PRI CRVENA HRVATSKI Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. s Hil ms:m U DUBROVNIKU, 23 Septembra 1911. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI 8ROJ STOJI 19 PARA. Brzotisa : i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. | res i oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništou. pa i priopćena plaća se 30 para po petif retku. Za oglase 20 para Ze a koji se više puta tiskaju po pogodbi. —- Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Pistivo 1 utužijivo u Dubrovniku. Česko-njemački sporazum. Ako svi znaci ne varaju, rijet bi da će ovijeh dana, ako baš ne potpuni se sporazum uglaviti izmegju Čeha i Nijemaca u Českoj, ali barem neki modus vivendi, što će mnogo ko- risti donijeti toj bogatoj zemlji, jer će sabor moći raditi i raspravljati zakone i naredbe, koje su neophodno potre- bite, a istodobno dati će ministarstvu u parlamentu način, da se provedu svi zakoni, nadasve ekonomske naravi, a da se ne boji neprestano kakove opstrukcije, ili sakupiv samo malo gla- sova većine, ne bude primorano dati ostavku. Jake su obe narodnosti, a osim toga okupljene u skupine. Ni- jemci su željeli i napregli svu hitrinu da se zemlja porazdijeli u kotare či- sto njemačke i čisto česke, tako da - mogu suzbijati napore manjine Čeha u svojim kotarima, a naravno da Česi ne mogu nikakovu presiju činiti na njemačkim manjinama u svojim kota- rima, jer su se davno Nijemci pobri- nuli da sakupe obilati novac, kako bi mogli ne samo pripomagati u svemu i po svemu svoju braću Nijemce, gdje- god oni bili, nego i uspješno voditi propagandu i na dalje. Česi naravno nijesu htjeli dopuštati da se zemlja dijeli po kotarima i narodnostima; ta jedna je česka kruna, jedna česka ze- mlja, jedno česko pravo. U tome je zapinjalo sve, jer toliko Česi jedne na- rodnosti, koliko druge, nijesu se mo- gli srestiti ni u zemaljskom saboru, koji ima godina da ne radi, a u par- lamentu svaki bi čas, u svakoj prigodi pristali uz one, koji su očito težili na to, da bude raspušten parlamenat, ili da ostupi ministarstvo, koje je vladalo. Ministarstva padaju. Istinu treba rijeti: iza Tafea koji se je dugo održao kako ministar-presje- dnik, naslijedili su ga ljudi ugledni i PODLISTAK. Omladinski list na latinskom jeziku. -Iuventus ephemeris in usum iuveutatis studlosae. Namisao da se iznagje jedan universalni ili internacijonalni jezik nije nipošto mo- derna, kako bi se ma prvi mah moglo pri- činiti. Zatim idjaše Descartes, Leibnitz, Con- dotcet, Becher, Wilkins, Volney, Kolmar, Ber- ger, Schmidt, Stein, talijanac Soave, Holmar, Caumont, Letellier, da spomenemo saino najglavnije. Jedni, piše profesor Kerchhoff, tražili su riješenje toga pitanja u izumu osobitog je- zika, koji bi bio prost od svih onih pote- šikoća, te su harakteristika naših nacijonal- nih jezika; drugi su se opet ograničivali na to, da iznagju osobito srestvo za pismeni saobraćaj, predlagajući tako zvane ideogra- fične metode, po kojima bi riječ, što u raz- nim jezicima izrazuje jednu te istu misao označena istim znakom, kao što je to slučaj kod REL u aritmetici ili kod onih i primljenih znakova u algebri g valjani državnici: takovi bijahu Korber, Beck i Bienerth, ipak svi su bili prisi- ljeni predati ostavku i saći sa prem neugodne svoje stolice. Ne samo da uz najviši samoprijegor i naprezanje nijesu dospjeli pak i bilo za malo u- miriti dvije narodnosti, nego jer su iste imale svoje ministre zemljake, u vijeću ministarstva nebi bili suglasni, i svako malo trebalo je odgoditi parlamenat, stupati u nove dogovore, stvarati nove podloge, a to bi sve bilo bezkorisno. Videći da se parlamentom ne može dalje, pokušalo se je uvestit opće ja- vno tajno glasovanje, u nadi e bi novi izbori poslali u parlamenat nove ljude, koji bi se lašnje dali umijesiti, i jer ne zagriženi lašnje bi se dogovorili. Ali i to je srestvo povećalo razočaranje, a kad su se ponovni dogovori razbili, raspustio se je parlamenat opet u nadi da će izbori otposlati mirnije zastupnike. Ponovni je izbor salomio krila kršćan- skoj socijalnoj stranci, i ministarstvo je Bienerthovo bilo prisiljeno odstupiti ; toli više jer su ga Česi mrzjeli da je tobože odviše sklon Nijemcima, što je do neke i naravno, kad su ti ministri većinom Nijemci. Bili će i natezali, ali je živa istina da su sve uradili e bi se dvije narodnosti dogovorno srele. Novi faktori. Barun Gautsch uživa glas valjana državnika, bio je i ministar i ministar- presjednik, ima iskustva i opreza, a dobro je vigjen kako mironoša i kod zastupnika i kod Dvora; on je pre- uzeo dogovore; a uza nj je knez Thun velikaš česki, koji je dobro vigjen i ljubljen od svih Čeha koje god naro- dnosti; a opet uz kneza Thuna pri- staju velemože i gospoda česka veli- kog posjeda, koji vrše posredujuću u- logu izmegju pristaša jedne i druge narodnosti. Knez je Thun veoma spre- tno saslušao i jedne i druge, kako bi poravnao put, a kad se u glavnom ba- mogahu usvojiti samo duboki umovi, ili na- pokon bijahu već opstojeći više ili manje onakaženi jezici. Ali ništa ne manje neprestani napredak u trgovinskom saobraćaju, lakoća i udobnost putovanja, veliki broj srestava za komuni- kaciju, sve to skupa čini da se od dana na dan jače osjeća potreba jednog internacijo- nalnog i universalnog jezika, koji će putniku omogućiti da pohodi sve moguće krajeve, a veletršcu da vodi i najopsežniju korespo- dencu. To je baš lebdilo pred očima profesoru G. M. Schleyeru, izumitelju takvo zvanog VOLAPUK (VOL = sveopći, PUK = jezik). Premds Schleyer bijaše uzeo gotovo iz svih evropejskih jezika najbitnije stvari, znao ih je ipak spojiti u tako logični sistem, da se moglo reći, da će taj njegov jezik radi svoje jednostavnosti osvojiti čitav svijet. Poteškoće izgovora, kojim obiluje, samo da neke spo- menemo, engleški i francuski jezik, bijahu naprosto elimirane s jednostavnog uzroka, što svako slovo, vokal ili konsonant, ne i- maše nego jedan jedini zvuk. Isto tako biše izglagjene sve poteškoće ortografije, jer se svaka riječ tako pisala kako se izgovarala. Ne manje bude pojednostavničena i akcen- tuacija i gramatička konstrukcija. Izbačen bude spolnik, pridavnici ne imagjahu nego jedan dočetak, nije bilo nego jedne konju- gacije, a nepravilni glagoli naprosto ne op- stajahu. Alfabet bijaše latinski, jer najobičniji, najlakši, najviše rasprostranjen. Riječnik i- maše 13.000 riječi sa samih 800 osnova. Ako se uvaži jednostavnost i prividna la- rem dogovore da dogje ministar Ga- utsch, koji bi doveo stvar do konkre- tnog zaključka. Vijesti, koje dolaze, nagovještaju dobro, vele da se je po- stiglo što je glavno, a to je da se sa- bor zemaljski okupi, da izabere per- manentni odbor, koji bi bez okolišanja radio da provede sporazum na svoj liniji, i barem one zakone koji su po- sve prešni i ne smijedu se dalje od- gagjati. Pridobar je znak i to da su Nijemci skloni dopustiti e bi se česki jezik kako obvezatni predmet učio i u njemačkim školama, te još dopustiti da Česi mogu svoje podneske preda- vati na českom jeziku. I nami bi bolje bilo. Naravno, dok se dvije toli jake na- rodnosti glože i nami je zlo sa više uzroka: najprije jer dok je amo svagja, lukavi Madžari ustaju, sve su to više zahtjeva, a nema u našoj poli dosta otporne snage; jer Česi primireni bolje bi se zauzeli za Slavene, dakle i za nas; jer. bi se dogovorno glasali za- koni koji sami mogu doskočiti gladu, skupoći i svijem nevoljama, koje tište kako i drugamo, tako i našu monar- hiju; jer uz nutrnji mir moglo bi mi- nistarstvo uspješnije istupiti da obez- bjedi i obrani maše proizvode, obrt i trgovinu od utakmice koja svaki dan postaje to žešća, a opet doskočiti i po- trebama radnika i sitnog puka i tako predusrestit sve nevolje razvrata, ko- jeg izazivlju oni te bi hoćeli uništiti svaki red i poredak. Mi zaista bi se od srca obradovali ako sporazum bude postigao potpuni uspjeh; Česi su nam braća, ugledni su, žilavi, napredni, bo- gati, a mirni i zadovoljni bez dvojbe bi nam pružili pomoćnicu ruku da se i mi dokopamo sloge i jedinstva i da slijedimo njihove stope na polju rada, dobiti, dobrostanja. etide koća jezika, moglo se je očekivati, da će Schleyerov pokušaj uroditi najboljim plodom. Megjutim se u praksi pokazalo baš protivno. Taj tobožnji universalni jezik nije se mo- gao nikako udomiti. Dokazalo se naime, da poteškoće, koje su se imale svladati, e da se nauči taj jezik, ne bijahu ništa manje nego da se nauči koji drugi jezik, koji bi bio morao dobiti prednost nad svim ostulim drugim jezicima. Neuspjeh prof. Scleyera ne prestraši one, koji su na svaki način htjeli doći do jednog internacijonalnog i universalnog jezika. Po- sljedica rada i zanimanja s tim predmetom sadašnji je tako zvani Esperanto, čije mu pristaše proriču vlast nad ostalim jezicima. Kad će se to dogoditi i na koji će način Esperanto do toga doći, to nam doduše ne vele, a mi se bojimo da će Esperanio svi- štti kao i svi dosadašnji pokušaji. Kad se ima učiti jedan jezik, koji ma ka- ko prost i jednostavan, ipak ga treba učiti i naučiti, kad se ima stvoriti jedna smjesa, u kojoj su zastupani elementi svih jezika, a novi je proizvod opet nešto svoje vrsti, kad se ima dati prednost jednome tobože jeziku, koji nema niti prošlosti niti litera- ture, čija je budućnost neizvjesna, po našem je mnenju logičnije priznati kao universalni jedan jezik, koji se već govori, koji ima svoju prošlost i svoju kujiževnost, čija je budućnost po tom osjegurana. Ali, jer bi takova prednost priznata jedoom od živih, u porabi već stojećih jezika mogla biti za- zorna sa političkog stanovišta, mislimo, da bi bilo najpametnije uzeti kao internacijo- Za reciprocitet zagrebačkog sveučilišta. Akcija, koju akademska omladina vodi ima već nekoliko godina i kojom je pitanje reciprociteta učinila općim narodnim pita- njena, rek bi da će se početkom nove škol- ske godine nastaviti još većom energijom. Odbor ustanovljen već od dulje vremena u našem gradu u tu svrhu, obdržavao je. na- zad nekoliko dana sjednicu te odlučio po- zvati zastupnike hrvatsko-slovenske zajedni- ce i dalmatinskog kluba, da se što življe zauzmu za što skorije riješenje ovog oprav- danog zahtjeva. Odbor se je nadalje obra- tio na sve dalmatinske akademičare, da po- zovu svoje općine i ostale korporacije e da tako cijela Dalmacija ustane da traži ko- načno riješenje recipiociteta — kulturnog jedinstva hrvatskog naroda. Zanimiva sudbena rasprava. »Naprednjaci“ u pravom svijetlu. Sudbe- no uglavljeno, da kleveću i napadaju ka- toličku crkvu, vjeru i sve što je katoliku i kršćaninu sveto. Dokazima istine ski- nuta im je ,naprednjačka“ obrazina! Vrlika, 19/IX. 1911. Obdržavala se je ovo dana rasprava n: & k. Sudu proti župnicima vič. gg. Kota- rašu i Adžiji, na tužbu naprednjaka iz Za- greba Dr. Šurmina, Dr. Lorkovića i Wilde- ra, a to što je na Duhove u župskoj crkvi u selu Kievu ot. Kotaraš izjavio, da su ba- novinske »naprednjačke« novine pisale o Isusu kao o lopovu, a o Gospi kao o blu- dnici, — što je drugi dan župnik Kieva vič. Adžija na skupštini pred Vrličkim »de- mokratima« potvrdio, da je istina da je o- no »Pok1et« pisao. Na raspravi tužitelje je zastupao Dr. Gri- sogono, a tuženike Dr. Krstelj i Dr. Maro- vić mlagji. Sudac je bio g. Vernazza, rodom iz Dubrovnika. S jedne i s druge strane i- spitani su svjedoci. Učin je sam otac Ko- taraš priznao, da se je onako o demokrat- skim banovinskim novinama izjavio. Nakon ispita svjedoka, u 12 sati branite- lji utuženika nastupili su dokaze istine, či- tanjem i prilaganjem »Pokreta«, raznih ka- toličkih brošura i novina, što su se ovim pitanjem bavile, osobito knjiga »Kulturna načela i rad naprednjaka«. Nakon istinitih dokaza, rasprava je u 1 sat prekinuta. U nalni i universalni jezik jedan od mrtvih jezika. Poznato je svima, kakovu je ulogu u svo- je doba igrao latinski jezik, kako je gospo- dario ne samo na književnom polju, već u javnom i privatnom životu. Nego uslijed revolucije prilika morade tijekom vremena ustupiti svoje mjesto nacijonalnim jezicima, tako te bi uvršten megju mrtve jezike. A ipak latinski ne bijaše još mrtav: Pokret, poznat pod imenom humanizma, povrati la- tinskom jeziku barem za čas onu vlast, te jednoć imaše: a i danas, ako se hoće na- pisati kakovo djelo, koje će biti pristupač- no svim učevnjacima svih krajeva svijeta, obično se latinski piše. Humanistične su gimnazije gojile, goje, pak će i uz najradi- kalnije reforme i u buduće gojiti latinski jezik, jer je svim mjerodavnim faktorima poznato, od kakove su važnosti za oboga- ćenje uma, oplemenjivanje srca i ukusa o- ma djela, koja nam ostaviše klasični pisci starog Rima. Kako bi dakle bilo, kad bi se kao inter- nacijonalni i universalni jezik stao rabiti latinski ? Da ovaj jezik, i ako proglašen mrtvim, potpuno može i radi bogastva svojega rje- čnika i radi svoje giptosti odgovarati svim zahtjevima današnjeg napretka, to neće ni- ko zanijekati. Pokušaji učinjeni u tom smje- ru potpuno opravdaše ovaj nazor. Najno- viji je pak taj, da se za učenike gimnazija izdava latinski mjesečni list. Ovaj pokušaj | štvom Dr. bi učinjen pred dvije godine, Pod uredni- Stjepana Szćkely, a uz suradni- četiri sata poslije podne rasprava je prosli- jegjena. Prvi govorom je započeo Dr. Gri- sogono, dokažujući, da se je prilog »Po- kreta« bavio samo satirama proti českom svećenstvu, a satirični »Žudija« da je Isusa uzeo u obranu proti klerikalizmu. Stao na- brajati »zasluge mlade demokratske stran- ke«, kako svećenstvo proti istoj radi i ništi ju a osobito fratar Kotaraš, te da napredak, procvat i sreća njihove stranke zahtjeva da se Kotaraša mora osuditi, dapaće da se o- driče i svih iroškova samo neka bude o- sugjen! Nakon njegova govora progovorio je Dr. Marović, koji je tvrdim dokazima u ruci ra- zjasnio, da nije ono bila satira već prava infamija očito nanešena Isusu Bogu Spa- sitelju roda ljudskoga, i to baš na badnji dan, uoči Božića, komu se danu svako kr- šćansko srce neizmjerno raduje i veseli. Najtvrgje dokaživa da niko na svijetu pa- metan nemože uzvjerovati da to može biti satira onako nazivati Isusa, kako ga je »Po- kret« god. 1905 nazivao i ustvrdio, da je Isus bio skitnik, potucalo, prefriganac, la- gjak, smušeni tesar, pustolov, buntovnik, zli duh, bludnik, pijanac, huncut, lupež, kradeć kukuruz i pšenicu itd. itd. Dokaži- vao nevinost optuženika, i zatražio potpu- ino njihovo riješenje. Završni govor obdržao je Dr. Krstelj, koji uzastopice je vrlo dobro pobijao govoran- ciju Dra Grisogona, dokažujući da onom infamijom, dobačenom na živoga Isusa Boga i Njegovu Majku Mariju nijesu uvrijegjeni pojedini, već milijuni kršćana; predočuje i donosi dokaze, kako su Djevicu Mariju na- zvali bludnicom, pišuć »Pokret« g. 1906.;- da pojava u Lurdu nije bila nikakova lsida nego neka »u donjem odijelu zatečena dje- vojčura nakon....« Čita pismo Wildera, upravljeno Grisogonu recte Smodlaki 8/4. 1911., u kome mu piše: »Pojava u Lurdu dokazano je učenjački, da je ono bila jedna dama sa jednim oficirem u ljubavnom činu, nakon čega .... prispjela čobanica, a dama se prikazala da je Gospa« .... U ime svih kršćana odbija ovakove nečuvene blasfemije. Poziva Dr.a Grisogona da se pokažu de- mokrati u svom svijetlu, te ono što pišu po novinama proti Bogu, Gospi, vjeri, pri- poznadu pred narođom da su bezvjerci, da su hulitelji svih kršćanskih svetinja. Uvjerava da su utuženi malo kao svećenici rekli na obranu zajedničke nam vjere, pre- štvo drugih profesora, izlazi u Budapešti, već od dvije godine, prvog i petnaestog svakog mjeseca, osim Jula i Augusta, list »IUVENTUS«, uz godišnju cijenu od 5 kruna. “ist je napisan tako laganim i jasnim stilom, da ga mogu čitati i učenici drugog razreda. »IUVENTUS« posvećuje svoju pa- žnju svim pojavama kulturnog i intelektu- alnog života, u koliko to može interesirati njegove mlade čitatelje. Donaša pak članke iz stare povijesti, iz areonautike, 1strono- mije, umjetnosti, i t. d. Nadalje se bavi atletikom, sadržava razne igre, brojčane za- datke, šarade, zagonetke, i t. d, Za mlagje čitatelje ima lijepih prijevoda, kao Robin- zona, Odiseje, osim toga uspjelih priča, šala i poslovica. Da zaključimo, reći ćemo samo još dvije riječi: Pokrajinsko je školsko Vijeće često puta preporučilo učiteljskim zborovima na- ših srednjih škola nabavu takovih knjiga, koje bi dobro pristajale u bibliotekama za- voda. Kako bi bilo, kad bi Pokrajinsko školsko Vijeće isto učinilo i za ovaj omla- dinski list? Dapače sobzirom na njegovu važnost i na veoma nisku cijenu, bilo bi željeti da se Pokrajinsko školsko Vijeće pretplati na nekoliko primjeraka, koje će kasnije razdijeliti izmegju najboljih i naj- valjanijih učenika pojedinih zavoda. List se dobiva preko knjižare Herder u Beču Prot. W. baron Ljubibratić, e. 1 i