PRAVA GRVEM HRVATSKA. U DUBROVNIKU. 30 Septembra 1911. E je listu sa donašanjem u kuća ili s poštom na godinu K. 6; na p0 [ovaa godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. 4. Oktobra. Pred malo dana pozdravio je veliki i bolji dio hrvatske javnosti s najvećim oduševljenjem složan rad svih pravaša, kojemu će se u srijedu, zahvaleći ro- doljubnim osjećajima i bistrom shva- ćanju političkih prilika prestavnika i ši- rih slojeva pravaških frakcija, udarati čvrsti i jaki temelj. Dne 4 oktobra sastaju se u prije- stolnici Hrvatske izabrani članovi vrho- vne »stranke prava«, da vijećaju o stra- načkoj organizaciji i udese taktiku ob- zirom na političke prilike u čitavoj monarhiji i pojedinim pokrajinama. Te- žak je to posao, ali patrijotizam i po- litička sprema ljudi, koji će se u srijedu sastati u »Starčevićevu Domu«, govore nam, da će pravaško vodstvo stvoriti samo takove zaključke, koji će najbolje odgovarati težnjama i potrebama hr- vatskog naroda. Organizacija »stranke prava«, kao stranke hrvatskog puka, bit će prove- dena na naj široj podlozi demokratskih načela. Naš organizacijoni rad nek bude u prvom redu što češće općenje s na- rodom, prosvjetljivanje i odgoj mase, da ju spravimo za svaku kušnju, da od pojedinaca stvorimo jake subjekte u narodnoj borbi, jer su uregjene, za- nosne i osvjedočene falange pristaša najveća čast za jednu stranku. »Stran- ka prava«, stranka seljaštva, radništva i obrtništva, koji prepušteni samim se- bi nemoćno gledaju kako im tugjin diže koru kruha, kako ih njemačka i madžarska politika naseljivanja goni s rogjene grude u prekooceanske kraje- ve, mora da se svom energijom baci na polje gospodarskog rada. Po uzo- ru »Slovenske pučke slranke« podi- gnimo narod gospodarski, jer samo narod ekonomski jak moći će, da iz- drži narodnosnu borbu i postigne po- litičke ciljeve. Pravaštvo nadalje, kao stranka samo hrvatskog nacijonalizma, nek na vid- ljivom mjestu svog barjaka zabilježi načelo vjerske snošljivosti. Mi smo stranka cijelog hrvatskog naroda svih staleža i svih vjeroispovjesti. Neće- mo dozvoliti napadaje na svetinje bilo PODLISTAK. Trutinjak. Godine Gospodinove 1856. jedan truti- njak uv gradu Proždoru, u kojem takovih trutinjaka silesija je, dvadeset i četiri sata stezao je svoju trbušinu, e bi silni glad u- tažio, i sva vještina i prepredenost nijesu mu nabavile nimalo kruha, a kamo li ka- kav masni zalogaj. Kako dakle da nevolj- nik napuni drob, kad uza se nema ni pre- bijene pare? Misli, promisli, okreni, prekreni, ali ne nalazi načina kako da koga prevari. Ali neka poslovica kaže: »ko ide, bizo doma dogje«; a tako se dogodi i našemu junaku. Zadube se duboko u misli, jer ga glad smr- timice morio, a nakon dubokoga mozganja, i on se je mogao slobodno raskriviti: »eu- reka«, biva pogodio sam. Preko široke rijeke gradili majstori most te ga dokončavali; a u ono predpodne bio nazočan i glavni mjernik i poduzetnik, da majstore napute, te da osobno pospješe nji- hovu radnju. Oko jedanaeste maš mušterija približi se radnji, i sa glavice, na kojoj ga je svak mogao vidjeti, upre pogled na mojstore; postane, pak pomakne se s jedne strane i stane razgledati most, otigje preko God. VII. kojeg vjerozakona, poštujemo svačije vjersko osvjedočenje, pak stoga u »stranci prava« ima mjesta katoličkom svećeniku kao i grčko-istočnom, koji se priznaje Hrvatom, muslimanskom ho- dži, izraelitskom rabinu i protestant- skom pastoru. Ovaka neka bude naša politika u hrvatskom narodu, a prema vani nepomirljiva i nepopustljiva do pobjede konačne svrhe. Pravaško vodstvo neka stvori plan za postignuće jednog, od mnogih na- ših visećih pitanja, koji se decenija »ri- ješavaju« a riješeni još nijesu, a to je reciprocitet hrvatskog sveučilišta. Neka se sve poduzme da se našoj mladosti zajamči izobrazba na materin- skom jeziku i ujedno ostvari kulturno ujedinjenje, ta preteča političkog je- dinstva. | ličko-dalmatinska željeznica je za- mašito pitanje, za koje se moraju po- duzeti sva ustavna srestva, e da se što prije privede kraju. Vrhovna uprava »stranke prava« znati će odgovoriti zadaći koja ga čeka kao vodstvo najače stranke hrvatskog naroda, pak stoga mi pouzdanjem gle- damo u nj, uvjereni da će dan 4. okto- bra biti jedan od najznačajnijih dana u povijesti naše stranke. a. u sa Rijeka - posebna biskupija! Primamo od ugledna rodoljuba svećeni- ka iz pokrajine: Otrag tri mjeseca sve su domaće novine javljale o novom atentatu na hrvatski na- rod: o ocijepljenju Rijeke od senjske bi- skupije. I sama pomisao na to kosnula se naroda do u živo srce, pa je jednodušno ustao protiv toga ne samo kroz novine već i na posebnim skupštinama. Stranke zau- zeše svoja stanovišta bilo posebnim izja- vama, bilo megjustranačkim sastankom, pa uz druge odlučno protestirahu proti toj kr- vnoj nepravdi i — zagrebački bogoslovi, ko- jima se odobravanjem odmah pridružilo ne- koliko starijih svećenika. Pokret protiv te namisli bio bi zahvatio najširi opseg, da na jednom ne iskočiše razna oprovrgnuća, i to odlučna, sa najkompetentnijih mjesta. Ma- džarska vlada niječe da se vode ikakovi pregovori o tome; ban Tomašić u svom pismu zagrebačkom nadbiskupu-koadjutoru kaže da o ocijepljenju ni govora nema; bi- skup senjski izjavljuje izaslaniku Viteziću: i ponovno stane motriti, najvišom ozbilj- nosti; sa štapićem stane mjeriti i naznači- vati kako razne kutove, napokon izvadi knji- žicu zapisa i počme bilježiti. Osvrne se i na rijeku s gornje i donje strane. Isprva niti poduzetnik, niti su majstori na to pazili, ali kad jedan majstor upozori, svi: poduzetnik, majstori i radnici prekidoše radnju, a obratiše svoj pogled na nepozna- toga čova. Poduzetnik redom pita, iziskuje: pozna li ga ko; a svak odgovira da ga ne pozna. Zabrine se; a da nije kakav vrhovni mjernik ? Da nije navlaš poslan da razvidi, da rasudi? Svakako kad naznačuje kutove i uzimlje mjere, mjernik ima biti ! I bijaše zaista mjernik, ali od onih koji grade osnove i znadu se na prepredeni na- čin tugjom mukom napucati; a nadasve u tom času kad se je od glada previjao. Po- duzetnik zamišljen pogleda sat, a jer će do malo podne, doba objeda, pogje s mosta, te se približi našemu čovu, i uljudno ga pozdravi; rukuju se, te će poduzetnik: — Gospodine, sva je prilika, da ste se jutros nešto zabavljali oko mosta? — | baš se ne varate: a moja me sreća navede amo, jer sam nešto opazio, šlo ci- jenim, biti će mi mnogo korisno. — Ako smijem pitati, želio bih g. to o- IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. »da njemu kao dijecezanskom biskupu nije s nikoje strane došao nikakav upit o pred- metu, a ipak, kad bi se o tomu što radilo, on bi u prvom redu morao biti obaviješten«. Napokon Dr. Borković iz Rima brzojavlja — nadbiskupu koadjutoru i uredništvu »Hrv. Prava« — kao sa najupućenije strane, da su sve vijesti o ocijepljenju Rijeke bez te- melja, da se sv. Stolica već dulje vremena nije bavila riječkim pitanjem. Poslje takovih izjava naravno da se javnost primirila, skup- štine prestale, novine naše zamukle, u op- će prestao svaki javni pokiet u stvari. Čemu onda danas ponovno riječ o ocije- pljenju Rijeke? — Poslje onako odlučnih oprovrgnuća, eto prošlih dana iznenada va- žne izjave o stvari, u jednom domaćem li- stu, koja nas zabrinjuje. Važnost izjave od- skače još više kad se zna da ju je donio »Dan« (katolički list, izlazi u Spljetu, Br. 35 od 31/8.) i to uz opasku: »Primamo i rado uvršćujemo«, a da je dotična izjava potpisana dobro poznatom siglom ,— i —“. Tu se, pod naslovom: »Ocijepljenje Rijeke od senjske biskupije«, megju ostalim do- slovno kaže: ,... naša javnost misli, da je stvar potpuno spravljena ad acta. Novine su pače nakon utišane bure donijele vijest, da se na mjerodavnim mjestima nije o to- me a ma ni pogovaralo. Toliko se eto vje- ruje jednoj skupo plaćenoj notici u pozna- toj »Pressi« ili kojoj drugoj liberalnoj no- vini. Stvar inače stoji ovako. Ocijepljenje Rijeke i u crkvenom pogledu trajno je na dnevnom redu. Već ovoga puta bila bi stvar gotova (podcrtano u »Danu«) da se madžar- ski ministar - presjednik nije sasvim prora- čunano, radi drugih pol. ciljeva, osvrnuo na patriotizam Dr. Tomašića». — Za tim na- stavlja: ,... pa su za to madžarski intri- ganti stvar odgodili do boljih vremena; nai- me dotle, dok se Tomašić više ne bude morao zaodjevati krabuljom lažnog rodolju- blja.« Završuje pak opomenom; »Ovoliko na znanje hrv. kat. javnosti bez razlike sta- leža, da bude spravna i da je ne nagju ne- sporazumnu razna iznenagjenja.« — Prama izvješću »Dana« dakle cijepljenje je Rijeke već gotova stvar sa državne i cr- kovne strane; nč bačena ad acta, već sa- mo odgogjena za najkraće vrijeme, Bila bi već ovog puta, da slučajno nijesu nadošli drugi politički razlozi, koji su omeli ma- džarskog ministra-presjednika i prisilili ga da stvar odgodi. Prama tome su i sva o- provrgnuća neosnovana, neistinita, skovana da se »zavara prostota«; dapače su poslje- dica »skupo plaćene notice u Pressi«. Za oprovrgnuća madžarske vlade znamo u op- će kakovi su i kad nešto stalna niječu, pa im se malo i vjeruje. Nu izjave u stvari sa strane senjskog biskupa, te informacije Dr. Borkovića, ne dadu se nikako u savez do- pažanje saznati, ako hoćete biti tako dobri. — Pak zašto ne, g. poduzetniče? 1 ugo- dno i časno bi za mene bilo, tako ugled- nom poduzetniku svoju misao iskazati. — Vi mi laskate! — Ne laskam, budite uvjereni; jer vi u- živate izvrsno ime kod svijeh kako podu- zetnik. A po glasu sam vas poznavao, a drago mi je da sam vas i osobno spoznao. Ali mi se žuri, jer je doba objeda, a po svoj prilici i vi gospodinc.. — Jest i ja ručavam na podne. A kad bi ste se udostojali doći u mene, bilo bi mi vanredno drago. — Hvala na neizmjernoj dobroti, ali .... — Ostavimo ali i sve isprike, ja vas sr- dačno pozivljem, osobita će mi biti čast, i ja ću vam ostati do vijeka haran. — Oprostite, ako je do časil, ja se s vama mogu podičiti; a jer ste tako milostivi, elo pristajem na vaš poziv. — Hvala iz srca, to je za mene vanre- dna sreća. — A baš da ne budem neuljudan, hoću da vam zadovoljim. — Ponovna hvala; ali pospješimo, jer nas doma čekaju. Stan poduzetnika ne bijaše daleko, te su nakon malo tamo stigli, ručak bijaše gotov, Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća ste 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nelrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovnika. vesti sa izvješćem »Dana«, taj ih jednosta- vno i decidirano uništuje. Što je dakle ma stvari? — Uzmemo li oprovrgnuća ukupno, možemo ih sa izvješćem »Dana« razjasniti jedino na slijedeći način. Madžarska vlada kaže, da se me vode pregovori za ocijepljenje Rijeke od senjske biskupije, ali nije izjavila da se nijesu vodili ; ban Tomašić tvrdi, da o o- cijepljenju nema ni govora, dakako, to bi moglo biti istina »za sada«, biva dok je on tu ili dok on piše. Biskupu senjskom nije došao nikakav upit o tome, valjda, jer stvar riješena već prije nego je on biskupom po- stao; ti prama informaciji Dr. Borkovića sv. Stolica nije se riječkim pitanjem bavila već dulje vremena. Prama tome je moguće, da su se pregovori vodili i stvar uregjena sa svake strane već davno prije — recimo o- trag koju godinu — a sada gotova čeka zgodan čas da se u djelo provede. Mislilo se je provesti već ovog puta ali se predo- mislili ! Što je na stvari, je li stvar ta već gotova, ili nije? — mi ne znamo. Jedino, kad se radi o ovako ozbiljnim pitanjima, u kojima je zainteresovan cjelokupni naš hrvatski na- rod; kad se radi o tako važnim stvarima, koje bi mogle imati ružnih posljedica; zna- juć za sve ono što se otrag tri mjeseca do- godilo, o čemu je i »Dan« (barem o zagreb. bogoslovima) pisao, donositi ovakove izjave — nije slobodno. Je li izvješće »Dana« i- stinito, moralo ga se je odmah podobnije razjasnit, i uputit javnost o načinu kako da je nespravnu i nesporazumnu ne nagju »ra- zna iznenagjenja«; to je dužnost svih no- vina, pa i »Dana«. Nije li istinito .. .. Mo- limo »Dan« u interesu svete stvari, da ne kasni, a mi čekamo, jer uzalud vikati na vuka kad je utekao. Bez korisne su kasnije opomene ako se pokret razvije baš u pro- tivnom pravcu nego bi morao, a to bi se moglo najlakše dogoditi, t4 nijesmo zabo- ravili pokret u prilog glagoljici otrag koju godinu. Kažimo narodu istinu, pokažimo mu dobar put u obrani njegovih prava, od- važno istupimo prvi, a on će nas slijediti ! Našim dopisnicima. Pravo je da se i na njihov rad i dobrotu osvrnemo. Dopisnici su desna ruka svakom uredništvu, oni ako savjesno rade i nasto- je, mogu najviše koristiti onom kraju, gdje se nalaze; oni mogu potaknuti mjesne po- glavice, općinske, pokrajinske i istu vladu da ono što rade bude na pravu sreću i do- brobit odnosnoga kraja ili mjesta: oni ako svijesno i bratinski dimu u one rane i ne- volje, koje troše narod, mogu sustegnuti oholce, tlačitelje, lihvare, krvopije da odu- a domaćica je nadostavila šunke i slatka- rija i voća u čast pridošlacu. Ne treba da kažemo kako je kuso i sipo naš čovo, a svako malo kako je čašu za čašom praznio; opoštenio se je baš za troje. Kad se dobro najeo i natrusio poduzet- nik nešto znatiželjan, a nešto i u svom za- natu ponosan, stade ga moliti da mu is- kuže svoja opažanja, koja ne mogu biti nego duboko smišljena, ali onaj slatkim mu posmjehom odvrati: — Nu, gospodine, nemojmo pri trpezi raspravljati o dubokim naucimaj doći će i za to zgoda, svaka na svoje vrijeme, jeli pošteno? — Oprostite: pravo kažete, sad se vese- limo, a ostat će nam vremena da i o tome govorimo. — Molim o čemu govorite, što da opro- stim, vi će te oprostiti meni da se volim |s vami zabavljati, kako sa starim znancem, ragje nego li zadovoljiti pravednoj vašoj želji. — Pak živio gospodine, zabavljajmo se do mile volje. I tim laskavim riječima proslijediše jestit jer (i piti. Naš čovo natrpao je hrane sve do grla, smijuckao se i mislio u sebi: trudno da mi sutra zapane ovaki poduzetnik! Oči- sti čovo i slatkarije, doniješe kavu, te ju stanu od kojekakove štetne rabote: oni bla- gom riječi i naukom mogu učiniti da na- rod pometne poroke i nevaljalštine: oni zgodnim opaskama mogu predusrestit mno- go nevolja, a dužnom pohvalom mogu na- vestit župnika na sve to više revnovanje, učitelja na blagodatnu požrtvovnost u tru- dnom svom poslu: mogu sokoliti dobroga činovnika, osvijestiti lakoumna; mogu po- hvalno iznašati dobra i plemenita djela od milosrgja, napretka, koristi i dobiti; a veo- ma čestijem primjerima posljedica rasipno- sti, raskalašenosti, pjančevanja, postignuti da se narod podade redu, štednji, 1adnji, žilavom trudu, nadasve gdje je zemlja pri- lično neharna. Eto njive dobrijem i zdušni- jem dopisnicima; eto svete zasluge koje mogu steći pred Bogom i pred ljudima. Kako budno oko majstorevo svaku i naj- manju pazi, a da mu stroj savršeno radi; tako i dopisnik s dana na dan ima pratiti svaku i najmanju a da narodni stroj ide pravim putem, sreći i dobrobiti. Dopisnik dobro ne radi ako raspravlja o politici, to je za njega nuzgredna stvar, o kojoj da pro- govori samo u toliko u koliko treba da ra- zjasni činjenice u jjavnim dogagjajima u mjestu. Kako je u nas? Velike novine u svijetu imadu svoje stal- ne dopisnike, koje plaćaju baš gospodski, i ti dopisnici uživaju ako su vrsni veliko poštovanje, i rado ih primaju na najvišim mjestima i krugovima, laskaju im, a mnogi ministri i dostojanstvenici u prigodi ih po- zovu da očituju kroz njihovo pero ono što žele da se sazna o kakovom važnom po- slu a za svoje svrhe gdjekad očite a mno- go puta i potajne. Velikim je novinama, što svake godine primaju ogromne svote, lasno i naći i dobro nagraditi dotične do- pisnike; ali u nas to nije ni u snu za pro- misliti. U nas listovi jedva kubure, jedva da sastave kraj s krajem, ne mogu ako se hoće izdržati ni da prilično nagrade stal- nog urednika, barem je tako za naš list, a kamo li da isplate trud dopisnicima. Dapa- če većini dopisnika ne mogu ni list da ša- lju besplatno, jer treba da štede i do nov- čića. Zato u nas Uredništvo, po razlogu i pravici, harno prima dopise, i gleda u sve- mu pogoditi dopisnicima sa dva razloga, da ga sokoli e bi i dalje izvješćivao, i da ga uzdrži kako pretplatnika. Tri vrste dopisnika. Prva je vrsta uzor dopisnik, koji ne gleda na drugo nego na javno dobro, stoga po- gleda svaku i po istini kaže, s visokog na- rodnog gledišta sudi, radosno dobro nava- gja, oprezno se na zlo osvrće, a sve u lju- bavi i u želji dobra i napretka, kako smo slasno kap po kap ispio; zapušiše, i preko pušenja naš će čovo posve ozbiljno rijeti: — A sad dragi prijatelju, ako želite, mo- gu zadovoljiti vašem upitu, i kazat vam što sam jutros činio pri vašoj radnji.... — Oh molim, to jedva i čekam.... — Pak dobro, eto u čemu sastoji moje opažanje. Vi ste posve svijesno učinili da ste most prebacili preko rijeke; jer sam mi- slio bi li igda most mogao doći na drugi kraj rijeke, da ste mješte prijeke stali gra- diti most uzduž rijeke. Recite slobodno da sam čudaković, ako hoćete i mahnit, ali sam se tim pitanjem zabavljao. To rekavši, uzme klobuk, preuljudno se pokloni i pobrza iz kuće što su ga noge nosile. Sa koliko je nosa ostao tužni poduzetnik, možete i sami promisliti: ostane okamenjen nekoliko časa, pak se protre rukom preko čela, skoči srdito na noge, i zaviče: ali mi dobro stoji! Nije on kriv ako sam ja lud, znao se je okoristiti mojom ludosti, dobro mi stoji; a ova nek me nauči da se una- prijed čuvam. Koga ne poznaš lako mu se ne Ptena ne sklopi prijateljstvo, dapače ' otvori dobro oči, i mjeri svaku riječ a da se u nevrijeme ne pokaješ! RAMOS