dama a | četvrt godine .surazmjerno; za inozemstvo me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto polugodište. Subotnje provokacije. Ove sedmice ne govori se u našem gradu gotovo o ničemu drugomu ne- go o hotelu »Imperialu«. Govori se naime o onom !dogogjaju koji se je zbio prošle subote u spomenutom ho- telu, komentira se na razan način po- našanje neke gospode, a napose »bra- će Srba« za sviranja hrvatske himne, te opravdana reakcija sa strane prava- škog gragjanstva i starčevićanske mla- dosti. Potanji izvještaj o komersu priregje- nom u počast učesnika mladohrvatskog zbora donosimo na drugom mjestu, a ovdje ćemo samo iznijeli meke ER sije _i osvrnuti se na činjetiić& Koje a opravdavaju postupak prava- Ske omladine. U početku komersa pozdravila je dubrovačka starčevićanska mladost pre- ko jednog svoga druga kolege iz o- stalih hrvatskih krajeva, na što se je jedan akademičar u ime njihovo za- hvalio i oduševljeno pozdravio mjesne pravaške djake i ostalo starčevićansko gragjanstvo. To su bili dakle izmjenje- ; ni pozdravni govori, a iza svakoga je, kao obično u ovakim prigodama, gla- zba intonirala »Lijepa naša«. Ovo ni- je ništa negbična, ništa provokatorna, nego nešto sasvim razumljivo i narav- no. Za sviranja opazili smo neku go- spodu, koja bi htjela da spadaju u vi- a je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po še krugove, kako uprav izazovno sje- de, a što je najžalosnije bilo je izme- gju njih i nekolicina naše domaće t. zv. aristokracije. Mi doduše ne može- mo nikoga prisiliti da ustaje, kad mi hoćemo, ali onako ponašanje dok se ogromna većina diže sa stolica i ski- da šešire, onako bagatelizovanje sveti“ nja naroda ove zemlje ne možemo, a da ne nazovemo neskladnim. Razumi- je se, da je ovakovo držanje izazvalo ogorčenje u redovima mladosti, koje je postiglo vrhunac onda, kad je neki oficir ratne mornarice, upozoren na najpristojniji način od jednog akade- mičara, da je to hrvatska himna i za- moljen da ustane, pograbio za sablju. Shvatljivo je, da je ova drskost i ba- hatost morala imati za posljedicu ono što se je dogodilo. Mi žalimo ovaj in- cidenat koji je pomutio. do tada mirno i dostojanstveno slavlje, ali ni najma- nje ne zamjeramo mladosti, dapače mi se s njom slažemo, jer ona nije bila uzrok smulnje, nego izazvana samo reagirala. | dok je svak očekivao, da će čin naše omladine naići na odobra- vanje kod svakog rodoljuba i kod sva- kog objektivnog čovjeka, našlo se je ipak nekih na stanovitoj strani, koji ga prikazuju nekulturnim i barbarskim. Zar je barbarizam, kad njemački bur- ševi bacaju iz javnih lokala onoga, koji bi se usudio ne skinuti kapu za pjevanja »Wacht am Rhein«? je divljaštvo kad talijanska omla- zahtijeva iskaživanje poštovanja Danteovoj himni? Zar nekultura, kad Čeh traži, da u njegovom Pragu usta- ješ, kad zvukove »Qdje je do- S godišnje K. 9 — Ko hoće da se u hrvatskoj zemlji poštuje hrvatska marsiljeza. Ni ponašanje onoga oficira, ni dr- žanje neke naše gospode nije toliko ogorčilo mladost i ostale pravaše, ko- liko demonstrativno sjedanje naše »bra- će Srba«. Sasvim tim omladina se je držala mirno, što nekomu nije bilo prvi ironičai poklik »Živjeli bra- ća Srbi nevigjenim do sada načinom provalio je redarstveni povjerenik u civilnom odijelu megju strane ljude, koji ne znaju ni ko je, ni što je on, te tim svojim netaktičnim, dapače iza- zovnim postupkom, prouzrokovao ne- red, koji je mogao imati groznih po- sljedica. Organ javne sigurnosti mjesto da upozori neke izazivače koji su tu došli namjerom, da provociraju, počeo je da hapsi izazvanu mladost. Dopuštamo, da svaki čovjek može imati svoje političko uvjerenje, pak i onaj pod komesarskim bonetom, ali zahtjevamo, da ga pri vršenju službe zatomi, a ne stranačku žuć iskalivati na nevinoj mladeži. Nije ovo prvi put, da se ovako postupa s našim prista- šama. |Ta nazad nekoliko dana bio je progfašen uapšenim jedan pravnik ra- di samog poklika: »Dolje Ivčević«! U svim demonstracijama u kojima smo mi sudjelovali bilo sanri; bilo s drugim uvijek su se gotovo samo naši mladi- ći zvali na odgovornost, na optuženi- čkoj klupi sjedali su samo naši prista- še. | još ima zlobnih figura, koje na- ma predbacuju »gjeneralaštvo« i »au- strijanštinu«. Pogledajte gospodo ragje okolo sebe i tu ćete u svom društvu, u svojim redovima naći detektiva, po- dlih denuncijanata i gadnih špijuna. U subotu se je dogodilo jednako kao uvijek. Izazivače, glavne.«krivce svega, puštilo se je na miruJa prava- še se je zatvaralo i to radi čina, koje- mu je bio uzrokom sam redarstveni povjerenik Hruš i u kojemu baš oni uapšeni nijesu ni najmanje sudjelovali. Mi najenergičnije prosvjedujemo pri ti ovom postupku političke oblasti, a pobrinuli smo se, da pravaški zastupnici na carevinskom vijeću poduzmu sho- dne korake, e da se ukrote neki, koji stvaranjem žrtava, hoće da sebi utru put do karijere. Ovom prigodom ne smijemo, a da ne istaknemo držanje pravaške omla- dine, koja je djelom dokazala, da je u obrani lirvalskih svetinja spravna na sve, da se ni sile ne boji, da joj ni ona ne imponira. Starčevićanska mladost je dika pra- vaštva, ponos hrvatskog naroda ! Dolazak. Već u petak počeli su dolaziti učesnici zbora iz Bosne i Hercegovine, Na kolodvoru ih je dočekao odbor mjesnih djaka, koji je | gostima sve potrebite pogodnosti priredio. |Impozantan je bio u subotu u jutro doček banovinskih i dalmatinskih izaslanika, koji su se u pratnji svojih bosansko -hercegovač- kih i dubrovačkih kolega uputili korporati- vno iz Gruža u grad. Konferencija prvog dana. Prema utanačenom programu započelo je [u 10 sati nakon izaslanika predkonferencije vijećanje U mladohrvatskog zbora, pozdra- U DUBROVNIKU, 2 Septembra 1911. PRIMI CA Cijen IM IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 12 PARA. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. vljeno vatrenom dobrodošlicom kol. Caputa, te je uz ogromni aplauz urednik »Mlade Hrvatske« kol. Mile N. Biotak otvorio kon- gres, ispričavši bolesiš+ +" redsjednika sa- veza, koji nije mogao nljak, go doći već nje- ga imenovao zamjenikom. U presjedništvo kongresa izabrani su: kao presjednik kol. Ivan Žilić, tajnik »Mlade Hr- vatske« iz Beča, a podpresjednicima kol. Milošević i jedan srednjoškolac, a bilježni- cima kol. Poduje i jedan srednjoškolac. Nakon pozdravnog govora presjednika sa- stanka kol. Žilića prešlo se je na pojedine tačke dnevnoga reda. Iz izvještaja tajnikova razabire se, da je rad mladohrvatskih org. ove godine usprkos raznih progona i materijalnih poteškoća, te naše posvemašnje osamljenosti bio ne sa- mo opsežan nego i ustrajan, što dokazuje razlaganje uredništva i uprave »Mlade Hr- vatske« kol. Budaka i Brkića koji su pono- som isticali jačanje i saradnika i preiplatni- ka, koji su izvan djačkih krugova porasli na četiri -stotine. Nakon izvještaja uprave saveza i »Mlade Hrvatske« prešlo se je na izbor centralne uprave za buduću godinu, te je za presje- dnika »Saveza starčevićanske mladosti« i- zabran kol. Ivan Žilić, stud. phil., za pre- sjednika kol. Salih H. Bajlić stud. phil., tajnikom kol, Jozo Poduje stud. iuris, svi u Beču. Konferencija drugog dana. Prije dnevnog reda predložio je presje- dnik, da se odašalje deputacija učesnika k načelniku grada, da ga pozdravi u ime juičesnika i da mu zatvali na susretljivo- sti koju je gostima iskazao. U deputaciju su izabrani: kolege Budak, Dimović i Ma- rinković. U odsutnosti gosp. načelnika pri- mili su deputaciju gg. prisjednici Mato Ka- tičić i Andro Puljizević, podravivši ih veoma susretljivo, požalivši subotnji incidenat ko- jemu da nije kriva omlađiha. Kad su se po- vratili odaslanici presjednik izjavljuje da je deputacija veoma lijepo primljena a skup- ština je to popratila burnim pljeskom. Kao prvi referent nastupio je kol. Mata- sović vinkovački abiturijent, koji je u svom opšimnom sa puno spreme izragjenom re- feratu iznio čitav historijat i značenje mla- dohrvatstva, koje kao izraziti predstavnik hr- vatskog nacijonalizma i radikalizma ima da pokaže novu fazu razvoja pravaškog okreta. Kad se je slegao dugotrajni pljesak na vaj referat ustao je kol. Žilić, koji se je bavio odnošajem mladohrv. org. naprama političkim osobito pravaškim frakcijama, te ostalim djačkim grupama završivši na koncu, da mladohrvatstvo kao djačka organiza- cija ostaje i nadalje u svome radu samo- stalno pomažući u svim prilikama svaku pravašku akciju. : Nakon ovih dvaju referata govorio je kol, Dimović, ističući da mladohrvatstvo u svom rađu mora imati u prvom pogledu politički momenat, t. j. jačanje pravaštva. Iza kolege Dimovića osvrnuli su se ma isti predmet kol, Budak, Poduje i Žilić te konstantiraju suglasnost svih u zadaći mladohrvatstva. O našem odnošaju prema srpstvu i sla- venstvu referirao je kol. Budak ističući naš narodni hrvatski monizam protiv teorije slavosrba& o jednom narodu sa dva imena i sa dvije individualnosti, Kol. Poduje je govorio o sveučilišnom pitanju, te prikazao borbu djaštva oko rije- šenja ovoga pitanja. Zagovara koncentraciju djaštva na hrvatskom sveučilištu kao pre- duvjet za jedinstvenu narodnu kulturu, pro- tiveći se prevelikom pohagjanju vanjskih sveučilišta, koje svojom okolicom loše dje- luju na nacijonalni hrvatski odgoj omladine. Pošto je dnevni red bio iscrpljen predlo- tio je presjednik, da se sa kongresa oda- šalju brzojavi pravaškim prvacima megju njima; D.ru J, Franku, D.ru M. Starčeviću i Don I. Prodanu, Svi govornici bili su saslušani sa najve- ćom pozornošću i burom odobravanja, te je pod dojmom sveopće solidarnosti kol. . INI od. Vil. Pretplata | oglasi šalju se Ađdmtnistraciji. Pisma dopisi Uredništva. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para poretku a koji se više puta tiskaju po pegodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. —- Plativo i utužljivo u Dubrovniku. presjednik završio srčanom besjedom ovaj drugi mladohrvatski zbor, zahvalivši na o- sobitoj susretljivosti dubrovačkih akademi- čara, a osobito pravaškog gragjanstva i gla- zbenog društva »Gundulić«, koji su svi na- stojali pribaviti učesnicima što ugodniji bo- ravak u Dubrovniku. Izleti i zabave. U subotu poslije podne otišla je starče- vićanska mladost u čamcima na Lokrum, kojemu su se osobito divili Banovci i Bo- šnjaci. Dominikanci su bili toliko susret- ljivi pak su djaštvu pokazali prostorije sa- mostana i sve znamenitosti otoka. U su- botu na večer bila je priregjena bakljada i komers u počast omladine, a u nedjelju po- slije podne prisustvovali su djaci »Gundu- lićevoj« zabavi na Pilama, a u večer zaje- dničkom domjenku priregjenom u počast Stonjana u hotel »Sarajevo«. Na ovim za- bavama sakupljalo se je za družbu Sv. Ći- rila i Metoda i za djački list. U ponedjeljak su se neki gosti otputili, praćeni mjesnim kolegama kući, a neki o- doše na izlet u Ston, gdje su od odličuih naših sumišljenika veoma ljubezno primljeni i pogošćeni, a osobito u gostoljubivom do- mu gg.: Mata Buška i Edi Milovčića. Sa lica svih učesnika zrcalilo se je ve- selje nad ovako srdačnim dočekom i go- stoljubivošću pravaša Dubrovnika i okolice. Do vidova pravaška omladino! Općinski izbori 1 Opuzenu. Opuzen, 26/8. Malena je, alije hrabra — šaka naših demokrata ! Sve im nešto ne da mira. Valj- da ih još vazda muče one velike brojke, što no se za vrijeme izbora pokaživale na plokati našoj ili možda ona tabla, na kojoj još i sada imaju prigode čitati: Živili pra- vaši! Živio naš budući načelnik Ivo Šarić! Pa mi ih i razumijemo. Uspjeh izbora opuzenskih zadao im je tešku ranu, ljutu pilulu, koju neće tako lako probaviti. Po- bjeda pravaške misli nad svim njihovim la- žima i klevetama, nad njihovom niskom i nedostojnom borbom tako je sjajna, da će ostaviti neizbrišiva traga u ovom lijepom kraju domovine naše. Sva tijela općinskoga vijeća pala su u naše pravaško krilo i to većinom upravo o- gromnom. U III. tijelu dobili smo 708 gla- sova, dok demokrati tek 347. U II. mi 198, a demokrati 89. U I. mi 45, demokrati 17. Većina dakle ukupna dostigla je 500 gla. sova. Pobjedismo veličanstveno, pa baš za to bila nam je dostatna proslava u krugu op- ćine naše, Tek bezobraznost raznih dopi- snika u »Slobodi« i vjernom joj drugu »Na- rodnom Listu«, a osobito u zadnjem broju »Crvene Hrvatske« potiče nas na pisanje. Pred 500 glasova većine padaju sve la- ži, sve klevete i ako su u tome naši, kao što i svi demokrati, pravi majstori. Divno je bilo gledati za izbornih dana onaj oduševljeni narod, koji je toliko kilo- metara morao da prevali, pa ipak tako ra- do, kad se je radilo doprinijeti pravaškoj pobjedi. Narod je bio tu, pa je uzalud brzojavno i pismeno lagati o tobožnjim bezakonjima. Gdje se radi bezakonjem, tu se pobjegjuje onako, kao što pobjediše oni u Metkovića, gdje je protuzakonito ukinuto više naših punomoći, nego li su oni dobili ukupne ve- ćine. Pišu o krivotvorenju imenica, ali dakako ne smatraju nužnim. da iznesu ma bilo je- dan primjer krivotvorenja. Iznijeli su neka- kva tobožnja maknadna uvrštenja, nu slu- čajno su zaboravili, da su oni isti pred ne- koliko godina ulagali utoke proti uvrštenju tih istih osoba, za koje sada kažu, da su naknadno uvrštene! U ostalom neka znadu, da će radi tako- vih kleveta neka debela gospoda do skora |njihove | odgovarati pred sudom. Vele, da su im glasovi bili odbijeni, a naši slijepo primani. NI tu dakako ne izne- [član soše nikakova primjera, pa evo mi smo spravni za svaki glas naš, koji je nezako- nito primljen ili njihov nezakonito odbijen dati 100 kruna. Naprijed dakle s dokazi- ma, poštena čeljadi! Jest, poštena čeljad, koja ima toliko po- nosa, pa se usugjuje iza onakovoga naše- ga postupanja kod izbornog čina govoriti još o bezakonju. Zar se nije š njima postu- palo najliberalnije. Što se u opće može, makar da toga njihova bezobraznost nije zaslužila. | preko zakona dalo im se je jed- noga člana u komisiji, a svi su njihovi glu- pi i neosnovani prigovori i sa odviše ustr- pljivosti slušani. Odluke pak komisije teme- ljile su se jedino na zaključcima mješovi- toga povjerenstva i vrhovnoga sudišta. Istina, zabačeno je nešto četrdesetak nji- hovih punomoći, al to je bilo tek iza stro- gog ispitivanja i jedino tada, kad se je baš moralo zabaciti, e da se ne bi reklo, da na- ši ljudi u komisiji poznaju samo toliko za- kona, koliko ga poznaje mudrijaš Bulić. Krasan je to tip! Hranili ga čitav mjesec dana i držali zatvorena u svojoj štedionici; da ga svijet ne bi vidio. Kad na dan izbo- ra eto ga svečano u pratnji do općinskoga doma. Pod pazuhom mu dvije knjižurine, a u njima valjda ono, česa u glavi nema. Mislio, jadan, kad mie viđe, svi će preda mnom popadati, al slučajno trefio mu se peh, pa mu poglavar dao buletu, kojom je srcem odletio iz izborne dvorane, u kojoj za njega ni za njegove libre nije bilo mje- sta. Zatvorio se opet u štedionicu, da pravi prokure ili da izvješćuje svoju »Slobodu«, što je onoga dena koji pop pojec ili popio, pa makar taj sjedio š njima za istim sto- lom iu društvu kulturnih osoba. Pa nije dosta samo gledati u tanjur po- jedinome mladom a bolesnom svećeniku, tre- belo je takogjer viriti i kroz prozor i jer »Crvena Hrvatska« znade vrlo dobro, da se popovi i fratri za izbornih dana nasla- gjivali kod Šarića »slatkim zalogajima i dobrom kapljicom«. Uz mudrog Bulića vrijedi istaknuti još mudrijeg Andrijaševića, koji je došao amo i hvalisao se, da će svojim velikim uplivom preko Čingrije, Smodlake, Machieda, a nešto i našeg »vrlog« Petra Bošnjaka promijeniti uspjeh izbora, izvojštiti, da 950 bude 450, a 450 da bude 9501! Vidjeti ćemo dakle te velike i junačke glave! Spomenusmo pu- nomoći, pa bi mogli koješta glede tih da navedemo, al ne ćemo da kompromitiramo neke mlade a nesmotrene osobe iz Metkovića. Svakako u punomoćima pokazalo se je veliko pravničko »znanje« Bulića i družine, a istina, da je primljeno svih onih četrđesetak njihovih. krivih prokura, valjđa bi možda one bile nadjačale pravašku većinu od 500 glasova ! ! Vidješe, da to ipak nije moguće pu na- gjoše krasno opravdanje: izbori nijesu bili po selima proglašeni; biva nije se znalo, da su izbori | Mi ne ćemo spominjati, kako su dotični glavari na zapisniku protivno iz- javili i kako je to skroz lažno, jer su izbori bili svuda proglašeni ne samo od glavara već i od župnika; reći ćemo samo, kad bi to i bilo sve tako, kako nije, bila bi to mi- zerna isprika, jer napokon, ako je narod, kako oni vele, uz njih, čemu onda govoriti glavarima, a slučajno baš jedino glavarima njihovim pristašama ! Farizeji, farizeji ! Jest, farizeji su! Doveli su na izbore ono nešto svojih po! zastavama, na kojima pri- lijepiše slike Gospine. | nije ih bilo stid | Dakako pogodili su, što su odabrali baš sliku Gospe od sedam žalosti, jer su im izbori njima zadali ne sedam, već sedam- deset i sedam žalosti ! Lažu, farizeji, kad vele, da je izborno po- vjerenstvo sastavljeno bez sjednice, t& slu- čajno na njoj je bio sam njihov pristaša, bivši prvi prisjednik Vuletić. Lažu, farizeji, da su zapisničari bilježili i glasove na naša imena i evo za svaki takav slučaj me 100, već 1000 kruna. Lažu, farizeji, da imenik birača nije čitao povjerenstva, već neizberiva osobe, la-