M a e -.& : »PRAVA CRVENA HRVA God. VIL. Bakljada - Komers - Incidenat s oficirima - Hrvatska:himna i ,Srbi“ - a i Postupak političkog komesara Hruša - Uapšenja - Zaključak. Prvi incidenat. Svak bi mislio, da će gospoda, koja su Br. 340 « žu — a kad bi svršili, da nam je sve one puste laži o tobožnjoj | < upravi, o zapuštenosti itd. ostalom stalni smo, da će od sada ćinska uprava svakako ići bolje, jer su do sada u njoj sudjelovali i njihovi, a od sada će se izvršiti ono što narod neprestano viče: ne ćemo ih ni za čauša! Ni za čauša, nč, jer ni za to nijesu vrijedni ! bijati Koncerat. U subotu u večer, kako je bilo javljeno, Pred parlamenat ! U Nedjelju u jutro obratilo se je presje- i i i : | i ED sit mit nj ži “niz a ĆA EN EŠJČJE n AD i CNN EIA AZRA sia # trniša! OI zao m m EA ri ni ma nA, iam im Kad spomenusmo riječ čauš, pada nam na pamet odgovor, koji je dao Šarić našim demokratima, kad su mu nudili načelništvo, pa makar da Omane i sruše, Nudili mu načel- ništvo uz glavu Omanovu, a što sve danas do njega lažno i bezobrazno ne pišu! Nu dobro ih je zalijepić. Rekao im je tada: Vo- lim biti s pravašima čauš, nego li s demo- kratima načelnik. GA Pobjedom našom smo ponosni, jer je ve- lika, pa je za to i proslavismo. Svi vrhunci gora one noći po izborima krijesili se sjaj- nim lučima, oda svuda dopirao je gromki tutanj, a u samom Opuzenu prolazio je za to vrijeme ogromni ophod sa balunima i svijećama preko cijelog mjesta izmegju sve- čanih vatrometa. i Sve je bilo oduševljeno, sve je klicalo pravaškoj pobjedi i budućemu načelniku Ivi ariću. Vrhunac pak svega bio je, kad se je on pokazao na općinskome balkonu i uz silno klicanje prozborio narodu, koji ga tako ra- do ima. i Više se je govornika izredalo, mnogo je lijepih misli izrečeno, a sve je bilo u duhu pravaškome i kršćanskome, sve je isticalo, kako buduća općina ima biti pravaška, protu demokratska, kršćanska. 4 Tu se pokazalo, kako zdravi narod stoji vazda uz svećenstvo svoje i uz one ljude, koji rade skupa sa svećenstvom za dobro narodno. A jedan od prvih takovih odličnih i čestitih ljudi jest naš budući načelnik Šarić. Bez dvojbe u čitavoj Neretvi mi nemamo čovjeka, koji bi se š njime takmio, pa za to mi se veselimo, što ćemo na upravi naše općine imati onakav razum i onakovo srce, čovjeka, koji će dostojno nastaviti djelovanje sijedog dosadašnjeg načelnika Vlahovića. Veseli nas, da je od sada naša općina čisto pravaška i kršćanska, što je istaknuto tako- gjer i brzojavnim pozdravom predsjedniku stranke prava, upravljenim od našeg budu- ćeg načelnika na ime sakupljenih članova staroga i novoga vijeća. Želeći, da naše novo vijeće bude vazda vjerno načelima svojim, želeći demokratima našim utjehe i uspijeha u lažima, kličemo: da žive pravaški i kršćanski Opuzen, da žive novo vijeće skupa sa svojim dičnim načelnikom ! Izlet Stonskih pravaša. U subotu stigne nam vesela vijest, da nam dolaze Stonjani u posjete prigodom »Gundu- lićeve« zabave. Radosni spravljali smo se, da ih svečano pričekamo, ali dogagjaj od subote u večer onemogućio. je sve nastoja- nje. Ipak uz sve to i ružno vrijeme nekoli- ko naših omladinaca pričeka na obali svo- je sumišljenike s burom klicanja: »Živjeli tonski pravaši«! I krasni spol bio je broj- no zastupan. Iza povorke, za muzikom i sokolima i sokolićima pohrliše svi Stonski izletnici kao jedan na zabavu, čijem su uspijehu i oni mnogo doprinijeli. Poslije zabave u počast izletnicima razvio se u hotelu »Sarajevo« lijepi komers. Pravnik J. Dimović diže sei biranim riječima pozdravlja braću Stonjane, koji su dohrlili k nama, a napose gg. trgov- ce Mata Buška i Aurelija Radića, ističući sjeo zasluge za pravašku stvar u Stonu. isto vrijeme predlaže za stoloravnatelja g. A. Radića, što je popraćeno burnim o- dobravanjem. G. A. Radić zahvaljuje za se i za ostale Stonjane. U malo riječi otkrio nam je svoje plemenito pravaško srce. Pljes- kanje je bilo dokazom kako smo ga dobro razumjeli. Takogjer se g. M. Buško lijepim riječima zahvalio. G. Ivan Zilić novi presje- dnik mladohrvatskog zbora burno pozdra- vljen, nazdravlja krasnim Stonjkinjama i diveći se njihovom sudjelovanju u narod- nim redovima, veseli se toj pojavi i ističe potrebu, da žena, da krasni spol sudjeluje u svim narodnim pothvatima. Burno e kanje i klicanje steglo se je stopro kađ se je podigao 1 Niko Caput i krasno oslovio gospogju Milovčić, glavu ženskog pokreta u Stonu i jednu od najzaslužnijih ON nijih pobornica u pravaškim redovima. Za- vlada Ze pljesak i moe »ži- vio«. Nakon male stanke g. J. Dimović po- stovije saučesnike mladohrv. zbora, a na- se ističe zasluge 3 i nenatkriljivo radinog kolegu i prijatelja Milu Budak, čo- vjeka, koji je u svim gjačkim pothvatima bio prvi. Osobita mu je zasluga oko ure- gjivanja potičeg gjačkog lista »Mlade Hr- vatske«, koja je moralno silno napredovala a i financijalni nas njezin uspjeh može sa- mo razveseliti. Pozivlje prisutne da mu klik- nu »živio«. Naš Mile — ovamo ga tako svak zove — zahvaljuje na pozdravu i klicanju i kaže, da on ne zaslužuje onolikih pohvala, jer da je on radio samo svoju dužnost te obeća- e, da će i unaprijeda uložiti sve svoje sile oko procvata našeg miljenčeta »Mlade«. G. Caput govori o izborima u Stonu pri čemu dolazi se do ovacija Dru. Matu Drin- koviću i stranci prava. G. učitelj Vlašić o- svrće se potanje na borbu, koju Stonjani moradoše održati kroz dugi niz godina. Zahvaljuje na lijepom i srčanom pričeku Dubrovčana i nada se, da će ih oni svojim savjetom nastojati pomoći, oravnatelj iza ovoga zaključuje ko- mers poslije 12 sati noći, it [gragjanstva. Ovaj krasni i vatreni govor bi zboru. Koncertu je prisustvovalo mnogobroj- osobito veliki broj gospogjica. Iza svakoga komada glazba je bila nagragjena odobra- vanjem, koje se je iza otsvirane starčevićan- ske himne pretvorilo u buru aplauza. Pri svršetku programa počelo se je djaštvo i naši mjesni pristaše sakupljati na »Gundu- lićevom trgu«, da se uzevši lampione svr- staju u veliku Povorku, koja je predvogjena glazbom uz paljenje bengalskih vatara obišla gradskim ulicama. Srce mam se je napunjalo radošću gledajući onu zanosnu omlađinu i rodoljubno radni- štvo, kako uz burno klicanje hrvatskom Du- i brovniku, starčevićanskoj mladosti, pravaškoj slozi, pravaškim prvacima Dru. J. Franku, Dr. M. Starčeviću, Dn. [. Prodanu, Dru. M. Drinkoviću i ostalim, stupa našim ulicama, da manifestira snagu pravaške misli. Iza ka- ko je povorka obašla gradom povratila se je do »Hrv. Radn. Zadruge«, gdje manife- stanti ostaviše lampione i u redovima pje- vajući odoše na Komers, preko kojega je takogjer svirala »Gunduli- ćeva« glazba. Komers je otvorio lijepim go- vorom svrš. pravnik g. Niko Caput, te predlo- žio je stoloravnateljem našega starinu g. An- tuna Miletića. Ovaj je predlog primljen o- dobravanjem i poklicima: »Živio Antun Mi- letić«. G. Miletić zahvalio se je omladini na počasti koju mu je iskazala, te ju bodri na ustrajni rad, a za primjer joj stavlja borbu hrvatstva u Dubrovniku, u kojoj je onako oduševljeno sudjelovalo i gotovo samo vo- dilo radništvo, te konačno postiglo pobjedu hrvatske misli. Ove je rodoljubne riječi po- pratilo pljeskanje i klicanje. Iza toga stolo- ravnatelj podjeljuje riječ g. J. Dimoviću, pravniku, koji je u ime dubrovačke pravaške omladine izrekao Pozdravni govor. Sa »Hrvatska Hrvatima« pozdravlja one koji visoko digoše, od Dra. Ante Starčevića, pred 50 godina, razvijenu zastavu hrvatskog na- cijonalizma, barjak jedinstva slobode i ne- zavisnosti hrvatskog naroda. Govori nadalje o uvažavanju omladine kod svih kulturnih naroda, o njezinim djelima, snazi i moći. Želi da mlado-hrvatski zbor bude početak nove ere u političkom životu hrvatskog dja- ka, Preporuča što življu propagandu u re- dovima djaštva e da na hrvatskom sveuči- lištu opet i to što prjje apsolutno zagospo- duje pravaška omladina. Želi, da kolegama s raznih strana naše domovine ostane u duši neizbrišiva uspomena na mladohrvatski zbor u Dubrovniku. Na koncu kliče: »Živila star- čevićanska mladost«! Govornik je bio ma- gragjen burnim povlagjivanjem, a glazba je intonirala hrvatsku himnu. Sjede.... Kad su se začuli prvi zvukovi »Lijepe naše« svi prisutni ustadoše na noge, osim nekolicine, što je kod sve rodoljubne pu- blike izazvalo negodovanje, a osobito kod onih stranih mladića, koji u svojoj užoj domovini nijesu naučni na takova šta. »Na noge«, »na noge« čuli su se poklici sa svih strana, ali posredovanjem starijih ljudi, u- spjelo je umiriti uznemirene duhove. Marsiljeza. Oduševljenje je postiglo vrhunac, kad je glazba zasvirala marsiljezu. Bio je krasan prizor pogledati onu zanosnu omladinu, kako je poskakala sa stolica te burom plje- skanja i poklika pozdravila himnu slobode. Glazba ju je morala ponoviti i htjelo se je dugo vremena, dok se je stišao oni aplauz, da g. M. Budak, pravnik, dogje do riječi e da izreče Zahvalu u ime svojih kolega na pozdravnom govo- ru sa strane dubrovačkih drugova, Kaže, da dolazi iz hrvatske prijestolnice u kralji- cu hrvatskih gradova. Povlači paralelu iz- megju prošlosti i sadašnjosti, izmegju Du- brovnika i Zagreba. Nije se nadao ovako- vom uspjehu mladolirvatskog, zbora niti o- vakovom dočeku. Zahvaljiva na susretljivo- sti dubrovačkih kolega i ostalog pravaškog je često prekidan odobravanjem, dok na kon- cu zavlada dugotrajni pljesak, a zvukovi svirala je »Gundulićeva« glazba u počast starčevićanske mladosti, koja je došla u naš i grad, da prisustvuje [I. mlado-hrvatskom no gragjanstvo, izmegju kojega se je isticao sada iza mirnog reagiranja mladosti ustati, te da svojim ponašanjem neće vrijegjati hr- vatske osjećaje ogromnog dijela ovog gra- gjanstva, te izazivati mirnu omladinu i o- stale pristaše naše stranke. Ali da! Gospo- da su htjela, da budu dosljedna, te ostado- še dalje demonstrativno sjedati. Izmegju svih osobito se je isticao jedan stol, za ko- jim su osim ostalih bili i dva oficira ratne mornarice. Jedan akademičar pristupi stolu i uljudno upozori odnosnu gospodu, da je to himna ove zemlje i zamoli ih da usta- nu. Odgovor na taj pristojan čin bio je taj, da je jedan oficir pograbio za sablju i baš kad je hotio, da je povuće, jedan ga omla- dinac zgrabi za ruke i tim spriječi sigurni sukob. Nikakvo čudo, da je ovo prisutne uzrujalo, pak nemojmo se čuditi ni ako je koja čaša proletila zrakom. I gospoda su morala seliti, ali ne samo oni, nego još i neki drugi. Nastavak komersa. Kad su sva gospoda nestala sa terase, nastavio se je komers u onom uzornom redu i miru kojim je i započeo. Nakon kra- tke stanke stoloravnatelj podjeljuje riječ pre- sjedniku »Saveza« g. Ivanu Žiliću, filozofu. Gosp. Žilić burno pozdravljen govori o da- našnjoj slavi mlado-hrvatstva, o uspjehu njegovu, o jakosti pravaške misli u djačkim redovima, što dokazuju oni brzojavi, koji su stigli na kongres od mnogih naših dru- gova i ostalih prijatelja. Razvija nadalje bu- dući plan rada na polju mladohrvatstva. Velikim pljeskanjem i klicanjem popratili su prisutni ove riječi. Čitanje brzojava. Nakon govora g. Žilića pročitao je g. Dimović brzojave koji su prispjeli na kon- gres poslije podne. Za čitanja nekih brzo- java došlo je do živahnog pljeskanja, koje je kulminiralo kad su se pročitali oni Don I. Prodana i D.ra M. Drinkovića. Urnebesno klicanje: »Živio Prodan«, »Živio Drinković« orilo se je terasom. Kad se je stišalo odobravanje, uzimlje riječ g. J. Poduje, pravnik, koji se osvrće na zadnje izbore u Dalmaciji, koji doka- zaše snagu pravaške svijesti u ovoj pokrajini. Pravaštvo nije pokopano, kako hoće sla- vosrbi, već je živo, napreduje i u mlado- hrvatstvu se sve to više pomlagjuje. Mladi govornik bio je često prekidan i na koncu nagragjen odobravanjem. Sa komersa po- slan je Dr. Vladimiru Prebegu brzojavni pozdrav pravaškoj slozi. »Srbi“ se kupe. Već prije 10 ura sakupilo se je nekoliko »Srba« na prvom dijelu terase, što nam je bilo čudnovato, jer je upravitelj hotela o- bećao odboru, da će na terasu imati pri- stup samo učesnici komersa i oni gosti koji stanuju u hotelu. Mnogi su naslući- vali, da se tu nešto sprema, da oni dolaze namjerom, da provociraju. I nijesu se pre- varili, Kad je pri zaključku komersa glazba zasvirala karišik hrvatskih pjesama, koji svršava sa hrvatskom himnom i dok su svi slušali stojeći, »Srbi« i s njima naprednjaci: Gašpar Dalleore i Pavo Morawetz pravnik, provokatorno sjedahu. U eri sloge, u doba kad zajedno s utvarašima ulaze u općinu, Srbi demonstriraju narodnoj himni. »Živje- la sloga«, »Živjeli braća Srbi« bio je od- govor na srpsku i maprednjačku demon- straciju. ONAFNAFIVIdVZz [narodne himne ponovno odjeknuše. prvi put pokazali onako svoju skladnost | tima. ZAPLIJENJENO. Ko je zvao oružnike ? Pa ko drugi nego glavom »Srbin«, izvršu- jući član »Dušana Silnoga« B. Rosa. Divota je bilo gledati kakvom je revnošću i brzi- nom izvršio, kako on kaže, Hrušovu zapo- vijed, Kaže naime, da ga je redarstveni po- vjerenik prisilio sa »u ime zakona«, da zove oružnike. Ne znamo je li ovo istina, ali ako jest, onda je izmegju njih bez sumnje ne- kakav vez. Pa što bi se čudili njemu, kad su bili u akciji i ispitani pravnici, akadem- ski izobralženiljudi ! Ko? On, »naprednjak«: Gašpar Dalleore, odvjetnički kandidat | Dražestan je bio ova »simpatični« mladić, kad je onu večer, o- nako intimno razgovarao s redarstvenim po- vjerenikom. Da ste ga samo vidjeli kako je za njim potrčao ! Možda, da ga Hruš izvjesti o primljenim batinama ? Ne, jer je on mu- čao, a naš mu Gašo neprestano nešto važno govorio. Ne znamo što je Dalleore razgo- varao s Hrušom, ali u onoj prigodi, na o- nom mjestu, onako pouzdan razgovor s re- darstvenim povjerenikom, koji tu službu vrši, mora da u svakom poštenom čuvjeku po- rodi sumnju i prezri prama nekim elemen- ONAFNATFI1dVZz dništvo kongresa starčevićanskog djaštva br- zojavno na narodnog zastupnika D. Iva Pro- dana, da posvjeduje kod Namjesništva radi uapšenja njihovih kolega, a odmah je iza toga poduzelo sve, da stvar dogje pred parlamenat. Pako će zastupnici hrvatsko- slovenske zajednice odmah, kad se otvori carevinsko vijeće, interpelirati ministra unu- tarnjih posala o postupku redarstvenog po- vjerenika Hruša i ostalih prisutnih organa političke oblasti. Pred sabore! Ujedno sa poduzetim koracima da se o- va stvar iznese pred bečki parlamenat, po- brinulo se je presjedništvo starčevićanske mladosti, da se o ovom progovori na hr- vatskom saboru u Zagrebu i Sarajevu. Pra- vaški zastupnici naime, ma: spomenutim sa- borima interpelirati će svoje vlade o uap- šenju hrvatskih i bosansko-hercegovačkih državljana sa strane ausirijanskih oblasti. Zaključak. ZAPLIJENJENO. Brzojavi na ll, mladohrvatski zbor. Na konferencije pravaške omladine stiglo je preko 50 brzojavnih pozdrava, od kojih radi prostora iznosimo tek nekoje : Beč. Pozdrav hrv. mladosti, čuvarici či- stih pravaških tradicija, vjernoj čovjeku, ko- ji nas je naučio u divnom skladu uma sa srcem boriti se za idesle hrv. naroda. Vaš drug — dr. Veneti. Zadar. Pravaška omladina neka stupa u prve redove, da steče jedinstvom snagu, a jedinstvenim radom slobodu. Živjeli skup- štinaril — Prodan. Šibenik. Zahvaljujući pozivu, a zaprije- čen doći želim najbolji uspjeh u radnji i borbi za ukupnost hi naroda. Po- bjeda je sigurna. Živjela hrvatska mladost! Dr. Drinković. Zagreb. Srdačno pozdravlja mladu odu- ševljenu vojsku. — Dr. Kršnjavi. Zagreb. Današnju skupštinu pozdravlja kličuć: Živjeli mladohrvati! Gragjanski starč, klub. — Knežević. Zagreb. Zbor mlade Hrvatske bio dokaz, da je Hrvatska mlada, gorda i jaka, jer je vjerna nauci velikog Starca. — Dr. Fattori. Kotor. Složno naprijed, omladino, uzda- nice Hrvatske! — Odbor stranke prava. Mostar. Žaleći, što ne možemo prisustvo- vati sastanku, kličemo : Naprijed braćo za ostvarenje naših ideala! — Muslimani Mla- dohrvati. Slano. Uz takovu omladinu, koja slijedeći vijemo stope neumrlog Starčevića neustra- šivo vojuje za svete domovinske ideale za- nosno se pridružuje svaki vjerujuć u sre- tniju budućnost hrv. naroda. — Jasprica, | suećenik, Zagreb. Pozdravljatno današji zbor že limo najbolji uspjeh na korist hrvatske do- movine, Starč. trgovačka mladost. Senj. Pobornike starč, misli sakupljene u hrvatskoj Ateni oduševljeno pozdravlja — Senjska starč. mladost. Vis. Naše pregnuće vodilo Hrvatsku bo- ljim danima — Društvo »Starčević«. Naprijed braćo za Sarajevo. za slobodu i veliku Hrvatsku! Želimo dobar uspjeh i šaljeino pozdrav uz geslo: lirvatska Sarajevski mladokro. srednjo- naših sumišljenika preslušani su i neki »Sr-|zende pozdravlja -— Vom ' bi«, koji su, kako se govori, izjavili, da ne rar$ i poznavaju nikoga od onih koji su navalili| Zagreb, Vazda dosljedni današnjem svom na komesara, Drugačije nijesu ni mogli re.| Svjerenju vjemo i časno ustrajte u nadi i ći! Redarstvenom povjereniku pak mora | POrbi za ujedinjenje | slobodu Hrvatske. — biti veoma vruće. Po-cijelom gradu. oblije. | 27. Lovro Kuničić. će ne bi li našao jednog vjerodostojnog| Jamjina. Na visokim idealima, dični. 3o+ (svjedoka, koji bi iskazao njemu štogod u'|kolovi, uz geslo: Hrvati! naprijed za peieikukjo e iva. o4i svome. topa obofina, imela. em ibi Prodan, ne