PRINC polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na p0 \ četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto U DUBROVNIKU, 26 Avgusta 1911. NENA MRAMATSM God: VII. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništva. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi netrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Mladohrvatski zbor u Dubrovniku. Danas i sutra sakupljena je u Du- brovniku — hrv. Ateni — pravaška mladost iz svih krajeva naše oladžbi- ne. Ovo je četvrti sastanak ove vrsti, pa ako pobliže promotrimo rezultate ovih sastanaka, uvjerit ćemo se, da pravaška mladost ozbiljno i trijezno shvaća zadaću svoju, zadaću uzdanice hrvatskog naroda. Pravaška omladina zna, da zemlje stare hrvatske države proživljuju dane teškoga preporoda, a možda i dane odsudne krize, gdje se radi o biti ili ne biti; ona zna, da se borbom ideja u Hrvatskoj ima stvoriti veličajna zgrada hrv. naroda — da će borba biti divlja i očajnička, ali sve ovo joj ne slabi niti na čas tvrdu na- du i vjeru, jer mladohrvatska mladost zna i to, da će zrake navještaja slobo- de biti toplije i da će marod željnije očekivati dan svete slobode, ako bor- ba bude teža. Danas hrv. narod vrluda od nemi- la do nedraga sputan u teškim lan- cima ropstva. S jedne strane ga tišti Nijemac, Magjar i Talijan, a s druge njegovo neznanje i siromaštvo. Pa a- ko još u obzir uzmemo našu vajnu inteligenciju, taj stroj pod tugjinskoin upravom, onda imamo, ako i nejasnu, ali ipak vjernu sliku naše domovine. — Prema tomu su mladohrvati i ude- sili svoj rad. Posljednji cilj: jedinstvo i sloboda, a osvješćivajući hrv. narod, dižući pučku prosvjetu dobrom knjigom pripravljaju narod za — slobodu. Mlada Hrvatsko! — Tebi ćemo po- svetiti dane života svoga! Uzvisit će- mo Te, da budeš dostojna države To- mislava i Krešimira : učinit ćemo Te slo- bodnom! — Tom vjerom i nadom po- digla se mladost Tvoja! — eto, to je molitva i ispovijed naših mladih pra- vaša. PODLISTAK. Rosa The. Nuti je uspravne u maloj zelenkastoj gra- sti, na daščici ebanovine, na prozoru saloče. Kako čisto izgleda, i kako joj bjelkasto lišće krasno oponaša boju skorupa. Nje je čaška tako puna i ubava. Nje nagauta glava, kako da pada i lomi se pod težinom svoje buj- nosti. Zar je igda čovjek mogao nešto da satvori prama ovom savršenom i živom cvi- jetku ? Ipak sunčane zrake, priviriv preko pro- zornih zavjesa, osvjetluju nešto nježnije i ljepše od ruže. Naslonjena na divanu u lo- žnici sobe, zaokupljena štivom, bijaše ona koja je nadvisivala takovi prenježni cvijetak. Bijeli obrazi, krasno čelo, na_koje se je sjajilo znanje, ozbiljno čelo koje je odrazivalo dubo- ke misli, duge i spuštene vegje, mili i ako nešto sjetni posmjeh krasnih joj usnica... sve je to bilo kako bajni san, — Fiorenza! Fiorenza! zaviče veselo djevojče u smijehu, unišav u saloču, baci na stranu tu mudru dobru i izvrsnu knjigu; sagji malko s obla- koda zamjeniš par riječi, sa tužicom ka- kova sam ja. Baš sam sad mislila, što ćeš od one tvoje lijepe ružice, kad odeš u Nju- jotk, što si nakastila i ako preko srca? Ta dobro znaš da bi bilo ludo predat je na Sigurno je, da za mladost ovako tužnog naroda, kao što je narod hr- vatski, nema ljepše svjedodžbe, nego što je ustrajan i požrtvovan rad za do- movinu. Težak je to rad, ali ima u njemu nenaslućenih slasti, koje nije mo- guće perom opisati, nego koje se samo osjećati mogu. Svaki iskreni dubrovački rodoljub razveselit će se gledajući poletnu mla- dost, koja se svojom snagom, bez iči- je pomoći znala uzdići nad našu tmur- nu i nejasnu svakidašnjost, koja nas sve tišti. Ali ne smijemo dopuštiti, da bez ikakove pomoći, bez prijaznog po- zdrava sustanu na trudnom putu, da se razočaraju gledajući, gdje ih niko ne shvaća; ne smijemo dopuštiti, da se volja i vjera podmlatka našega krši o tvrdim i grubim stijenama indiferen- tnosti i bezbrige. Ovakav postupak bi nam mogao našu propast uskoriti. Mi se nadamo, da će dubrovačko gragjanstvo nastojati, da bi boravak pravaškoj mladosti bio u Dubrovniku što ugodniji, neka se megju svojima ne osjeća tugja. Dobro nam došli, mladohrvati! Ukinuće blagdana. Primamo ovaj članak od uglednog sveće- nika: Neki su listovi farizejski prigovorili no- voj papinskoj naredbi, kojom se ukidaju neki blagdani preko godine, a drugi pre- našaju u nedjelje. S bogoljubnosti naravno ne prigovoriše, još manje s revnosti, nego samo da i u tome iskale svoju mržnju na Rim. Dočim svi pravi vjernici i sinovi crkve, koji znadu da je ugalni kamen i temelj te crkve Rim, obradovati će se i zahvalni će ostati dobroj majci, koja dolazi u susret potrebama novih vremena, a do nekle mlo- havosti i istih svojih privrženika; jer kako svudi, tako i u nas nije falilo tako zvanih spiriti forti, koji su za prkos kršili blag- dane, kad je po gragjanskoj vlasti bilo do- pušteno, a opet nije falilo ni malođušnijeh, koji su za malu korist kršili takogjer da nebi po nesreći izgubili kojega aventura, — Ne brigaj zato, rodice, osmjehom reče Fiorenza; odredila sam već komu ću moje ljubimče predati, — Dakle ti znaš što ti mislim kazati. Go- spogja Marshall bila ti je jučer u posjete ; ovdje je bila, i ja sam joj o tome govorila zauzetno, naznačila sam kolikoj bi se po- gibelji lijepi cvijet izložio u nekim rukama i t. d., a ona mi odvrati da bi se cijenila najsretnijom imat ju u svojoj postavi, koja je puna krasnog cvijeća. Ja joj priglavih da znam da ćeš joj ružu dati, ti koja toliko ljubiš gospogju Marshall. — Žao mi je Katice, ali sam već drugom obećala. — Ko bi to mogao biti? Kad mogu na prste nabrojiti sve tvoje prijateljice. — Oh i to je jedan od mojih hitova. — Pak, reci mi Fiorenza, komu si je dala? — Zlatna rodice, za stavno poznaš onu suhonjavu tankovitu djevojčicu, koja nam šije? — Zar Marici Stephens? Je si li pri sebi, Fiorenzo? Uprav i to je jedna tvoja ludost stare babe, osigjelice... koja unučicam o- djeva lutke, koja plete kapice i bječvice svoj okolnoj dječici; a da završiš dostojno lu- dost, darovala si divotu cvijeta švelji ? Što će ona sa cvijetkom! Baš ono što i ja, tiho reče Fiorenza. Ni- jesi li opazila da ta djevojčica nigda nije ovdje došla a da nije prebirala, koliko je pupaka na ruži? A ne spominješ se, da me je piekojučer preuljudno zaklinjala, da dopu- štim e bi nje majka došla vigjeti divnu ru- žu, jer da je zanešena za cvijećem ? kako oni kažu. Rekoh malodušnih, jer sam kako župnik vidio u Stonu dva pobožna domaćina i trgovca, koji su izgledno i vjerno poštivali blagdane, svoje dućane držali za- tvorene, a ipak su pošteno i udobno ži- vjeli, i bogoljubno umrli, i ako im je sve tecivo u dućanu ležalo. Crkva je naredbom papinskom svemu doskočila, smirila duše- vnost bogobojećih, ostranila prkosni grijeh, odalečila Božiju srdžbu. Mal da ne sve se svetkovine vrše u ne- djelje, a to je posve mudro i prikladno; jer nedjelje poštivaju tri četvrtine svega čo- vječanstva, gragjanski zakoni propisuju ne- djelni počinak, trgovina i industrija onaj dan odahuu. A nadasve gdje je mješanija vjera, tijem je dignut povod mnogim nere- dima, a gdjekad i svagjama, a dušama je povraćen pravi mir i spokojstvo. Materijalne potrebe. Te rastu svaki dan, skupoća sve to više napreduje, i domaćin ima mnogo brige da doskoči svijem potrebama svoje obitelji. Pogledajmo letimice na gradove i selija. U gradovima sve se žuri da teće, a svaki je i najmanji gubitak vremena skopčan sa ogromnom štetom. Parobrodi neprestano dolaze, odlaze, krcaju, iskrcavaju, dovode, odvode; to isto čine i željeznice; to ne smije da zapinje, jer bi se mješte prihoda imalo gubitka; tvornice, radionice, trgovine, i silni svijet koji takovim poslom smaže kruh svagdanji, treba da se žuri da posao izvrši, jer je to sve skopčano jedno s dru- gijem; a ako se revni katolik otimlje da ne ogriješi duše, u sjegurnosti je da će svoj kruh izgubiti, i s obitelju maći se na sred puta. Svemu tomu doskače nova naredba, koja, jer su se potrebe potrostručile, zara- dom i trudom dopušta da pravovjernik iste namiri. I tako ni bogobojazne duše neće strepiti od Božije, gledajući kako se krše crkvene naredbe o neradnji u blagdanima. I na selu više nije kako je bilo prije; i seljaku se hoće danas mnogo više nego li prije, dočim mu baštine ne davaju ni de - seto prama onomu što su negda davale. Zaredale nerodice, a i ono što rodi traži i zahtjeva osobitu njegu, neprestano nasto- janje, ako se hoće da i ono malo dogje do ruku. Nekakve nemoći došle na lozu, na usjeve, na svaki poljski proizvod, na isto živo; zato jadan težak muči se na svaki način, i sumporava i zagrče i pere i trijebi i polijeva i čisti, a to sve zahtijeva silu truda, te brižni domaćin ako želi da sastavi — A jesi li, Fiorenza, promislila da lje- pota i rijetkost cvijeta stajala bi na trpezi izmegju šunke, jaja, sira i make, zadušena u onoj izbi, gdje gospogja Stephens i nje kći peru, utijavaju, kuhaju i što ti ja znam. — Taman, Katico, a da sam ja primora- ma živjeti u takovoj izbi, prati i utijavati i kuhati, kako ti pričaš o gospogji Stephens; da sam usilovana po vazdan raditi zaokru- ženim vidikom na prosti mir opeka u gli- bavoj ulici, ne bi li mi ovakav cvijet bio neiskaziva naslađa ? — Znam Fiorcnza.... ti si odviše tan- koćutna; ali siromasima ne dolazi na pamet takova tankoćutljivost. Osim toga, uvjerena sam da će u onoj kućici uvehnuti, njoj se hoće mnogo njege i pažnje, a nadasve svi- ježi i umjereni zrak. — Ne boj se; cvijet ne pita nigda, jeli siromašan ili bogat njegov gazda; a go- spogjica Stephens i ako od mnogo šta o- skudjeva, ali uživa sunce u istoj mjeri ko- liko i mi. Božije krasote podate su svako- mu bez razlike, Vigjet ćeš da diy-ruža i u gospogjice Stephens bujno će rasti, kao i u mene. e biti; ali je svakako nastrana stvar. Kad se darivaju ubozi, daje im se što im je korisno, n. p. hrpu krtole, šunku i tako što. — Dakako, mora im se dati i krtole i larda. Ali kad smo zadovoljili njihovim pr- vim neophodnim potrebama, zašto da ne |madodamo i što ugodna i miloga kad mo- žemo? Ja znam da izmegju ubogara ima ih mnogijeh, koji ćute i izučno oslade ono žito sa žitom, da napuni po koju bačvicu vinom ili uljem, čim će platiti kraljevu, po- povu, općinsku, i nabaviti make kad mu žita fali; ako želi da osim suhe korice iz vrtla donese svojijem malo zelja, krtole, treba da se do krvavoga znoja istrudi, dok sve to postigne. A jer su strašne skupoće, ako neće da ogrezne u dugu, on mora go- jiti štogod se može, duhan, osjenač, lan, pelin i svaku biljku iz koje može prodajom iskucati po koji novčić, da zajazi onu stra- šnu jamu, kako sam nazivlje kuću. Sve to zahtijeva silu materijalnog vremena, a po novoj naredbi eto zgode i seljaku da mirne duše upre što bolje, što snažnije, kako bi ne samo sebe i kuću prehranio, nego i pri- štedio koju bjelicu za crnijeh dana. Blagdani na selu. Nijesu više što bi imali biti. Istina mal- dane svi poslušaju sv. Misu, a iza toga na Stjepan dan, na Ivan dan idu na gozbe, a doba je tako nevoljno da se o gozbama ne smije ni misliti, ako se hoće bez duga go- dinu dokrajčiti, ili što je još gore vucare se po birtijama, igraju, ispijaju, izvode ko- lo, s jedne strane ne teku a s druge prili- čno troše, dug ih tereti, lihvari ih gule, o- de biće na bubanj i tužne obitelji srču u gradove da pomnože broj siromaha, ili idu po svijetu najviše u Ameriku da od tamo namire svoje dugove, ili steku da priživu. I težak je poskupio preko reda a i nema ga, pak tako malo po malo puste njive i livade naspu se korova i drače, gradovi po- troše vas proizvod, a još ga treba dovažati iz daleka, a težak propada jer ili od lije- nosti ne radi, ili ako radi to ne čini racio- nalno, i tako propadamo s dana na dan svi. Papina naredba eto i težaku pruža na- čin da upre bolje u mašklin, u motiku, 0- bjetelicu i plugo, i tako da se sam okori- sti i sve to više rastućem pučanstvu gra- dova pruži srestva za prehraniti se. Dakle? Naredba o blagdanima prava je blagodat za stanovnike u gradovima i selijima, i biti će toliko više, koliko se tačnije provede po propisu, a sa manje iznimaka, barem je ta- kovo naše uvjerenje. Ko crkvu sluša, Boga sluša, a posluh je — dobro veli narod — po- svetilište. Radnja kako dužnost plemenita je molba, a Bog je sam navijestio prvom čo- vjeku da će trudom smagati svagdanji svoj kruh. Smijemo se dakle licumjernim novinama koje prigovaraju naredbi, a možda su hi- što je lijepo, a to prirodno svojstvo više puta izragja se ili samre, jer ga ne mogu vje- žbati; kako je to da češće mi gledamo u kakvoj prostoj grastici bujno rastiti ždrali- njak ili ružicu na prozoru kukavne kolibice? Nije li to najbolji dokaz da ljudsko srce če- zne za ljepotom u svakom društvenom sloju? Spominješ li se, Katice, kako je naša baba shrvana od radnje vazdašnje, svu noć radila da sinčiću spravi krstnu opremu ? — Spominjem se, i znam da sam ti se izrugala, jer si mu pripravila veleljepu ka- picu. — Dobro je, ali rođice, ja sam opazila da je majka pogledala i obradovala se, kad je sinčića tako uredila, nad zemaljskim sja- jem. Uvjerena sam da joj je bila milija ka- pica, nego nekoliko vreća make. — A meni do danas nije ni na pamet došlo dat siromasima nego samo im nužnu pripomoć. Tomu sam jako naklona, ali to činim po svojem načinu. — AMhl rodice moja, da nebeski naš Otac tako radi, mi bi smo imali velike naslage hrane u svijetu, mješte onog divnog skupa stabara, cvijeća, voća. — Vidim, rodice, i vjerujem da pravo veliš, ali moja mala glavica ne može o je- dnom toliko tih stvari shvatiti, . .. zato radi što te je volja. I to rekavši poskoči nekoliko puta lagano ispred zrcala. . Eto nas u sobici ta. prozorčićem. Pod je bez saga. U kutu je čišćahan odar sa pro- stim bijelcem; spremica sa malo krinčica i ljade puta prisilile tužne slagare i radnike da krše svečani dan, a da ne izgube ono zarade kojom su hranili sebe i obitelj. Bolje i sdušnije svetkujmo nedjelje i da- ne propisane i onda će nas dobri Bog bla- gosloviti! e . Mi Vijesti iz naroda. Iz Stona. Sažalnim smijehom čitali smo naručeni dopis iz Stona, u 64. broju »Crvene«. O- miče im se stolica, pa su odlučili ovog puta po običaju izmišljati, koliko je moguće! Do- pis u »Pravoj« glede njihovih izbornih pr- ljavština tako ih je ponizio, da ih je stid izaći na javu u čisto pravaškom Stonu. Ono je tek nekoliko zrnaca u čislu utvaraško- demokratske demoralizacije, a sada sabiremo još drugih stotina podataka, što će defini- tivno srušiti njihovu zastarjelu prepotencu fiš a Rekao bi, da je naš vijek usvo- jio darwinistično načelo: ko je jači, taj ta- bači! Ali svakako prepotenca manjine ne može stajati. U stonskoj općini ogromna je većina u pravaškom taboru, zato će naša stranka znati prodrijeti svojim pravima ve- ćine. Dakako, gospodo utvaraši, mi hoćemo općinu, jer ona moralno i legalno nama pripada, i tim zahtjevom mi dolazimo — kako dopušta dopisnik »Crvene« — kad smo dobili moralni prestiž u ovom kraju. Osvrnut ću se u kratko na smiješni sadržaj onog dopisa »Crvene«. Kažete, da nemamo narod uza se! Zbilja narod nije kod stranke Prava, jer je pravaški Ston Veliki, Ston Mali, Hodilje, Luka, Česvinica, Broce, Kobaš, Mali Voz, Zaton, Doli, Stupa, Ošlje, Smokovljani, Imotica, Štedrica. Narod iz svih tih mjesta istupio je proti sadašnjim pašama na općini koji imaju uza se samo nešto parokije Doli, Lisac i Topolo i to je sve! »Što su pravaši uradili za narod«? Pitajte sami sebe, što ste učinili za narod kroz ovo 50 godina va- šeg pašovanja na općini, koju smatrate svo- jim fideikomesom? Okrenite se po Primorju i tu će vam narod predbaciti, da mu ne da- jete ni pitke vode, ni dobrih puteva, nika- kvih prometnih srestava; dok je narod o- stavljen i zapušten u neznanju, jer mu iza toliko decenija moljakanja nijeste htjeli dati škole, zato da vodite puk konopcem kao medvjedove, Ne osugjuju vas samo pravaši nego i ono pristaša po Primorju, koji vas označiše kao parasite. Vašom indolemci« tanjura u drugom kutu; biro sa više škra- bičica, a ispred prozora stolić od kriješve posve nov, gizda se čudnovato izmegju starežina. Žena blijeda, žalosnog i umornog pogleda, sjeda u naslonjaću, drži oči mal da ne sklopljene, usne sakupljene, kako da je nešto tišti. Poculja se nekoliko časaka, rukom protre oči, pak stane izvagjati tanke niti iglom u radnji, oko koje se muči još od zore. Otvore se vrata, i tankovito dje- vojče od dvanaest godina ugje u sobicu očima, koje su se sjajile od radosti, dok ona majci pruža lijepu posuđu sa divnom ružom. — Gle majko! gle! zaviče djevojče; eto posve raspupale ruže. Još su dvije izbile, a u zelenilu lišća ima sijaset pupoljaka. Na te se riječi razvedri lice jadne žene; ona baci oko na ružu, pak na ćerku koje od mjeseca nije bila tako ražarena u licu. — Nek joj Bog plati! reče ona s prve. — Miss Fiorenzi! i zaslužuje, Ja sam, majko, znala, da će te taj dar ushititi, Zar bolest glave ne jenjava kad gledaš ovu lje- potu? Ali gledaj, gledaj množije pupoljaka. Pribroj ih i primiriši, ah! preugodnog mir- luha! A sad gdje da je položimo? I Marica stane trkariti po sobi, pološi joj majka primjeti, da ruža ako ne bude u suncu ginuti će, — | baš je tako, reče djevojče, No onda . treba ju staviti na novom stoliću, Oh! što sam blažena da je na tom prikladnom mje- stu, Rijet bi da je tu još ljepša.