Bia.
U DUBROVNIKU, 2 Septembra 1911.
“ . .
e i
M +.
\/
IZLAZI SVAKE SUBOTE. -- POJEDINI BROJ STOJI 128 PARA,
Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na pd .
1 četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko
ge vrati list kad mu pretplata mine, smalra se da je predbrojen i za došasto
polugodište.
Subotnje provokacije.
Ove sedmice ne govori se u našem
gradu gotovo o ničemu drugomu ne-
go cd hotelu »Imperialu«. Govori :se
naime o onom 'dogogjaju koji se je
zbio prošle subote u spomenutom h0-
telu, komentira se na razan način po-
našanje neke gospode, a napose »bra-
će Srba« za sviranja hrvatske himne,
ZAPLIJENJENO
Potanji izvještaj o komersu priregje-
nom u počast učesnika inladohrvatskog
zbora donosimo na drugom. mjestu, a
ovdje ćemo samo iznijeli neke reflek-
sije i osvrnuti se na činjenice koje
ZAPLIJENJENO.
U početku komersa pozdravila je
dubrovačka starčevićanska mladost pre-
ko jednog svoga druga kolege iz o-
stalih hrvatskih krajeva, na što se je
jedan akademičar u ime njihovo za-
hvalio i oduševljeno pozdravio mjesne
pravaške djake i ostalo starčevićansko
gragjanstvo. To su bili dakle izmjenje-
ni pozdravni govori, a iza svakoga je,
kao obično u ovakim prigodama, gla-
zba intonirala »Lijepa naša«. Ovo ni-
je ništa neobična, ništa provokatorna,
nego nešto sasvim razumljivo i narav-
no. Za sviranja opazili smo neku go-
spodu, koja bi htjela da spadaju u vi-
še krugove, kako uprav izazovno sje-
de, a što je najžalosnije bilo je izme-
gju njih i nekolicina naše domaće t.
zv. aristokracije. Mi doduše ne može-
mo :nikoga prisiliti da ustaje, kad mi
hoćemo, ali onako ponašanje dok se
ogromna većina diže sa stolica i ski-
da šešire, onako bagatelizovanje sveti-
nja naroda ove zemlje ne možemo, a
da ne nazovemo neskladnim.
ZAPLIJENJENO
I dok je svak očekivao, da
će čin naše omladine naići na odobra-
vanje kod svakog rodoljuba | kod sva-
kog objektivnog čovjeka, našlo se je
ipak nekih na stanovitoj strani, koji
ga prikazuju nekulturnim i barbarsk'm.
Zar je barbarizam, kad njemački bur-
ševi bacaju iz javnih lokala svakoga |
onoga, koji bi se usudio ne skinuti
kapu za pjevanja »Wacht am Rhein«?
Zar je divljaštvo kad talijanska omla-
DKUUV IZDANJL,
.
1
AZ ki...
i va
. E
' pt vi
Li
E ie
x
hoće da se u hrvatskoj zemlji poštuje
hrvatska marsiljeza.
Ni ponašanje onoga oficira, ni dr-
žanje neke naše gospode nije toliko
ogorčilo mladost i ostale pravaše, ko-
1"'-o demonstrativno sjedanje naše »bra-
će Srba«. Sasvim tim omladina se je
držala mirno, što nekomu nije bilo
pravo.
ZAPLIJENJENO
Ta nazad nekoliko dana bio je
proglašen uapšenim jedan pravnik ra-
di samog pošlika: »Dolje Ivčević«! U
svim demonstracijama u kojima smo
mi sudjelovali bilo sami, bilo s drugim
uvijek su se gotovo samo naši mladi-
ći zvali na odgovornost, na optuženi-
čkoj klupi sjedali su samo naši prista-
še. I još ima zlobnih figura, koje na-
ma predbacuju »gjeneralaštvo« i »au-
strijanštinu«. Pogledajte gospodo ragje
okolo sebe i tu ćete u svom društvu,
u svojim redovima naći detektiva, po-
dlih denuncijanata' i gadnih špijuna.
ZAPLIJENJENO
Starčevićanska mladost je dika pra-
vaštva, ponos hrvatskog naroda |
I kvpesslećeničnokog daš.
Već u petak počeli su dolaziti učesnici
zbora iz Bosne i Hercegovine. Na kolodvoru
ih je dočekao odbor mjesnih djaka, koji je
gostima sve potrebite pogodnosti priredio.
(impozantan je bio u subotu u jutro doček
kad banovinskih i dalmatinskih izaslanika, koji
su se u pratnji svojih bosansko-hercegovač-
kih i dubrovačkih kolega uputili korporati-
vno iz Gruža u grad.
Konferencija prvog dana.
Prema utanačenom programu započelo je
|u 10 sati nakon predkonferencije izaslanika
Ivijećanje W mladohrvatskog zbora, pozdra-
8rgotisak vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni uređuik FRANO SCHICK.
vljeno vatrenom dobrodošlicom kol. Caputa,
te je uz ogromni aplauz urednik »Mlade
Hrvatske« kol, Mile N. Budak otvorio kon-
gres, ispričavši bolesnoga predsjednika sa-
veza, koji nije mogao osobno doći već nje-
ga imenovao zamjenikom;
U presjedništvo kongresa izabrani su: kao
presjednik kol. Ivan Žilić, tajnik »Mlade Hr-
vatske« iz Beča, a podpresjednicima kol.
Milošević i jedan srednjoškolac, a bilježni-
cima kol. Poduje i jedan srednjoškolac.
Nakon pozdravnog govora presjednika sa-
stanka kol. Žilića prešlo se je na pojedine
tačke dnevnoga reda.
Iz izvještaja tajnikova razabire se, da je
rad mladohrvatskih org. ove godine usprkos
raznih progona i materijalnih poteškoća, te
naše posvemašnje osamljenosti bio ne sa-
mo opsežan nego i ustrajan, što dokazuje
razlaganje uredništva i uprave »Mlade Hr-
vatske« kol. Budaka i Brkića koji su pono-
som isticali jačanje i saradnika i pretplatni-
ka, koji su izvan: djačkih: krugova porasli
na četiri stotine.
Nakon izvještaja uprave saveza i »Mlađe
Hrvatske« prešlo se je na izbor centralne
uprave za buduću godinu, te je za presje-
dnika »Saveza starčevićanske mladosti« i-
zabran kol. Ivan Žilić, stud. phil., za pre-
sjednika kol. Salih H. Bajlić stud. phil.,
tajnikom kol. Jozo Poduje stud. iuris, svi
u Beču.
Konferencija drugog dana.
Prije dnevnog reda predložio je presje-
dnik, da se odašalje deputacija učesnika
k načelniku grada, da ga pozdravi u ime
učesnika i da mu. zahvali na susretljivo-
sti koju je gostima iskazao. U deputaciju
su izabrani: kolege Budak, Dimović i Ma-
rinković. U odsutnosti gosp. načelnika pri-
mili su deputaciju gg. prisjednici Mato Ka-
tičić i Andro Puljizević, podravivši ih veoma
susretljivo, požalivši subotnji inciđenat ko-
jemu da nije kriva omladina. Kad su se po-
vratili odaslanici presjednik izjavljuje da je
deputacija veoma lijepo primljena a skup-
ština je to popratila burnim pljeskom.
Kao prvi referent nastupio je kol. Mata-
sović vinkovački abiturijent, koji je u svom
opširnom sa puno spreme izragjenom re-
feratu iznio čitav historijat i značenje mla-
dohrvatstva, koje kao izraziti predstavnik hr-
vatskog nacijonalizma i radikalizma ima
da pokaže novu fazu razvoja pravaškog
pokreta.
Kad se je slegao dugotrajni pljesak na
ovaj referat ustao je kol. Žilić, koji se je
bavio odnošajem mladohrv. org. naprama
političkim osobito pravaškim frakcijama, te
ostalim djačkim grupama završivši na koncu,
da mladohrvatstvo kao djačka organiza-
cija ostaje i nadalje u svome radu samo-
stalno pomažući u svim prilikama svaku
pravašku akciju.
Nakon ovih dvaju referata govorio je kol.
Dimović, ističući da mladohrvatstvo u svom
radu mora imati u prvom: pogledu politički
momenat, t.j. jačanje pravaštva. Iza kolege
Dimovića osvrnuli su se na isti predmet
kol. Budak, Poduje i Žilić te konstantiraju
suglasnost svih u zadaći mladohrvatstva.
O našem odnošaju prema srpstvu i sla-
venstvu referirao je kol. Budak ističući naš
narodni hrvatski monizam protiv teorije
slavosrba o jednom narodu sa dva imena
i sa dvije individualnosti.
Kol. Poduje je govorio o sveučilišnom
pitanju, te prikazao borbu djaštva oko rije-
šenja ovoga pitanja. Zagovara koncentraciju
djaštva na hrvatskom sveučilištu kao pre-
duvjet za jedinstvenu narodnu kulturu, pro-
tiveći se prevelikom pohagjanju vanjskih
sveučilišta, koje svojom okolicom loše dje-
luju na nacijonalni hrvatski odgoj omladine.
Pošto je dnevni red bio iscrpljen predlo-
žio je presjednik, da se sa kongresa oda-
šalju brzojavi pravaškim prvacima megiu
njima: D.ru J. Franku, :D.ru M. Starčeviću
i Don 1. Prodanu,
Svi govornici bili su saslušani sa najve-
ćom pozornošću i burom odobravanja, te
je pod dojmom sveopće solidarnosti kol.
Pretpiata i oglasi šalju se
gahva!e i priopćena plaća se
zz===
God. VII.
Administraciji. Pisma dopisi Uredništva. — Za
30 para po pelit retku. Za oglase 20 para po retku
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
neirznkicani no primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovnika.
presjednik završio srčanom besjedom ovaj
drugi mladohrvatski zbor, zahvalivši na o-
sobitoj susretljivosti dubrovačkih akademi-
čara, a osobito pravaškog gragjanstva i gla-
zbenog društva »Gundiilić«, koji su svi na-
stojali pribaviti učesnicima što ugodniji bo-
ravak u Dubrovniku. ey
Izleti i zabave.
U subotu poslije podne otišla je starče-
vićanska mladost u čamcima na Lokrum,
kojemu su se osobito divili Banovci i Bo-
šnjaci. Dominikanci su bili toliko susret-
ljivi pak su djaštvu pokazali prostorije sa-
mostana i sve znamenitosti otoka. U su-
botu na večer bila je priregjena bakljada i
komers u počast omladine, a u nedjelju po-
slije podne prisustvovali su djaci »Gundu-
lićevoj« zabavi na Pilama, a u večer zaje-
dničkom doimjenku priregjenom u počast
Stonjana u hotel »Sarajevo«. Na ovim za-
bavama sakupljalo se je za družbu Sv. Ći-
rila i Metoda i za djački list.
U ponedjeljak su se neki gosti otputili,
praćeni mjesnim kolegama kući, a neki o-
doše na izlet u Ston, gdje su od odličnih
naših sumišljenika veoma ljubezno primljeni
i pogošćeni, a osobito u gostoljubivom do-
mu gg.: Mata Buška i Edi Milovčića.
Sa lica svih učesnika zrcalilo se je ve-
selje nad ovako srdačnim dočekom i go-
stoljubivošću pravaša Dubrovnika i okolice.
Do vidova pravaška omladino!
Općinski izbori m Opuzen,
Opuzen, 26/8.
Malena.je,.al je hrabra — šaka. naših
demokrata! Sve im nešto ne da mira. Valj-
da ih još vazda muče one velike brojke,
što no se za vrijeme izbora pokaživale na
plokati našoj ili možda ona tabla, na kojoj
još i sada imaju prigode čitati: Živili pra-
vaši! Živio naš budući načelnik Ivo Šarić!
Pa mi ih i razumijemo. Uspjeh izbora
cpuzenskih zadao im je tešku ranu, ljutu
pilulu, koju neće tako lako probaviti. Po-
bjeda pravaške misli nad svim njihovim la-
žima i klevetama, nad njihovom niskom i
nedostojnom borbom tako je sjajna, da će
ostaviti neizbrišiva traga u ovom lijepom
kraju domovine naše,
Sva tijela općinskoga vijeća pala su u
naše pravaško krilo i to većinom upravo o-
| gromnom. U III. tijelu dobili smo 708 gla-
sova, dok demokrati tek 347. U II. mi 198,
a demokrati 89. U I. mi 45, demokrati 17.
Većina dakle ukupna dostigla je 500 gla-
sova.
Pobjedismo veličanstveno, pa baš za to
bila nam je dostatna proslava u krugu op-
ćine naše. Tek bezobraznost raznih dopi-
snika u »Slobodi« i vjernom joj drugu »Na-
rodnom Listu«, a osobito u zadnjem broju
»Crvene Hrvatske« potiče nas na pisanje.
Pred 500 glasova većine padaju sve la-
ži, sve klevete i ako su u tome naši, kao
što i svi demokrati, pravi majstori.
Divno je bilo gledati za izbornih dana
onaj oduševljeni narod, koji je toliko kilo-
metara morao da prevali, pa ipak tako ra-
do, kad se je radilo doprinijeti pravaškoj
pobjedi.
Narod je bio tu, pa je uzalud brzojavno
i pismeno lagati o tobožnjim bezakonjima.
Gdje se radi bezakonjem, tu se pobjegjuje
onako, kao što pobjediše oni u Metkoviću,
gdje je protuzakonito ukinuto više naših
punomoći, nego li su oni dobili ukupne ve-
ćine.
Pišu o krivotvorenju imenica, ali dakako
ne smatraju nužnim. da iznesu ma bilo je-
dan primjer krivotvorenja. Iznijeli su neka-
kva tobožnja naknadna uvrštenja, nu slu-
čajno su zaboravili, da su oni isti pred ne-
koliko godina ulagali utoke proti uvrštenju
tih istih osoba, za koje sada kažu, da su
naknadno uvrštene!
U ostalom neka znadu, da će radi tako-
vih kleveta neka debela gospoda do skora
odgovarati pred sudom.
Vele, da su im glasovi bili odbijani, a
naši slijepo primani. Ni tu dakako ne izne-
soše nikakova primjera, pa evo mi smo
spravni za svaki glas naš, koji je nezako-
nito primljen ili njihov nezakonito odbijen
dati 100 kruma. Naprijed dakle s dokazi-
ma, poštena čeljadi!
Jest, poštena čeljad, koja ima toliko po-
nosa, pa se usugjuje iza onakovoga naše-
ga postupanja kod izbornog čina govoriti
još o bezakonju. Zar se nije š njima postu: '
palo najliberalnije. Što se u opće može,
makar da toga njihova bezobraznost nije
zaslužila. | preko zakona dalo im se je jed-
noga člana u komisiji, a svi su njihovi glu-
pi i neosnovani prigovori i sa odviše ustr-
pljivosti slušani. Odluke pak komisije teme-
ljile su se jedino na zaključcima mješovi-
toga povjerenstva i vrhovnoga sudišta.
Istina, zabačeno je nešto četrdesetak nji-
hovih punomoći, al to je bilo tek iza stro-
gog ispitivanja i jedino tada, kad se je baš
moralo zabaciti, e da se ne bi reklo, da na-
ši ljudi u komisiji poznaju samo toliko za-
kona, koliko ga poznaje mudrijaš Bulić.
Krasan je to tip! Hranili ga čitav mjesec
dana i držali zatvorena u svojoj štedionici,
da ga svijet ne bi vidio. Kad na dan izbo-
ra eto ga svečano u pratnji do općinskoga
doma. Pod pazuhom mu dvije knjižurine,
a u njima valjda ono, česa u glavi nema,
Mislio, jadan, kad me vide, svi će preda
mnom popadati, al slučajno trefio mu se
peh, pa mu poglavar dao buletu, kojom je
srcem odletio iz izborne dvorane, u kojoj
za njega ni za njegove libre nije bilo mje-
sta. Zatvorio se opet u štedionicu, da pravi
prokure ili da izvješćuje svoju »Slobođu«,
što je onoga dana koji pop pojec ili_popio,
pa makar taj sjedio š njima za istim sto-
lom iu društvu kulturnih osoba.
Pa nije dosta samo gledati u tanjur po-
jedinome mladom a bolesnom svećeniku, tre-
belo je takogjer viriti i kroz prozor Šarićev,
jer »Crvena Hrvatska« znade vrlo dobro, da
se popovi i fratri za izbornih dana nasla-
gjivali kod Šarića »slatkim zalogajima i
dobrom kapljicom«.
Uz mudrog Bulića vrijedi istaknuti još
mudrijeg Andrijaševića, koji je došao amo
i hvalisao se, da će svojim velikim uplivom
preko Čingrije, Smodlake, Machieda, a nešto
i našeg »vrlog« Petra Bošnjaka promijeniti
uspjeh izbora, izvojštiti, da 950 bude 450,
a 450 da bude 950! Vidjeti ćemo dakle te
velike i junačke glave! Spomenusmo pu-
nomoći, pa bi mogli koješta glede tih da
navedemo, al ne ćemo da kompromitiramo
neke mlade a nesmotrene osobe iz Metkovića.
Svakako u punomoćima pokazalo se je
veliko pravničko »znanje« Bulića i družine, a
istina, da je primljeno svih onih četrdesetak
njihovih krivih prokura, valjda bi možda
one bile nadjačale pravašku većinu od 500
glasova ! !
Vidješe, da to ipak nije moguće pa na-
gjoše krasno opravdanje: izbori nijesu bili
po selima proglašeni; biva nije se znalo,
da su izbori ! Mi ne ćemo spominjati, kako
su dotični glavari na zapisniku protivno iz-
javili i kako je to skroz lažno, jer su izbori
bili svuda proglašeni ne samo od glavara
već i od župnika; reći ćemo samo, kad bi
to i bilo sve tako, kako nije, bila bi to mi-
zerna isprika, jer napokon, ako je narod,
kako oni vele, uz njih, čemu onda govoriti
glavarima, a slučajno baš jedino glavarima
njihovim pristašama ! Farizeji, farizeji 1
Jest, farizeji su! Doveli su na izbore ono
nešto svojih po1 zastavama, na kojima pri-
lijepiše slike Gospine. | nije ih bilo stid!
Dakako pogodili su, što su odabrali baš
sliku Gospe od sedam žalosti, jer su im
izbori njima zadali ne sedam, već sedam-
deset i sedam žalosti !
Lažu, farizeji, kad vele, da je izborno po-
vjerenstvo sastavljeno bez sjednice, t& slu-
čajno na njoj je bio sam njihov pristaša,
bivši prvi prisjednik Vuletić.
Lažu, farizeji, da su zapisničari bilježili
njihove glasove na naša imena i evo za
svaki takav slučaj ne 100, već 1000 kruna.
Lažu, farizeji, da imenik birača nije čitao
član povjerenstva, već neizberiva osoba, la-