gena Br. 340 žu — a kad bi svršili, da nom je = + sve one puste laži o tobož lošo] o . " upravi, o zapuštenosti itd. ostalom stalni smo, da će od sada op- ćinska uprava svakako ići bolje, jer su do sada u njoj sudjelovali i njihovi, a od sada će se izvršiti ono što narod neprestano viče: ne ćemo ih ni za čauša | Ni za čauša, nč, jer ni za to nijesu vrijedni ! Kad spomenusmo riječ čauš, pada nam na pamet odgovor, koji je dao Šarić našim demokratima, kad su mu nudili načelništvo, pa makar da Omane i sruše. Nudili mu načel- ništvo uz glavu Omanovu, a što sve danas do njega lažno i bezobrazno ne pišu ! Nu dobro ih je zalijepio. Rekao im je tada: Vo- lim biti s pravašima čauš, nego li s demo- kratima načelnik. Pobjedom našom smo ponosni, jer je ve- lika, pa je za to i proslavismo. Svi vrhumci gora one noći po izborima krijesili se sjaj- nim lučima, oda svuda dopirao je gromki tutanj, a u samom Opuzenu prolazio je za to vrijeme ogromni ophod sa balunima i svijećama preko cijelog mjesta izmegju sve- čanih vatrometa. Sve je bilo oduševljeno, sve je klicalo pravaškoj pobjedi i budućemu načelniku Ivi ariću. Vrhunac pak svega bio je, kad se je on pokazao na općinskome balkonu i uz silno klicanje prozborio narodu, koji ga tako ra- š do ima. Više se je govornika izredalo, mnogo je lijepih misli izrečeno, a7sve je bilo u duhu pravaškome i kršćanskome, sve je isticalo, kako buduća općina ima biti pravaška, protu demokratska, kršćanska. g Tu se pokazalo, kako zdravi narod stoji vazda uz svećenstvo svoje i uz one ljude, koji rade skupa sa svećenstvom za dobro narodno. A jedan od prvih takovih odličnih i čestitih ljudi jest naš budući načelnik Šarić. Bez dvojbe u čitavoj Neretvi mi nemamo čovjeka, koji bi se š njime takmio, pa za to mi se veselimo, što ćemo na upravi naše o pćine imati onakav razum i onakovo srce, čovjeka, koji će dostojno nastaviti djelovanje sijedog dosadašnjeg načelnika Vlahovića. Veseli nas, da je od sada naša općina čisto pravaška i kršćanska, što je istaknuto tako- gjer i brzojavnim pozdravom predsjedniku stranke prava, upravljenim od našeg budu- ćeg načelnika na ime sakupljenih članova staroga i novoga vijeća. eći, da naše novo vijeće bude vazda vjerno načelima svojim, želeći demokratima našim utjehe i uspijeha u lažima, kličemo: da žive pravaški i kršćanski Opuzen, da žive novo vijeće skupa sa svojim dičnim načelnikom ! Izlet Stonskih pravaša. U subotu stigne nam vesela vijest, da nam dolaze Stonjani u posjete prigodom »Gundu- lićeve« zabave. Radosni spravljali smo se,; da ih svečano pričekamo, ali dogagjaj od subote u večer onemogućio je sve nastoja- nje. Ipak uz sve to i ružno vrijeme nekoli- ko naših omladinaca pričeka na obali svo- je sumišljenike s burom klicanja: »Živjeli Stonski pravaši«! I krasni spol bio je broj- no zastupan. Iza povorke, za muzikom i sokolima i sokolićima pohrliše svi Stonski izletnici kao jedan na zabavu, čijem su uspijehu i oni mnogo doprinijeli. Poslije zabave u počast izletnicima razvio se u hotelu »Sarajevo« lijepi komers. Pravnik J. Dimović diže sei biranim riječima pozdravlja braću Stonjane, koji su dohrlilik nama, a napose gg. trgov- ce Mata Buška i Aurelija Radića, ističući njihove zasluge za pravašku stvar u Stonu. U isto vrijeme predlaže za stoloravnatelja g A. Radića, što je popraćeno burnim o- obravanjem. G. A, Radić zahvaljuje za se i za ostale Stonjane. U malo riječi otkrio nam je svoje plemenito 5 og srce. Pljes- kanje je bilo dokazom kako smo ga dobro razumjeli. Takogjer se g. M. Buško lijepim riječima zahvalio. G. Ivan Zilić novi presje- dnik mladohrvatskog zbora burno pozdra- vljen, nazdravlja krasnim Stonjkinjama i diveći se njihovom sudjelovanju u narod- nim redovima, veseli se toj pojavi i ističe potrebu, da žena, da krasni spol sudjeluje u svim narodnim pothvatima. Burno pljes- kanje i klicanje steglo se je stopro kad se je podigao Mi Niko Caput i krasno oslovio gospogiu Milovčić, glavu ženskog pokreta u Stonu i jednu od najzaslužnijih i najagil- nijih pobornica u pravaškim redovima. Za- vlada jednodušni pljesak i dugotrajni »ži- vio«. Nakon male stanke g. J. Dimović po- zdravlja saučesnike mladohrv., zbora, a na- pose ističe zasluge gostoog. i nenatkriljivo radinog kolegu i prijatelja Milu Budak, čo- vjeka, koji je u svim gjačkim pothvatima bio prvi. Osobita mu g zasluga oko ure- gjivanja pive gjačkog lista »Mlade Hr- vatske«, koja je moralno silno napredovala a i financijalni nas njezin uspjeh može sa- mo razveseliti. Pozivlje prisutne da mu klik- nu »živio«. Naš Mile — ovamo ga tako svak zove — zahvaljuje na pozdravu i klicanju i kaže, da on ne zaslužuje onolikih pohvala, jer da on radio samo svoju dužnost te obeća- e, da će i umaprijeda uložiti sve svoje sile oko procvata n miljenčeta »Mlade«, GQ. Caput govori o izborima u Stonu pri čemu dolazi se do ovacija Dru. Matu Drin- stranci prava. G. učitelj Vlašić o- potanje. na borbu, koju Stonjani moradoše održati kroz dugi ' Zahvaljuje na li i srčanom pričeku brovčana i nada se, da će ih oni svojim m nastojati pomoći. ravnatelj iza ovoga zaključuje ko- mera poslije 12 sati noći. dt »PRAVA CRVENA HRVATSKA« God. Vil. Bakljada - Komers - Incidenat s oficirima - Hrvatska himna i ,Srbi“ - Postupak političkog komesara Hruša - Uapšenja - Zaključak. Koncerat. U subotu u večer, kako je bilo javljeno, svirala je »Gundulićeva« glazba u počast starčevićanske mladosti, koja je došla u naš grad, da prisustvuje Il. mlado-hrvatskom zboru. Koncertu je prisustvovalo mnogobroj- no gragjanstvo, izmegju kojega se je isticao osobito veliki broj gospogjica. Iza svakoga komada glazba je bila nagragjena odobra- vanjem, koje se je iza otsvirane starčevićan- ske himne pretvorilo u buru aplauza. Pri svršetku programa počelo se je djaštvo i naši mjesni pristaše sakupljati na »Gundu- lićevom trgu«, da se uzevši lampione svr- staju u veliku Povorku, koja je predvogjena glazbom uz paljenje bengalskih vatara obišla gradskim ulicama. Srce nam se je napunjalo radošću gledajući onu zanosnu omladinu i rodoljubno radni- tvo, kako uz burno klicanje hrvatskom Du- brovniku, starčevićanskoj mladosti, pravaškoj slozi, pravaškim prvacima Dru. J. Franku, Dr. M. Starčeviću, Dn. I. Prodanu, Dru. M. Drinkoviću i ostalim, stupa našim ulicama, da manifestira snagu pravaške misli. Iza ka- ko je povorka obašla gradom povratila se je do »Hrv. Radn. Zadruge«, gdje manife- stanti ostaviše lampione i u redovima pje- vajući odoše na Komers, preko kojega je takogjer svirala »Gunduli- ćeva« glazba. Komers je otvorio lijepim go- vorom svrš. pravnik g. Niko Caput, te predlo- žio je stoloravnateljem našega starinu g. An- tuna Miletića. Ovaj je predlog primljen o- dobravanjem i poklicima: »Živio Antun Mi- letić«. G. Miletić zahvalio se je omladini na počasti koju mu je iskazala, te ju bodri na ustrajni rad, a za primjer joj stavlja borbu hrvatstva u Dubrovniku, u kojoj je onako oduševljeno sudjelovalo i gotovo samo vo- dilo radništvo, te konačno postiglo pobjedu hrvatske misli. Ove je rodoljubne riječi po- pratilo pljeskanje i klicanje. Iza toga stolo- ravnatelj podjeljuje riječ g. J. Dimoviću, pravniku, koji je u ime dubrovačke pravaške omladine izrekao Pozdravni govor. Sa »Hrvatska Hrvatima« pozdravlja one koji visoko digoše, od Dra. Ante Starčevića, pred 50 godina, razvijenu zastavu hrvatskog na- cijonalizma, barjak jedinstva slobode i ne- zavisnosti hrvatskog naroda. Govori nadalje o uvažavanju omlađine kod svih kulturnih naroda, o njezinim djelima, snazi i moći, Želi da mlado-hrvatski zbor bude početak nove ere u političkom životu hrvatskog dja- ka. Preporuča što življu propagandu u re- dovima djaštva e da na hrvatskom sveuči- lištu opet i to što prjje apsolutno zagospo- duje pravaška omladina. Želi, da kolegama s raznih strana naše domovine ostane u duši neizbrišiva uspomena na mladohrvatski zbor u Dubrovniku. Na koncu kliče: »Živila star- čevićanska mladost«! Govornik je bio na- gragjen burnim povlagjivanjem, a glazba je intonirala hrvatsku himnu. Sjede.... Kad su se začuli prvi zvukovi »Lijepe naše« svi prisutni ustadoše na noge, osim nekolicine, što je kod sve rodoljubne pu- blike izazvalo negodovanje, a osobito kod onih stranih mladića, koji u svojoj užoj domovini nijesu naučni na takova šta. »Na noge«, »na noge« čuli su se poklici sa svih strana, ali posredovanjem starijih ljudi, u- spjelo je umiriti uznemirene duhove. Marsiljeza. Oduševljenje je postiglo vrhunac, kad je glazba zasvirala marsiljezu. Bio je krasan prizor pogledati onu zanosnu omladinu, kako je poskakala sa stolica te burom plje- skanja i poklika pozdravila himnu slobode, Glazba ju je morala ponoviti i htjelo se je dugo vremena, dok se je stišao oni aplauz, da g. M. Budak, pravnik, dogje do riječi e da izreče Zahvalu u ime svojih kolega na pozdravnom govo- ru sa strane dubrovačkih drugova. Kaže, da dolazi iz hrvatske prijestolnice u kralji- cu hrvatskih gradova. Povlači paralelu iz- megju prošlosti i sadašnjosti, izmegju Du- brovnika i Zagreba. Nije se nadao ovako- vom uspjehu mladolirvatskog zbora niti o- vakovom dočeku. Zahvaljiva na susretljivo- sti dubrovačkih kolega i ostalog pravaškog gragjanstva. Ovaj krasni | vatreni govor bio je često prekidan odobravanjem, dok na kon- cu zavlada dugotrajni pljesak, a zvukovi narodne himne ponovno odjeknuše. Prvi incidenat. Svak bi mislio, da će gospoda, koja su prvi put pokazali onako svoju skladnost sada iza mirnog reagiranja mladosti ustati, te da svojim ponašanjem neće vrijegjati hr- vatske osjećaje ogromnog dijela ovog gra- gjanstva, te izazivati mirnu omladinu i o- stale pristaše naše stranke. Ali dal Gospo- da su htjela, da budu dosljedna, te ostado- še dalje demonstrativno sjedati. Izmegju svih osobito se je isticao jedan stol, za ko- jim su osim ostalih bili i dva oficira ratne mornarice. Jedan akademičar pristupi stolu i uljudno upozori odnosnu gospodu, da je to himna ove zemlje i zamoli ih da usta- nu. Odgovor na taj pristojan čin bio je taj, da je jedan oficir pograbio za sablju i baš kad je hotio, da ig-4ovuće, jedan ga omla- dinac zgrabi zavaka. i tim spriječi sigurni sukob. Nikakvo čudo, da je ovo prisutne uzrujalo, pak nemojmo se čuditi ni ako je koja čaša proletila zrakom. | gospoda su morala seliti, ali ne samo oni, nego još i neki drugi. Nastavak komersa. Kad su sva gospoda nestala sa terase, nastavio se je komers u onom uzornom redu i miru kojim je i započeo. Nakon kra- tke stanke stoloravnatelj podjeljuje riječ pre- sjedniku »Saveza« g. Ivanu Žiliću, filozofu. Gosp. Žilić burno pozdravljen govori o da- našnjoj slavi mlado-hrvatstva, o uspjehu njegovu, o jakosti pravaške misli u djačkim redovima, što dokazuju oni brzojavi, koji su stigli na kongres od mnogih naših dru- gova i ostalih prijatelja. Razvija nadalje bu- dući plan rađa na polju mladohrvatstva. Velikim pljeskanjem i klicanjem popratili su prisutni ove riječi. Čitanje brzojava. Nakon govora g. Žilića pročitao je g. Dimović brzojave koji su prispjeli na kon- gres poslije podne. Za čitanja nekih brzo- java došlo je do živahnog pljeskanja, koje je kulminiralo kad su se pročitali oni Don I. Prodana i D.ra M. Drinkovića. Uraebesno klicanje: »Živio Prodan«, »Živio Drinković« orilo se je terasom. riječ g. J. Poduje, pravnik, koji se osvr na zadnje izbore u Dalmaciji, koji doka- zaše snagu pravaške svijesti u ovoj pokrajini. Pravaštvo nije pokopano, kako hoće sla- vosrbi, već je živo, napreduje i u mlado- hrvatstvu se sve to više pomlagjuje. Mladi govornik bio je često prekidan i na koncu nagragjen odobravanjem. Sa komersa po- slan je Dr. Vladimiru Prebegu brzojavni pozdrav pravaškoj slozi. »Srbi“ se kupe. Već prije 10 ura sakupilo se je nekoliko »Srba« na prvom dijelu terase, što nam je bilo čudnovato, jer je upravitelj hotela o- bećao odboru, da će na terasu imati pri- stup samo učesnici komersa i oni gosti koji stanuju u hotelu. Mnogi su naslući- vali, da se tu nešto sprema, da oni dolaze namjerom, da provociraju. | nijesu se pre- varili. Kad je pri zaključku komersa glazba zasvirala karišik hrvatskih pjesama, koji svršava sa hrvatskom himnoim i dok su svi slušali stojeći, »Srbi« i s njima naprednjaci: Gašpar Dalleore i Pavo Moraweiz pravnik, provokatorno sjedahu. U eri sloge, u doba kad zajedno s utvarašima ulaze u općinu, Srbi demonstriraju narodnoj himni. »Živje- la sloga«, »Živjeli braća Srbi« bio je od- govor na srpsku i naprednjačku demon- straciju. Juriš komesara. Na sami ironični poklik »Živjeli braća Sr- bi«, sav razjaren uz viku »dat ću vas ra- stjerati«, »dat ću vas izbaciti van« umiješao se je redarstveni povjerenik Hruš, u civil- nom odijelu megju stranu mladost. Omla- dina je gledala zapanjeno ko je taj provo- kater, a kad je napokon zgrabio za prsi je- daoga od njih, opholiše ga i stadoše tući desno, lijevo ni ne sluteći, da pod udarci- ma stenje niko drugi n&gy politički kome- sar! Nakon nekoliko časaka pošlo je Hrušu za rukom, da se izvuče iz škripca, u koji je svojom krivnjom upao, te kao bijesan, bez tešira, stao trčati po terasi gore, dolje, škripajući zubima i prijeteći rukom prama pravaškim djacima, a neki nam kažu, da je očito kazao: »Ja ću se osvetiti«. Redarstve- ni povjerenik sa konobarima uz pomoć ne- kih »Srba« zabranio je sada ulaz i izlaz sa terase dok nije došlo oružništvo. Sad je Hruš naredio da se hapsi redom mi krive ni dužne u čemu su mu opet bili pri ruci neki «Srbi«, »Uapsi ga« i »ovi je«, Kad se je stišalo odobravanje, zime »evo ga« vikalo je nekoliko »Srba« prama redarstvenom povjereniku, pokazujući pr- stom na pojedine naše mladiće, TA oni su bili tjelesna Hrušova straža dok su došli oružnici. Sramota! Neki ljudi koji se bane antiaustrijanštinom, koji na sva usta go- vore proti ovom policajnom sistemu, igrali su onu večer ulogu Lovrića i Bodula. Po- litičkog komesara su branili, a pravaškim omladincima otvarali vrata onih tamnica, u kojima nagjoše smrt: Fabris, Trojanović i Pasarić. Ko je zvao oružnike ? Pa ko drugi nego glavom »Srbin«, izvršu- jući član »Dušana Silnoga« B. Rosa. Divota je bilo gledati kakvom je revnošću i brzi- nom izvršio, kako on kaže, Hrušovu zapo- Pred parlamenat ! U Nedjelju u jutro obratilo se je presje- dništvo kongresa starčevićanskog djaštva br- zojavno na narodnog zastupnika D. Iva Pro- dana, da posvjeduje kod Namjesništva radi uapšenja njihovih kolega, a odmah je iza toga poduzelo sve, da stvar dogje pred parlamenat. Pako će zastupnici hrvatsko- slovenske zajednice odmah, kad se otvori carevinsko vijeće, interpelirati ministra unu- tarnjih posala o postupku redarstvenog po- vjerenika Hruša i ostalih prisutnih organa političke oblasti. Pred sabore! Ujedno sa poduzetim koracima da se o- va stvar iznese pred bečki parlamenat, po- brinulo se je presjedništvo starčevićanske vijed. Kaže naime, da ga je redarstveni po- oružnike. Ne znamo je li ovo istina, ali ako jest, onda je izmegju njih bez sumnje ne- kakav vez. Pa što bi se čudili njemu, koj su bili u akciji i ispitani pravnici, akadem ski izobralženiljudi ! Ko? On, »naprednjak«: Gašpar Dalleore, odvjetnički kandidat | Dražestan je bio ovaj »simpatični« mladić, kad je onu večer, o- nako intimno razgovarao s redarstvenim po- vjerenikom. Da ste ga samo vidjeli kako je za njim potrčao ! Možda, da ga Hruš izvjesti o primljenim batinama ? Ne, jer je on mu- čao, a naš mu Gašo neprestano nešto važno govorio. Ne znamo što je Dalleore razgo- varao s Hrušom, ali u onoj prigodi, na o- nom mjestu, onako pouzdan razgovor s re- darstvenim povjerenikom, koji tu službu vrši, mora da u svakom poštenom čovjeku po- rodi sumnju i prezri prama nekim elemen- tima. »Dobro“ ih pozna! Kako je redarstveni povjerenik »dobro« za- pamtio lica onih koji su ga tukli, najbolje se vidi odatle što je uapšenog g. I. Vojvo- dića predao zajedno s ostalim optuženicima državnom odvjetništvu! Mora se naime znati da je g. |. Vojvodić bio uapšen u vratima od Pila kada je išao kući, da ga uopće nije bilo na komersu, a kamo li da je sudjelovao u kakvom napa- (daju na Hruša. Pa šta to inarfI Glavno je, da je pravaš! I ovaj je čovjek morao čamiti u tamnici do ponedjeljka poslije podne! Naglašujemo pak, da se ni jedan od u- apšenih nije dotaknuo političkog komesara, već su to sve potpuno nevini mladići. »Keliner, ein glas Bier !“ Pripovijedaju nam vjerodostojni svjedoci, da je sjajno izgledao redarstveni povjerenik, kad je svaki čas, za vrijeme komersa, kao elektricitetom ošinut, skakao sa stolice otvi- račem u ruci, a najkomičniji je momenat bio, kada ga je neki stranac uhvatio za ko- nobara i doviknuo za 'njim: »Kellner, ein glas Bier«. Nije dakle čudo, ako je i naša mladost mislila, da je to kakav izazivač ili poput onog stranca, konobar, koji je došao, da ih baci van. Netaktičnost redarstvenog povjerenika. Opće je mnijenje, da je redarstveni po- vjerenik postupao sasvim netaktično, ćim vi- še što je uredovao baš onda, kad nije pri- jetio nikakav sukob. Svak se razborit pita, kako je on, u ci- vilnom odijelu, bez da se je legitimirao, došao rfzgoniti strane ljude, koji su tek pred nekoliko ur& došli u grad i koji apso- lutno njega ne poznaju. Neka dakle ne krivi nikoga, nego sama sebe, jer je svemu u- zrok sam, Rek bi, da mu je oma lekcija bila dobra opomena za u buduće, jer smo ga sutra dan iz rana jutra vidjeli u iniformi. E, čovjek nauči mnogo toga iz prakse! Odnijeli uspomenu ! Čujemo, da je jedna grupa mladića, koja je prisustvovala kongresu i onom komersu, odnijela sa sobom dio klobuka, kojega je redarstveni ik ostavio na bojištu. Nazivlju ga svojim ratnim plijenom, a kažu, da će ga čuvati kao kakav amanet, Preslušavanja, Sudac istražitelj i politička oblast imaju ove dane pune ruke posla. Osim mnogih sumišljenika preslušani sui neki »Sr- bi«, koji su, kako se govori, izjavili, da ne poznavaju nikoga od onih koji su navalili : vjerenik prisilio sa »u ime zakona«, da zove | mladosti, da se o ovom progovori na hr- vatskom saboru u Zagrebu i Sarajevu. Pra- vaški zastupnici naime, na spomenutim sa- borima interpelirati će svoje vlade o uap- šenju hrvatskih i bosansko-hercegovačkih državljana sa strane austrijanskih oblasti. Zaključak. Čujemo, da se redarstveni povjerenik gro- zi, da će se on za sve ono od subote o- svetiti. Mi ga samo upozorujemo, da se o- stavi ćorava posla. L' uomo avvisato, mez- zo salvato! o Brzojavi na Il, mladohrvatski zbor. Na konferencije pravaške omladine stiglo je preko 50 brzojavnih pozdrava, od kojih radi prostora iznosimo tek nekoje : Beč. Pozdrav hrv. mladosti, čuvarici či- stih pravaških tradicija, vjernoj čovjeku, ko- ji nas je naučio u divnom skladu uma sa srcem boriti se za iđesle hrv. naroda. Vaš drug — dr. Veneti. Zadar. Pravaška omladina neka stupa u prve redove, da steče jedinstvom snagu, a jedinstvenim radom slobodu. Živjeli skup- štinaril — Prodan. Šibenik. Zahvaljujući pozivu, a zaprije- čen doći želim najbolji uspjeh u radnji i borbi za ukupnost hrvatskoga nžroda. Po- bjeda je sigurna. Živjela hrvatski mladost! — Dr. Drinković. Zagreb. Srdačno pozdravlja mladu odu- ševljenu vojsku. — Dr. Kršnjavi. . Današnju skupštinu pozdravlja kličuć: Živjeli mladohrvati! Gragjanski starč. klub. — Knežević. Zagreb. Zbor mlađe Hrvatske bio dokaz, da je Hrvatska mlada, gorda i jaka, jer je vjerna nauci velikog Starca. — Dr. Fattori. Kotor. Složno naprijed, omladino, uzda- nice Hrvatske! — Odbor stranke prava. Mostar. Žaleći, što ne možemo prisustvo- vati sastanku, kličemo: Naprijed braćo za ostvarenje naših ideala! — Muslimani Mla- dohrvati, Slano. Uz takovu omladinu, koja slijedeći vijemo stope neumrlog Starčevića neustra- šivo vojuje za svete domovinske ideale za- nosno se pridružuje svaki vjerujuć u sre- tniju budućnost hrv. naroda. — Jasprica, svećenik. Zagreb. Pozdravljamo današnji zbor i že. limo najbolji uspjeh na korist hrvatske do- movine. Starč. trgovačka mladost. Senj. Pobornike starč. misli sakupljene u hrvatskoj Ateni oduševljeno pozdravlja — Senjska starč. mladost. Vis. Naše pregnuće vodilo Hrvatsku bo- ljim danima — Društvo »Starčević«. Sarajevo. Naprijed braćo za naš ideal, za slobodu i veliku Hrvatsku! Želimo dobar uspjeh i šaljeino pozdrav uz geslo: lirvatska Sarajevski mladohro. pobornicima hrvatskih neu- gasivom vodilicom zvijezdom — Or. Cvi- ličević, Jurjević, Dračevac, .