PC U Cijena polugodište. Jučer su svršili izbori za našu op- ćinu, razumije se, onako kako su htjela dubrovačka gospoda. Uvedoše opet u općinu one, koje .su tek pred neko- liko godina teškom mukom srušili, proti kojima su zvali bajunete i bo- nete, Kaćanske i Clumetzke, Tončiće i Marojčiće. Ko se svega toga ne sjeća, a oni ipak sve zaboraviše.... Evolucionirahu se sve više i više, borbu proti srpstvu zamjeniše napada- jima na Pravaše, na općinskoj zgradi izvjesiše srpski barjak, digoše gradu čisto hrvatski harakter, dok napokon sa Srbima ne zasjedoše na općinske stolice. Borbe nije bilo nikakve i predlože- nici, :kako oni kažu, udruženih »libe- ralnih« stranaka, izabrani su jedno- glasno. Mi se Pravaši nijesmo ni prikazali na izbore uvidjevši, da bi bila uzalu- dna svaka borba proti dosadašnjoj op- ćinskoj većini, proti kapitalu, novča- nim zavodima i svim ostalim apara- tima i sredstvima, koja stoje na ras- položenje udružene gospode. Najveći pak razlog koji nas je odvratio od borbe jesu onako škandalozno sasta- vijerie izborne listine. Promislite, »hr- vatska stranka«, najslabija politička skupina u gradu, ima relativnu većinu u sva tri tijela! Naši absolvirani akađemičari nijesu se ni unosili u listine, činovnici pri- staše naše stranke, koji imaju pravo glasa u prvom tijelu, bacali su se u treće. I ovo se je sve dogagjalo u ti- jelu, koje je sastavljeno od inteligen- cije i gdje je kontrola laka i moguća, a što je tek bilo u trećem, može svak pojmiti! Ali nije se samo ovako postupalo s nama, radilo se jednako i sa Srbima. :Dosadašnja gospodujuća stranka osi- PODLISTAK. Kolora nam je na vratima 1 Prošle godine, kada nam je prijetila ko- lera iz južne Italije i iz Ugarske, napisao sam bio u ovom listu, kako da se branimo od nje. Bio sam uz to izrazio tri svoje že- lje, sve jednu jaču od druge. Prva mi je bila, da potrebe drugomu; druga jača od prve, da naime ono, što sam bio napisao, bude či- u i : je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine sutazmjerno; za dnozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za dolasto DUBROVNIKU, 12 Augusta 1911. God. Vii. MS NEM 1 IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 19 PARA. Brzotirak vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. rzz=m===== toj stranci. borbi budu sigurni pobjede. god hoćeš. |gospara, koji su negdje trli ruke i... sastavljali izborne listine. i kod ostalog dijela gragjanstva. vila se je smrtonosna kolera u Španjolskoj, uzrokovana od prekomjernog jela i pića dine pojavili su se prvi slučajevi gurala se je za svaki slučaj i prama Sumnjala je ona, dapače nije ni vje- rovala u kakav sporazum sa Srbima, pak je prorijedila njihove izbornike, € da ih kod pregovora uvjeri »s doka- zima« u ruci, kako su slabi, a kako njima, utvarašima, pripada većina, a opet s druge strane, da u eventualnoj Zbilja, »hrvatska stranka« je htjela, da ovih izbora izigra svakoga, te je već u početku isključila Pravaše iz svake kombinacije, odbila i samu po- misao o kakvom sporazumu s nama, na čemu joj mi na osobit način za- hvaljivamo, a bila bi to drage volje učinila i sa Srbima, ali nije mogla u- slijed utanačenog ugovora prigodom prošlih izbora za carevinsko vijeće. Dosta je samo pogledati taktiku go- spode, onu staru, poznatu njihovu tak- tiku: šuti, a u zadnji čas upri, pogle- daj desno, namigni lijevo i eto te na općini, u saboru, parlamentu i gdje- Dok su se po ostaloj Dalmaciji bi- rali odbori, vodili pregovori, radilo što javno, što potajno, dotle se u Dubro- vniku niko nije micao, naš mirni grad- ski život tekao je kao obično, a da je malo ko i pomislio na izbore osim .|pravdanim tužbama i molbama gragja- Prošao je rok utoka i gospoda iz- niješe na tapet pitanje izbora, stupiše kuražno u pregovore sa Srbima i po- nudiše 15 vijećnika. Srbi svijesni svoje premoći nad njima nećkahu se iz po- četka, ali kasnije ipak prihvatiše ponudu. Odgovor Srba djelovao je na »hrvat- sku stranku« kao hladni tuš, jer oni su bili sigurni, da srpska stranka neće prihvatiti postavljene joj uvjete, a ra- zno se je ovaj korak Srba komentirao Svak se je čudio, kako to Srbi na jednom, preko noći popuštaju, odu- sljedica. I evo zašto, God. 1885. — to jest dvije godine iza Kochova otkrića — poja- mnogi su umirali. Liječnici htjeli su apliko- vati Kochov znanstveni princip; ali u svojim bakterijološkim istraživanjima izmetina bo- lesnika nijesu našli Kochov »commobaccil- lus«, | proglasili su, da se tu neradi o ko- leri, već o akutnoj gastro-enteritis i nijesu poduzeli nikakovih prekaucija. Do malo da- na padalo je mrtvih na stotine, Iste godine mjeseca avgusta pojavili su se neki sumnjivi slučajevi kolere u Marsiliji. Istraživale su se izmetine bolesnika, ali se i tu nije mo- gao naći »čommabaccillus«. Tu %e bolest takogjer klasifikovala, da nije kolera, jer tu ne ima glavnoga faktora »commabačcillus« Kochova, već da je to gastro-enteritis pro- Kolera se megjutim užasno raširivala i pož- njela je na tisuće svojih žrtava. Prošle go- u provin- cijama Bari, Foggia, u Napulju. Tu su po- dale prve žrtve. Bakterijsko istraživanje nije [đa se kolera raširi po Italiji bar u nekim «| mjestima Italije. staju od do tada nepopustljivog za- htijeva polovice općinskog vijeća i pri- hvaćaju 15 vijećnika. Govorilo se je i nagagjalo svašta, ali jedna versija, kako govore dobro upućeni, odgovara istini. Versija bi ta bila, da su Srbi prihvatili ponudu, da učine u Općini red i ovo nas je baš potaklo, da napišemo ovaj članak, e da za vremena upozorimo na nešto što bi moglo imati teških posljedica. Što gospoda od »srpske stranke« misle pod onim izrazom »reda«, mi sigurno ne znamo, ali kao javno gla- silo jedne stranke mislimo, da imamo prava, da upozoravamo i kritiziramo javne čine i namjere, a osobito ovdje gdje se radi o namjerama ili barem željama jake skupine općinskoga vije- ća, koja će imati veliki upliv u upravi dubrovačke općine. Misleli pod uvedenjem »reda« svršiti dosadašnjim neradom općinskog upra- gragjanstva, zastupati interese svih op- ćinara, naći načina i sredstava, da se što prije stane na kraj užasnoj i ne- snoj skupoći što vlada u našemu gra- du, urediti zapuštene ulice i predjele grada, te puteve okolnih sela, podignuti mesarnicu, preurediti zdravstveni od- sjek, te udovoljiti mnogim drugim o- na, jednom riječju voditi pravu ko- munalnu politiku, onda nas veseli nji- hov ulaz u općini, jer je zbilja već jednom vrijeme, da se u tom pogledu učini nešto reda. Namjeravaju li pak gospoda pod fir- mom »reda« voditi svoju stranačku po- litiku, sanjaju li možda o vremenima kad su gospodovali gradom i općinom, onda moramo za vremena, da upozori- mo hrvatsku javnost, da bude na oprezu. »Hrvatska stranka« je ovoga puta postavljala uvjete i ušla je u većini, ali je dobila za kontrolu jaku stranku, bolji dio dubrovačke inteligencije, lju- odgovoriti : glavni je razlog — imade dakako i drugih — jer se nije mogao konstatovati iu tim bolestima bar odmah »commabaccil- lus« kolere, taj razarač ljudskoga života. Ovo je prvi uzrok, za što se udomaćila — da ovako kažem — kolera u Italiji. Drugi je uzrok, što mnogi izmegju lije- čnika simpatizuje sa nekom teorijom o ši- renju kolere, sa kojom ja ne bih smio sim- patizovati. A ta je teorija da se kolera ne širi sa dodirom bolesnika, već da se kolera širi zrakom, Drugim riječima: da nije ko- lera priljepčiva bolest, nego, da je endemi- čna ili epidemična. Dakako, kada bi kolera bila endemička bolest, a ne priljepčiva, zaludne bi bile sve prekaucije : stoga bi se imao pripustiti i sa- obraćaj putnika iz okuženih mjesta i trgo- vina sa najširom slobodom i dodir sa bo- lesnim; jer ako bi dobili tu bolest, ne bi je dobili ni preko bolesnih, ni u hrani itd. već bi nam je ucijepio zrak, koji dišemo. Ova teorija, koja ne drži do osamljenja i bolesnika i okuženih stvari, povodom je bila Ova teorija ne bi se smjela svesti na pra- tiku. Ja nijesam liječnik po zanatu pa ne mislim zabavljati liječnicima, koji se drže te teorije, ali mi se ne bi smjelo zabraniti, da ne ispitam temelje, na kojim se oslanja ta teorija. Imade — govori se — slučajeva, da je kolera buknula u nekim mjestima posve o- |samljenim, koji nijesu bili u nikakovu do- ticaju sa okuženim, što više, nije bila o- viteljstva, pomoći ekonomskom stanju , zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku Preiplata | oglasi šalju se Admtinistraciji. Pisma dopisi Uredništva. — Za \' koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utažijivo u Dubrovniku. de spremne, poduzetne i okretne, tejbi joj se lako moglo dogoditi, da joj drugi put bude pružen bijeli list, da napiše svoje zahtjeve, da od većine postane manjina. Mi doduše ne bismo imali što da žalimo, jer bi se riješili jedne od sku- pina, koje pogubno djeluju ne samo na narod naših krajeva nego na cijelu Dalmaciju, o čemu mislimo govoriti u jednom od narednih brojeva, te pre- dočiti štetu koju nanose ove klike i ujedno iznijeti sredstvo, kako da ih se najbolje riješimo. Ponavljamo, pad poznate firme ne bismo ni najmanje žalili, ali kao Hr- vatima bilo bi nam žao hrvatskog ha- raktera Dubrovnika, kojega je već, za- slugom gospode, u dobroj mjeri iz- gubio. Ovo je bio glavni i jedini uzrok s ko- jega nas je bolio ulaz 15-torice Srba u našu općinu, ali polazeći sa stano- višta općih i stiranačkih interesa, mi se sastavu novog općinskog vijeća ra- dujemo i kao gragjani i kao strančari. Kao gragjani, jer biti ćemo objekti- vni pak ćemo kazati: neka imena, koja je postavila srpska stranka, govore, da će se ipak nešto učiniti za napredak grada; kao strančari pak, jer vidimo kao posljedicu ovih izbora neizbježivi krah »hrvatske stranke«, a to mora biti naša glavna svrha. Ističemo ponovno, da Hrvati moraju biti oprezni, jer sigurnim rasulom sta- novite političke struje, hrvatstvo će mo- rati po svoj prilici, da povede borbu, a ako hoćemo, da ta borba svrši što prije našom pobjedom, mora biti organizova- na opozicija, koja nije odgovorna za dje- la općine, koja je slobodna. da se posveti radu oko što boljeg učvršćenja svojih redova, a to je »stranka prava«. Mi se borbe ne bojimo, od kad smo vodimo je na svim linijama,f;izvojevali smo više pobjeda, a imamo sve uvjete za konačnu pobjedu i u ovom gradu. kužena niti okolica tih mjesta. Kolera da- kle nije bila unešena dodirom, već mora da su ju dovele zračne struje. Govori se, da je Thompson u koleričnim bolnicama ispitao zrak, pa da je tu našao neka telešca osobita, koja su lutala po zra- ku i bila potiskivana tamo, amo od svake i malene zračne struje, Govori se, da o većoj ili manjoj količini ozona u zraku ovisi jača ili slabija djelatnost kolere. Tako se je g. 1885. u Jakinu po- javljala jačom žestinom kolera u one da- ne, kada je ozonometar bilježio minimum, a kada je kazao maximum intenzivnost je kolere u mjestu popuštala. Govori se, da u vrijeme kolere nestanu iz mjesta ptice: lastavice, čijope, vrabci itd. Utanoč svim ovim razlozima, koji inače nijesu jaki, nije razborito da se ne podu- zmu mjere osamljenja koleričnih bolesnika, koje se je uvijek pokazalo uspješno, da se ili zaustavi ili utrne posve širenje kolere. Istina je, da se kolera pojavila više puta na skokove, al to ne znači, da nije bila pre- nešena. Nazad godina, kod nas se je bila ko- lera pojavila na Stravči u Konavlima, koja malo skim dolazi u doticaj; pa se je bila pojavila i u Banićima i u nekim drugim selima kod Slanoga. Konstatovano je, da je tu bila prenešena u hrani. Pa je u tim mjestima bila i ograničena, jer se je pre- trgnuo saobračaj sa bližnjim selima. Da se je radilo o kakvim zračnim strujama, bila bi se i dalje raširila, jer struje zraka neće | provesti da znadu za nikakovu kontumac: E e RO NIN uo dobi Evo vuka! Kako da se ponavlja ona stara priča čo- banina, koji je nekoliko puta zapomagao iz svega glasa: evo vuka! A čobani dotr- ćali da ga brane, a on im se slatko naru- gao: pak je zaista vuk došao, čobanče se u zdvojnosti krivio, kričo i vapio, ali se ni- ko ne makne i tvoj ti ga vuk usmrti. Tako se sad zbiva sa »franko-furtimašti- nom« i klerikalizmom; stanoviti listovi u svi- jem tonima viču na klerikalizam, kako na vuka, kad ga još nema; te će ga sami iza- zvat nespretnim svojim zapomaganjem i krikom: a onda će sve rugo i šteta pastit na njihovu nesmotrenost, kojom su baš ne- potrebnu borbu izazvali.' Klerikalizma nema. Čisto i bistro velimo, da ga nema. Jer ako se pod imenom klerikalizma razumiju sve one povlastice — bile opravdane ili ne, ne raspravljamo ovom zgodom — koje je uživalo svećenstvo više i niže, manastjeri i redovnici sve do na kraj pretprošloga vije- ka, toga više mema, a nikomu se pametno- mu i ne snijeva da ga uvede. Nova su vre- mena uništila sve povlastice, rastrgala su sve one ograde koje su lučile kastu od ka- ste, uveli su općenite zakone, koji vežu sva- koga bez iznimke, od priprostog težaka do najvišega velmože: nema više prevrata, ne- ma snage, koja bi mogla povratiti stvari, kako su bile u srednjem vijeku; ide vrije- me nosi breme, a nova su vremena doni- jela nove ustanove, na koje se je svak i ra- do prilagodio, jer je posve pravo i razloži- to da smo svi jednaci pred zakonom. Ne- ma klerikalizma, jer se svećenstvo tom na- mjerom ne nameće nikomu, nego je po- korno i zadovoljno u novomu stanju. Ne- ma klerikalizma u gornjem smislu, jer i dalmatinska je stranka prava i ona u ba- novini kazala javno, otvoreno, odrješito da ne stoji-za taj klerikalizam, kad bi ga fak- tično bilo, što nije; i da neće se zato izla- gati; a kamo li vojevati, Dakle zašto sum- njičiti, zašto napadati, zašto vikati na vuka, kad vuka nema? Klerikalizma nema, i ne može biti; jer ta gospoda koja viču i urliču na klerikalizam, kako na strašilo, temelje i ispovjedaju, da su za vjeru, da hoće da svakomu bude pot- puna sloboda savjesti, da ona neće podu- zeti ništa što bi moglo sablazniti i uzne- miriti narod, koji da vjeruje i ljubi crkvu svoju, svetinje svoje. niti ta tobožnja tjelešca, što je Thompson našao u zraku koleričnih bolnica; jer bi valjalo prije ustanoviti, da su zbilja ta te- lešca nosači kolere. Ne dokazuje niti manja ili viša kvanti- teta ozona u zraku, jer bi ozon mogao dje- lovati na naše subjektivno raspoloženje, da budemo manje ili više raspoloženi ucijep- ljenju bolesti; a ne dokazuje, da ju struje zraka prenašaju i šire. Što se tiče ptica, jest zbilja karAkteristi- čna pojava, ako joj se smije vjerovati sve do kraja. Pripovijeda se n. pr. kada je bila kolera na Petrači u Župi, da se tu ptica nije vidjela, dok je bilo ptica po drugim selima u Župi. Ako to nije bila pučka fan- tazija, moglo bi se tim dokazati, da kolera može postati lokalno epidemična, a ne da ju struje zračne prenose. Bilo to, kako bilo, iskustvo je pokazalo, da je osamljenje bolesnika i okuženih mje- sta najsigurnije sredstvo, da se prepriječi širenje kolere. Gdje se je aplikovao ovaj princip, tu je koleri bilo spriječeno širenje i bila je uta- manjena; gdje se nije pazilo na ovaj prin- cip, tu se je kolera bila razmahala tako, da se nije moglo više obuzdati. Moramo zahvaliti našim liječnicima, da se drže ovog principa i tim prištegjuju na- šemu narodu jada, kojih sa sobom nosi kolera. Na žalost ovaj se princip — osa- mijenje naime okuženih mjesta — ne može kako bi se imao, Tu hoće da ima svojih prava i trgovina i saobraćaj stranace; Ia to su sredstva, kojim se prenaša kolera.