možda kršćani kupovali u potrebi kod pogana sarkofaga sa siglom D. M., pa tako svršile poganske D. M. na kršćanskim sarkofazima; a u vi- še slučajeva da su kršćani gledali da ih pokršćane dodajući im kršćanski monogram. Bervaldi u svojoj kritici proglasio je da je ovo pogrješka. To jest, da kršćani nije- su kupovali, već prenašali iz poganskog groblja u V. i VI. vijeku; da nije istina, da su kršćani pokršćanivali poganske sarkola- ge, jer ima u Solinu jedan natpis, na ko- mu se vidi da su kršćani napisali (? | ?) i D. M. i kršćanski monogram. Da se misli, da su kršćani iz običaja uklesavali pogan- sku siglu D, M., koju nijesu niti razumjeli. I ovo sve je Bervaldi tvrđio kategorično. Mi smo mu odgovorili, da o tomu razna mišljenja vladaju, da se ne smije zvati po- grješkom protivno mnijenje mnijenju, koje nije ujamčeno. Na ovo Bervaldi šuti, Pitali smo, odakle on znade, da su u So- linu kršćani urezali i D, M. i kršćanski mo- nogram, pa kako smije zaključiti kategori- čno, da nije istina da su kršćani bar u vi- še slučajeva gledali da pokršćane poganske sarkofage. Na ovo Bervaldi šuti. Pitali smo ga, ako su kršćani u V. i VI. vijeku, kao što to on kaže, prenašali sarko- fage sa D. M. u kršćanska groblja, pa ka- ko su dospjeli sarkofazi sa siglom D., M. izmegju kršćanskih u IV, i II, Na ovo Bervaldi šuti. Ili bolje nešto od- govara na sva ova pitanja im globo, ali ta- ko ocgovara, da njegov odgovor vrijedi to- liko, koliko i izbjegavati upitima. Bervaldi nam odgovara ovako: »moj kritičar nije suglasan sa mojim opaskama,.... pa mi štošta prigovara, kao onaj, koji se u stva- ri ne razumije... Kad bi ga htio slijediti u svim njegovim stramputicama morao bih mnogo toga napisati a njemu ne bih ko- ristio«. Krasan zbilja odgovor g. Bervaldi-a!! Ali kada je Bervaldi do sada pisao, nadao se je jamačno da će nam koristiti tim, što je do sada napisao, jer inače ne bi bio ni t0 napisao. Usadili bi se pitati: Misli li zbilja Bervaldi, da bi mogao o ovim pitanjima ne- što pametnijega napisati od onoga, što je do sada napisao, ili možda što slabijega. Da on misli da bi bilo to nešto pametnije, pisao bi zacijelo za isti razlog, za koji: je pisao i ono, što je do sada napisao. Kada se Bervaldi kani pisanja o ovim pitanjima sva je prilika, da i on sam uvigja, da će nešto lugjega napisati nego ono, što je do sada napisao. A ono, što je do sada Ber- valdi napisao nijesu drugo već absurdi. Što bi dakle imao Bervaldi napisati o ovim pi- tanjima ne bi moglo biti drugo nego ab- surdi. Ali se povratimo na pitanja. Pitali smo, zašto Bervaldi tvrdi, da ni- jesu kršćani kupovali u pogana sarkofage sa D. M., već da su ih prenašali iz pogan- skog groblja. Pa smo nastavili: da se ispu- ste sve nevjerojatne prilike, koje su nužno to morale pratiti, kao n. p. dali je tamo u poganskom groblju bilo praznih sarkofaga; ako ih praznih nije bilo, što su radili sa mrtvim telesima iz tih sarkofaga, da li su takovi grobovi bili prepušteni svakomu, bili ničije vlasništvo, pitamo samo: a kako su došli poganski sarkofagi a IV. i [Il. vijeku, to jest sa siglom D. M., kada su se samo prenašall u V. i VI. vijeku. Pitamo odakle »Bullettino« znade za to prenašanje pa ke- tegorično to tvrdi, kao da je kakav mate- matički teorem te kontrarno mišljenje zove netačnim, zove pogrješnim? Sada nam B. odgovara po prilici ovako: Imade sarkofaga poganskih izmegju krš- ćanskih, zato nije istina, što govore »Crtice« du su kupovali kršćani u pogana, već su ih oni prenašali. Jest zbilja ovo uzor-argumentacije, da joj para nema! Odgovaramo mi: nitko mne niječe da i- made poganskih sarkofaga izmegju kršćan- skih, to nije pitanje, već je pitanje kako su D. M. došli na krščanske sarkafage. Argumentacija Bervaldova slična je ovoj: G. Bervaldi napisao je neku ocjenu u »Bul- lettino«. Pita se, jeli napisao pametno ili bezpametno. Bervaldi odgovara: pametno je napisana. Pita se, zašto? Bervaldi odgo- vara: jer je ocjena napisana tu. Pravo je pitanje — opet kažemo — o komu govore »Crtiče« i mi jest ovo: koji je uzrok, da se sigle poganske D. M. po- javljuju na sarkofagima čisto krstjanskim. Ovo je pitanje i ne drugo. Na ovo pitanje »Crtice« su odgovorile, da je tomu možda uzrok, što su krstjani kupovali u potrebi sarkofaga u pogana većprepravljene sa D. M. A ovo Bervaldi zove da je pogrješka, a da je istina da su takove sarkofage pre- našali. Pa nam sada to da dokaže, navodi da ima sarkofaga poganskih izmegju krš- ćanskih; ali to mne dokazuje da sarkofagi kršćanski sa D. M. nijesu bili kupljeni u pogana. Bervaldi nam navodi natpis: »Adjuro per Deum et per leges Chrestianorum ut qui- cumque extraneus voluerit alterum corpus ponere det ecclesiae catholice Salonitanae auri libros tres. Ovaj natpis, premda ne ima šta sa našim pitanjem o siglama D. M., dokazuje protiv samu B. da nije sloboda vladala u pogle- du grobova, tako da je mogao svak raditi sarkofazima, što ga je bilo volja, i da je mogao svak kada mu se prohtjede preno- siti sarkofage i u njih se dati pokopati. Bervaldi navodi sarkofag poganski Hipo- lita i Fedre. To nam kaže, da je poganskih sarkofaga bilo izmegju kršćanskih — a to niko ne poriče — ali ne dokazuje da su sarkofazi kršćanski sa D. M. bili naprosto prenešeni iz poganskog groblja. Bervaldi nas zove, da vidimo nekoliko pločnika okolo solinske gradske bazilike, na kojim su upotrijebljeni ulomci sarkofaga: